Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-3901/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Andrine Raspor Flis, predsjednika vijeća, Željke Rožić Kaleb člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Gradišek člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Damir Vidrih, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d. sa sjedištem u [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-50/2024-7 od 4. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-50/2024-7 od 4. lipnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I, II, III i IV izreke te u dijelu pod točkom V izreke kojim je naloženo tuženiku Erste & Steiermarkische bank d.d. naknaditi tužitelju NG troškove parničnog postupka u svoti od 3.787,25 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
II Preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-50/2024-7 od 4. lipnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom V izreke kojim je tuženiku Erste & Steiermarkische bank d.d. naloženo naknaditi tužitelju NG troškove parničnog postupka u svoti od 146,00 eura i sudi:
Odbija se tužitelj NG sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u svoti od 146,00 eura.
III Odbija se tuženik Erste & Steiermarkische bank d.d. sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:
"I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe točke 2. IZNOS KREDITA: Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 /51404627-5102755010, sklopljenog dana 08.12.2005. godine između tužitelja FG, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d., [osobni identifikacijski broj], koje glase: „=35.611,21 CHF (tridesetpettisućašestojedanaestCHFidvadesetjedna/100) protuvrijednosti u kunama obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj.“, te dio odredbe točke
7. NAČIN VRAĆANJA: koji glasi: „Iznos anuiteta = 385,28 CHF (tristoosamdesetpetCHFidvadeset osam/100). Valutna klauzula. Povrat obveze iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate na zakašnjenja u plaćanu, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunavat će se po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke.“ kao i dio odredbe točke 8. KAMATA: navedenog ugovora o kreditu, koje glase „Kamatna stopa je promjenjiva …“ te „Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke“.
II. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermarkische bank d.d. OIB: 23057039320, da tužitelju FG, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 7.002,73 € / 52.761,96 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do dana 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB, koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, kako slijedi:
na iznos od 5,66 € / 42,61 kn, tekućom od dana 02.11.2008., pa do isplate na iznos od 8,33 € / 62,80 kn, tekućom od dana 02.01.2009., pa do isplate na iznos od 9,43 € / 71,02 kn, tekućom od dana 02.02.2009., pa do isplate na iznos od 10,53 € / 79,33 kn, tekućom od dana 02.03.2009., pa do isplate na iznos od 7,24 € / 54,56 kn, tekućom od dana 02.04.2009., pa do isplate na iznos od 7,28 € / 54,83 kn, tekućom od dana 02.05.2009., pa do isplate na iznos od 3,55 € / 26,73 kn, tekućom od dana 02.06.2009., pa do isplate na iznos od 0,98 € / 7,35 kn, tekućom od dana 02.08.2009., pa do isplate na iznos od 4,14 € / 31,21 kn, tekućom od dana 02.09.2009., pa do isplate na iznos od 1,06 € / 7,99 kn, tekućom od dana 02.10.2009., pa do isplate na iznos od 0,76 € / 5,72 kn, tekućom od dana 02.11.2009., pa do isplate na iznos od 4,42 € / 33,33 kn, tekućom od dana 02.12.2009., pa do isplate na iznos od 7,36 € / 55,47 kn, tekućom od dana 02.01.2010., pa do isplate na iznos od 11,21 € / 84,43 kn, tekućom od dana 02.02.2010., pa do isplate na iznos od 10,28 € / 77,43 kn, tekućom od dana 02.03.2010., pa do isplate na iznos od 16,89 € / 127,25 kn, tekućom od dana 02.04.2010., pa do isplate na iznos od 15,46 € / 116,46 kn, tekućom od dana 02.05.2010., pa do isplate na iznos od 17,03 € / 128,29 kn, tekućom od dana 02.06.2010., pa do isplate na iznos od 34,62 € / 260,85 kn, tekućom od dana 02.07.2010., pa do isplate na iznos od 30,73 € / 231,52 kn, tekućom od dana 02.08.2010., pa do isplate na iznos od 45,05 € / 339,43 kn, tekućom od dana 02.09.2010., pa do