Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-902/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joke Umićević kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i mr.sc. Iris Gović Penić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ivana Sury, odvjetnica u Zagrebu, protiv I- tuženika TRIGLAV OSIGURANJE d. d., Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba i II-tuženika TRGOVINA KRK d.d. iz Malinske, Dubašljanska 80, OIB: 66548420466, zastupanog po punomoćnici Jadranki Meštrović Kologranić, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice i žalbama I i II tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-9262/2021-34 od 30. kolovoza 2024., dana 28. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-9262/2021-34 od 30. kolovoza 2024. u dijelu pod točkom III i IV kao i u dijelu pod točkom VI izreke u kojem nije priznat trošak parničnog postupka tužiteljici preko iznosa od 1.513,14 EUR s pripadajućom kamatom.

II Odbija se žalba I tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-9262/2021-34 od 30. kolovoza 2024. u dijelu pod točkom I i V izreke, kao i u dijelu pod točkom VI izreke u kojem je naloženo I tuženiku da solidarno naknadi tužiteljici trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 991,14 EUR .

III Odbija se žalba II tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-9262/2021-34 od 30. kolovoza 2024. u dijelu pod točkom I, II, V i VI izreke.

IV Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 9262/2021-34 od 30. kolovoza 2024. u dijelu pod točkom VI izreke u kojem je naloženo I tuženiku da solidarno naknadi trošak parničnog postupka tužiteljici preko iznosa od 991,14 EUR-a do iznosa od 1.513,14 EUR (za iznos od 522,00 EUR) te sudi:

Odbija se zahtjev tužiteljice JF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da I tuženik TRIGLAV OSIGURANJE d. d., Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, solidarno s II tuženikom TRGOVINA KRK d.d. iz Malinske, Dubašljanska 80, OIB: 66548420466, naknadi tužiteljici trošak parničnog postupka u daljnjem iznosu od 522,00 EUR s pripadajućom kamatom na taj iznos. V Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška žalbenog postupka.

VI Odbija se zahtjev I tuženika i II tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

VII Odbija se zahtjev II tuženika za naknadom troška odgovora na žalbu tužiteljice.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

I. Nalaže se I-tuženiku TRIGLAV OSIGURANJE d. d. i II-tuženiku TRGOVINA KRK d.d. solidarno isplatiti tužiteljici JF iznos od 1.030,35 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 12. svibnja 2020. do isplate, prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže II-tuženiku TRGOVINA KRK d.d. isplatiti tužiteljici JF iznos od 1.327,23 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 12. svibnja 2020. do isplate, prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za iznos od 894,13 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 12. svibnja 2020. do isplate.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice JF prema I-tuženiku TRIGLAV OSIGURANJE d. d. za iznos od 1.327,23 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 12. svibnja 2020. do isplate.

V. Nalaže se I-tuženiku TRIGLAV OSIGURANJE d. d. i II-tuženiku TRGOVINA KRK d.d. isplatiti tužiteljici JF zatezne kamate koje na iznos od 796,34 EUR teku od 12. svibnja 2020. do 26. listopada 2022., prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se I-tuženiku TRIGLAV OSIGURANJE d. d. i II-tuženiku TRGOVINA KRK d.d. solidarno isplatiti tužiteljici JF troškove parničnog postupka u iznosu od 1.513,14 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 30. kolovoza 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žalbu ulaže tužiteljica u dijelu III i IV izreke kao i u dijelu pod točkom VI izreke u kojem nije priznat trošak parničnog postupka tužiteljici preko iznosa od 1.513, 14 EUR zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 , 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u skladu sa žalbenim navodima tužiteljice uz naknadu troškova ovog žalbenog postupka.

3. Protiv navedene presude žalbu ulaže I tuženik u dijelu pod točkom I, V i VI izreke zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a predlažući da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u skladu sa žalbenim navodima I tuženika.

4. Protiv navedene presude žalbu ulaže II tuženik u dijelu pod točkom I, II, V i VI izreke zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a predlažući da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u skladu sa žalbenim navodima II tuženika.

