REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2844/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, Dubravke Zubović, predsjednika vijeća, Branke Šabarić Zovko, suca izvjestitelja i Kristine Saganić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MAP-TRADE d.o.o., Špindlerjeva 2c, 2310 Slov. Bistrica, Slovenija, OIB: U, kojeg zastupa punomoćnik Mićo Ljubenko, odvjetnik iz Odvjetničkog društva „Ljubenko & partneri“, Zagreb, Branimirova 29, protiv tuženika HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Ulica Stjepana Širole 4, Zagreb, OIB: 57500462912, radi isplate iznosa od 2.171.688,72 EUR / 16.362.588,70 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1236/22 od 25. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1236/22 od 25. svibnja 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u cijelosti je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.527.610,95 EUR / 11.509.784,74 kn sa zakonskim zateznim kamatama i iznos od 8.101,42 EUR / 61.040,18 kn sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Prvostupanjski je sud na temelju izvedenih dokaza uvidom u isprave u spisu i saslušanjem svjedoka, utvrdio da su stranke sklopile Ugovor o građenju od 12. veljače 2020., kojim je tužitelj za tuženika obavio građevinske radove na Sanaciji vijadukta Bukovo i izrade spoja kolnika, te je zaključio da tužitelj neosnovano potražuje plaćanje korištenje teške cijevne skele kao nepredviđenih radova prilikom sanacije vijadukta i to iz razloga što tužitelj nije dokazao da je postojao sporazum stranaka da se korištenje te skele smatra nepredviđenim radovima koji će biti plaćeno neovisno od ugovorenih radova. Sud je zaključio da se ne radi niti o hitnim i nepredviđenim radovima prema odredbi članka 624. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO). Isto tako sud je zaključio da se ne radi niti o odstupanju od projekta pa tužitelj nema pravo niti na naknadu prema odredbi članka 623. ZOO-a i to iz razloga što iz točke 2.6.7. izvedbenog projekta sanacije vijadukta Bukovo pod nazivom „Zamjena i sanacija ležajnih jastučića“ proizlazi da tehničko rješenje za zamjenu ležaja predviđa podizanje konstrukcije sa šest hidrauličnih preša na jednoj naglavnoj gradi. Iz navedenih isprava sud je zaključio da je ugovoreno da izvođač razrađuje tehnologiju podizanja konstrukcije i da promjena tehnologije podizanja konstrukcije ne utječe na promjenu opisa i količina u troškovničkim stavcima te da materijal potreban za podizanje konstrukcije uključuje eventualne pomoćne konstrukcije koje bi služile izvođenju radova te je izrijekom kao primjer te pomoćne konstrukcije navedena i teška cijevna skela. Nadalje, sud je uvidom u članak 7.7. Ugovora utvrdio da se dodatni nepredviđeni radovi ne mogu izvoditi bez prethodnog odobrenja naručitelja koje odobrenje tužitelj nije imao. Sud je odbio i tužbeni zahtjev za plaćanje uglavničenih kamata u iznosu od 61.040,18 kn jer je utvrdio da tuženik nije zakasnio s plaćanjem iznosa od 1.580.286,22 kn budući da je tužitelj dopisom od 10. lipnja 2022. pristao na dogovor da plaćanje toga iznosa bude istovremen s dostavom bankarske garanciju koju je on trebao predati tuženiku. Kako je tužitelj dostavio bankarsku garanciju 1. kolovoza 2022., a tuženik navedeni iznos platio 2. kolovoza 2022. to nije došlo do kašnjenja pa tužitelj nema pravo na obračun zateznih kamata.