isplate na iznos od 37,95 € / 285,91 kn, tekućom od dana 02.10.2010., pa do isplate na iznos od 31,82 € / 329,75 kn, tekućom od dana 02.11.2010., pa do isplate na iznos od 50,13 € / 377,68 kn, tekućom od dana 02.12.2010., pa do isplate na iznos od 59,46 € / 448,02 kn, tekućom od dana 02.01.2011., pa do isplate na iznos od 52,48 € / 395,38 kn, tekućom od dana 02.02.2011., pa do isplate na iznos od 54,63 € / 411,61 kn, tekućom od dana 02.03.2011., pa do isplate na iznos od 48,78 € / 367,52 kn, tekućom od dana 02.04.2011., pa do isplate na iznos od 49,43 € / 372,42 kn, tekućom od dana 02.05.2011., pa do isplate na iznos od 67,98 € / 512,20 kn, tekućom od dana 02.06.2011., pa do isplate na iznos od 71,05 € / 535,34 kn, tekućom od dana 02.07.2011., pa do isplate na iznos od 92,18 € / 694,54 kn, tekućom od dana 02.08.2011., pa do isplate na iznos od 86,86 € / 654,41 kn, tekućom od dana 02.09.2011., pa do isplate na iznos od 1,94 € / 14,58 kn, tekućom od dana 10.09.2011., pa do isplate na iznos od 59,38 € / 447,39 kn, tekućom od dana 02.10.2011., pa do isplate na iznos od 12,55 € / 94,56 kn, tekućom od dana 08.10.2011., pa do isplate na iznos od 48,72 € / 367,11 kn, tekućom od dana 02.11.2011., pa do isplate na iznos od 21,64 € / 163,06 kn, tekućom od dana 11.11.2011., pa do isplate na iznos od 38,53 € / 290,32 kn, tekućom od dana 02.12.2011., pa do isplate na iznos od 30,75 € / 231,69 kn, tekućom od dana 10.12.2011., pa do isplate na iznos od 30,87 € / 232,62 kn, tekućom od dana 02.01.2012., pa do isplate na iznos od 43,77 € / 329,75 kn, tekućom od dana 11.01.2012., pa do isplate na iznos od 20,81 € / 156,78 kn, tekućom od dana 02.02.2012., pa do isplate na iznos od 57,66 € / 434,45 kn, tekućom od dana 11.02.2012., pa do isplate na iznos od 8,08 € / 60,85 kn, tekućom od dana 02.03.2012., pa do isplate na iznos od 65,88 € / 496,41 kn, tekućom od dana 10.03.2012., pa do isplate na iznos od 0,69 € / 5,17 kn, tekućom od dana 22.03,2012., pa do isplate na iznos od 61,20 € / 461,12 kn, tekućom od dana 06.04.2012., pa do isplate na iznos od 18,79 € / 141,58 kn, tekućom od dana 06.04.2012., pa do isplate na iznos od 65,17 € / 491,05 kn, tekućom od dana 11.05.2012., pa do isplate na iznos od 12,71 € / 95,78 kn, tekućom od dana 19.05.2012., pa do isplate na iznos od 0,02 € / 0,16 kn, tekućom od dana 02.06.2012., pa do isplate na iznos od 66,98 € / 504,67 kn, tekućom od dana 07.06.2012., pa do isplate na iznos od 0,73 € / 5,52 kn, tekućom od dana 22.06.2012., pa do isplate na iznos od 89,39 € / 673,54 kn, tekućom od dana 22.07.2012., pa do isplate na iznos od 2,25 € / 16,96 kn, tekućom od dana 22.08.2012., pa do isplate na iznos od 128,43 € / 967,65 kn, tekućom od dana 20.10.2012., pa do isplate na iznos od 120,02 € / 904,32 kn, tekućom od dana 14.11.2012. , pa do isplate na iznos od 120,26 € / 906,11 kn, tekućom od dana 14.12.2012., pa do isplate na iznos od 89,64 € / 675,43 kn, tekućom od dana 02.01.2013., pa do isplate na iznos od 19,96 € / 150,38 kn, tekućom od dana 06.02.2013., pa do isplate na iznos od 0,09 € / 0,68 kn, tekućom od dana 02.03.2013., pa do isplate na iznos od 17,66 € / 133,08 kn, tekućom od dana 12.03.2013., pa do isplate na iznos od 0,03 € / 0,22 kn, tekućom od dana 02.04.2013., pa do isplate na iznos od 21,24 € / 160,00 kn, tekućom od dana 12.04.2013., pa do isplate na iznos od 19,74 € / 148,70 kn, tekućom od dana 07.05.2013., pa do isplate na iznos od 0,01 € / 0,07 kn, tekućom od dana 02.06.2013., pa do isplate na iznos od 19,21 € / 144,76 kn, tekućom od dana 11.06.2013., pa do isplate na iznos od 18,22 € / 137,26 kn, tekućom od dana 14.07.2013. e, pa do isplate na iznos od 0,02 € / 0,18 kn, tekućom od dana 02.08.2013., pa do isplate na iznos od 19,02 € / 143,32 kn, tekućom od dana 13.08.2013., pa do isplate na iznos od 0,02 € / 0,14 kn, tekućom od dana 02.09.2013., pa do isplate na iznos od 19,41 € / 146,24 kn, tekućom od dana 10.09.2013., pa do isplate na iznos od 19,66 € / 148,14 kn, tekućom od dana 15.10.2013., pa do isplate na iznos od 20,41 € / 153,76 kn, tekućom od dana 16.11.2013., pa do isplate na iznos od 20,34 € / 153,27 kn, tekućom od dana 22.12.2013., pa do isplate na iznos od 20,39 € / 153,64 kn, tekućom od dana 15.01.2014., pa do isplate na iznos od 0,02 € / 