Poslovni broj: P-1707/2024-13

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Goluži, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, zastupanog po punomoćniku Andri Mrljaku, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika GU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 17. prosinca 2024. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja Andre Mrljaka, odvjetnika iz Zagreba i tuženika GU, dana **.**.2025.

p r e s u d i o  j e:

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu posl. br. IZ-475/97 od 9.06.1997. godine u dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 20.944,13 kn / 2.779,76 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući od dana prijedloga do isplate i iznos od 1.634,30 kn / 216,91 eur na ime kamata obračunatih od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa do podnošenja prijedloga, te trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.395,00 kn / 185,15 eur.

II. Nalaže se tuženiku GU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, iznos od 2.779,92 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

-na iznos od 406,15 eur od 1.07.1996. godine do isplate,

-na iznos od 399,62 eur od 1.08.1996. godine do isplate,

-na iznos od 396,49 eur od 1.09.1996. godine do isplate,

-na iznos od 393,57 eur od 1.10.1996. godine do isplate,

-na iznos od 393,77 eur od 1.11.1996. godine do isplate,

-na iznos od 395,22 eur od 1.12.1996. godine do isplate,

-na iznos od 395,10 eur od 1.01.1997. godine do isplate, i to do 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. do 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku GU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, trošak parničnog postupka u iznosu od 1.789,22 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 28. siječnja 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj Grad Zagreb (ranije ovrhovoditelj), podnio je ovom sudu dana 31. listopada 2000. godine prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv ovršenika, sada tuženika GU iz [adresa], pogrešno naznačujući prezime tuženika " TU" umjesto ispravno " GU", u kojem predlaže donošenje rješenja o ovrsi, u kojem će se naložiti tuženiku (ranije ovršeniku), isplatiti tužitelju iznos od 20.944,13 kn / 2.779,76 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući od dana prijedloga do isplate i iznos od 1.634,30 kn / 216,91 eur na ime kamata obračunatih od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa do podnošenja prijedloga, te trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.395,00 kn / 185,15 eur.

2. U vezi s navedenim prijedlogom za ovrhu Općinski sud u Zagrebu je donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj IZ-475/97 od 9. lipnja 1997. godine.

3. Navedeno rješenje o ovrsi dostavljeno je tuženiku GU na adresu [adresa], dana **.**.2017. godine, a na predmetnoj dostavnici stoji potpis " GU osobno".

4. Protiv navedenog rješenja o ovrsi navedeni tuženik GU iz [adresa], je pravodobno podnio prigovor (list 29-30 spisa), u kojem stavlja prigovor litispendencije, te prekluzije prava vođenja ovog postupka, kao i prigovor promašene pasivne legitimacije jer isti nikada nije bio u nikakvom poslovnom odnosu s tužiteljem, a pogotovo ne na temelju navodnog zakupa za poslovni prostor na adresi [adresa]. Nadalje, tuženik ističe da je nejasno na temelju čega je tuženik pasivno legitimiran u ovom predmetu, jer ovršenik ne može biti GU u svojstvu fizičke osobe, ukoliko su računi koji uz ovaj ovršni prijedlog nisu nikada dostavljeni istome, a nisu niti trebali biti dostavljeni istome, a na kojima se temelji navodna vjerodostojna isprava za neisplaćenu zakupninu. Nadalje, tuženik stavlja i prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer tužitelj kao takav ne postoji. Isto tako, tuženik osporava kako osnov tako i visinu ovršnog prijedloga u cijelosti, te stavlja prigovor nastupa apsolutne zastare - protekom roka od više od 10 godina od dana donošenja ovog i ovakvog ovršnog rješenja tadašnjeg Općinskog suda u Zagrebu. Nadalje, tuženik navodi da ono na što se poziva tužitelj u svom ovršnom prijedlogu nije vjerodostojna isprava u formalno pravnom smislu i ista ne proizvodi nikakav pravni učinak prema tuženiku na način kako to prikazuje tužitelj. Tuženik ističe i da je nastupila prekluzija prava tužitelja te predlaže ukinuti rješenje o ovrsi i staviti izvan snage te obustaviti ovrhu zbog nastupa zastare i nepostojanja ikakve obveze tuženika prema tužitelju.