3. Protiv označene presude tužitelj je podnio žalbu i dopunu žalbe u kojoj navodi da je postojao sporazum stranaka o korištenju teške cijevne skele jer je nadzorni inženjer zatražio projekt teške cijevne skele s proračunom pa takav nalog obvezuje naručitelja. Nadalje smatra da se radi o nužnim i nepredviđenim radovima što proizlazi iz iskaza svjedoka. Osim toga tvrdi da je na okolnost jesu li predmetni radovi bili dio projektne dokumentacije ili druge tehničke dokumentacije predložio vještačenje koje je sud neosnovano odbio izvesti pa je činjenično stanje ostalo neutvrđeno. Isto tako smatra da je došlo do odstupanja od projekta koje je bilo nužno jer u trenutku sklapanja ugovora nije se moglo znati kako je ponuđeno projektno rješenje pogrešno i da će biti potrebno upotrijebiti tešku cijevnu skelu. Predlaže ovome sudu ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

4. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode, predlaže ovome sudu odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku, u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjska presuda pravilna i osnovana na zakonu.

7. Predmet spora je isplata iznosa od 11.509.784,74 kn na ime troškova upotrebe teške cijevne skele te isplata iznosa od 61.040,18 kn koji predstavlja uglavničenu zateznu kamatu obračunatu na iznos od 1.580.286,22 kn za razdoblje od 25. siječnja 2022. do plaćanja tog iznosa, 2. kolovoza 2022.

8. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je nespornim da su stranke sklopile ugovor o građenju od 12. veljače 2020., prema odredbi članka 620. ZOO-a kojim se tužitelj (izvođač) obvezao tužitelju (naručitelju) prema projektu izvršiti sanaciju vijadukta Bukovo i izradu spoja kolnika. Nije sporno da je tužitelj izveo radove upotrebom teške cijevne skele.

9. Sporno je radi li se o dodatnim, nužnim i nepredviđenim radovima koji nisu bili predviđeni glavnim i izvedbenim projektom, odnosno je li došlo do odstupanja od projekta.

10. Ugovorom o građenju izvođač se obvezuje prema određenom projektu izgraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu, a naručitelj se obvezuje isplatiti mu za to određenu cijenu (članak 620. ZOO-a). U konkretnom slučaju tužitelj se obvezao prema dokumentaciji o nabavi, odabranoj najpovoljnijoj ponudi u otvorenom postupku javne nabave, izvesti radove Sanacije vijadukta Bukovo i izrada spoja kolnika, a tuženik se obvezao platiti ugovorenu cijenu od 26.992.292,62 kn bez PDV-a.

11. Cijena radova može se odrediti po jedinici mjere ugovorenih radova (jedinična cijena) ili u ukupnom iznosu za cijelu građevinu (ukupno ugovorena cijena, članak 625. ZOO-a). U konkretnom slučaju ugovorena je jedinična cijena, jer su stranke ugovorile da će se konačna cijena radova utvrditi na temelju Ugovora prema stvarno izvedenim količinama radova ovjerenih u građevinskoj knjizi i primjenom jediničnih cijena iz ugovornog troškovnika. Nadalje, stranke su ugovorile da su ugovorene jedinične cijene konačne i nepromjenjive (članak 2. Ugovora). Isto tako su stranke ugovorile da ugovaratelj, ovdje tužitelj, nema pravo mijenjati tehničku dokumentaciju (članak 7. Ugovora).

12. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da „sam projekt nije dao dokaz da se odizanje konstrukcije može izvesti na siguran način pa je on sam kao izvođač morao dodatno angažirati projektnu kuću koja je izvršila projektiranje elemenata teške cijevne skele. Navodi da tužitelj kao izvođač nije imao sve potrebne faktore u izvedbenom projektu i tehničkoj dokumentaciji te nije mogao ponuditi radove koji nisu detaljno opisani ponudbenim stavkom, a za navedene je radove bilo nužno izvesti čeličnu nosivu skelu zajedno s njezinim temeljima. Tužitelj je odradio sve poslove izrade tehničke dokumentacije, odradio sanaciju temeljenja i izvedbu skele.“ Dakle, tužitelj tvrdi da je tehnička dokumentacija imala nedostataka, da je on izradio potrebnu tehničku dokumentaciju i izveo radove koji nisu bili predviđeni glavnim i izvedbenim projektom.