0,15 kn, tekućom od dana 02.02.2014., pa do isplate na iznos od 80,19 € / 604,21 kn, tekućom od dana 15.02.2014., pa do isplate na iznos od 81,06 € / 610,75 kn, tekućom od dana 12.03.2014., pa do isplate na iznos od 0,03 € / 0,22 kn, tekućom od dana 02.04.2014., pa do isplate, na iznos od 80,92 € / 609,67 kn, tekućom od dana 03.04.2014., pa do isplate, na iznos od 0,03 € / 0,19 kn, tekućom od dana 02.05.2014., pa do isplate, na iznos od 77,87 € / 586,73 kn, tekućom od dana 13.05.2014., pa do isplate, na iznos od 77,60 € / 584,68 kn, tekućom od dana 13.06.2014., pa do isplate, na iznos od 0,03 € / 0,19 kn, tekućom od dana 02.07.2014., pa do isplate, na iznos od 79,89 € / 601,94 kn, tekućom od dana 13.07.2014., pa do isplate, na iznos od 0,02 € / 0,16 kn, tekućom od dana 02.08.2014., pa do isplate, na iznos od 81,98 € / 617,66 kn, tekućom od dana 10.08.2014., pa do isplate, na iznos od 81,85 € / 616,71 kn, tekućom od dana 13.09.2014., pa do isplate, na iznos od 0,01 € / 0,08 kn, tekućom od dana 02.10.2014., pa do isplate, na iznos od 83,03 € / 625,56 kn, tekućom od dana 14.10.2014., pa do isplate, na iznos od 85,46 € / 643,87 kn, tekućom od dana 11.11.2014., pa do isplate, na iznos od 86,33 € / 650,44 kn, tekućom od dana 13.12.2014., pa do isplate, na iznos od 0,02 € / 0,16 kn, tekućom od dana 02.01.2015., pa do isplate, na iznos od 86,60 € / 652,49 kn, tekućom od dana 10.01.2015., pa do isplate, na iznos od 86,85 € / 654,35 kn, tekućom od dana 11.02.2015., pa do isplate, na iznos od 0,03 € / 0,20 kn, tekućom od dana 02.03.2015., pa do isplate, na iznos od 86,82 € / 654,16 kn, tekućom od dana 10.03.2015., pa do isplate, na iznos od 0,03 € / 0,21 kn, tekućom od dana 02.04.2015., pa do isplate, na iznos od 86,82 € / 654,15 kn, tekućom od dana 15.04.2015., pa do isplate, na iznos od 3.352,19 €/25.257,90 kn, tekućom od dana 29.04.2015., pa do isplate,
sve u roku od 15 dana
III. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermarkische bank d.d., [osobni identifikacijski broj], da tužitelju FG, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 523,57 € 3.945,05 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do dana 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB, koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, kako slijedi:
na iznos od 14,57 € / 109,81 kn, tekućom od dana 02.05.2009., pa do isplate na iznos od 14,51 € / 109,34 kn, tekućom od dana 02.06.2009., pa do isplate na iznos od 14,46 € / 108,95 kn, tekućom od dana 02.07.2009., pa do isplate na iznos od 14,40 € / 108,52 kn, tekućom od dana 02.08.2009., pa do isplate na iznos od 14,34 € / 108,05 kn, tekućom od dana 02.09.2009. pa do isplate na iznos od 14,28 € / 107,62 kn, tekućom od dana 02.10.2009., pa do isplate na iznos od 14,22 € / 107,14 kn, tekućom od dana 02.11.2009., pa do isplate na iznos od 14,16 € / 106,66 kn, tekućom od dana 02.12.2009., pa do isplate na iznos od 14,09 € / 106,18 kn, tekućom od dana 02.01.2010., pa do isplate na iznos od 14,03 € / 105,71 kn, tekućom od dana 02.02.2010., pa do isplate na iznos od 13,97 € / 105,23 kn, tekućom od dana 02.03.2010, pa do isplate na iznos od 13,90 € / 104,70 kn, tekućom od dana 02.04.2010., pa do isplate na iznos od 13,83 € / 104,23 kn, tekućom od dana 02.05.2010., pa do isplate na iznos od 13,76 € / 103,70 kn, tekućom od dana 02.06.2010., pa do isplate na iznos od 13,69 € / 103,13 kn, tekućom od dana 02.07.2010., pa do isplate na iznos od 13,62 € / 102,65 kn, tekućom od dana 02.08.2010., pa do isplate na iznos od 13,55 € / 102,08 kn, tekućom od dana 02.09.2010., pa do isplate na iznos od 13,47 € / 101,51 kn, tekućom od dana 02.10.2010., pa do isplate na iznos od 13,40 € / 100,98 kn, tekućom od dana 02.11.2010., pa do isplate na iznos od 13,32 € / 100,36 kn, tekućom od dana 02.12.2010., pa do isplate na iznos od 13,24 € / 99,79 kn, tekućom od dana 02.01.2011., pa do isplate na iznos od 13,17 € / 99,21 kn, tekućom od dana 02.02.2011., pa do isplate na iznos od 13,09 € / 98,59 kn, tekućom od dana 02.03.2011., pa do isplate na iznos od 13,00 € / 97,97 kn, tekućom od dana 02.04.2011., pa do isplate na iznos od 12,91 € / 97,30 kn, tekućom od dana 02.05.2011., pa do isplate na iznos od 12,83 € / 96,68 kn, tekućom od dana 02.06.2011., pa do isplate