Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u Opatiji
Maršala Tita 4
51410 Opatija
Poslovni broj P-2621/2023-16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sutkinji Ani Župić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Ferri, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika Grada Rijeke, Rijeka, Korzo 16, kojeg zastupaju punomoćnice Danijela Kovačić i Jasenka Perković, odvjetnice u Zajedničkom odvjetničkom uredu Danijela Kovačić i Jasenka Perković u Rijeci, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 5. prosinca 2024. u prisutnosti tužitelja, zamjenika punomoćnika tužitelja Marka Hrstića, odvjetnika u Rijeci i punomoćnice tuženika, po objavi od 28. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati novčani iznos od 2.679,49 eura, uvećan za pripadajuću zateznu kamatu, koja teče:
- na iznos od 53,09 eura od dana 5.7.2021.,
- na iznos od 136,46 eura od dana 19.10.2020.,
- na iznos od 109,62 eura od dana 23.3.2021.,
- na iznos od 40,81 eura od dana 19.10.2020.,
- na iznos od 4,05 eura od dana 23.3.2021.,
- na iznos od 974,19 eura od dana 24.6.2020.,
- na iznos od 53,09 eura od dana 1.3.2022.,
- na iznos od 141,38 eura od dana 19.10.2020.,
- na iznos od 114,17 eura od dana 19.3.2021.,
- na iznos od 42,61 eura od dana 19.10.2021.,
- na iznos od 4.23 eura od dana 19.3.2021.,
- na iznos od 1.005,79 eura od dana 23.7.2019.
do dana 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja odgovara, za svako polugodište, uvećanju prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope – kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke- za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.573,26 eura sa zateznim kamatama tekućim od 28. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope – kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke- za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u preostalom dijelu odbija, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženik vlasnik nekretnine koja zemljišnim knjigama naslovnog suda dolazi upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], izgrađene na k. č. [katastarska čestica], označene kao zgrada u rijeci u [adresa], i to posebno dijela predmetne nekretnine koji u listu B vlastovnici dolazi povezan s 4. suvlasničkim dijelom s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-4) te opisano kao stan br. 4 koji se nalazi u potkrovlju zgrade na adresi u [adresa], te koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje s blagovaonicom, kupaonice s WC-om i hodnika, ukupne površine 50,44 m2, u cijelosti. Također, posebno se ističe da je tuženik nositelj obračunskog mjernog mjesta električne energija u naprijed označenoj nekretnini br. 1200237963 te krajnji kupac električne energije po potonjem obračunskom mjernom mjestu. Tužitelj, u svojstvu najmoprimca, bio je korisnik naprijed označene nekretnine, na temelju Ugovora o najmu stana br. 120/95, sklopljenog s tuženikom, u svojstvu najmodavca, u razdoblju od dana 27.1.1995. do dana 7.3.2004. godine. Štoviše, uvidom u odluku tuženika, klasa: 371-02/07-07/4, od dana 6.7.2007., koja se u smislu odredbe čl. 230. st. 1 Zakona o parničnom postupku smatra javnom ispravom, koja dokazuje istinitost onog što se u istoj određuje ili potvrđuje, moguće je na objektivan način utvrditi da je tužitelj koristio naprijed označenu nekretninu, na temelju Ugovora o najmu stana br. 120/95, u razdoblju od dana 27.1.1995. do dana 7.3.2004. godine. Nakon predmetnoga razdoblja, tuženik je omogućio korištenje predmetne nekretnine BP, u svojstvu najmoprimca te korisnik naprijed označenoga obračunskog mjernog mjesta, na temelju Odluke od dana 6. srpnja 2007., u skladu s kojom je potonjoj priznao pravni položaj najmoprimca. Nadalje, posebno se naglašava da je tužitelj, uslijed iseljenja iz naprijed označene nekretnine, odjavio prebivalište s adrese [adresa], u [adresa], dana 22.12.2006., te prijavio novo prebivalište na adresu [adresa], u [adresa]. Međutim, neovisno o činjenici da je tužitelj iselio iz naprijed označene nekretnine tuženika 