REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-257/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Denis Lauc odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri u Zagrebu, protiv tuženika SF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Bruno Spiz, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Pocrnić i Spiz u Zagrebu, radi ukidanja rente, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2110/2024-3 od 4. rujna 2024. ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Gž-2110/2024-4 od 22. listopada 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn- 2571/2021-37 od 28. svibnja 2024., na sjednici održanoj 28. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pitanja u prijedlogu se odbija, a u odnosu na naznačene povrede temeljnih ljudskih prava se odbacuje.

II. Zahtjev tužitelja i zahtjev tuženika za naknadu troškova u povodu prijedloga za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude citirane u uvodu ove odluke naznačujući pravna pitanja i ističući povredu temeljnih ljudskih prava. Zahtijeva troškove postupka u povodu prijedloga.

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj se istom protivi i predlaže ga odbaciti kao nedopušten ili odbiti kao neosnovan. Zahtijeva troškove u povodu prijedloga.

3. Ovaj sud je postupio sukladno odredbi čl. 387. st. 1 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 155/23. - dalje: ZPP) i zaključio da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije.

4. Odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, osobito:- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena ili - ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena ili ako je o tom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.

5. U ovoj pravnoj stvari drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i prihvaćajući tužbeni zahtjev ukinuo obvezu tuženika na plaćanje rente s naslova tuđe pomoći tuženiku. To uz obrazloženje da su vještaci naznačili da su kontaktirali punomoćnika tuženika radi pregleda tuženika koji da se očitovao da se tuženik neće ni odazvati pregledu niti dostaviti medicinsku dokumentaciju, radi čega da vještaci nisu mogli izraditi nalaz i mišljenje, sukladno zadatku suda, o postojanju daljnje potrebe tuđe pomoći tužitelju. Drugostupanjski sud je pravnog pristupa da je tuženik trebao dostaviti u spis medicinski karton, medicinsku dokumentaciju i odazvati se na pregled kod vještaka, pa primjenom pravila o teretu dokazivanja prihvaća tužbeni zahtjev, jer da je na tuženiku bio teret dokaza.

6.1. Tuženik je naznačio pitanja:

"1. Može li sud kao valjani dokaz pregledavati fotografije učinjene na neovlašteni način, tajno, u privatnom prostoru stranke?

2. Mogu li fotografije kao dokaz tužbi za ukidanje pravomoćno dosuđene rente za tuđu pomoć poslužiti kao dokaz znatnije promijenjenih okolnosti?

3. U slučaju kad tužitelj nema saznanja o znatnije promijenjenom zdravstvenom stanju, je li tuženik u parnici zbog ukidanja rente dužan prikupljati liječničku dokumentaciju koja o tome svjedoči i dostavljati je sudu?

4. Kad tužitelj u parnici za ukidanje pravomoćno dosuđene rente nema dokaza o znatnije promijenjenim okolnostima, može li teret dokaza pribave zdravstvenog kartona biti prebačen na tuženika?

5. Ima li sud pravo da službenim putem pribavlja zdravstveni karton bez privole njegovog vlasnika?

6. Može li sud u parnici za ukidanje pravomoćno dosuđene rente za tuđu pomoć na prijedlog tužitelja naložiti tuženiku da dostavi svu noviju liječničku dokumentaciju ili teret tog dokaza leži na tužitelju?

7. Može li sud uvažiti raspolaganje stranaka koje je u suprotnosti s prisilnim propisima i tražiti zdravstveni karton bez privole stranke?

8. Može li sud bez liječničke dokumentacije, bez uvida u zdravstveni karton i bez liječničkog nalaza utvrditi da su se znatnije promijenile zdravstvene okolnosti tuženika tako da mu više nije potrebna pomoć druge osobe?

9. Odstupa li drugostupanjski sud od ustaljene prakse Vrhovnog suda prema kojoj je dužnost tužitelja da dokaže znatnije promijenjene okolnosti u tužbi zbog ukidanja rente za tuđu pomoć ako o tom odlučnom pitanju pobijana presuda nema obrazloženja odnosno u obrazloženju prevaljuje teret tih dokaza na tuženika?"

6.2. Predlagatelj se ujedno pozvao na postojanje pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP jer da je odstupljeno od sudske prakse i od zakonskih propisa pa da je pobijana odluka arbitrarna i da nedostaje argument zdravog razuma, pa da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, kao i u vidu jednakosti pred zakonom i sudovima.

7. U odnosu na prva dva pitanja potrebno je navesti da drugostupanjski sud (kao ni prvostupanjski) svoju odluku nije temeljio na dokazu – fotografiji, već na pravilu o teretu dokazivanja. Stoga ta dva pitanja nisu važna za uspjeh u sporu, čime ne ispunjavaju citiranu pretpostavku iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP koja mora biti kumulativno ispunjena. U odnosu na preostala pitanja napominje se da prema odredbi čl. 221.a. ZPP sud će, u situaciji kad na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. Primjena ovog pravila ide na štetu one strane koja je bila dužna dokazati postajanje određene činjenice. Stranka ne može dokazivati tvrdnju koja istovremeno predstavlja tzv. negativnu činjenicu, tj. činjenicu koja ne postoji (tako i Rev-2980/20186. listopada 2020 i sl.). Stoga je teret dokaza na onoj stranci koja je istakla činjenične tvrdnje koje bi kao dokazane predstavljale pozitivnu činjenicu, odnosno činjenicu koja postoji – ovdje potreba tuđe pomoći. U smislu navedenoga drugostupanjska odluka sukladna je praksi ovog suda, a praksa na koju se poziva tuženik nije usporediva sa ovom pravnom situacijom.

8. Zbog navedenoga, jer je na temelju onoga što je dostavljeno ovaj sud zaključio da u prijedlogu nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, prijedlog je u tom dijelu odbijen na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP.

9. Kada se predlagatelj poziva da je odstupljeno od sudske prakse i od zakonskih propisa pa da je odluka arbitrarna i da nedostaje argument zdravog razuma, potrebo je ponoviti, a kao što je prethodno rečeno, da od prakse ovog suda nije odstupljeno, te navesti da je pobijana odluka jasna i dostatno obrazložena, čime nije arbitrarna, i da počiva na argumentu zdravog razuma (jer kako bi tužitelj drugačije dokazao prestanak potrebe za tuđom pomoći), radi čega predlagatelj nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u postupku koji je prethodio ovom prijedlogu, i to zbog osobito teških povreda postupovnog prava ili zbog pogrešne primjene materijalnog prava, kao temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

10. Stoga je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, u tom dijelu prijedlog (koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP) odbačen.

11. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice, na temelju ovlasti iz odredbe čl. 166. st. 1. ZPP, a primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, a tuženiku u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP jer sa prijedlogom nije uspio.

Zagreb, 28. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Jadranko Jug