na iznos od 12,75 € / 96,06 kn, tekućom od dana 02.07.2011., pa do isplate na iznos od 12,66 € / 95,39 kn, tekućom od dana 02.08.2011., pa do isplate na iznos od 12,57 € / 94,73 kn, tekućom od dana 02.09.2011., pa do isplate na iznos od 12,48 € / 94,06 kn, tekućom od dana 02.10.2011., pa do isplate na iznos od 8,16 € / 61,45 kn, tekućom od dana 02.11.2011., pa do isplate, na iznos od 8,10 € / 61,02 kn, tekućom od dana 02.12.2011., pa do isplate na iznos od 8,03 € / 60,49 kn, tekućom od dana 02.01.2012., pa do isplate na iznos od 7,97 € / 60,02 kn, tekućom od dana 11.02.2012., pa do isplate na iznos od 7,90 € / 59,54 kn, tekućom od dana 10.03.2012., pa do isplate na iznos od 7,83 € / 59,01 kn, tekućom od dana 06.04.2012., pa do isplate na iznos od 7,76 € / 58,49 kn, tekućom od dana 11.05.2012., pa do isplate na iznos od 7,69 € / 57,96 kn, tekućom od dana 07.06.2012., pa do isplate na iznos od 7,63 € / 57,48 kn, tekućom od dana 22.07.2012., pa do isplate na iznos od 3,04 € / 22,92 kn, tekućom od dana 14.11.2012., pa do isplate na iznos od 34,00 € / 256,20 kn, tekućom od dana 14.12.2012., pa do isplate na iznos od 7,19 € / 54,14 kn, tekućom od dana 02.01.2013., pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
IV. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju koja iznosi 3.180,92 zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:
- kn 5,55 od 02.01.2006. pa do isplate,
- kn 25,47 od 02.02.2006. pa do isplate,
- kn 48,58 od 02.03.2006. pa do isplate,
- kn 60,22 od 02.04.2006. pa do isplate,
- kn 55,83 od 02.05.2006. pa do isplate,
- kn 51,55 od 02.06.2006. pa do isplate,
- kn 60,03 od 02.07.2006. pa do isplate,
- kn 62,65 od 02.08.2006. pa do isplate,
- kn 47,78 od 02.09.2006. pa do isplate,
- kn 52,63 od 02.10.2006. pa do isplate,
- kn 51,78 od 02.11.2006. pa do isplate,
- kn 58,68 od 02.12.2006. pa do isplate,
- kn 78,31 od 02.01.2007. pa do isplate,
- kn 91,50 od 02.02.2007. pa do isplate,
- kn 85,38 od 02.03.2007. pa do isplate,
- kn 88,96 od 02.04.2007. pa do isplate,
- kn 122,37 od 02.05.2007. pa do isplate,
- kn 130,57 od 02.06.2007. pa do isplate,
- kn 141,40 od 02.07.2007. pa do isplate,
- kn 141,32 od 02.08.2007. pa do isplate,
- kn 126,49 od 02.09.2007. pa do isplate,
- kn 148,56 od 02.10.2007. pa do isplate,
- kn 149,10 od 02.11.2007. pa do isplate,
- kn 133,62 od 02.12.2007. pa do isplate,
- kn 135,31 od 02.01.2008. pa do isplate,
- kn 102,14 od 02.02.2008. pa do isplate,
- kn 80,14 od 02.03.2008. pa do isplate,
- kn 58,41 od 02.04.2008. pa do isplate,
- kn 109,38 od 02.05.2008. pa do isplate,
- kn 123,54 od 02.06.2008. pa do isplate,
- kn 108,07 od 02.07.2008. pa do isplate,
- kn 138,89 od 02.08.2008. pa do isplate,
- kn 131,96 od 02.09.2008. pa do isplate,
- - kn 101,52 od 02.10.2008. pa do isplate,
- - kn 67,03 od 02.12.2008. pa do isplate,
- - kn 6,20 od 02.07.2009. pa do isplate,
i to do dana 31.12.2007. godine po stop i koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. stv. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
V. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.933,25 EUR, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."
2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka, pogrešno primijenjenog materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom, prvostupanjsku presudu preinačiti a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8. 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza, i to svih koje su stranke predložile budući da na ročištu održanom 24. svibnja 2024. izrijekom nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.
6. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnim dijelova odredbi čl. 2., 7. i 8. Ugovora o kreditu kojega su nesporno 8. prosinca 2005. zaključili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor (dalje: Ugovor o kreditu) jer su odredbe gdje je isplata kredita ugovorena u protuvrijednosti u kunama obračunata po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj i na povrat obveza iz Ugovora o kreditu te da su ugovorne strane suglasne sa promjenom ugovorene kamatne stope i načinom obračuna i naplati u skladu s važećim odlukama banke, nepoštene i ništetne kao i zahtjev za isplatu svota koje je preplatio u ispunjenju označenih ugovornih odredbi.
7. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev upućujući na obvezujući učinak presuda u kolektivnim sporovima glede ništetnih dijelova ugovornih odredbi gdje je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula te na temelju nalaza i mišljenja vještaka i njegove dopune, ocjenjujući neosnovanim prigovor zastare kao i prigovor radi prebijanja pa nakon utvrđenja ništetnosti odredbi Ugovora, sudi i preplatu izvršenu po tužitelju u ispunjenju ugovornih odredbi.
8. Tuženik u izjavljenoj žalbi opširno obrazlaže svoje stajalište vezano uz subjektivnu i objektivnu nepristranost suda, smatrajući kako je potrebno razmotriti postoje li okolnosti u smislu odredbe čl. 71. st. 7. ZPP odnosno, da sudac ili njemu bliska osoba ima/ili je imao kredit s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom i/ili valutnom klauzulom neovisno da li kod tuženika ili drugih banaka ili da bliska osoba sucu zastupa ili radi u odvjetničkom uredu koji zastupa veći broj tužitelja u sporovima sličnim ili istovrsnim predmetnom sporu-a u kojem slučaju se izjavljena žalba tuženika ima smatrati u tom dijelu zahtjevom za izuzeće u smislu nastavnih odredbi čl. 73. ZPP s time, da tuženik istovremeno i predlaže postupanje sukladno odredbi čl. 72. st. 2. ZPP.
9. Ovaj sud međutim navedene prijedloge nije ocijenio pravno obvezujućim u odnosu na svoje postupanje s obzirom da se radi o teoretskoj analizi hipotetske situacije (jer tuženik ne konkretizira niti osobu suca niti konkretnu situaciju) u kojoj se uređujući sudac (ili njemu bliska osoba) nalazi u činjeničnoj i pravnoj situaciji u kakvoj se nalaze i stranke predmetnog postupka a čime, kako tvrdi, bi bila uvjetovana njihova pristranost pa stoga niti žalbeni prijedlog da se uređujući suci preispitaju u smislu odredbe čl. 71. st. 7. ZPP i potom postupe u smislu daljnje odredbe čl. 72. st. 2. ZPP ovaj sud ne smatra zahtjevom za izuzeće s tim više što je podnijet, kako sam tuženik navodi – uvjetno, ukoliko bi uređujući suci našli da postoje drugi razlozi koji bi doveli u sumnju njihovu nepristranost a niti odredbe ZPP ne predviđaju uvjetno podnošenje zahtjeva za izuzeće.
10. Budući da je Ugovor o kreditu zaključen 8. prosinca 2005., u ovoj parnici se imaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91., 73/91., 11/93., 3/94., 107/96., 91/96., 112/99., 88/01. - dalje: ZOO) kao i odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03, 46/07 i 79/07 – dalje: ZZP).
11. Tužitelj kao korisnik kredita, nije izgubio pravni interes za utvrđenje pojedinih odredbi Ugovora o kreditu ništetnim a deklaratornom pravnom zaštitom se u odnose među strankama unosi izvjesnost i sigurnost te otklanjaju nejasnoće u pogledu sadržaja uzajamnih prava i obveza čime se doprinosi sprječavanju povrede prava. S obzirom da ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja pravnog posla s time, da ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor, nije isključena mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih njegovih odredbi jer se ne radi o uzroku ništetnosti koji bi predstavljao zabranu manjeg značenja u smislu odredbe čl. 107. st. 2. ZOO, kako s obzirom na obvezujuće učinke odluka u kolektivnom sporu tako i činjenicu da su označene odredbe Ugovora o kreditu koje su predmet prijepora, predstavljale njegove bitne sastojke.
12. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 1279/2022-2 od 14. veljače 2023. je u odnosu na postavljeno pitanje: može li se sud, pozivajući se na ništetnost spornih ugovornih odredbi, u postupku pozivati na izravnu primjenu pravnih utvrđenja iz Kolektivnog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača i ne provesti u individualnom postupku dokaze predložene po tuženiku zauzeo odgovor, kako je suprotan odredbi čl. 81. st. 4. ZZP kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka, zaključak suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako se na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.
13. Ovo shvaćanje je također podudarno shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske koje je iznijeto u odluci tog suda broj U-III-5458/21 od 30. lipnja 2022., da u pojedinačnom potrošačkom sporu nije moguće odbiti dokazni prijedlog za saslušanje zaposlenika banke na okolnost obaviještenosti određenog potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora (a koja nije bila predmet utvrđivanja u kolektivnom sporu), a potom utvrditi da banka, na kojoj je teret dokazivanja, tu okolnost nije dokazala i zaključiti da nije dala odgovarajuće obavijesti potrošaču prije sklapanja ugovora jer bi takvim tumačenjem nastala situacija u kojoj se odluka o tužbenom zahtjevu temelji na okolnosti koja zapravo nikad nije bila utvrđena, niti ju je banka mogla dokazivati ni u kolektivnom, ni u pojedinačnom potrošačkom sporu, što je suprotno zahtjevima jednakosti oružja i prava na pristup sudu.
