Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2738/2023-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Suzane Radaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AI OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Vukoviću, odvjetniku u Križevcima, protiv tuženika Addiko bank d.d. [osobni identifikacijski broj] iz Zagreba, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćnicima Zlatku Knezoviću i dr., odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Knezović i Partneri j.t.d. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru poslovni broj P-815/2021-46 od 17. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 28. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru poslovni broj P-815/2021-46 od 17. travnja 2023. u pobijanom dijelu iz stavka I izreke te iz stavka II izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.801,70 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. travnja 2023. do isplate te u kojem je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška i predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troška sastava žalbe ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1.1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. P-815/2021-46 utvrđene su ništetnima odredbe čl. 2., čl. 3. i čl. 6. Ugovora o kreditu br. 016-1518/2004 od 16. prosinca 2004., solemniziranog kod Javnog bilježnika Ignaca Vugera u Sesvetama pod br. OU-1808/2004 od 21. prosinca 2004. između tužitelja i prednika tuženika u dijelu u kojemu je ugovoreno da je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika te u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz švicarski franak (Chf), kao u stavku

I.1. izreke presude suda prvog stupnja.

1.2. U stavku I.2. izreke iste presude tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju preplaćeni iznos s osnova valutne klauzule u Chf od 5.518,92 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose s početkom tijeka određenih dana u mjesecima od veljače 2009. do rujna 2015. pa do isplate.

1.3. Tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.801,70 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. travnja 2023. do isplate, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko iznosa od 2.801,70 eura do iznosa od 3.273,55 eura s traženim zakonskim zateznim kamatama a odbijen je i zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, sve kao u stavku II izreke prvostupanjske presude.

2. Protiv navedene presude u dijelu iz stavka I izreke te iz stavka II izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.801,70 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. travnja 2023. do isplate te u kojem je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga i predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti u skladu sa žalbenim navodima i uz naknadu parničnog troška, podredno ju ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4.1. U prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju se bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

4.2. U presudi suda prvog stupnja ostvaren je žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP na koju osnovano ukazuje tuženik u žalbi a to stoga što u odluci suda prvog stupnja nisu utvrđeni ni navedeni razlozi ništetnosti odredaba čl. 2., čl. 3. i čl. 6. Ugovora o kreditu br. 016-1518/2004 od 16. prosinca 2004. u onom dijelu u kojem presuda suda prvog stupnja prelazi opseg utvrđene ništetnosti odredaba o kamatnoj stopi promjenjivoj prema odlukama kreditora o kamatnim stopama i o valutnoj klauzuli vezanoj uz Chf iz presude za zaštitu kolektivnih interesa potrošača Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.

4.3. Posljedično je ostvaren i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP u odnosu na utvrđenje kako u predugovornoj fazi sklapanja predmetnog ugovora tužitelju nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama ugovora, kao i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi čl. čl. 81. st. 2. i 4. i čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03, 46/07 i 79/07, dalje: ZZP/03).

5.1. Tijekom postupka pred sudom prvog stupnja nije bilo sporno da je tužitelj kao korisnik kredita sa prednikom tuženika kao kreditorom zaključio predmetni ugovor o stambenom kreditu 16. prosinca 2004. u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 75.900 Chf uz odredbe o kamatnoj stopi promjenjivoj prema odlukama kreditora o kamatnim stopama i o valutnoj klauzuli vezanoj uz Chf

5.2. Nije sporno ni da su tužitelj i prednik tuženika dana 6. svibnja 2016. zaključili Aneks uz ugovor o kreditu temeljem odredaba Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/15, dalje: ZID ZPK) kojim su suglasno izvršili konverziju kredita u valutu euro i u skladu s tim utvrdili iznos preostale neotplaćene glavnice kredita kao i uvjete otplate preostalog kredita u eurima.

6.1. Sud prvog stupnja je pozivom na čl. 502.c ZPP u vezi utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. prihvatio zahtjev tužitelja iz podneska od 18. kolovoza 2022. i utvrdio da su ništetne odredbe čl. 2., čl. 3. i čl. 6. Ugovora o kreditu br. 016-1518/2004 od 16. prosinca 2004. kojima je ugovorena promjenjivost redovne kamate jednostranom odlukom kreditora i o valutnoj klauzuli kojoj je glavnica vezana uz Chf, na temelju zaključka da se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo a one, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju razliku između anuiteta obračunatih primjenom tečaja Chf na dan plaćanja u odnosu na anuitete primjenom tečaja na dane isplate kredita u razdoblju od veljače 2009. do rujna 2015. u iznosu od 5.518,92 eura s traženim zateznim kamatama, primjenom čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, dalje: ZOO).

6.2. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. u odnosu na koju je odbijena revizija odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015. utvrđeno je da su povrijeđeni kolektivni interesi potrošača koji se odnose na ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi prema Odlukama o kamatnim stopama kreditora. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u odnosu na koju je odbijena revizija odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. je utvrđeno da su povrijeđeni kolektivni interesi potrošača korištenjem ugovornih odredbi kojima je otplata glavnice kredita vezana uz valutu Chf. Te su odredbe utvrđene ništetnima jer se potrošače nije u cijelosti informiralo o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i imalo je za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

6.3. Odredbom čl. 502.c ZPP propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava te se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude povodom zahtjeva za zaštitu kolektivnih interesa i prava. U ovom je slučaju sud vezan za utvrđenja iz predmeta Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.