7.3.2004. te da je potonji neposredno nakon toga sklopio s novim najmoprimcem odgovarajući ugovor o najmu predmetne nekretnine, sredinom 2021. blokirani su svi računi i oročena novčana sredstva tužitelja od strane HEP Elektra d.o.o., na temelju pravomoćnih rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, i to s naslova novčane tražbine za neplaćenu električnu energiju utrošenu na obračunskom mjernom mjestu na adresi [adresa], u [adresa], odnosno u nekretnini tuženika, iz koje je tužitelj iselio još davne 2004. godine. Uvidom u naprijed označene osnove za plaćanje te pribavom odgovarajućih pojašnjenja od naprijed označenoga ovrhovoditelja, utvrđeno je da su novi korisnici nekretnine tuženika uredno podmirivali račune za utrošak električne energije u naprijed označenoj nekretnini sve do 2018. godine, kada su prestali, uslijed čega je HEP ELEKTRA d.o.o. pokrenula ovršne postupke protiv tužitelja. Računi tužitelja blokirani su na temelju slijedećih osnova za plaćanje: 1) rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Vesne Ćuzela, poslovni br. Ovrv-3884/2020, od 19.10.2020., za razdoblje od rujna 2018. do lipnja 2019. godine, 2) rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Vesne Ćuzela, poslovni br. Ovrv-4044/2020, od 19.10.2020., za razdoblje od srpnja 2019. do svibnja 2020. godine. Uvidom u naprijed označene javnobilježničke predmete, utvrđeno je kako je dostava predmetnih akata tužitelju izvršena putem oglasne ploče javnog bilježnika, iako isti nije nikada zaprimio obavijest pošte o neuspješnom pokušaju uručenja preporučene pošiljke, radi čega je tužitelj bio spriječen izjaviti pravni lijek protiv predmetnih rješenja. Dakle, HEP Elektra d.o.o. naplatila je od tužitelja, temeljem prethodno cit. ovršnih isprava, ukupan iznos od 2.679,49 Eura, s naslova glavnice, zateznih kamata i ovršnih troškova ovrhe. Nadalje, posebno se naglašava da je HEP Elektra d.o.o. ustala protiv tužitelja i trećim prijedlog za ovrhu, s naslova utrošene električne energije za naredna razdoblja, na temelju kojeg je doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marija Grozdanić – Dekleva iz Rijeke poslovni broj Ovrv-480/2021, dana 2. srpnja 2021., za razdoblje od lipnja do prosinca 2020. Međutim, predmetno je rješenje ipak dostavljeno tužitelja, radi čega je isti, u otvorenom zakonskom roku, izjavio prigovor protiv istoga, a predmet je okončan presudom Općinskog suda u Rijeci posl.br. Povrv- 892/2021, od dana 27.10.2022., kojom je u cijelosti ukinut platni nalog iz cit. rješenja, radi nedostataka pasivne legitimacije. Uvidom u t. 17. razloga potonje presude, moguće je na objektivan način utvrditi da je naslovni sud utvrdio da je HEP ELEKTRA d.o.o. neosnovano teretila tužitelja za plaćanje električne energije, obzirom da isti nije nikada bio vlasnik predmetne nekretnine, odnosno da isti nije sklopio ugovor s isporučiteljem elekrtične energije, radi čega nije dužan plaćati troškove utrošene električne energije. Posebno se ističe i okolnost da je upravo tuženik, u skladu s odredbom čl. 4. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom, bio dužan, u svojstvu vlasnika i krajnjeg kupca električne energije na obračunskom mjernom mjestu naprijed označene nekretnine, prezentirati operateru sustava odgovarajuću obavijest, u roku od 30 (trideset) dana, o nastaloj promjeri eventualnog korisnika, a što je evidentno učinjeno tek 2023. godine, odnosno 19 (devetnaest) godina nakon iseljenja tužitelja iz spornog stana. Tužitelj, s druge strane, nije s isporučiteljem električne energije sklopio bilo kakav ugovor o isporuci električne energije na naprijed označenom obračunskom mjernom mjestu sporne nekretnine, pa je evidentiranje istoga kod operatera sustava električne energije moglo biti izvršeno isključivo na zahtjev tuženika. Također, posebno se naglašava da, po iseljenju i raskidu ugovora o najmu sporne nekretnine, tužitelj nije mogao ostvariti brisanje iz evidencije operatera sustava električne energije, već je to morao učiniti upravo tuženik. Naime, tužitelj je bezuspješno pokušao