14. Tako su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama ugovornih odredbi na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U slučaju postojanja takvog informiranog pristanka sud je dužan, u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjeriti na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donijetih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) Ugovora o kreditu, čime bi se tek udovoljilo temeljnim postupovnim zahtjevima prava na jednakost oružja kako ga tumače i Europski sud za ljudska prava i Ustavni sud te institucionalnim jamstvima prava na pravično suđenje, kao što je pravo na pristup sudu.
15. U ovoj su parnici provedeni svi predloženi dokazi a na ročištu održanom 24. svibnja 2024. tuženik je izrijekom odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje svjedoka IG i ŠG zbog čega neosnovano ukazuje da je potrebno provesti kontradiktoran postupak gdje će se utvrditi je li tužitelj bio odgovarajuće informiran o odredbama Ugovora o kreditu dok je iskazom tužitelja utvrđeno da se nije niti moglo pregovarati o odredbama Ugovora o kreditu te je prvostupanjski sud pravilno zaključio kako su stranke sklopile tipizirani potrošački ugovor sa promjenjivom kamatnom stopom u valuti CHF, o kojem se nije pojedinačno pregovaralo a tužitelju kao potrošaču nije bila predočena odgovarajuća obavijest o njegovim odredbama prije i prilikom sklapanja ugovora.
16. Stoga, budući da tuženik nije dokazao da je s tužiteljem u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu pojedinačno pregovarao o spornim odredbama a radi se o ugovoru kojeg je prethodno pripremio tuženik, sporne su odredbe Ugovora o kreditu u smislu odredbe čl. 103. ZOO ništave te su prouzročile značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, zbog čega su ništave i u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP.
17. Isto tako, Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke a prema presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva što znači da su u ugovoru o kreditu tužitelju morali biti na jasan način objašnjeni razlozi i pojedinosti načina promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora o kreditu tako, da on na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice.
18. Slijedom iznijetog nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika koji se odnose na obaviještenost tužitelja sa ugovornim odredbama i njihovoj potpunoj određenosti.
19. Prema odredbi čl. 3. st. 1. ZZP je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti te je prvostupanjski sud utvrdio kako je tužitelj Ugovor o kreditu sklopio u vrijeme kada je ostao bez posla te je nenamjenski kredit podignuo radi vraćanja dugova a na sastanku predsjednika odjela građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 23. studenog 2023. zaključeno je da u parnicama radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF tužitelj treba dokazati svoj status potrošača u smislu odredbe čl. 3. ZZP a ako tuženik to osporava, onda je teret dokaza na banci da taj status tužitelj nema, što tuženik u ovoj parnici da nije učinio pa svojstvo potrošača ne može s uspjehom žalbenim navodima osporavati tužitelju.
20. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je djelomično potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. a povodom tužbe tužitelja potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka je pravomoćno utvrđeno kako su banke u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača-korisnika kredita tako, što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristili ništetne i nepoštene ugovorne odredbe gdje je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača.
21. Dijelom Ugovora o kreditu, gdje je određena promjenjiva visina kamatne stope tuženik je, ugovarajući takvu kamatnu stopu postupio suprotno odredbi čl. 59. ZZP koji je važio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, s obzirom da se o tim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti su utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorene kamatne stope, što je uzrokovalo potrebu primjene odredbe čl. 81. st. 1. i 2. ZZP i naročito odredbe čl. 82. alineja 10. i 11. ZZP, sa posljedicom predviđenom odredbom čl. 87. st. 1. ZZP koja predviđa da je nepoštena ugovorna odredba ništava.
22. Posljedica takve nepoštene odredbe jest njezina ništavost budući da kamata mora biti određena odnosno, odrediva u smislu odredbe čl. 46. st. 2. ZOO a ugovorna odredba gdje se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva ali nije razumljiva a jedino je sigurno kako visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke.
23. Odredba o promjeni kamatne stope je odlučujuća ugovorna odredba a ona je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to tuženika, bez istovremeno jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena pa tako ova odredba u dijelu Ugovora o kreditu, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja te dovodi do toga, da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti. Tako se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci Ugovora a putem označene ugovorne odredbe tuženik je onemogućio utjecaj druge ugovorne strane na visinu kamate što je suprotno odredbi čl. 26. ZOO koja propisuje da je Ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima Ugovora. Uz iznijeto, označeni dio odredbi Ugovora o kreditu suprotan je odredbi čl. 12. ZOO gdje je određeno da su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveze iz tih odnosa, dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja odnosno, da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa a mjerilom ponašanja se procjenjuje ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane, kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti.
