REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4967/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, Dragana Katića i mr. sc. Senije Ledić članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Branislavu Musulinu, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženice Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, zastupane po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, broj Gž-275/202432 od 2. srpnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji broj P-533/2023- 11 od 18. siječnja 2024., u sjednici održanoj 28. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, broj Gž-275/202432 od 2. srpnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji broj P-533/2023- 11 od 18. siječnja 2024., kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu, temeljem ništetnosti odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu te je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici preplaćene iznose s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženica je postavila više pravnih pitanja za koja navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, a ona glase:
„1. Je li, u slučaju kad utvrdi da su pojedine promjene ugovorne kamatne stope neodredive, sud ovlašten ukinuti ugovorenu promjenjivost kamatne stope iz ugovora o kreditu ili je dužan utvrditi na koji se način kamata trebala mijenjati? 2. Može li sud, u slučaju pravne praznine nastale u ugovornom odnosu utvrđenjem ništetnosti dijela ugovorne odredbe ugovora o kreditu s valutnom klauzulom o kojem ovisi ispunjenje obveze na plaćanje ugovorne kamate korisnika kredita, a kad tužitelj potražuje isplatu kao da se radi o ugovoru o kreditu bez valutne klauzule, vještaku naložiti izradu nalaza i mišljenja bez da odredi primjenu ugovorne kamate za kredite bez valutne klauzule?
3. Može li se stav građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojim je zauzeto shvaćanje da „ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva“, primijeniti i na ugovor o kreditu?
4. Može li se nepoštenje ugovorne strane predmnijevati ili sud isto mora utvrditi na temelju činjenica i dokaza u pojedinačnom postupku, a kako bi se na konkretan pravni odnos primijenila odredba čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (opseg vraćanja)?
5. Je li, prilikom tumačenja i primjene odredbe članka 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03.) u postupku utvrđenja nepoštenosti ugovorne odredbe između potrošača i trgovca, potrebno utvrditi stupanj pažnje s kojim je potrošač postupao?“ , te je za njih iznijela određene razloge njihove važnosti.
3. Tužiteljica nije podnijela odgovor na prijedlog.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da pravna pitanja naznačena u prijedlogu nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Prvo i drugo pitanje nisu važni jer polazi od pogrešne pretpostavke da se radilo o pravnoj praznini u predmetnom ugovoru o kreditu, odnosno da je sud ukinuo ugovorenu promjenjivost kamatne stope iz ugovora o kreditu i da je sud bio dužan utvrditi, na koji se način kamata trebala mijenjati, nego je, u svezi navedene problematike u cijelosti postupio u skladu s čvrstom i jedinstvenom sudskom praksom, pri čemu je drugostupanjski sud valjano i dostatno obrazložio djelomičnu ništetnost odredbe o visini stope ugovornih kamata.
6. Ostala naznačena pitanja polaze od pogrešne pretpostavke da sudovi nisu utvrđivali stupanj pažnje s kojim je potrošač postupao, ali i poštenje tuženice koja tužiteljicu nije u potpunosti informirala o kamatnoj stopi i valutnoj obvezi, s tim da su nižestupanjski sudovi o tome dali dostatno obrazloženje.
7. Glede (ne)savjesnosti tuženice, drugostupanjski sud je, a vezano za pitanje glede njezine savjesnosti pri zaključenju predmetnog ugovora, dostatno pojasnio svoje shvaćanje, koje, prema utvrđenjima ovoga suda, ne odstupa od ustaljene i čvrste prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019., Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. idr., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu.
8. Slijedom izloženog, a budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. riješiti kao u izreci.
Zagreb, 28. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Marina Paulić