kod HEP ELEKTRA d.o.o. neposredno, odnosno putem tuženika, ostvariti odjavu naprijed označenoga obračunskog mjernog mjesta sa sebe kao korisnika, nakon što je sredinom 2021. godine utvrdio da ga se neosnovano tereti za potrošnju električne energije u spornoj nekretnini u vlasništvu tuženika. U konačnici, odjava tužitelja je ostvarena tek po pravomoćnosti presude Općinskog suda u Rijeci poslovni br. Povrv-892/2021, od dana 27.10.2022., i to na temelju zahtjeva upravo tuženika, u svojstvu vlasnika sporne nekretnine te krajnjeg kupca električne energije. Štoviše, posebno se ističe da je operater HEP ELEKTRA d.o.o. dostavljao račune za utrošenu električnu energiju i opomene za neplaćanje istoga, nakon iseljenja tužitelja, upravo na adresu naprijed označene nekretnine u vlasništvu tuženike – [adresa], u [adresa], radi čega tužitelj nije imao nikakva saznanje o potonjem. Prema tome, iz naprijed iznesenoga jasno proizlazi da je HEP Elektra d.o.o. teretila tužitelja za potrošnju električne energije po obračunskom mjernom mjestu, čiji je tuženik nositelj, u nekretnini u vlasništvu tuženika, i to isključivo iz razloga tuženik, u svojstvu vlasnika predmetne nekretnine, nije odjavio tužitelja kao korisnika predmetnoga obračunskog mjernog mjesta nakon prestanka ugovora o najmu – 2004. godine, a što je isti bio dužan učiniti, pa je od tužitelja prisilno naplaćen iznos od ukupno 2.679,49 Eura. Kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti li zakonu, stjecatelj je dužan, u skladu s odredbom čl. 1111. st. 1 Zakona o obveznim odnosima, vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine, u smislu odredbe čl. 1111. st. 2 istog Zakona, razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Na temelju dostavljene dokumentacije u prilogu ove tužbe, moguće je na objektivan način utvrditi da je tužitelj platio potrošnju električne energije po obračunskom mjernom mjestu za nekretninu čiji je tuženik vlasnik te krajnji kupac električne energije, obzirom da ga potonji protupravno nije odjavio kao korisnika. Pritom, posebno se naglašava da ne postoji pravni posao i/ili odluka suda ili druge nadležne vlasti koje bi uredila odnos tuženika, kao vlasnika nekretnine te krajnjeg kupca električne energije, te tužitelja, kao ranijeg najmoprimca, na način da potonji ima obvezu plaćati potrošnju električne energije u nekretnini tuženika ostvarenu 15-16 godina nakon prestanka Ugovora o najmu stana br. 120/95. Dakle, imovina tuženika se povećala, na temelju protupravnog propusta odjave tuženika kao korisnika obračunskog mjernog mjesta br. 1200237963, za iznos od 2.679,49 Eura. Također, posebno se ističe da tko za drugog učini kakav izdatak ili što drugo što je ovaj po zakonu bio dužan učiniti, ima pravo, u skladu s odredbom čl. 1119. Zakona o obveznim odnosima, zahtijevati naknadu od njega. Stoga tužitelj ima na zakonu utemelji zahtjev prema tuženiku za isplatu naknade iznosa od 2.679,49 Eura, kojeg je prisilnim putem isplatio operateru HEP Elektra d.o.o. Pritom, posebno se naglašava da je u cijelosti nebitno za odlučivanje o potonjem zahtjevu je li naprijed označenu potrošnju električne energije ostvario tuženik i/ili treća osoba – najmoprimac, obzirom da su prava i obveze između potonjih uređeni na temelju pravnog posla, čiji tužitelj nije stranka i nije upoznat sa sadržajem istoga. Dakle, hoće li tuženik imati mogućnost ostvariti pravo na regresni zahtjev prema trećoj osobi uređeno je upravo odnosnim pogodbama iz pravnog posla, ovisno o pitanju jesu li režije, odnosno potrošnja struje, uključeni u ugovorenu najamninu ili je to posebna obveza najmoprimca. Kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, u skladu s odredbom čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to od dana stjecanja, ako je stjecatelj nepošten. Dakle, tužitelj ima pravo zahtijevati od tuženika i pripadajuću zakonsku zateznu kamatu, koja teče na svaki pojedini iznos pljenidbe ostvarene na temelju naprijed označenih osnova za plaćanje operatera HEP Elektra d.o.o. do dana konačne isplate. U svakom slučaju, opreza radi, posebno se ističe da tužitelj ima pravo, ako naslov ocijeni da nisu ostvareni uvjeti za vraćanje stečenog bez osnove, u skladu s naprijed iznesenom pravnom argumentacijom, na naknadu štete, u iznosu od 2.679,49 Eura, uvećane za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu, prouzročene protupravnim propuštanjem pravovremene odjave tužitelja, kao korisnika obračunskog mjernog mjesta br. 1200237963, u roku od 30 dana od iseljenja - 7.3.2004. Knačno, posebno se naglašava da je tužitelj pozvao tuženika da mu dragovoljno isplati naprijed označeni iznos, ali se potonji u cijelosti oglušio na predmetni zahtjev. Slijedom navedenog, predlaže da sud donese presudu sadržaja kao u izreci te naloži tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjev. Ističe kako su neosnovani i neistiniti navodi tužitelja da je tuženik nositelj obračunskog mjernog mjesta električne energije te da je također i krajnji kupac električne energije. Naime, uz tužbu tužitelj dostavlja opomene broj: 01 2201600890-2007901-4, 01 2201600890-2102901-0 te 01 2201600890-1907901-4 iz kojih je razvidno da se kao krajnji kupac vodi tužitelj DP uz navođenje i OIB [osobni identifikacijski broj]a tužitelja. Iz samih opomena vidljivo je da HEP ELEKTRA d.o.o. tereti tužitelja kao krajnjeg kupca za dospjela dugovanja. Nadalje, tužitelj tvrdi da je iz presude Općinskog suda u Rijeci posl. br. Povrv-892/2021 od dana 27. listopada 2022. in concreto moguće na objektivan način utvrditi da je naslovni sud utvrdio da je HEP ELEKTRA d.o.o. neosnovano teretila tužitelja, odnosno da isti nije sklopio ugovor s isporučiteljem električne energije. U samoj točci 17. presude navodi se: „zbog izostanka dostave odgovarajuće isprave u tom pravcu, tužitelj nije dokazao da je tuženik bilo kada uopće sklopio ugovor o korištenju mreže...“ iz čega ne proizlazi da tužitelj nikada nije sklopio ugovor o korištenju mreže, već da je HEP ELEKTRA d.o.o. propustila dostaviti isprave u tome parničnom postupku kojima bi dokazala svoje navode, a ne da do samog sklapanja ugovora nikada nije ni došlo. Ističe se da je iz samih opomena vidljivo da se tužitelj tereti prema ugovornom računu broj: 2201600890, a ne tuženik iz čega proizlazi da tuženik nije imao sklopljen ugovor o korištenju mreže u predmetnom utuženom razdoblju, već da je isti imao sklopljen tužitelj i to broj: 2201600890. Dodatno, tužitelj ističe da nikada nije zaprimio obavijesti o pokretanju ovršnih postupaka posl. br. Ovrv- 3884/2020 te Ovrv-4044/2020, te da iz toga razloga nije imao mogućnost uložiti prigovor na iste. Navedenu tvrdnju tužitelj nije ničime potkrijepio već isključivo iznosi svoje navode čime nije dokazao da je bio spriječen izjaviti pravni lijek protiv predmetnih rješenja o ovrsi. Konačno, tužitelj se poziva na odredbu čl. 4. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom iz koje je prema navodima tužitelja razvidno da je tuženik imao obvezu da u roku od 30 dana obavijesti operatera sustava o promjeni eventualnog korisnika. Tuženik ističe da se u čl. 4. niti jednih Općih uvjeta ne navodi obveza koju spominje tužitelj, a sam tužitelj nije ni naveo na točno koje Opće uvjete za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom se poziva. U pogledu nepodmirenog dugovanja tužitelj se obratio HEP ELEKTRA d.o.o. sa reklamacijom te prijedlogom da HEP ELEKTRA d.o.o. povuče s FINA-e ovrhu posl. br. Ovrv-3884/20 te Ovrv-4044/20 kao i ovrhu pod posl. br. Ovrv-480/21 s obzirom da je vlasnik stana tuženik, a da se trenutno u najmu nalazi MP, njegova bivša žena. HEP ELEKTRA d.o.o. donijela je Odluku dana 25. lipnja 2021. kojom se odbija žalba tužitelja za nepodmirena dugovanja te se navodi da je tužitelj krajnji kupac električne energije sukladno ugovornom računu broj 2201600890. Nadalje, u Odluci se navodi da je čl. 4. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN 85/15) propisano kako vlasnik ili nositelj nekog drugog stvarnog prava na građevini ili dijelu građevine koja se priključuje na mrežu podnosi operateru sustava zahtjev za sklapanje ugovora o korištenju mreže. Sukladno navedenoj odredbi HEP ELEKTRA d.o.o. vodila je tužitelja kao krajnjeg kupca još od 1995. godine. Dodatno se u Odluci navodi da je sukladno odredbi čl. 30. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom tužitelj bio u obvezi da u roku od 30 dana od promjene vlasništva odnosno od prestanka postojanja drugog stvarnog prava na predmetnoj nekretnini obavijestiti operatera sustava i opskrbljivača o nastaloj promjeni, a što tužitelj nije učinio sve do dana 12. svibnja 2021. U samoj cit. Odluci navodi se da je tužitelj dana 12. svibnja 2021. podnio zahtjev za raskid Ugovora o korištenju mreže. Također, u pogledu navoda tužitelja da su opomene za nepodmirena dugovanja naslovljena na CP (kćerka tužitelja) što bi upućivalo na činjenicu da tužitelj nije krajnji kupac je neosnovan. U cit. Odluci HEP ELEKTRA d.o.o. navodi da je nesporno kako je izvršena promjena primatelja računa na ŠP, no kao krajnji kupac se i dalje vodi tužitelj, na što je tuženik ukazao i ranije u ovoj točci odgovora na tužbu upućujući na činjenicu da je u opomenama tužitelj doista naznačen kao krajnji kupac. Tuženik ističe i prigovor pasivne legitimacije. Dana 26. srpnja 2007. sklopljen je Ugovor o najmu stana sa slobodnom ugovorenom najamninom na određeno vrijeme broj 120/1995 između tuženika i MP, bivše žene tužitelja. Sukladno navedenom Ugovoru pravo na korištenje stana u utuženom razdoblju imala je MP (BP) zajedno sa kćeri RP (ZP) te stoga tuženik nije bio u obvezi podmirivati nastale troškove potrošnje električne energije. Tuženik nije odgovoran tužitelju ni po osnovi stjecanja bez osnove kao niti po osnovi naknade štete koju mu se stavlja na teret konkretnom tužbom. Tuženik ističe prigovor zastare. Slijedom navedenog, predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev te naloži tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak.
3. Dakle, predmet ovog postupka jest zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 2.679,49 eura, a taj zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da je predmetni iznos HEP ELEKTRA d.o.o. prisilno namirio od tužitelja, iako se radi o obvezi tuženika kao vlasnika nekretnine (stana u [adresa]), u odnosu na koju je HEP ELEKTRA d.o.o. isporučio električnu energiju. Stoga da je tužitelj učinio izdatak za tuženika te potražuje naknadu tog izdatka prema pravilima o stjecanju bez osnove, podredno s osnova odgovornosti za štetu.
4. Sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige (list 9-10 spisa), dopis tuženika MP od 19. lipnja 2006. (list 11 spisa), Odluku tuženika od 6. srpnja 2007. (list 12-13 spisa), Zahtjev tuženika za sklapanje ugovora o korištenju mreže na postojećem obračunskom mjernom mjestu (list 14-15 spisa), potvrda o prijavi promjene adrese stanovanja tužitelja (list 16 spisa), zahtjev HEP ELEKTRE d.o.o. za izravnu naplatu na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-3884/20 i predmetno rješenje o ovrsi (list 17-25 spisa), zahtjev HEP ELEKTRE d.o.o. za izravnu naplatu na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-3884/20 i predmetno rješenje o ovrsi (list 17-25 spisa), zahtjev HEP ELEKTRE d.o.o. za izravnu naplatu na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-4044/20 i predmetno rješenje o ovrsi (list 26-36 spisa), Očevidnik osnova za plaćanje Financijske agencije (list 37-40), dopise tuženika HEP ELEKTRI d.o.o. (list 50-53 spisa), e-mail korespondenciju tužitelja, tuženika i HEP ELEKTRE d.o.o. (list 54-63 spisa), opomene HEP ELEKTRE d.o.o. (list 64-66 spisa), Odluku HEP ELEKTRE d.o.o. o žalbi tužitelja od 25. lipnja 2021. (list 67- 70 spisa), Ugovor o najmu stana sa slobodno ugovorenom najamninom na određeno vrijeme broj 120/1995 od 26. srpnja 2007.(list 80-86 spisa), Zahtjev za raskid ugovora od 12. svibnja 2022. (list 106-107 spisa), e-mail korespondenciju tužitelja i tuženika od 27. veljače 2023. (list 108 spisa) i saslušan je tužitelj. Sud nije provodio druge dokaze jer su na temelju ovako provedenog dokaznog postupka utvrđene sve činjenice važne za donošenje odluke.