5. Slijedom navedenog, po prigovoru tuženika, Općinski građanski sud u Zagrebu je rješenjem poslovni broj Iz-475/97 od 4. travnja 2018., temeljem odredbe članka 54. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 57/96 - dalje u tekstu OZ) stavio izvan snage rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave ovog suda poslovni broj Iz-475/97 od 9. lipnja 1997. godine u dijelu kojim je određena ovrha te ukinuo sve provedene radnje i odredio kako će se postupak provesti po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

6. Tužitelj u podnesku od 6.03.2018. godine (list 31-32 spisa između ostalog ističe da su tužitelj i tuženik dana 14.06.1996. godine sklopili Ugovor o zakupu poslovnog prostora na vrijeme od godine dana, tako da ugovor prestaje istekom vremena na koje je zaključen. Zakup teče od 15.06.1996. godine, a iz navedenog je vidljivo kako je prigovor promašene pasivne legitimacije u potpunosti neosnovan. Nadalje, tužitelj ističe da je prigovor zastare također neosnovan obzirom je tražbina tužitelja utužena u zakonskom roku. Isto tako tužitelj ističe da Odlukom o ustrojstvu i djelokrugu gradskih upravnih tijela (Službeni glasnik grada Zagreba 16/01) od 24. prosinca 2001. čl. 31. i 32. prestaje s radom Fond Grada Zagreba za vodoprivredu, promet i komunalno gospodarstvo, te njegovu djelatnost preuzimaju druga upravna tijela Grada Zagreba. Nadalje, nakon provedenog financijskog vještačenje, tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, u podnesku od 11.12.2024. godine (list 92-93 spisa) predlaže da sud održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu posl. br. IZ-475/97 od 9.06.1997. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.779,76 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

-na iznos od 406,15 eur od 1.07.1996. godine do isplate,

-na iznos od 399,62 eur od 1.08.1996. godine do isplate,

-na iznos od 396,49 eur od 1.09.1996. godine do isplate,

-na iznos od 393,57 eur od 1.10.1996. godine do isplate,

-na iznos od 393,77 eur od 1.11.1996. godine do isplate,

-na iznos od 395,22 eur od 1.12.1996. godine do isplate,

-na iznos od 395,10 eur od 1.01.1997. godine do isplate, te za trošak ovršnog postupka u iznosu od 185,15 eur, kao i da naloži tuženiku da isplati tužitelju parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate.

7. Tuženik tijekom postupka ističe između ostalog i da subjektivna preinaka tužbe u parnicama u povodu prigovora protiv platnog naloga nije dopuštena jer se platni nalog odnosi na točno određenog ovrhovoditelja i na točno određenog ovršenika, pa ako bi uslijed subjektivnog preinačenja došlo do promjene identiteta stranaka, platni nalog o kojemu sud treba odlučiti odnosio bi se na neke druge stranke, a sud po mišljenju tuženika ne može intervenirati u već izdani platni nalog, već samo odlučiti da li se taj već izdani platni nalog održava na snazi ili se ukida, a kako navodi TU nije GU. Nadalje, tuženik ističe i prigovor presuđene stvari tj. litispendencije, jer ako tuženik nije stavio prigovor i rješenje o ovrsi je postalo pravomoćno, onda se ovdje postupak ne može voditi kao povodom prigovora protiv platnog naloga jer sud ne može dva puta dosuditi isto potraživanje tužitelju.

8. Na ročištu dana 13.11.2018. godine tuženik ističe da je on GU te ističe da je prebivao od uvijek na adresi [adresa]. Ističe da nije primao nikakve obavijesti od Grada Zagreba te smatra da tužitelj ne tuži pravu osobu, a kako je već isticao tijekom postupka. Također ističe da je imao poslovni prostor negdje 1995. - 1996. na [adresa]. Isto tako ističe da je plaćao zakupninu kada je dobivao uplatnice, a poslije je inspekcija zatvorila poslovni prostor te ga više nije ponovo otvarao. Zatim ističe da nije dobivao nikakve opomene od Grada Zagreba. Punomoćnik tužitelja na istom ročištu ističe kako je ugovor o zakupu poslovnog prostora na adresi [adresa] zaključio upravo tuženik GU te kako je prilikom podnošenja prijedloga za ovrhu došlo do očite omaške u pisanju prezimena TU umjesto GU, dok je adresa naznačena ispravno i to [adresa], a vidljivo je da se odnosi na poslovni prostor u [adresa]. Isto tako navodi da tuženik nije predao Gradu Zagrebu posjed predmetnog poslovnog prostora kao i da ga je koristio za vrijeme zakupa, odnosno za utuženo razdoblje. Nadalje, tuženik na navedenom ročištu navodi da je u tom poslovnom prostoru držao, odnosno imao ugostiteljski objekt, pizzeria te ističe da je na kraju Grad Zagreb ispraznio taj prostor, ali ne zna kada. Punomoćnik tužitelja nadalje na ročištu navodi da je tuženik sklopio ugovor o zakupu na godinu dana, a koji ugovor je tekao od 15.06.1996. te se predmetno potraživanje odnosi na zakupninu, dok tuženik na navedenom ročištu navodi da nema duga, ali ističe da je visina zakupnine bila uvijek ista, a ne kako se navodi u izvodu iz poslovnih knjiga različita.

9. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 3 spisa), u podatke JRO MUP RH (list 26 spisa), u podatke HZMO (list 28 spisa), u Ugovor o zakupu poslovnog prostora između tužitelja i tuženika za poslovni prostor u [adresa], površine 31,31 m2, od 14.06.1996. godine (list 34- 36 spisa), u Odluku o ustrojstvu i djelokrugu gradskih upravnih tijela od 24. prosinca 2021. godine (list 40-44 spisa), u Molbu za brisanjem duga iz svih osnova od 23.12.2019. godine (list 67 spisa), te je provedeno financijsko vještačenje po vještaku Zrinku Ručeviću (list 81-86 spisa).

10. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP). Naime, tuženik nije imao nikakvih personalnih dokaznih prijedloga. Naime, tuženik je tijekom postupka predložio da ga se sasluša kao stranku (list 45-46 spisa), a sve na okolnost sadržaja podneska od 27.09.2018. godine, međutim, na zadnjem ročištu istakao je da nema dokaznih prijedloga, čime je po mišljenju suda i odustao od tog dokaznog prijedloga. Međutim, neovisno o navedenom, sud smatra da je saslušanje tuženika nepotrebno, budući da su sve činjenice bitne za donošenje odluke u ovom predmetu već i utvrđene.

11. Glede istaknutog prigovora nedostatka aktivne legitimacije valja reći da je isti po mišljenju suda neosnovan. Naime, Odlukom o osnivanju i organiziranju Fonda Grada Zagreba za vodoprivredu, promet i komunalno gospodarstvo (Službeni glasnik Grada Zagreba br. 40/90), Grad Zagreb osnovao je predmetni fond kao upravno tijelo Grada Zagreba radi financiranja vodoprivrede, održavanja i razvoja prometa, stambenog i komunalnog gospodarstva u Gradu Zagrebu, dok je Odlukom o ustrojstvu i djelokrugu gradskih upravnih tijela (Službeni glasnik grada Zagreba 16/01) od 24. prosinca 2001. čl. 31. i 32. određeno da prestaje s radom Fond Grada Zagreba za vodoprivredu, promet i komunalno gospodarstvo, te njegovu djelatnost preuzimaju druga upravna tijela Grada Zagreba. Dakle, radi se o upravnom tijelu Grada Zagreba, pa je prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja neosnovan.

12. Nadalje, iz Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 14.06.1996. godine (list 34-36 spisa) proizlazi da su tužitelj – Grad Zagreb i tuženik GU iz [adresa], dana **.**.1996. godine sklopili navedeni Ugovor o zakupu poslovnog prostora na vrijeme od godine dana, tako da ugovor prestaje istekom vremena na koje je zaključen. Zakup teče od 15.06.1996. godine, a što tuženik tijekom postupka ni ne osporava, pa je i stoga neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer je u ugovoru kao zakupodavac naznačen baš Grad Zagreb, dok je kao zakupoprimac naznačen tuženik EU, pa je i prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan.

13. Nadalje, a kako je već i navedeno, tuženik tijekom postupka ističe između ostalog i da subjektivna preinaka tužbe u parnicama u povodu prigovora protiv platnog naloga nije dopuštena jer se platni nalog odnosi na točno određenog ovrhovoditelja i na točno određenog ovršenika, pa ako bi uslijed subjektivnog preinačenja došlo do promjene identiteta stranaka, platni nalog o kojemu sud treba odlučiti odnosio bi se na neke druge stranke, a sud po mišljenju tuženika ne može intervenirati u već izdani platni nalog, već samo odlučiti da li se taj već izdani platni nalog održava na snazi ili se ukida, a kako navodi TU nije GU. Nadalje, tuženik ističe i prigovor presuđene stvari tj. litispendencije, jer ako tuženik nije stavio prigovor i rješenje o ovrsi je postalo pravomoćno, onda se ovdje postupak ne može voditi kao povodom prigovora protiv platnog naloga jer sud ne može dva puta dosuditi isto potraživanje tužitelju.

14. Tužitelj u svezi s gore navedenim na ročištu dana 13.11.2018. ističe da je ugovor o zakupu poslovnog prostora na adresi [adresa] zaključio upravo tuženik GU te kako je prilikom podnošenja prijedloga za ovrhu došlo do očite omaške u pisanju prezimena TU umjesto GU, dok je adresa naznačena ispravno i to [adresa], a vidljivo je da se odnosi na poslovni prostor u [adresa].