24. S obzirom da je kamata cijena a cijena je bitan element Ugovora o kreditu te mora biti određena odnosno, odrediva prema odredbama Ugovora, samim time već odredba ugovora koju koristi tuženik a na temelju koje se cijena određuje prema njegovoj jednostranoj odluci bez unaprijed određenog čvrstog kriterija za promjenu, upućuje na ocjenu kako je označena odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja.
25. Tuženik je nadalje nepošteni stjecatelj jer je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako, da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora, kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača, čime je također postupljeno suprotno odredbama tada važećeg ZZP i odredbama ZOO.
26. Pravnim utvrđenjima iz presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu, gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. je utvrđeno, da su banke u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime je postupljeno suprotno odredbama čl. 81. i 82. ZZP.
27. Označenim dijelom odredbe Ugovora o kreditu gdje je ugovorena isplata protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju na dan korištenja kredita- „odobrenja žiro računa Banke“ te obveza tužitelja na pristanak rizika i učinaka vezanih uz promjenu tečajnih odnosa tuženik je, ugovarajući ih, također postupio suprotno odredbi čl. 59. ZZP, sa posljedicom predviđenom odredbom čl. 87. st. 1. ZZP.
28. Ništavost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc) a prema odredbi čl. 104. st. 1. ZOO, u slučaju ništavosti ugovora svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora dok je odredbom čl. 210. st. 1. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.
29. Kako je tuženik sastavio predmetni Ugovor o kreditu i isključivo on predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju taj Ugovor, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik nepošteni stjecatelj, na koje utvrđenje ne utječu žalbeni navodi tuženika kojima upućuje, uz ostalo i na odluke drugih sudova te u smislu odredbi čl. 210. i čl. 214. ZOO mora vratiti, ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.
30. Tuženik također neosnovano osporava tijek zatezne kamate jer odredba čl. 214. ZOO ne ostavlja nikakve sumnje od kojeg dana nepošteni stjecatelj mora platiti zateznu kamatu budući da određuje kako, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva.
31. Objedinjenim pravnim shvaćanjem donijetim na sjednici Građanskog odjela VSRH 31. siječnja 2022. izraženo je Mišljenje o potrebi dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja iz revizijske odluke br. Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i pravnog shvaćanja Građanskog odjela VSRH br. Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. godine., te ono glasi: „Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005) te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe“.
32. Zaključak iz točke 4. ovog Mišljenja nadalje glasi: „Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.“
33. Kako se zaključak iz točke 4. ovog Mišljenja (prema sadržaju točke 5.) odnosi upravo na tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka a predmetna tužba je podnijeta 31. svibnja 2019. dok je pravomoćnost sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača glede ništetne i nepoštene ugovorne odredbe gdje je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva nastupila 13. lipnja 2014. odnosno, glede valutne klauzule dana 14. lipnja 2018., tužba tužitelja je podnijeta u roku propisanom odredbom čl. 371. ZOO.
34. Budući da je nalaz i mišljenje knjigovodstvenog vještaka, izrađen sukladno odredbama čl. 258.-261. ZPP, a stranke na njega nisu imale primjedbi niti daljnjih dokaznih prijedloga , prvostupanjski sud je pravilno utvrdio visinu tužbenog zahtjeva u odnosu na prihvaćeni dio zahtjeva za isplatu.
35. Podneskom od 18. siječnja 2023. tuženik je podnio prigovor (kako sam u žalbi navodi – uvjetni) radi prebijanja koji se kao procesnopravni prigovor može staviti samo do zaključenja prethodnog postupka a tek materijalnopravni prigovor do zaključenja glavne rasprave.
36. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima tvrdi da je prvostupanjski sud trebao uzeti u obzir razdoblje kada je tečaj CHF bio niži od početno ugovorenog tečaja. Tzv. negativna razlika predstavlja iznose tečajne razlike kada je tužitelj plaćao anuitete po nižem tečaju CHF u odnosu na početni tečaj u vrijeme osnivanja kredita i za to potraživanje tuženika ne postoji pravna osnova.
37. Naime, prema čl. 108. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništavog ugovora odgovoran je svom sugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništavosti ugovora ako ovaj nije znao i prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništavosti, pa stoga tuženik na čijoj su strani razlozi krivnje za sklapanje takvog ugovora ne može ostvariti pravo na naknadu štete od tužitelja. Tuženik nije potrošač i na njega se ne može odnositi kolektivna zaštita pa ako je tijekom otplate predmetnog kredita došlo do preplate u korist tužitelja u odnosu na početni tečaj CHF, tzv. negativne tečajne razlike, za to ne postoji odgovornost tužitelja a niti je tužitelj po osnovi tzv. negativne tečajne razlike nešto stekao, da bi to morao vratiti tužitelju.
38. Stoga tuženik, na čijoj su strani razlozi krivnje za sklapanje takvog ugovora ne može ostvariti pravo na naknadu štete od tužitelja. Kako tuženik nema pravo na isplatu tražbine radi koje je istaknuo prigovor radi prebijanja, pravilno je taj prigovor prvostupanjski sud odbio odnosno odlučio kao u točki IV izreke.