13. Po ocjeni ovog suda, postupajući na takav način tužitelj je postupio protivno članku 7.1. Ugovora kojim je ugovoreno da je ugovaratelj, ovdje tužitelj dužan proučiti tehničku dokumentaciju i od naručitelja pravovremeno zatražiti objašnjenje o nedovoljno jasnim pojedinostima, a ako uoči nedostatke u tehničkoj dokumentaciji ili smatra da tu dokumentaciju treba mijenjati da bi se time postigla poboljšanja ili iz drugih razloga, dužan je pravovremeno obavijestiti naručitelja. Ugovaratelj nema pravo mijenjati tehničku dokumentaciju.

14. Slijedom navedenog tužitelj se ne može pozivati na pravo na povećanje cijene zbog odstupanja od projekta prema odredbi članka 623. ZOO-a kako je pravilno zaključio prvostupanjski sud. S obzirom da tužitelj u žalbi navodi da je s potrebom izvođenja radova upotrebom teške cijevne skele, važno je navesti da osoba koja obavlja stručni nadzor nije ovlaštena mijenjati tehničku dokumentaciju na temelju koje se izvode radovi, ugovorenu cijenu ili druge odredbe ugovora, a ni s izvođačem ugovarati druge poslove, osim ako je za to posebno ovlašten od naručitelja (tako ovaj sud u odluci poslovni broj Pž-2411/2022 od 10. siječnja 2023.), što ovdje nije slučaj.

15. Isto tako pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se izvođenje radova upotrebom teške cijevne skele ne smatra nepredviđenim radovima niti nužnim radovima i to iz razloga što se nepredviđenim radovima smatraju radovi koji ugovorom nisu obuhvaćeni, a koji se moraju izvesti. Iz Izvedbenog projekta sanacije koji je sastavni dio Ugovora proizlazi da je točkom 2.6.7. pod nazivom Zamjena ležajeva i sanacije ležajnih jastučića, predviđeno da svi potrebni radovi i materijal za podizanje konstrukcije moraju biti uključeni u cijenu, da materijal za podizanje konstrukcije uključuje eventualne pomoćne konstrukcije koje bi služile za izvođenje radova (npr. podupirači, konstrukcije za podizanje nosača izvan osi nosača ili eventualne teške cijevne skele.) Dakle, upotreba teške cijevne skele je predviđena kao jedna od metodologije podizanja konstrukcije pa se ne radi o nepredviđenim, hitnim radovima u smislu odredbe članka 624. ZOO-a kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.

16. Kako se u konkretnom slučaju radi o ugovorenim radovima, nije bilo potrebno izvesti dokaz vještačenjem po prijedlogu tužitelja pa je prvostupanjski sud, rukovodeći se odredbom članka 220. Zakona o parničnom postupku, pravilno odbio izvesti predloženi dokaz.

17. Stoga je prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za plaćanjem iznosa od 11.509.784,74 kn valjalo potvrditi prema odredbi članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku.

18. Osim toga, tužitelj je zahtijevao i plaćanje uglavničene kamate u iznosu od 61.040,18 kn tvrdeći da je tuženik iznos od 1.580.286,22 kn platio sa zakašnjenjem.

19. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da tuženik nije bio u zakašnjenju jer su se stranke sporazumjele da će obveza plaćanja toga iznosa biti istodobna s obvezom tužitelja dostaviti tuženiku bankarsku garanciju, pa kako su te obveze istodobno izvršene, tuženik nije došao u zakašnjenje u smislu odredbe članka 29. stavka 1. Zakona o parničnom postupku.

20. Tužitelj osim što osporava presudu u cijelosti ne navodi razloge zbog kojih smatra da presuda u ovom dijelu nije pravilna, a ovaj sud nije našao da bi bila počinjena neka od povreda na koju se pazi po službenoj dužnosti pa je i u tom dijelu presuda potvrđena prema odredbi članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku.

21. Slijedom iznesenog ocjena je ovoga suda da je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo te odlučio o tužbenom zahtjevu. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovi (članak 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku), tako i po visini (članak 155. Zakona o parničnom postupku), a žalitelj niti ne osporava pravilnost obračuna troška.

22. Žalbenim razlozima žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude.

23. Slijedom navedenog, nisu osnovani žalbeni razlozi koje navodi žalitelj niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, žalba odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Zagreb, 28. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Dubravka Zubović