6.4. U presudi suda prvog stupnja izostali su razlozi utvrđenja ništetnosti odredaba čl. 2., čl. 3. i čl. 6. predmetnog ugovora o kreditu u onom dijelu koji se odnosi na informiranost tužitelja kao potrošača u predugovornoj sklapanja ugovora, u kojem dijelu presuda suda prvog stupnja prelazi opseg utvrđene ništetnosti odredaba o kamatnoj stopi promjenjivoj prema odlukama kreditora i o valutnoj klauzuli vezanoj uz Chf iz presude za zaštitu kolektivnih interesa potrošača Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. Time je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP u vezi čl. 502.c ZPP kao i žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355 ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP.

6.5. Naime, u pojedinačnom sporu su banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (bez obzira što se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru) na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U predmetnom postupku je tuženik u odgovoru na tužbu tvrdio da je tužitelju u predugovornoj fazi sklapanja ugovora dao odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama i uz njih vezanim rizicima i u tu svrhu na pripremnom ročištu od 21. travnja 2022. predložio izvođenje dokaza saslušanjem zaposlenika tuženika kao svjedoka EI iz [adresa] sud prvog stupnja je na istom ročištu riješio da se izvođenje dokaza saslušanjem predloženog svjedoka kao nepotrebno neće izvesti.

6.6. Nema mjesta žalbenom osporavanju odluke suda prvog stupnja kojom je odbijen dokazni prijedlog tuženika za izvođenje dokaza saslušanjem Javnog bilježnika Ignaca Vugera u Sesvetama koji je solemnizirao predmetni ugovor o kreditu jer je prijedlog za saslušanje javnog bilježnika pravilno otklonjen kao nepotreban, obzirom da javni bilježnik ne sudjeluje u pregovaranju o ponudi kredita pa tako nema ni saznanja o činjenicama navodnog davanja potrebnih obavijesti u predugovornoj fazi sklapanja predmetnog ugovora.

7.1. Upravo u svrhu dokazivanja i utvrđivanja činjenica davanja odgovarajućih obavijesti o odredbama ugovora u predugovornoj fazi sklapanja ugovora je tuženik predložio i saslušanje svog zaposlenika kao svjedoka a koji prijedlog je prvostupanjski sud odbio. Proizlazi da se odluka o nepoštenosti a time i ništetnosti odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u ovom pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, iako ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu.

7.2. U predmetnom slučaju se odluka suda prvog stupnja o ništetnosti odredaba o kamatnim stopama promjenjivim prema odlukama tuženika i o valutnoj klauzuli u Chf ne može temeljiti na direktnom učinku presuda iz kolektivnog spora jer tuženiku, na kojem je teret dokazivanja, zbog odbijanja njegovog dokaznog prijedloga, nije omogućeno dokazivati da je u predugovornom postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dao odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama a ta činjenica nije bila predmet utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu.

7.3. Kao što je zaključeno u odluci Ustavnog suda br. U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022., u pojedinačnom potrošačkom sporu nije moguće odbiti dokazni prijedlog za saslušanje zaposlenika banke na okolnost obaviještenosti određenog potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora (a koja nije bila predmet utvrđivanja u kolektivnom sporu) i potom utvrditi da banka, na kojoj je teret dokazivanja, tu okolnost nije dokazala te zaključiti da nije dala odgovarajuće obavijesti potrošaču prije sklapanja ugovora. Takvim tumačenjem se odluka o tužbenom zahtjevu temelji na okolnosti koja zapravo nikad nije bila utvrđena niti ju je banka mogla dokazivati, ni u kolektivnom, ni u pojedinačnom potrošačkom sporu.

8.1. Zbog navedenih nedostataka kojima je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP te nedostataka u utvrđenju činjenica odlučnih za primjenu mjerodavnog materijalnog prava, valjalo je primjenom odredbe čl. 369. st. 1. i čl. 370. odlučiti kao u stavku I izreke ovog rješenja i ukinuti presudu suda prvog stupnja.

8.2. Posljedično je primjenom čl. 166. st. 3. ZPP ukinuta i odluka o naknadi parničnog troška iz stavka IV izreke prvostupanjske odluke.

9.1. U ponovljenom suđenju će prvostupanjski sud otkloniti nedostatke na koje je ovim rješenjem ukazano. U svrhu odgovarajuće primjene mjerodavnog materijalnog prava iz čl. 87. st. 1. u vezi čl. 81. st. 2. i 4. ZZP/03 i čl. 3., čl. 4. i čl. 12. ZOO sud prvog stupnja bi odluku o ništetnosti spornih odredaba čl. 1., čl. 3 i čl. 6. predmetnog ugovora o kreditu trebao obrazložiti razlozima u onom dijelu u kojem ona prelazi opseg utvrđene ništetnosti odredaba o kamatnoj stopi promjenjivoj prema tuženikovim odlukama o kamatnim stopama i o valutnoj klauzuli vezanoj uz Chf iz presude za zaštitu kolektivnih interesa potrošača Trgovačkog suda u Zagrebu br. P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., omogućavanjem tuženiku dokazivanja da je u predugovornoj fazi sklapanja predmetnog ugovora dao odgovarajuće obavijesti i to takve koje na transparentan način objašnjavaju razloge i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kako bi se na temelju točnih i razumljivih kriterija mogli predvidjeti rasponi tih promjena i koje daju moguće promjene tečaja i s tim povezane rizike, sa svim elementima koji mogu utjecati na opseg obveze korisnika kredita i ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze a koje su razumljive svakom prosječnom potrošaču.

9.2. Ovisno o odluci o deklaratornom zahtjevu, valjalo bi razmotriti i ostale žalbene navode tuženika pri odlučivanju o preostalom zahtjevu za isplatu a s obzirom na nespornu činjenicu zaključenja Aneksa ugovoru o kreditu (toč. 6.2. ovog obrazloženja).

U Zagrebu 28. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Gabriela Topić Kordej