REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3225/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Dario Grbavac, odvjetnik u Virovitici, Tomaša Masaryka 15, protiv tuženika EC, OIB [osobni identifikacijski broj],[adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Zorislav Krivačić i Dalibor Divić, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Bjelovaru, A. K. Miošića 19, radi isplate bračne stečevine, odlučujući o tužiteljičinom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-252/2021-2 od 28. veljače 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj P-501/2019-21 od 29. listopada 2020., u sjednici održanoj 28. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
Tužiteljičin prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž- 252/2021-2 od 28. veljače 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj P-501/2019-21 od 29. listopada 2020., podnijela prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), postavivši šest pravnih pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to:
„1. Mogu li iskazi svjedoka, pa i tuženika, izmijeniti sadržaj pisanog sporazuma koji su stranke sklopile i potpisale prije obavljenog posla upravo u namjeri da izbjegnu nedoumice, dvojbe i uopće drugačije tumačenje od onoga što su u pisanom sporazumu navele?
2. Je li sudu dopušteno stavljati na teret stranci (tužiteljici) činjenicu da nije prigovorila iskazu svjedoka (u ovom slučaju svjedoka TC, odvjetnika) iako po važećem ZPP-u nije dopušteno niti propisano prigovarati iskazu svjedoka?
3. Da li se u slučaju suprotnog tumačenja odredbi ugovora od strane ugovornih strana i strana u parničnom postupku primjenjuje pravilo iz čl. 320. st. 1. ili st. 2. bez tumačenja svrhe ugovora ili tumačenje svrhe prethodi primjeni navedenog interpretacijskog pravila?
4. Da li se u slučaju nejasnih odredaba ugovara ili suprotnog tumačenja odredbi ugovora od strane ugovornih strana mora utvrđivati namjera ugovornih strana kada postoji slučaj iz čl. 320. st. 1. ili st. 2. odnosno kada je ugovor predložila i priredila jedna ugovorna strana?
5. Da li tumačenje namjere ugovora iz članka 319. Zakona o parničnom postupku ima prednost pred pravilom iz članka 320. istog zakona, te kako se utvrđuje koje će se pravilo primjenjivati - tumačenje svrhe ili tumačenje u korist jedne strane?
6. Da li se interpretacijsko pravilo iz članka 320. Zakona o parničnom postupku može koristiti i u slučaju kada stranke različito tumače ugovorne odredbe, a sud je propustio okarakterizirati ugovorne odredbe kao nejasne?“.
2. Odgovor na tužiteljičin prijedlog nije podnesen.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.
4. Predmet spora je isplata iznosa s osnove razlike neplaćenog dijela bračne stečevine.
5. Na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i odredbe čl. 387. st. 1. ZPP prema ocjeni ovog revizijskog suda, postavljena pravna pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st.
1. ZPP.
6. Prvo, drugo i peto postavljeno pravno pitanje ovise o okolnostima svakog pojedinog slučaja, a zbog čega ista nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
7. Drugo postavljeno pravno pitanje nije važno, jer predlagateljica polazi od pogrešne pretpostavke da stranke ne mogu prigovarati iskazu svjedoka, a što ne proizlazi iz odredaba ZPP.
8. Treće, četvrto i šesto postavljena pravna pitanja nisu važna za odluku u sporu, jer predlagateljica polazi od pretpostavki koje se ne temelje na stanju spisa. To stoga što se pobijana odluka temelji i na činjeničnim navodima tužbe i na iskazu tužiteljice, prema kojem iskazu je sporni sporazum potpisala i izjavu dala zbog mana volje.
9. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 28. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
