REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2190/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Patricija Đurić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Addiko bank d.d., OIB 14036333877, sa sjedištem u Zagrebu, Slavonska avenija 6, koju zastupa punomoćnik Domagoj Petrinović, odvjetnik Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, radi utvrđenja isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Gž-346/2022-2 od 22. studenoga 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2802/2019-25 od 25. veljače 2022., u sjednici održanoj 28. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbija u dijelu koji se odnosi na naznačena pravna pitanja.
II. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnoga ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Gž-346/2022-2 od 22. studenoga 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 28022/2019-25 od 25. veljače 2022. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositeljica navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i zbog povrede temeljnoga ljudskog prava na pravično suđenje zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u aspektu prava na obrazloženu odluku.
2. Pitanja koja je tuženica u prijedlogu naznačila glase:
„1. Protivi li se članku 96. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2007), a posebice stavku 4. navedenog članka, odluka suda kojom je utvrđeno da se o odredbi potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dijelu odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovora o kreditu denominiranog u CHF i primjeni valutne klauzule u CHF) nije pojedinačno pregovaralo, bez izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka kojega je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi;
2. Pripada li potrošaču kao posljedica utvrđene ništetnosti odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF o načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom kreditora i ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, isplata razlike između iznosa kamate izračunatog po prosječnoj kamatnoj stopi za kredite u kunama i iznosa kamate izračunate po stopi određenoj odlukom banke ili isplata razlike između iznosa koji je potrošač platio i iznosa izračunatog na temelju početno ugovorene kamatne stope;
3. Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom kreditora i ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u potrošačkom ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF?“.
3. Tužiteljica je odgovorila na prijedlog za dopuštenje revizije te ga je predložila odbaciti kao nedopušten.
4. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje u tekstu: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske ocjenjuje da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavka 1. ZPP dopuštenjem revizije.
5. Naime, o prvom naznačenom pravnom pitanju revizijski je sud već izjasnio u presudi broj Rev-1135/2023-2 od 3. siječnja 2024. uvažavajući pravno shvaćanje iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022., i to pravnim shvaćanjem prema kojem: Sud ne može u pojedinačnom postupku potrošača protiv banke donijeti zakonitu odluku samo primjenjujući utvrđenja iz kolektivnog spora bez provođenja sveobuhvatnog dokaznog postupka, u situaciji kad je tuženik predložio provođenje dokaza upravo na okolnost različitih ključnih činjenica. Međutim, u konkretnom slučaju prijedlog tuženice za izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka nije bio uredan zato što je tuženica na sporne okolnosti predložila izvođenje dokaza saslušanjem svog djelatnika koji je radio na obradi kredita, ali tog djelatnika nije imenovala. Sudovi su pobijanom odlukom, suprotno navodima prijedloga, i naglasili da se radi o relevantnom dokazu, ali da taj dokaz nije izveden zbog propusta tuženice da ga uredno predloži navodeći potpune podatke potrebne za odluku o izvođenju predloženog dokaza. U tom je smislu pravno shvaćanje u vezi s primjenom članka 96. Zakona o zaštiti potrošača podudarno s praksom revizijskog suda, pa prvo naznačeno pitanje nema potrebno obilježje važnosti u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP.
6. Glede drugog naznačenog pitanja, revizijski je sud izrazio pravno shvaćanje u odluci poslovni broj Rev-308/2022 od 19. travnja 2022., u kojem se navodi:
„Potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora, u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim supstituira primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi određivao sud u okolnostima svakog pojedinog slučaja i u odnosu na tako utvrđenu stopu obračunava možebitna razlika.“
7. Treće naznačeno pitanje (odnosi se na početak tijeka zatezne kamate) također nema potrebno obilježje važnosti u odnosu na osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer pobijana odluka ne odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojoj su banke dužne vratiti stečeno zajedno s kamatama od dana stjecanja (tako i u odluci revizijskog suda broj Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018., Revd-5086/22 od 11. siječnja 2023.).
8. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pravna pitanja, i to na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP i riješiti kao u točki I. izreke.
9. Nadalje, prema ocjeni revizijskog suda, tuženica navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinila vjerojatnim da joj je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka, u smislu odredbe članka 385.a stavka 2. ZPP povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 - dalje: EKLJP) i člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 dalje: Ustava RH). Naime, predlagateljici je u postupku bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima protivne strane, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. Nižestupanjski su sudovi svoje odluke opravdavali ozbiljnim, uvjerljivim, logičnim, razumnim i relevantnim razlozima zbog čega se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima, pa nije bilo moguće zaključiti da postoji vjerojatnost da predlagateljica nije imala pravično suđenje.
10. Stoga u opisanim okolnostima, kada predlagateljica nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje, njezin je prijedlog u dijelu koji se odnosi na tu povredu valjalo odbaciti na temelju odredbe članka 389.a stavka 4. ZPP i riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
11. Odlučujući na temelju odredbe članka 166. stavka 1. ZPP o zahtjevu tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, revizijski sud ocjenjuje da taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe člana 155. stavka 1. ZPP jer je odluku o prijedlogu bilo moguće donijeti neovisno o sadržaju odgovora na prijedlog, pa je zato ovaj zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan, radi čega je odlučeno kao u točki III. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 28. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