5. Na temelju isprava navedenih u prethodnom odlomku utvrđeno je:
- da je tuženik vlasnik nekretnine k. č. [katastarska čestica], zgrada u [adresa] u [adresa], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to posebnog dijela te nekretnine koji je u zemljišnoj knjizi upisan kao 4. suvlasnički dio s neodređenim omjerom (ETAŽNO VLASNIŠTVO E-4), Stan br. 4 koji se nalazi u potkrovlju zgrade ma adresi u [adresa], sastoji se od dvije sobe, kuhinje s blagovaonicom, kupaonice s WC-om i hodnika ukupne površine 50,44 m2,
- da je tužitelj bio najmoprimac predmetnog stana od 27. siječnja 1995. do 7. ožujka 2004., a nakon toga je na temelju Odluke tuženika od 6. srpnja 2007. i Ugovora o najmu stana sa slobodno ugovorenom najamninom na određeno vrijeme broj 120/1995 od 26. srpnja 2007. tuženik zaključio ugovor o najmu istog stana sa MP te je ugovoreno da će ista koristiti stan zajedno s kćeri RP kao članom obiteljskog domaćinstva,
- da je u članku 5. Ugovora o najmu stana sa slobodno ugovorenom najamninom na određeno vrijeme broj 120/1995 od 26. srpnja 2007. ugovoreno da se najmoprimac MP obvezuje snositi sve troškove u svezi sa stanovanjem, a tako i troškove struje,
- da je HEP ELEKTRA d.o.o., kao pružatelj javne usluge opskrbe električnom energijom, protiv tužitelja kao ovršenika, kojeg je u svojim evidencijama vodio kao krajnjeg kupca, podnio prijedlog za ovrhu radi prisilnog namirenja neplaćenih računa za isporučenu električnu energiju na obračunskom mjernom mjestu broj 1200237963 (koji se odnosi na predmetni stan u vlasništvu tuženika) za razdoblje od listopada 2018. do srpnja 2019., na temelju kojeg je javna bilježnica Vesna Ćuzela iz Rijeke pod brojem Ovrv-3884/2020 dana 19. listopada 2020. donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, a koje je postalo pravomoćno 19. ožujka 2021.,
- da je HEP ELEKTRA d.o.o. protiv tužitelja kao ovršenika podnio i prijedlog za ovrhu radi namirenja neplaćenih računa za isporučenu električnu energiju i za razdoblje od kolovoza 2019. do lipnja 2020., na temelju kojeg je javna bilježnica Vesna Ćuzela iz Rijeke pod brojem Ovrv-4044/2020 dana 19. listopada 2020. donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, a koje je postalo pravomoćno 23. ožujka 2021.,
- da je HEP ELEKTRA d.o.o. na temelju citiranih rješenja o ovrsi Financijskoj agenciji podnio zahtjev za izravnu naplatu te je prema podacima Očevidnika Financijske agencije na temelju rješenja o ovrsi poslovnog broja Ovrv-4044/20 od tužitelja kao ovršenika prisilno namiren iznos kako slijedi:
- 53,09 eura 5. srpnja 2021. na ime troška
- 136,46 eura 19. listopada 2020. na ime troška i kamata na trošak
- 109,62 eura 23. ožujka 2021. na ime troška i kamata na trošak
- 40,81 eura 19. listopada 2020. na ime troška i kamata na trošak
- 4,05 eura 23. ožujka 2021. na ime troška i kamata na trošak
- 974,19 eura 24. lipnja 2020. na ime glavnice i kamata na glavnicu,
- da je na temelju rješenja o ovrsi poslovnog broja Ovrv-3884/20 od tužitelja kao ovršenika prisilno namiren iznos kako slijedi:
- 53,09 eura 1. veljače 2020. na ime troška
- 141,38 eura 19. listopada 2020. na ime troška i kamata na trošak
- 114,17 eura 19. ožujka 2021. na ime troška i kamata na trošak
- 42,61 eura 19. listopada 2020. na ime troška i kamata na trošak
- 4,23 eura 19. ožujka 2021. na ime troška i kamata na trošak
- 1.005,79 23. srpnja 2019. eura na ime glavnice i kamata na glavnicu,
- da je tužitelj odjavljen kao krajnji kupac na zahtjev tuženika (dopisi tuženika od 24. studenoga 2022. i 1. veljače 2023.) dana 27. ožujka 2023., iako je tužitelj sam 12. svibnja 2021. HEP ELEKTRI d.o.o. podnio zahtjev za raskid ugovora.
