Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: UsI-876/2024-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje zapisničarke Valentine Pergar, u upravnom sporu tužiteljice ŽN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi prestanka novčane pomoći za roditelja odgojitelja, nakon usmene i javne rasprave, 28. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/24-014/24, URBROJ: 251-02-01/001-24-3 od 9. siječnja 2024. i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551- 06/24-014/24, URBROJ: 251-02-01/001-24-3 od 9. siječnja 2024. odbijen je prigovor tužiteljice protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/23- 014/2083, URBROJ: 251-09-22-1/004-23-03 od 31. listopada 2023. kao neosnovan, te zahtjev za naknadu troška.
2. Tužiteljica tužbom osporava zakonitost rješenja tuženika u bitnome navodeći da Zakon o općem upravnom postupku propisuje mogućnost poništavanja, ukidanja ili izmjene pravomoćnog upravnog akta isključivo putem zakonom propisanih izvanrednih pravnih lijekova, te stoga smatra da nije postojala zakonska osnova za zamjenu dijelova pravomoćnog upravnog akta sa nekim novim dijelovima, a obzirom na doseg odredbe članka 13. navedenog Zakona.
3. Ističe da je sama odluka tuženika nezakonita, a iz razloga koji su navedeni u zahtjevu za ocjenu zakonitosti odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja, da pobijani upravni akt nije akt kojim se rješava o pravima, obvezama i pravnim interesima fizičkih i pravnih osoba, a kako se radi o rješenju prvostupanjskog tijela povodom prigovora, trebala je biti dopuštena mogućnost žalbe nadležnom ministarstvu.
4. Navodi da bi sud trebao izvršiti uvid u spis Visokog upravnog suda RH Usoz- 143/2022, u spis Ustavnog suda RH te u spis tuženika.
5. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje i naloži tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak postupka zajedno s pripadajućom zateznom zakonskom kamatom.
6. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja.
7. Ističe da je prvostupanjsko rješenje doneseno na temelju odredbe članka 7. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja, jer je nesporno utvrđeno da je dijete podnositeljice za koje je ista ostvarila pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja navršilo 7 godina života.
8. Navedeno prvostupanjsko rješenje je deklaratorni akt kojim se samo utvrđuje da su ispunjeni uvjeti koje propisuje odredba članka 7. stavka 1. alineje 1. Odluke za prestanak novčane pomoći za roditelja odgojitelja i kao takav djeluje unatrag, a obzirom da je odlučan onaj trenutak kada su nastupile okolnosti utvrđene u pravnoj normi zbog kojih je akt bio donesen, te tužiteljica ničime nije dokazala da izvršenje navedenog rješenje nije pravno i stvarno moguće.
9. Tužiteljica neosnovano smatra da je tuženik bio dužan donijeti novi pojedinačni akt sukladno prethodno navedenoj odluci iz 2022., a obzirom da je Visoki upravni sud RH u presudi broj Usoz-143/2022 od 27. veljače 2023. kao i u ranijoj presudi Usoz-8/2022 od 5. srpnja 2022. zaključio da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se temelji na solidarnosti, a zbog čega adresati odluke nemaju legitimno očekivanje da bi se moglo raditi o trajno nepromjenjivom pravnom uređenju statusa roditelja odgojitelja, te postoji legitimno pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da predmetnu novčanu pomoć modificira na način koji smatra odgovarajućim sukladno politici predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba.
10. Navedenu presudu Visokog upravnog suda RH ustavnopravno osnovanom ocijenio je i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci i rješenju broj U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenog 2023., a rok propisan odredbom članka 6. Odluke iz 2022. je instruktivan rok, te se radi o roku čije propuštanje poduzimanja neke radnje ne proizvodi štetne posljedice, pa radnja koja nije obavljena u roku se može i naknadno obaviti.
11. Predmetna Odluka u članku 10. kao pravni lijek ustanovila je prigovor, a koji pravni lijek ne prijeći pokretanje upravnog spora kao spora pune jurisdikcije pred nadležnim upravnim sudom, a protiv prvostupanjske odluke upravnog suda može se podnijeti i žalba Visokom upravnom sudu RH.
12. Tuženik ističe da odredba članka 122. Zakona o općem upravnom postupku sadržava podredne postupovne odredbe, ali ne čini zasebno utemeljenje za neku vrstu prigovora koja nije obuhvaćena postupovnom materijom vezanom uz prigovore uređene drugim odredbama navedenog Zakona.