15. U vezi s navedenim valja reći da ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju nije došlo do subjektivne preinake tužbe naznačavanjem novog tuženika, već samo do greške u pisanju prezimena tuženika, odnosno slova "č" u prezimenu tuženika, što je tužitelj kasnije ispravio. Nadalje, navedeno rješenje o ovrsi tuženik je uredno primio i potpisao dostavnicu s "osobno GU", protiv navedenog rješenja o ovrsi pisao je i prigovor, ali u tom prigovoru nije prigovarao, kao kasnije, da mu je u prijedlogu za ovrhu krivo naznačeno prezime, pa je rješenje o ovrsi rješenjem ovog suda posl. br. Iz-475/97 od 4. travnja 2018., stavljeno izvan snage, ukinute su sve provedene radnje i određeno je kako će se postupak provesti po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. U navedenom rješenju je točno naznačen kao ovršenik upravo GU, i navedeno je rješenje postalo pravomoćno jer se na isto nitko nije žalio. Slijedom navedenog, kako je tijekom postupka iz izvedenih dokaza, nedvojbeno utvrđeno da je upravo GU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], bio stranka predmetnog ugovora o zakupu, sud je zaključio da tu nema nikakve subjektivne preinake tužbe u smislu čl. 192. st. 1. ZPP-a, kao i da nije osnovan prigovor litispendencije ni pravomoćno presuđene stvari jer se za ovaj predmetni dug ne vodi drugi spor s ovdje tuženikom niti ikim trećim, niti je o istom već pravomoćno presuđeno. Naime, iz podataka u spisu TU iz [adresa] nije dostavljeno predmetno rješenje o ovrsi (o tome nema podatka u spisu), niti je isti podnio protiv rješenja o ovrsi prigovor. Zaključno, po mišljenju suda, svaki drugačiji stav u smislu zaključivanja da se tu radi o nekakvoj subjektivnoj preinaci bio bi zaista pretjerani formalizam, a o čemu je zauzimala svoj stav i sudska praksa u sličnoj problematici.

16. Nadalje, glede visine tužbenog zahtjeva, koju je tuženik tijekom postupka osporavao, provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću, koji u svom nalazu i mišljenju od 25.07.2024. godine (list 81-86 spisa), zaključuje da na temelju utvrđenja i izračuna iz nalaza, u skladu s dokumentacijom i važećim odlukama i zaključcima Grada Zagreba, mišljenja je da je za utuženo razdoblje od 1. lipnja 1996. do 31. prosinca 1996., visina zakupnine za predmetni poslovni prostor u [adresa] površine 31,31 m2 iznosi ukupno 2.779,92 EUR. Pojedini iznosi mjesečnih zakupnina u predmetnom razdoblju, kao i dospijeća istih, dani su u stupcima 'f', 'g' i 'h' Tabele 2 iz nalaza.

17. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Ručevića, budući da je isti u cijelosti izrađen po pravilima struke, a da je to tako potvrđuju i stranke koje na nalaz i mišljenje vještaka nisu imale nikakvih prigovora.

18. Slijedom navedenog, a budući da je tužitelj svoj konačno postavljeni tužbeni zahtjev u podnesku od 11.12.2024. godine (list 92-93 spisa) postavio u cijelosti u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka Ručevića (na iznos od 2.779,92 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom), sud je usvojio u cijelosti tužbeni zahtjev i odlučio kao pod točkom II. izreke. Naime, valja reći da je tužitelj u prijedlogu za ovrhu (sada tužbi) postavio tužbeni zahtjev na iznos od 20.944,13 kn / 2.779,76 eur, da bi konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u biti ipak preinačio tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva na iznos od 2.779,92 eur. Navedenoj preinaci tuženik se nije protivio, pa ju je sud dopustio budući da je ista svrsishodna sa konačno rješenje odnosa među strankama, sve sukladno čl. 190. st. 3. ZPP-a, iako o tome nije izrijekom odlučivao.

19. Stoga, a budući da je dopuštena preinaka povećanjem tužbenog zahtjeva, te da je tužbeni zahtjev i u odnosu na tužbu glede glavnice i zateznih kamata u bitnom izmijenjen, sud je prvenstveno pod točkom I. izreke ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu posl. br. IZ-475/97 od 9.06.1997. godine u dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 20.944,13 kn / 2.779,76 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući od dana prijedloga do isplate i iznos od 1.634,30 kn / 216,91 eur na ime kamata obračunatih od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa do podnošenja prijedloga, te trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.395,00 kn / 185,15 eur.

