REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4306/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SIU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Roman Bihar, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice SI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Jadranka Sloković i Čedo Prodanović, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1808/2024-2 od 21. svibnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1899/18-51 od 26. siječnja 2024., u sjednici održanoj 28. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1808/2024-2 od 21. svibnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1899/18- 51 od 26. siječnja 2024.
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. U odnosu na pitanja naznačena od 1. do 3. koja se odnose na dokazivanje činjenica, primjenu pravila o teretu dokazivanja te primjenu čl. 8. ZPP valja reći da tuženica polazi od pogrešnih pretpostavki da: tužitelj nije dokazao niti jednu tvrdnju na kojoj temelji tužbeni zahtjev, da se nije moglo sa sigurnošću utvrditi određenu činjenicu, da stranka koja se poziva na određenu činjenicu nije bila kadra pružiti dovoljno dokaznih sredstava, jer suprotno proizlazi iz pobijane presude, a tužiteljica ovim pitanjima kroz bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. i čl. 221.a ZPP zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje što nije moguće pobijati u ovom stupnju postupka pa stoga ta pitanja nisu važna.
5. U odnosu na pitanja naznačena pod 4. -6. tuženica polazi od pogrešne pretpostavke da je ugovor o zajmu ugovoren u stranoj valuti, jer iz nižestupanjskih odluka proizlazi da je ugovoren zajam u eurima u kunskoj protuvrijednosti, dakle, riječ je o ugovoru s valutnom klauzulom pa od odgovora na pitanja koja polaze od toga da je ugovor sklopljen u stranoj valuti ne ovisi ishod spora. Stoga su i razlozi važnosti na koje se tuženica poziva neodgovarajući, jer se odluke revizijskog suda na koje se poziva odnose na ugovore o zajmu koji su zaključeni u stranoj valuti za razliku od ovog konkretnog slučaja u kojem je ugovor o zajmu ugovoren u eurima u kunskoj protuvrijednosti, tj. riječ je o ugovoru s valutnom klauzulom.
6. Osim toga, tuženica polazi i od pogrešne pretpostavke da je s obzirom na ugovorenu valutu (kunska protuvrijednost iznosa u eurima) ugovor ništetan, a nije utvrđeno niti da bi ugovor bio ništetan niti iz nekih drugih razloga budući da se ostale tvrdnje tuženice odnose na mane volje zbog kojih je ugovor pobojan, a ne ništetan, a polazi i od pogrešne pretpostavke da sud nije pazio na ništetnost po službenoj dužnosti te da je odluka suda utemeljena na nedopuštenim dispozicijama stranaka.
7. U odnosu na procesna pitanja naznačena pod 1. i 2. koja se odnose na dužnost suda da navede razloge o odlučnim činjenicama i da valjano obrazloži odluku u smislu čl. 369. st. 1. ZPP i na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, valja reći da tuženica nije uz prijedlog dostavila žalbu sukladno čl. 387. st. 3. ZPP iz koje bi bilo vidljivo da sud nije naveo razloge o odlučnim činjenicama te da nije pažljivo razmotrio i obrazložio sve odlučne žalbene navode. Budući da je pobijana presuda valjano obrazložena i sadrži jasne razloge, pa stoga niti ta pitanja nisu važna.
8. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389. b. st. 1. i 2. ZPP riješio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
9. Tuženica je sadržajno podnijela i prijedlog pozivom na čl. 385.a st. 2. ZPP pozivajući se na pravo na pravično suđenje.
10. Tuženici je u postupku bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima protivne strane, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku odnosno suprotno ne proizlazi iz dostavljene dokumentacije sukladno čl. 387. st. 3. ZPP. Nižestupanjski su sudovi svoje odluke opravdavali ozbiljnim, uvjerljivim, logičnim, razumnim i relevantnim razlozima zbog čega se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima pa nije bilo moguće zaključiti da postoji vjerojatnost da tuženica nije imala pravično suđenje.
11. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st.1. i 4. ZPP te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovoga rješenja.
Zagreb, 28. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