5. Žalba tužiteljice je neosnovana.

6. Žalba I tuženika je djelomično osnovana.

7. Žalba II tuženika je neosnovana.

8. Drugotuženik je podnio odgovor na žalbu tužiteljice.

9. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP a na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a pa tako niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se neosnovano poziva II tuženik jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer ista sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u samom postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom štete koju je pretrpjela za vrijeme obavljanja svog posla u prodavaonici br. 127 svog poslodavca, ovdje II tuženika Trgovina Krk d.d., a koja se nalazi u [adresa] prilikom razbojstva nepoznate muške osobe.

11. Među strankama u odnosu na I tuženika nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija, odgovornost s naslova police osiguranja od opće odgovornosti broj [broj police osiguranja].

12. Među strankama je sporna pasivna legitimacija II tuženika, osnov i visina tužbenog zahtjeva.

13. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Gordanu Makariću, čiji nalaz i mišljenje prihvaća sud kao stručnog ,obrazloženog i na koji nalaz stranke nisu imale primjedbi, je utvrđeno da je ovdje tužiteljica koja je bila izložena štetnom događaju 16.travnja 2018. kao izravnu posljedicu na psihičkom planu razvila simptomatiku Akutne stresne reakcije (F43.0), te nastavno elemente PTSP-a (F43.1) uz komorbiditetni Depresivni poremećaj (F32.1), u primarno psihički vulnerabilne strukture,

-da je tužiteljica u okolnostima predmetnog štetnog događaja bila izložena situaciji stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti po tjelesni integritet pa i život, što je i dovelo do razvoja psihičkih poremećaja te između štetnog događaja i razvoja psihičkih poremećaja, postoji izravna uzročno-posljedična veza što je rezultiralo povredom duševnog zdravlja,

-da je tužiteljica trpjela kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta, do smirivanja akutnih simptoma traume i prilagodbe na novonastalo stanje trpjela je umjereni do jaki oscilirajući strah do 3 dana, te potom umjereni oscilirajući strah do sveukupno do 4 tjedna, te slabiji oscilirajući strah sveukupno do 8 tjedana,

-da je zaostao kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg do umjerenog intenziteta, u situacijama koje je podsjećaju na štetni događaj,

- da je štetni događaj prouzročio duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti od 5 %, te će tužiteljica u tom omjeru morati ulagati pojačane napore u svom životu,

-da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć pružana od strane ukućana kumulativno 20 sati (potrebe pratnje liječniku, psihološke podrške i sl.)

14. Prvostupanjski sud je, na temelju navedenih utvrđenja pravilno zaključio da tužiteljici zbog povrede prava osobnosti a uzimajući u obzir sve okolnosti ovog konkretnog slučaja i to kvalifikatorne okolnosti (duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, strah) pripada pravična novčana naknada u iznosu od 3.300,00 EUR u smislu odredbe čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima - Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje: ZOO-a) stoga su žalbeni navodi I i II tuženika u tom pravcu neosnovani.

15. Žalbeni navodi II tuženika da sud prilikom utvrđivanja visine pojedinih vidova štete nije uzeo u obzir Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske nisu osnovani.

16. Ovdje valja reći da sud u svakom pojedinom predmetu uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja odmjerava visinu naknade neimovinske štete.

17. Prema tome Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje neimovinske štete nisu puke matematičke formule koje se automatizmom primjenjuju na pojedini slučaj.

18. Također iz naprijed navedenog nisu osnovani niti žalbeni navodi tužiteljice koja prigovora da je sud trebao tužiteljici dosuditi cjelokupni zatraženi iznos neimovinske štete.

19. Tužiteljica prigovara utvrđenoj cijeni tuđe pomoći i njege koju su joj pružali njeni ukućani smatrajući da je cijena tuđe pomoći i njege trebala biti utvrđena u većem iznosu od dosuđenog.

20. Suprotno ovim žalbenim navodima pravilno je sud na temelju odredbe čl. 223. st. 1. ZPP-a utvrdio cijenu sata tuđe pomoći i njege u visini od 2,65 EUR.