39. I naposlijetku, tijekom postupka tuženik nije dokazao da bi supruga tužitelja bila ovlaštenica tražbine tužitelja a izvršenim uplatama je tužitelj izvršio svoju ugovornu obvezu uplate mjesečnih anuiteta pri čemu činjenica da je ta uplata izvršena od strane treće osobe nije odlučna s obzirom da je uplata nesporno izvršena naime obveze tužitelja iz predmetnog ugovora o kreditu i to uplatom na račun tuženika po Ugovoru o kreditu pa tuženik neosnovano upućuje na nedostatak aktivne legitimacije tužitelja jer je JG kao sudužnik vršila uplate.
40. Slijedom svega iznijetog je prvostupanjski sud odluku u dijelu pod točkom I, II, III i IV izreke donio pravilnom primjenom odredbe čl. 103. ZOO kao i odredbi čl. 210. te 214. ZOO pa je žalbu tuženika trebalo odbiti kao neosnovanu primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu u tom dijelu.
41. Odredbom čl. 158. st. 1. i 2. ZPP je propisano da je tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva, dužan tuženiku naknaditi troškove postupka ali iznimno, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik.
42. Označeno se, kao i ostala pravila o parničnim troškovima primjenjuje u skladu s načelima na kojima se osnivaju a to je racionalno, svrsishodno i pravedno raspoređivanje troškova, što znači da sud u svakoj parnici ocjenjuje je li se odmjeravanjem troškova postupka prema mjerodavnom pravilu narušava ravnoteža između interesa stranaka odnosno, bi li donijeta odluka o troškovima bila prekomjeran i nerazmjeran teret za stranku (u ovom slučaju potrošača) koja svojim držanjem nije dala povoda za parnicu ili je to potrebno zbog drugih važnih razloga koji se mogu pripisati tuženiku.
43. Budući da je tuženik svojim držanjem prije i izvan parnice povrijedio subjektivna prava tužitelja (potrošača) zbog kojih se parnica vodi od 2019. godine te je tijekom parnice neosnovano osporavao deklaratorni i restitucijski tužbeni zahtjev a tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev odmah nakon provedbe vještačenja koje je provedeno upravo zbog tuženikova protivljenja visini tužbenog zahtjeva, iako je tuženik mogao, s obzirom na djelatnost kojom se bavi, izraditi i svoj obračun razlike u anuitetima i na taj način smanjiti troškove parnice koja se vodi radi zaštite potrošača, tuženiku i po ocijeni drugostupanjskog suda ne pripada pravo na dio troška samo zato što j e tužitelj, u zaštiti svojih potrošačkih prava, smanjio restitucijski dio zahtjeva.
44. Stoga je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđeno rješenje o parničnom trošku tuženika sadržano pod točkom V izreke pobijanog prvostupanjskog rješenja a u svoti od 3.787,25 eura koji dio je tužitelju obređen sukladno odredbama čl. 154. i 155. ZPP a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, dalje: Tarifa) pri čemu je pravilno priznat trošak pristupa na ročište održano 15. rujna 2021. jer je prvostupanjski sud, nakon što je prihvatio prijedlog za povrat u prijašnje stanje nastavio raspravljanje o glavnoj stvari a trošak sastava podneska od 23. veljače 2023. priznat je pravilnom primjenom odredbe Tbr. 8.3. Tarife u visini od 25 bodova a s obzirom na odluku o uvođenju eura kao i trošak sastava tri podneska po Tbr. 8.1. Tarife koji su bili potrebni za vođenje parnice.
45. U odnosu na donošenje pobijane odluke o trošku parničnog postupka tužitelja je međutim prvostupanjski sud djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo jer je Zakon o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 51/23 dalje: ZIDZSP) stupio na snagu 20. svibnja 2023. pa se odredba čl. 6. tog Zakona gdje je propisano oslobođenje potrošača kao tužitelja u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa od plaćanja pristojbi primjenjuje tek od tada.
46. Budući da tužitelj nije bio oslobođen od plaćanja sudske pristojbe na tužbu koja je podnijeta 31. svibnja 2019., pravilno je prvostupanjski sud obredio tužitelju trošak naknade pristojbe na tužbu u svoti od 142,95 eura.
47. Međutim, osnovano tuženik u žalbi osporava trošak sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu jer je ona donijeta nakon 20. svibnja 2023. kada je stupio na snagu ZIDZSP pa taj trošak u svoti od 146,00 eura ne predstavlja trošak u smislu odredbe čl. 155. ZPP koji je bio potreban za vođenje parnice.
48. Stoga je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP uvažena žalba tuženika glede parničnog troška tužitelja u svoti od 146,00 eura za koju je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom V izreke.
49. Trošak sastava žalbe tuženiku nije priznat jer je sa ovom radnjom uspio samo u dijelu sporednog traženja (čl. 154. st. 1. u svezi odredbi čl. 166. st. 1. ZPP).
U Zagrebu, 28. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Andrina Raspor Flis
