Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-3397/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2284/21-39 od 17. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 28. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2284/21-39 od 17. travnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke i u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je zahtjev tuženice za naknadom troškova parničnog postupka odbijen, te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. Ostavlja se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici da tužitelju isplati iznos od 11.145,44 eura / 83.975,34 kuna[1] sa zateznim kamatama tekućim od 26. ožujka 2021. do isplate (točka I. izreke). Tužbeni zahtjev odbijen je u dijelu u kojem tužitelj zahtijeva od tuženice isplatu iznosa od 1.238,38 eura / 9.330,59 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 26. ožujka 2021. do isplate, a odbijen je i zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka (točka II. izreke).
2. Protiv točke I. izreke presude i odluke o troškovima parničnog postupka žalbu je podnijela tuženica zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, odnosno podredno, istu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Žalba je osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete koju je tužitelj pretrpio isplaćujući u razdoblju od 1. studenog 2018. do 30. rujna 2020. svome osiguraniku OK invalidsku mirovinu povodom ozljeda koje je isti pretrpio u štetnom događaju 13. travnja 2010. a za koje ozljede je odgovorna tuženica.
5. Tijekom postupka sporna je tuženičina odgovornost za štetu koja u žalbi i tijekom postupka tvrdi da ozljede koje je osiguranik OK pretrpio u štetnom događaju nisu nastale zbog toga što tuženica kao poslodavac nije provela mjere zaštite na radu.
6. Odredbom čl. 162. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19 - ZOMO), koji je u konkretnom slučaju mjerodavan, propisano je da zavod ima pravo na naknadu šteta od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe.
Stavkom 2. istog članka propisano je da, ako je štetu iz stavka 1. uzrokovao radnik na radu ili u vezi s radom, odgovaraju poslodavac i radnik solidarno, dok je stavkom 3. istog propisano da za štetu iz stavka 1. odgovara poslodavac ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana.
7. Dakle, iz odredbe čl. 162. ZOMO proizlazi da je stavkom 1. iste propisano da tužitelj ima pravo na naknadu štete od osobe koja je osiguraniku prouzročila štetu, dok je stavkom 2. istog članka propisano da ako je štetu prouzrokovao radnik na radu ili u svezi s radom da osim radnika, za štetu odgovara i poslodavac i to solidarno. Međutim, stavak 3. istog članka sužava odgovornost poslodavca i propisuje da je poslodavac odgovoran za štetu samo ako je ista nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu odnosno mjere za zaštitu građana.
8. Iz predmetne odredbe dakle, proizlazi da za odgovornost poslodavca za štetu iz čl. 162. st. 1. ZOMO nije dovoljno da je štetu prouzročio njegov radnik na radu ili u svezi s radom (čl. 162. st. 2. ZOMO), već da je potrebno i da je šteta nastala zbog toga što poslodavac nije proveo mjere zaštite na radu (čl. 162. st. 3. ZOMO)
9. U postupku dakle, jednu od odlučnu činjenicu o kojima ovisi osnovanost tužiteljeva tužbenog zahtjeva predstavlja okolnost da li je šteta nastala zbog toga što tuženica kao poslodavac nije provela mjere zaštite na radu odnosno mjere za zaštitu građana. Navedenu odlučnu činjenicu sud prvog stupnja nije utvrđivao tako da tuženica osnovano u žalbi ističe da je ostvaren žalbeni razlog pogrešnog ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP. Posljedično tome, i materijalno pravo je pogrešno primijenjeno tako da je ostvaren i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP.
10. Osnovani su i žalbeni navodi tuženice koji se tiču dokazne snage prijave ozljede na radu. Naime, sud prvog stupnja smatrao je da prijava ozljede na radu predstavlja javnu ispravu u smislu odredbe čl. 230. st. 1. ZPP koja dokazuje ono što se u njoj potvrđuje. Međutim, i to pravno shvaćanje suda prvog stupnja je pogrešno.
11. Naime, odredbom čl. 230. st. 1. ZPP, propisano je da isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje.
12. U konkretnom slučaju, prijava ozljede na radu podnijeta je od strane poslodavaca dana 19. lipnja 2009. S obzirom da se radi o prijavi, ne radi se o ispravi koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti odnosno ispravi koju je izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnih ovlasti. Stoga prijava o ozljedi na radu ne predstavlja javnu ispravu u smislu odredbe čl. 230. st. 1. ZPP koja bi posljedično tome dokazivala istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje (identično pravno shvaćanje zauzeto je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-74/2020 od 28. travnja 2021., toč.11.2.). Međutim, to naravno ne znači da predmetna prijava ne predstavlja privatnu ispravu koju sud nije dužan ocijeniti kao dokaz.
13. Sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude (točka 12. obrazloženja) navodi i da ozljede koje je zadobio osiguranik tužitelja predstavljaju ozljede na radu u smislu odredbe čl. 6. toč. 1. i 3. Zakona o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu ("Narodne novine", br. 85/06, 67/08 - dalje: ZZOZZNR). Međutim, u konkretnom slučaju odlučuje se odgovornosti tuženice za štetu u smislu odredbe čl. 162. ZOMO. To nadalje znači da utvrđenje radi li se o u konkretnom slučaju ozljedi na radu nisu mjerodavne odredbe ZZOZZNR, već odredba čl. 42. ZOMO koja u tom članku propisuje što se u smislu odredaba tog zakona, na osnovi kojeg se u ovom slučaju prosuđuje odgovornost za štetu, smatra ozljedom na radu.
14. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 370. ZPP, prvostupanjsku presudu ukinuti u pobijanom dijelu i u tom dijelu vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
15. S obzirom da obveza naknade troškova ovisi o konačnom rješenju spora, to je ukinuta i odluka o troškovima parničnog postupka.
16. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
17. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će utvrditi sve odlučne činjenice o kojima ovisi osnovanost tužiteljeva tužbenog zahtjeva i primjena odredbe čl. 162. ZOMO. Sud prvog stupnja će tako najprije utvrditi da li je štetu iz čl. 162. st. 1. ZOMO prouzročio radnik tuženice na radu ili u vezi s radom pri čemu će imati u vidu da je pojam ozljede na radu u smislu odredbi ZOMO reguliran odredbom čl. 42. ZOMO. Također, sud prvog stupnja utvrditi će da li je šteta nastala zbog toga što tuženica nije provela mjere zaštite na radu odnosno mjere za zaštitu građana, te će u tom slučaju u presudi jasno navesti u čemu se neprovođenje mjera zaštite na radu sastoji i koje je to mjere tuženica nije provela. Nakon toga sud će moći donijeti pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.
18. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 28. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Vesna Žulj