13. Predlaže sudu odbiti tuženi zahtjev.
14. Tužiteljica se u podnesku na odgovor tuženika očitovala da su navodi odgovora konfuzni, jer tuženik ne daje nikakve razloge zašto bi sam upravni postupak provođenja meritornog sadržaja odluke bio zakonit i na temelju točno koje odredbe i kojeg propisa je isti proveden te ponovno ističe da Odluka kao opći akt mora biti u skladu i u procesnom dijelu sa odredbama Zakona o općem upravnom postupku, a koji ne uređuje mogućnost izmjene ranijih upravnih akata ili djelomične izmjene istih, već propisuje donošenje novih kao način implementacije iste odluke, te iz ničega ne proizlazi da je rok iz članka 6. Odluke instruktivan, te smatra da je tuženik bio u obvezi u preostalih 19 dana roka od obustave izvršenja Odluke do 31. prosinca 2022. i nakon donošenja odluke Visokog upravnog suda RH Usoz-143/2022 od 27. veljače 2023. donijeti iste pojedinačne akte.
15. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
16. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužiteljice i opunomoćenice tuženika, a čime je strankama omogućeno da se izjasne o svim spornim činjeničnim i pravnim pitanjima sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24).
17. Na raspravi opunomoćenica tužiteljice je zatražila da joj se omogući uvid u spis, prigovorila je da osporavano rješenje nije potpisano od strane gradonačelnika te je na tu okolnost predložila da se provede grafološko vještačenje, predložila je sudu da postupak prekine do donošenja odluke Ustavnog suda RH u predmetu U-III- 654/2024, prekid postupka do donošenja odluke pred Europskim sudom za ljudska prava broj zahtjeva 8985/2024 i 8792/2024, te do donošenja odluke Visokog upravnog suda RH u predmetu broj Usoz-15/2024 podnositeljice ŽNK.
18. Sud je na raspravi odbio prijedlog tužiteljice da joj se na raspravi omogući uvid u spis, a obzirom da je tužba ovom sudu podnesena 1. veljače 2024. i da je cijelo to vrijeme opunomoćenik tužiteljice bio u e-komunikaciji i imao uvid u sudski spis, a tužiteljica i njen opunomoćenik su istovremeno bili ovlašteni od suda zatražiti i fizički uvid u spis, a nakon podnesenog zahtjeva za fizički uvid u spis, tužiteljica i njen opunomoćenik su bili dužni provjeriti u pisarnici suda je li takav zahtjev odobren od strane suca, te nakon odobrenja i fizički pristupiti u pisarnicu suda, a što stranka i njezin opunomoćenik mogu još uvijek učiniti sve dok se spis nalazi na ovom sudu, a sukladno članku 113. Zakona o upravnim sporovima, te se tužiteljici napominje da odredbom članka 48. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima nije propisana dostava cjelokupnog spisa tuženika tužiteljici, već je tužiteljici od strane suda dostavljen odgovor tuženika, a na koji se tužiteljica u svom podnesku i očitovala.
19. Prema podacima spisa predmeta osporavanim rješenjem od 9. siječnja 2024. gradonačelnik Grada Zagreba, odbio je prigovor tužiteljice podnesen protiv prvostupanjskog rješenja od 31. listopada 2023. i odbio zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog postupka.
20. U obrazloženju osporavanog rješenja navodi se da nije sporno da je dijete podnositeljice za koje je ona ostvarila pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja navršilo 7 godina života i da su i Visoki upravni sud RH u odluci Usoz- 143/2022 od 27. veljače 2023. i Ustavni sud RH u odluci broj U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenog 2023. donijeli pravomoćne odluke o zakonitosti odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba 10/18, 20/21 i 25/22), ponavljajući obrazloženja iz navedenih odluka.
21. Nadalje tuženik je obrazložio da obzirom da se radi o postupku po službenoj dužnosti koji nije povoljno okončan za stranku, stranka ne ostvaruje pravo na trošak upravnog postupka sukladno članku 161. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09 i 110/21).
22. Prema ocjeni suda, osporavano rješenje tuženika doneseno je u skladu sa zakonskim ovlaštenjima tuženika i činjeničnom stanju potpuno i pravilno utvrđenom u upravnom postupku.
23. Sud još jednom ukazuje na točku 124. navedene presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, u kojoj taj sud ističe da Odluka 29/21. ni na koji način ne zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu (ne zadire ni u pravo, kao takvo, ni u njegov opseg), već utječe na opseg prava i trajanje prava u budućnosti te zaključuje da djeluje na zatečene odnose koji se nastavljaju u budućnosti. Nastavno na navedeno za napomenuti je da se odredbama Odluke 25/22. ponovno usklađuje visina mjesečnih novčanih iznosa, ali se i nadalje ne dira u pravomoćnost upravnog akta u dijelu koji se odnosi na ostvarivanje prava na novčanu pomoć.
24. Odredbom članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 10/18, 20/21 i 25/22.- 25/22) propisano je da se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesene na temelju ove odluke podnosi gradonačelniku Grada Zagreba u roku od 8 dana od dostave pojedinačnog akta, preko nadležnoga gradskoga upravnog tijela.
Gradonačelnikova odluka o prigovoru je konačna.
