REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-520/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Darko Belaić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Return to business d.o.o., OIB: 41614576274, Zagreb, Korčulanska ulica 2, radi utvrđenja prestanka prava naplate, pljenidbe i prijenosa tražbine, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-400/23-2 od 4. srpnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-9044/21-15 od 16. studenoga 2022., u sjednici održanoj 28. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-400/23-2 od 4. srpnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-9044/21-15 od 16. studenoga 2022., podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) postavivši tri pravna pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to:
"1. Ako ovrhovoditelj propusti u roku iz čl. 180.a. st. 4. Ovršnog zakona predložiti izmjenu sredstva i predmeta ovrhe zbog čega sud rješenjem obustavi ovrhu da li se u tom slučaju smatra da je za navedeni propust ili nečinjenje (neaktivnost) ovrhovoditelja i obustavu ovrhe odgovoran ovrhovoditelj odnosno da li se u tom slučaju smatra da je ovršni postupak obustavljen zbog krivnje ovrhovoditelja ili procesnog propusta odnosno slučaja koji mu se dogodio?
2. Da li je sud u parničnom postupku vezan za pravomoćno rješenje ovršnog suda i razlozima istog, a kojim je obustavljena ovrha sukladno odredbi 180.a. st. 4. Ovršnog zakona zbog krivnje ili procesnog propusta odnosno slučaja koji se dogodio ovrhovoditelju da predloži izmjenu sredstva i predmeta ovrhe te da li se u slučaju tako pravomoćno obustavljenog ovršnog postupka smatra da prekid zastare nije nastupio?
3. Da li je sud prije donošenja rješenja o obustavi ovršnog postupka iz čl. 180.a. st. 4. Ovršnog zakona dužan ispitivati da li je ovrhovoditelj obaviješten o nemogućnosti provedbe ovrhe zbog nedostataka novčanih sredstava na računu ovršenika, te da li je u tom slučaju dužan pozvati ovrhovoditelja da predloži promjenu sredstva i predmeta ovrhe?"
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.
4. Predmet spora je utvrđenje da je prestalo tuženikovo pravo zahtijevati od tužitelja naplatu za pljenidbu i prijenos svih tražbina na temelju ugovora o kreditu između tužitelja i OTP Banke Hrvatska d.d. od 3. travnja 2007. iz razloga što je tražbina zastarjela.
Među strankama je sporno je li došlo do prekida zastare pokretanjem ovršnog postupka 22. rujna 2010., a koji postupak je obustavljen na temelju odredbe čl. 180.a st. 4. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/08 i 67/08 – dalje: OZ/96), a pri čemu je rješenje o obustavi ovršnog postupka postalo pravomoćno 22. veljače 2018. donošenjem drugostupanjske odluke.
5. Sud drugog stupnja svoju odluku temelji na stajalištu da je ovršni postupak obustavljen zbog razloga koji leži isključivo na ovršeniku, te da do obustave ovrhe nije došlo zbog krivnje ovrhovoditelja, a niti zbog njegovog procesnog propusta iz razloga što je ovrhovoditelj više puta mijenjao predmet i sredstvo ovrhe, da bi na kraju postupka ovrha bila vođena na računima ovršenika, a koja ovrha se nije mogla provesti zbog nedostatka sredstava na računima tužitelja.
6. U odnosu na prvo postavljeno pravno pitanje tužitelj nije dao odgovarajuće razloge važnosti, jer se odluke Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-3979/12-9 od 22. kolovoza 2013. i Gž-3876/12 od 22. listopada 2013. te Županijskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Virovitici, poslovni broj Gž-757/12-2 od 24. rujna 2012. odnose na pravilnost obustave ovrhe na temelju odredbe čl. 180.a st. 4. OZ, a ne na stajalište o ne prekidanju zastare podnošenjem ovršnog prijedloga u slučaju obustave ovrhe na temelju odredbe čl. 180.a st. 4. OZ.
7. U odnosu na drugo postavljeno pravno pitanje također nisu dani odgovarajući razlozi važnosti. Naime, iz naznačene prakse u prijedlogu za dopuštenje revizije, ne proizlazi da bi sudovi u parničnom postupku bili vezani razlozima odluke iz nekog drugog sudskog postupka.
8. U odnosu na dio ovog pitanja smatra li se da u slučaju pravomoćno obustavljenog ovršnog postupka, nije došlo do prekida zastare, valja odgovoriti da je pobijana odluka u skladu s izraženim stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj Gzz-50/01 i Rev-943/17 prema kojima u slučaju obustave ovrhe do prekida, odnosno ne prekida zastare podnošenjem prijedloga za ovrhu, dolazi odnosno ne dolazi, ovisno o razlozima zbog kojih je došlo do obustave ovršnog postupka i na kojoj od stranaka u ovršnom postupku, leže razlozi zbog kojih je ovršni postupak obustavljen.
9. Pobijanom odlukom tužiteljeva žalba je odbijena zbog toga što razlozi za obustavu ovrhe leže isključivo na tužitelju.
10. Treće postavljeno pravno pitanje nije važno za odluku u sporu, jer je tužbeni zahtjev prvenstveno odbijen jer je ovršni postupak obustavljen zbog razloga koji leži isključivo na ovršeniku, a na što ovrhovoditelj nije imao utjecaja, a zbog čega nema uvjeta za primjenu odredbe čl. 242. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO/05) prema kojoj bi se smatralo da obustavom ovrhe nije nastupio prekid zastare podnošenjem prijedloga za ovrhu.
11. Budući da postavljena pravna pitanja nisu važna pravna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 28. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