6. Iz iskaza tužitelja u bitnom proizlazi da je isti koristio predmetni stan u svojstvu najmoprimca od 1995. do 2004. godine, što je u cijelosti u skladu s ispravama u spisu, pa je tužiteljev iskaz prihvaćen kao istinit.
7. Dakle, svi provedeni dokazi ukazuju na to da je u prijepornom razdoblju za koje je HEP ELEKTRA d.o.o. ispostavio račune na temelju kojih je pokrenuo i proveo ovrhu protiv tužitelja (od listopada 2018. do lipnja 2020.) tuženik bio vlasnik nekretnine u odnosu na koju je isporučena električna energija, dok je korisnik nekretnine u svojstvu najmoprimca bila MP te CP kao član domaćinstva najmoprimca.
8. Prema članku 84. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje: ZV-a), suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine održava taj dio o svome trošku te snosi sve javne obveze i terete u svezi s vlasništvom toga dijela, ako nije što drugo zakonom određeno. Prema stavku 2. istog članka kad dužnik obveze na povremena davanja za komunalne usluge u svezi s uporabom nekog posebnoga dijela nekretnine (naknade zbog trošenja električne energije, plina, toplinske energije, odvoza otpada i sl.) nije neka druga osoba, suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo toga posebnoga dijela nekretnine duguje te naknade dobavljačima odnosno davateljima usluga. Ako je dužnik obveze iz stavka 2. ovoga Zakona osoba koja posebni dio nekretnine rabi ili iskorištava na temelju najma, zakupa ili drugoga ugovora sa suvlasnikom na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo toga posebnoga dijela, taj suvlasnik jamči dobavljaču za ispunjenje te obveze (stavak 3. članka 84. ZV-a).
9. Dakle, prema citiranim odredbama članka 84. stavak 1. do 3. ZV-a za ispunjenje obveza na povremena davanja za komunalne usluge u svezi s uporabom posebnoga dijela nekretnine solidarno su odgovorni vlasnik nekretnine te osoba koja posebni dio nekretnine radi na temelju najma. Stoga su u prijepornom razdoblju za ispunjenje obveza u svezi korištenja električne energije za stan u [adresa], za obračunsko mjerno mjesto 1200237963, solidarno odgovorni tuženik i najmoprimac MP.
10. Iz priložene dokumentacije proizlazi da je u istom razdoblju HEP ELEKTRA d.o.o., kao pružatelj javne usluge opskrbe električnom energijom u svojim evidencijama kao krajnjeg kupca vodio tužitelja, no nedvojbeno je da tužitelj to nije bio jer je prema članku 3. stavak 2. točka 20. Zakona o tržištu električne energije (2013) ("Narodne novine" br. 22/13., 95/15., 102/15., 68/18., 52/19., 111/21.), važećeg u prijepornom razdoblju, krajnji kupac - kupac koji kupuje električnu energiju za vlastito korištenje, a električnu su energiju u tom razdoblju i za predmetnu nekretninu mogli koristiti samo vlasnik i najmoprimac. Pritom je tuženik kako vlasnik nekretnine u smislu članka 30. tada važećih Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom ("Narodne novine" br. 85/15., 49/20., 104/20., dalje: Opći uvjeti) bio ovlašten obavijestiti operatora sustava i opskrbljivača o promjeni korisnika, što je u konačnici učinio tek 2022. godine, iako je nesporno imao saznanja o tome da tužitelj ne koristi nekretninu još od 2004. godine, jer je on sam zaključio Ugovor o najmu stana sa slobodno ugovorenom najamninom na određeno vrijeme broj 120/1995 od 26. srpnja 2007. upravo imajući u vidu okolnost da je tužitelju prestalo svojstvo najmoprimca.
11. Ističe se i to da bi za postojanje obveze tuženika kao krajnjeg kupca električne energije iz kategorije kućanstvo bilo potrebno je da je između opskrbljivača HEP ELEKTRE d.o.o. i tužitelja kao krajnjeg kupca za sporno razdoblje bio zaključen ugovor o opskrbi krajnjeg kupca iz članka 12. stavak 1. Općih uvjeta, no o toj činjenici nema dokaza u spisu osim pukog navoda HEP ELEKTRE d.o.o. u Odluci o žalbi tužitelja od 25. lipnja 2021., koji nije potkrijepljen ni jednom relevantnom ispravom (primjerice samim ugovorom).