25. Navedena odredba članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 10/18, 20/21 i 25/22.- 25/22) bila je predmetom ocjene zakonitosti u postupku pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, povodom čega je donesena pravomoćna presuda poslovni broj Usoz-254/23 od 19. prosinca 2023., kojom su odbijeni zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba,10/18, 20/21, 29/21 i 25/22). U navedenoj presudi je sud iznio stav da pravni lijek iz ove odredbe ne onemogućuje sudsku zaštitu, jer se nakon odluke o prigovoru može pokrenuti sudski spor pred sudom pune jurisdikcije, u kojem sporu je sud ovlašten preispitati sva činjenična i pravna pitanja, a stranka u sporu ima sva prava zajamčena Ustavom RH. Osim toga, da je nakon odluke prvostupanjskog upravnog suda, pod zakonom propisanim uvjetima, moguće izjaviti žalbu Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske, čime se osigurava dvostupanjska sudska zaštita. Dakle, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je spornu odredbu ocijenio zakonitom.
26. Navedeno pravno shvaćanje prihvaća i ovaj sud i smatra da je za odlučivanje o prigovoru protiv predmetnog prvostupanjskog rješenja, sukladno citiranoj odredbi, koja je u postupku pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske ocijenjena zakonitom, nadležan gradonačelnik Grada Zagreba.
27. Naime, potrebno je napomenuti da nije postojala obveza donošenja odluka o novčanoj pomoći roditeljima odgojiteljima s obzirom na činjenicu da prava koja su uređena tim odlukama nisu zakonom zajamčena prava niti je jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave dužna urediti pitanja koja su uređena tim odlukama. Polazeći od navedenoga kao i neupitne ovlasti jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave da autonomno uređuje dodjelu novčane pomoći u okviru svog samoupravnog djelokruga, prema mišljenju ovog suda nadležnost za donošenje odluke o dodjeljivanju novčane pomoći, visini novčane pomoći i prestanku novčane pomoći u nadležnosti je jedinice lokalne samouprave. Time što je člankom 10. navedene Odluke propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik, nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije.
28. Neosnovan je i prigovor tužiteljice da su predmetna prvostupanjska rješenja trebala biti donesena do 31. prosinca 2022., a sukladno odredbi članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj:25/22). Ovo stoga što se prema mišljenju ovog suda radi o procesnom, a ne materijalnom roku, budući se radi u roku u kojem je upravno tijelo dužno donijeti određenu odluku, te da se radi o instruktivnom roku, budući da nisu propisane posljedice ne postupanja u navedenom roku. Nadalje, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je dana 12. prosinca 2022. obustavio je od izvršenja Odluku/22 do donošenja odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u postupku ocjene zakonitosti toga općeg akta, a koja odluka je donesena 27.veljače 2023. Dakle, za vrijeme obustave izvršenja Odluke/22 nadležno gradsko upravno tijelo nije smjelo postupati po istoj odnosno nije smjelo donositi pojedinačne akte.
29. U nedostatku konkretnih i osnovanih prigovora tužiteljice u predmetnoj upravnoj stvari, osporavanje potpisa od strane gradonačelnika na osporenom rješenju je prema ocjeni ovoga suda, samo usmjereno na odugovlačenje upravnih sporova i upravnih postupaka, jer su navedeni prigovori tužiteljice neosnovani i nisu doveli u pitanje zakonitost osporenog rješenja koje je potpisano od za to ovlaštene osobe i to na način koji prihvaća ovaj sud.
30. Osim toga ovaj sud prihvaća pravilnim obrazloženje tuženika o neposrednom rješavanju predmetne upravne stvari (članak 49. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“, broj: 47/09 i 110/21), jer se činjenično stanje u ovoj konkretnoj upravnoj stvari moglo utvrditi na temelju podataka koji imaju službeni karakter i kojima raspolaže tijelo i nije bilo potrebno posebno izjašnjavanje stranke, a posebice u situaciji kada tijelo u donošenju rješenja postupa po spomenutim odlukama kako Visokog upravnog suda Republike Hrvatske tako i Ustavnog suda Republike Hrvatske.
31. Sud nije cijenio opravdanim prijedlog tužiteljice za prekidom ovog upravnog spora do donošenja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske odnosno presude Europskog suda za ljudska prava po podnesenim tužbama kojima se osporava presuda i rješenje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl. broj: Usoz- 254/2023., surj. Usoz-328/2023 od 19. prosinca 2023., jer razlozi na kojima tužiteljica temelji prijedlog za prekid upravnog spora nisu razlozi iz članka 105. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima zbog kojih bi sud bio obvezan prekinuti spor.
32. O trošku upravnog spora odlučeno je na temelju članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, a obzirom da je tužiteljica upravni spor izgubila.
33. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presudio kao u izreci.
U Zagrebu 28. siječnja 2025.
Sutkinja
Tamara Bogdanović, univ. spec.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Odvjetnik Karlo Novosel, putem e-kom
2. Grad Zagreb, Gradonačelnik, putem e-kom
3. U spis