20. Glede istaknutog prigovora zastare od strane tuženika valja reći da je isti također neosnovan. Naime, odredbom čl. 371. Zakona o obveznim odnosima (ZOO/91), sada čl. 229. ZOO/05, propisano je da tražbina zakupnine i najamnine, bilo da je određeno da se plaća povremeno, bilo u jednom ukupnom iznosu, zastarijeva za tri godine. Slijedom citirane odredbe, a imajući u vidu da iz izvatka iz poslovnih knjiga i nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je dospijeće svih utuženih iznosa u razdoblju od 30. lipnja 1996. do 31. prosinca 1997. godine, a da je prijedlog za ovrhu (sada tužba) podnesena sudu dana 2.06.1997. godine, dakle u roku od godine dana od dospijeća, jasno je da prigovor zastare nije osnovan. S tim u vezi nisu osnovani niti prigovori tuženika da se tu radi o nekakvoj apsolutnoj zastari i prekluziji. Isto tako, a imajući u vidu da je tužitelj preinačio tužbu tek nakon provedenog financijskog vještačenja, sud smatra, a sukladno praksi VSRH da nije nastupila zastara ni za taj neznatni preinačeni dio od 0,16 eur.

21. Odluka o troškovima postupka se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP-a, pri čemu valja reći da je sud ukinuo toč. I. predmetnog rješenja o ovrsi u dijelu u kojem je odlučeno o trošku ovršnog postupka jer se radi o jedinstvenom postupku neovisno o činjenici što je postupak započet podnošenjem ovršnog prijedloga koji je kasnije prešao u parnicu povodom prigovora tuženika (tako Zaključak br. 3. od 2. lipnja 2017. godine sa sastanka Vrhovnog suda RH sa županijskim sudovima). Tužitelju je priznat trošak ovršnog postupka i to trošak sudske pristojbe na prijedlog i rješenje o ovrsi od 183,16 eur / 1.380,00 kn. Tužitelju je na ima parničnog troška priznato za sastav podneska od 6.03.2018. godine 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), za sastav podneska od 16.10.2018. godine 25 bodova (Tbr. 8. toč. 3. OT), za sastav podneska od 19.02.2019. godine 25 bodova (Tbr. 8. toč. 3. OT), za zastupanje na ročištu dana 26.11.2019. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 17.06.2020. godine 50 bodova (Tbr. 9. toč. 2. OT), što ukupno čini 300 bodova, a pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 eur i uvećano za PDV od 25% ukupno iznosi 750,00 eur.

Nadalje, tužitelju je za zastupanje na ročištu dana 22.05.2024. godine priznato 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za sastav podneska od 11.12.2024. godine 25 bodova (Tbr. 8. toč. 3. OT), za zastupanje na ročištu dana 1¸7.12.2024. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), što ukupno čini 225 bodova, a pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 eur ukupno iznosi 450,00 eur. Kada se zbroji iznos priznatog troška ovršnog postupka od 183,16 eur, priznati trošak od 750,00 eur i ovaj trošak od 450,00 eur, dobije se iznos od 1.383,16 eur. Kada se ovom iznosu doda trošak nužnog financijskog vještačenja od 331,81 eur i trošak sudske pristojbe na presudu od 74,25 eur, dobije se iznos od 1.789,22 eur, a koliko je i dosuđeno tužitelju pod točkom III. izreke presude.

22. Na tako dosuđen parnični trošak tužitelju je temeljem čl. 29. st. 2. Ovršnog zakona dosuđena i zatezna kamata koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate, kako je i tražio.

23. Tužitelju nije priznat administrativni trošak ovršnog postupka u iznosu od 1,99 eur /15,00 kn, budući da taj trošak odnosno njegovu visinu tužitelj nije ničim dokazao. Nadalje, nije mu priznat trošak sastava podneska od 4.10.2017. godine budući isti nije bio potreban za vođenje parnice. Naime, navedenim podneskom dostavlja podatke HZMO prije nego li je ROO dostavljeno tuženiku. Nadalje, podnesak od 20.07.2018. također nije bio potreban za vođenje parnice jer istim ispravlja navode iz prijašnjeg podneska. Nadalje, nije mu priznat trošak zastupanja na ročištu dana 23.11.2018. godine jer toga dana nije ni bilo ročište. Zaključno tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 12.12.2024. godine budući da isti ne prileži sudskom spisu ni trošak zastupanja na ročištu za objavu jer na isto nije pristupio. 24. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 28. siječnja 2025. godine

Sudac:

Goran Goluža

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno u četiri istovjetna primjerka.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku uz rješenje o pristojbi na presudu od 74,25 eur 2. tuženiku po punomoćniku