21. Nadalje tužiteljica u žalbenim navodima ističe da je sud pogrešno zaključio u odnosu na I tuženika da se radi o odbitnoj franšizi a ne običnoj jer to iz police osiguranja ne proizlazi.

22. Suprotno ovim žalbenim navodima tužiteljice prvostupanjski sud je imajući u vidu Policu osiguranja od opće odgovornosti a koju je zaključio prednik I tuženika kao osiguratelj i ovdje II tuženik kao osiguranik kao i Opće uvjete za osiguranje od odgovornosti, pravilno zaključio da je ugovorena obvezna franšiza kod osiguranja od odgovornosti prema djelatnicima II tuženika u iznosu od 10.000,00 kn odnosno 1.327,23 EUR pa se stoga radi o odbitnoj franšizi ili franšizi viška prema kojem se ugovoreni iznos franšize umanjuje od iznosa štete stoga u konkretnom slučaju I tuženik ima obvezu platiti samo onaj iznos koji predstavlja višak preko iznosa franšize a to je upravo iznos od 1.030,35 EUR.

23. Također žalbeni navodi I tuženika da isti nije u obvezi platiti daljnji iznos od 1.030,50 EUR nisu osnovani jer sud je cijenio da tužiteljici pripada ukupni iznos na ime naknade štete u visini od 3.353,00 EUR-a i pri tome sud je uzeo u obzir da je I tuženik isplatio iznos od 995,42 EUR-a .

24. Nadalje pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da s obzirom na policu osiguranja koju je II tuženik kao poslodavac zaključio sa ovdje I tuženikom da je njihova odgovornost solidarna za naknadu štete i to najviše do iznosa osigurateljeve obveze i to prema odredbi čl. 965. st. 1. ZOO-a.

25. Također nisu osnovani žalbeni navodi II tuženika kojima osporava odgovornost ističući da je šteta nastala isključivo radnjom treće osobe jer prema odredbi čl. 111. Zakona o radu (Narodne novine, broj 93/14, 127/17 – dalje: ZR) je propisano ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava a ovdje II tuženik kao poslodavac odgovara po načelu objektivne odgovornosti jer se radi o djelatnosti (poslovanje s novcem u trgovini) koja predstavlja povećanu opasnost za zaposlenike pa stoga razbojništvo koje se zbilo u prodavaonici II tuženika u kojoj je radila tužiteljica kao zaposlenik predstavlja profesionalni rizik i opasnost za radnike koji obavljaju posao u takvoj djelatnosti stoga za štetu koja je nastala radniku odgovara poslodavac a kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

26. Prema odredbi čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj 71/14, 118/14, 154/14 – dalje: ZZR-a) ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti dok st. 2. istog članka je propisano da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti o radu.

27. Ovdje ne možemo govoriti da se radi o štetnoj radnji treće osobe (napad treće osobe na djelatnicu) koju poslodavac ne bi mogao predvidjeti stoga nema elemenata za njegovo oslobođenje od objektivne odgovornosti u smislu odredbe čl. 25. st. 1. ZZR-a, a u vezi s čl. 1063. i čl. 1067. ZOO-a.

28. Također ovdje pravilno sud utvrđuje da II tuženik nije dokazao da je poduzeo sve mjere zaštite na radu kako bi zaštitio tužiteljicu kao radnika od mogućeg napada treće osobe stoga su žalbeni navodi II tuženika kojim želi otkloniti svoju odgovornost u cijelosti neosnovani iz svih naprijed navedenih razloga.

29. Žalbeni navodi tužiteljice u pogledu odluke o troškovima parničnog postupka nisu osnovani.

30. Naime tužiteljica prigovara odluci o troškovima parničnog postupka u pogledu onih radnji koje tužiteljici sud nije priznao smatrajući da je sud u tom dijelu pogrešno primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23 – dalje: Tarifa) kao i odredbu čl. 155. ZPP-a.