12. Slijedom navedenog, tužitelju su prisilno naplaćeni računi za isporučenu električnu energiju za čije je ispunjenje u smislu članka 84. stavak 1. do 3. ZV-a odgovoran tuženik (solidarno uz najmoprimca), bez da je za to postojala osnova u pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu. Isto tako, okolnost što je MP kao najmoprimac u sporno vrijeme koristila predmetni stan ne isključuje odgovornost tuženika jer je njihova odgovornost solidarna, pa je stoga neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika.
13. Treba reći da pravomoćno rješenje o ovrsi, na temelju kojeg su tužitelju prisilno naplaćeni predmetni iznosi koji se odnose na račune za električnu energiju, ne predstavlja odluku suda koja bi u smislu članka predstavljala osnovu iz članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO), odnosno koja bi opravdavala stjecanje na strani tuženika, jer se radi o odluci kojom je uređen odnos tužitelja i HEP ELEKTRE d.o.o., pa ta odluka djeluje samo između tih stranaka, ali ne i ovdje tužitelja i tuženika.
14. Prema spomenutoj odredbi članka 1111. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute korist. Prema članku 1119. ZOO-a tko za drugog učini kakav izdatak ili što drugo što je ovaj po zakonu bio dužan učiniti, ima pravo zahtijevati naknadu od njega.
15. Budući da je tužitelj umjesto tuženika platio komunalne usluge (troškove električne energije) u svezi s uporabom posebnoga dijela nekretnine kao i troškove ovrhe pokrenute radi naplate te tražbine, a što je zakonska obveza tuženika u smislu članka 84. ZV-a, tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu učinjenog izdatka, pozivom na članak 1119. i 1111. ZOO-a, zajedno sa zateznim kamatama od dana stjecanja (trenutak stjecanja utvrđen je na temelju podataka Očevidnika Financijske agencije), jer je tuženik znao i morao znati da je u spornom razdoblju bio dužan snositi troškove električne energije, pa ga to čini nepoštenim stjecateljem (članak 1115. ZOO-a). Odluka o zateznim kamatama temelji se i na članku 29. stavak 1. i 2. ZOO-a.
16. Prigovor zastare nije osnovan. Budući da se ovdje radi tražbini - stjecanju bez osnove, za koje nije predviđen poseban rok zastare, primjenjuje se opći petogodišnji zastarni rok propisan člankom 225. ZOO-a. Prema članku 215. stavak 1. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Tužitelj je u konkretnom slučaju imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze odmah nakon što je učinio izdatak za tuženika, s time da je tužitelju prvi iznos od 1.005,79 eura naplaćen 23. srpnja 2019., a svi ostali kasnije od toga dana, pa je tijek zastare u smislu članka 241. ZOO-a prekinut podnošenjem ove tužbe (5. prosinca 2023.) prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka u odnosu na najranije, a time i za sve kasnije dospjele tražbine.
17. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a u svezi članka 155. ZPP-a, pa je tuženik, koji je u cijelosti izgubio ovu parnicu, dužan tužitelju naknaditi sve troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23. dalje: Tarifa) i vrijednosti predmeta spora od 2.679,49 eura. Sud je priznao tužitelju zatražene troškove koji se odnose na troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za; – sastav tužbe 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. Tarife)
– zastupanje na ročištu održanom 3.10.2024. 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife) – zastupanje na ročištu održanom 15.12.2024. 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife) – sastav obrazloženog podneska od 8.4.2024. 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. Tarife) – sastav obrazloženog podneska od 31.5.2024. 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. Tarife) – sastav obrazloženog podneska od 11.11.2024. 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. Tarife) sveukupno 1.200,00 eura što uvećano za PDV (Tbr. 42. Tarife) iznosi 1.500,00 eura. Tužitelju pripada i naknada troškova sudskih pristojbi u iznosu u kojem ih je dužan platiti (36,63 eura pristojba na tužbu i 36,63 eura pristojba na presudu), a ne pripada mu trošak pristupa na ročište za objavu odluke jer na isto nije pristupio. Na priznati parnični trošak tužitelju je dosuđena zatezna kamata tekuća od presuđenja do isplate sukladno čl. 151. stavak 3. ZPP-a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO.
18. Slijedom svega iznijetoga, odlučeno je kao u izreci.
U Opatiji 28. siječnja 2024.
Sutkinja:
Ana Župić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi pisano u 4 primjerka putem ovog suda, odnosno sukladno odredbi čl. 106.a st. 5. ZPP-a. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1. Tužitelju po punomoćniku
2. Tuženiku po punomoćniku