REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-24/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mario Perica, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnik Toni Smrček, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4116/2024-2 od 17. rujna 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 4405/2022-42 od 16. svibnja 2024. i presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4116/2024-3 od 17. rujna 2024. kojom je potvrđena dopunska presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4405/2022-44 od 11. lipnja 2024., u sjednici održanoj 28. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.
II. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4116/2024- 2 od 17. rujna 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4405/2022-42 od 16. svibnja 2024. i protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4116/2024-3 od 17. rujna 2024. kojom je potvrđena dopunska presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4405/2022-44 od 11. lipnja 2024. podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Tuženik je postavio pet pravnih pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to:
„1. Je li ugovorna odredba o promjenjivosti kamatne stope u ugovoru o kreditu između kreditne institucije i potrošača sama po sebi ništetna u slučaju ako je ugovorna odredba o načinu promjene takve kamatne stope ništetna?
2. Treba li odredbu članka 81. stavka 1. ZZP/03 tumačiti na način da je ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo automatski nepoštena ako ista nije jasna, lako razumljiva i uočljiva ili je u tom slučaju sud dužan, primjenom kriterija koji su utvrđeni praksom Suda Europske unije, utvrđivati da li takva odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja?
3. Podrazumijeva li ništetnost ugovornih odredaba zbog utvrđenja njihove nepoštenosti u smislu odredaba Zakona o zaštiti potrošača sama po sebi ujedno i nepoštenost stjecatelja u smislu odredaba čl. 1115. ZOO-a u odnosu na ugovornu stranu koja je sastavila ugovor čije su pojedine odredbe utvrđene kao nepoštene ili se nepoštenost u smislu odredaba čl. 1115. ZOO-a ne podrazumijeva i mora se utvrđivati u svakom pojedinom slučaju?
4. U individualnim parnicama koje pokrenu potrošači protiv trgovca radi povrata stečenog bez osnove na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o tzv. jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i tzv. valutnoj klauzuli u švicarskim francima, treba li prilikom izračuna iznosa stečenog bez osnove (restitucijski zahtjev) koji je trgovac stekao od potrošača zbog nepoštene ugovorne odredbe o tzv. valutnoj klauzuli u švicarskim francima primijeniti početno ugovorenu kamatnu stopu iz ugovora o kreditu koji je bio denominiran u švicarskim francima, a koji je nakon utvrđenja nepoštenom ugovorne odredbe o tzv. valutnoj klauzuli pretvoren u ugovor o kreditu u kunama, ili kamatnu stopu koju su trgovci redovno naplaćivali za kredite u hrvatskim kunama?
5. Koji zastarni rok valja primijeniti na restitucijske zahtjeve koji se temelje na primjeni pravila o stjecanju bez osnove iz Zakona o obveznim odnosima, u slučaju da sud utvrdi ništetnost pojedine odredbe ugovora o kreditu?“
2. Tuženik smatra da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava i to pravo na pravično suđenje, jer mu je povrijeđeno pravo na obrazloženu odluku, pobijane odluke su arbitrarne te jer smatra da je povrijeđeno načelo jednakosti oružja.
3. Odgovor na tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.
5. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ugovora o kreditu u CHF te isplata preplaćenog iznosa.
6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 1. ZPP ovaj revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
7. Prvo postavljeno pravno pitanje nije važno za odluku u sporu jer je ugovorna odredba o promjenjivosti kamatne stope ništetna ako je ništetna i ugovorna odredba o načinu promjene kamatne stope (jednako stajalište izraženo i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-77/2022).
8. U odnosu na drugo do peto postavljeno pravno pitanje riječ je o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovog suda poslovni broj Revt-249/2014, Rev-2245/2017, Rev- 3142/2018, Rev-2221/2018, niti odstupa od objedinjenog pravnog shvaćanja o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetog na Prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (broj 1/2022) održanoj 31. siječnja 2022. pod brojem Su-IV-33/2022-2 koje glasi:
„Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.“,
a ne radi se niti o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitati sudsku praksu (tako i Revd-879/2022, Revd-781/2023, Revd-581/2024 itd.).
9. Slijedom dosad navedenog, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u odnosu na postavljena pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.
10. Tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno temeljno pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i to pravo na pravično suđenje, jer pobijana odluka nije arbitrarna budući da je ista obrazložena te na temelju provedenih dokaza dani jasni razlozi o svim odlučnim činjenicama.
11. Budući da tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava i to pravo na pravično suđenje, pravo na obrazloženu odluku i jednakost oružja u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 28. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