31. Suprotno ovim žalbenim navodima pravilno je sud dosudio trošak jednog odštetnog zahtjeva po Tbr. 32 Tarife -100 bodova jer se radilo o sadržajno identičnom odštetnom zahtjevom , nadalje pravilno je sud cijenio da podnesci (1. veljače 2022., 27. lipanj 2023., 15. rujan 2023., 28. veljače 2024.) nisu u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a bili potrebni za vođenje ovog parničnog postupka.

32. Naime točno je da prema Tbr. 8. t. 1. Tarife stranka ima pravo na maksimalno 4 obrazložena podneska a u ovom konkretnom slučaju sud je priznao dva obrazložena podneska.

33. Međutim sud u svakom konkretnom slučaju prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci će priznati samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje postupka. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova sud ocjenjuje brižljivo sve okolnosti stoga nije nužni preduvjet da sud prizna 4 obrazložena podneska ako isti nisu bili potrebni i ako je stranka navode iz podnesaka mogla iznijeti na raspravama za koje joj je priznat trošak zastupanja stoga su žalbeni navodi tužiteljice u cijelosti neosnovani.

34. U pogledu odluke o troškovima parničnog postupka žalba I tuženika je djelomično osnovana.

35. Prvotuženik u žalbenim navodima ističe da je sud pogrešno utvrdio da su ovdje I i II tuženik u obvezi solidarno naknaditi troškove parničnog postupka tužiteljici pa da je iz tog razloga sud pogrešno utvrdio uspjeh stranaka u ovom sporu.

36. U ovom konkretnom slučaju I i II tuženici su solidarno dužni snositi troškove parničnog postupka ali samo u dijelu u kojem isti solidarno odgovaraju u odnosu na glavno potraživanje jer taj solidaritet proizlazi iz odredbe čl. 161. st. 3. ZPP-a.

37. Međutim u ovom konkretnom slučaju a kao što proizlazi iz merituma spora I tuženik nije u cijelosti solidarno odgovoran u glavnoj stvari iz svih naprijed navedenih razloga pa je stoga odluka suda u odnosu na trošak parničnog postupka u određenom dijelu pogrešna.

38. S obzirom na solidaritet I i II tuženika u glavnoj stvari treba uzeti u obzir uspjeh stranaka u ovom sporu u odnosu na visinu glavnog potraživanja koja je dosuđena tužiteljici a u kojem dijelu su tuženici solidarno odgovorni.

39. Prema tome kada se uzme u obzir kvalitativni uspjeh (osnov potraživanja) u kojem je tužiteljica uspjela u cijelosti i kvantitativni uspjeh tužiteljice u odnosu na visinu glavnog potraživanja u kojem su I i II tuženici solidarno odgovorni tada je njen uspjeh ukupno 43,70% pa stoga s tim omjerom je I tuženik u obvezi s II tuženikom snositi solidarno troškove ovog parničnog postupka a to je iznos za sve priznate radnje u ovom postupku 792,06 EUR-a a što zajedno s troškom medicinskog vještačenja od 199,08 EUR-a iznosi 991,14 EUR a ne 1.513,14 EUR kako je to pogrešno cijenio prvostupanjski sud pa je stoga u tom dijelu trebalo preinačiti pobijanu presudu.

40. Žalbeni prigovor I tuženika da je I tuženik u pretežitom dijelu uspio u ovom sporu nisu osnovani jer I tuženik gubi iz vida da kada se utvrđuje omjer uspjeha stranaka se uzima u obzir odnos kvalitativnog i kvantitativnog uspjeha stranaka.

41. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. t. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

42. S obzirom da tužiteljica i II tuženik nisu uspjeli u ovom žalbenom postupku isti su odbijeni sa zahtjevom za naknadom troškova žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP- a).

43. Također I tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadom troška žalbenog postupka na temelju odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a jer je isti uspio samo u neznatnom dijelu u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka.

44. Drugotuženiku nije priznat trošak odgovora na žalbu tužiteljice jer isti nije bio potreban za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 28. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević