REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1454/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića i Dragana Katića, članova vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice LF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], drugotužitelja ČF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], trećetužitelja HF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], (drugo i trećetužitelj) iza pokojne ŠF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], četvrtotužitelja FF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i petotužitelja ŽF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], (četvrto i petotužitelj iza pokojne RF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]) svi zastupani po punomoćnicima Nikoli Bartoliću, odvjetniku u Zagrebu, protiv prvotuženika Stečajne mase iza Agrokor d.d., OIB 26461279054, i drugotuženika Splendid d.o.o. Zagreb, Mlinovi 28, OIB: 31618014301, kojeg zastupa punomoćnik Mladen Gajski, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljica protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-5615/2016-10 od 25. ožujka 2021. kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3921/2012-59 od 19. studenog 2015., ispravljena rješenjem istog suda broj P- 3921/2012-67 od 7. ožujka 2016., u sjednici održanoj 28. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-5615/2016-10 od 25. ožujka 2021. i predmet vraća tom sudu na ponovno odlučivanje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je prvotuženiku Konzum d.d. Zagreb i drugotuženiku Splendid d.o.o. Zagreb, isplatiti prvotužiteljici LF, drugotužiteljici ŠF i trećetužiteljici RF po 210.341,18 kn/27.910,00 €, sa zateznim kamatama na pojedine dijelove glavnice, sve kao u stavku I., II. i III. izreke, zatezne kamate na pojedine iznose od po 1.317, 68 kn/174,88€ mjesečno u razdoblju od 3. kolovoza 2006. do 3. rujna 2009., sve kao u stavku IV., V. i VI. izreke te solidarno im nadoknaditi troškove parničnog postupka u svoti od 161.692,99 kn/21.460,34€ sa zateznom kamatom od 19. studenog 2015., do isplate /stavak VII. izreke/. U stavku VIII. izreke, naloženo je prvotužiteljici LF, drugotužiteljici ŠF i trećetužiteljici RF, solidarno nadoknaditi prvotuženiku Konzum d.d. Zagreb, troškove parničnog postupka u svoti od 39.062,50 kn/5.184,21€ sa zateznom kamatom od 19. studenog 2015. do isplate. U stavku IX. izreke, naloženo je prvotužiteljici LF, drugotužiteljici ŠF i trećetužiteljci RF, solidarno nadoknaditi troškove parničnog postupka drugotuženiku Splendid d.o.o. Zagreb, u svoti od 42.812,50 kn/5.682,19€. Prvostupanjskim rješenjem poslovni broj P- 3921/2012-59 od 19. studenog 2019., tužba je povučena za 118.591,20 kn/15.739,57€. Prvostupanjskim rješenjem poslovni broj P-3921/2012-67 od 7. ožujka 2016., ispravljena je presuda u obrazloženju na način da na 18. stranici, u prvom odjeljku osmi redak odozgo iza riječi "kao" umjesto riječi "zajmoprimci" treba pisati "zakupci", na stranici 21., drugi odjeljak odozgo šesti redak odozgo iz riječi "svibnja" umjesto "2015." treba pisati "2003.", dok u trećem odjeljku odozgo sedmi redak odozgo iza riječi "srpnja" umjesto "2012." treba pisati "2006."

2. Drugostupanjski je sud preinačio prvostupanjsku presudu na način da je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-1123/2024-5 od 23. srpnja 2024. tužiteljima je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-5615/2016-10 od 25. ožujka 2021. u odnosu na sljedeća pitanja:

"1. Dolazi li do prekida zastare u slučaju povrata poslovnog prostora sukladno Zakonu o naknadi, a nakon što zakupnik nastavi koristiti i povremeno plaćati zakupninu vlasnicima nekretnine?

2. Dolazi li priznanjem i pravomoćnim utvrđenjem potraživanja u postupku izvanredne uprave nad dužnikom te plaćanjem istoga, do odricanja od zastare?

3. Ima li pravomoćno potvrđena Nagodba temeljem Zakona o izvanrednoj upravi status presuđene stvari pa između stranaka nagodbe i predmeta nagodbe nakon što je nagodba stupila na snagu, u parničnom sudskom postupku nije dopušteno dalje raspravljati, već treba na odgovarajući način primijeniti čl. 321. st. 8. ZPP?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužitelji su protiv navedene presude podnijeli reviziju u odnosu na naznačena pitanja zbog kojih je revizija dopuštena. Predložili su da ovaj sud prihvati reviziju.

5. Na reviziju nije odgovoreno.

6. Revizija je osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu neisplaćene zakupnine.

9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da su prvotuženik Konzum d.d. Zagreb i drugotuženik Splendid d.o.o. Zagreb, koristili predmetni poslovni prostor u Zagrebu, Trg bana Josipa Jelačića 7, kao zakupci temeljem više ugovora o zakupu od kojih je zadnji bio Ugovor o zajedničkom zakupu poslovnog prostora, sklopljen s Gradom Zagrebom, kao zakupodavcem, prema kojem se predmetni poslovni prostor nalazi u objektu koji je predmet naknade temeljem Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, da su se zakupnici odrekli prava potraživanja naknade za uložena sredstva u poslovni prostor, s bilo koje osnove, bez obzira jesu li sredstva uložena sa ili bez suglasnosti zakupodavca,

- da se djelomičnim rješenjem Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove, Odjel za upravno-pravne poslove, Prvi područni odsjek, Zagreb, Klasa UP/1-942-01/97- 02/477, Ur. broj: 251-18-02/201-03-15 od 7. svibnja 2003. koje je postalo pravomoćno 3. srpnja 2006., tužiteljici LF i prednicima tužitelja ŠF i RF, daje u vlasništvo u 8/96 dijela između ostalog poslovnog prostora u prizemlju i podrumu ulične zgrade, u površini od 235,64 m2 (zakupnik Konzum d.d.), kao poseban dio zgrade u Zagrebu na Trgu bana Josipa Jelačića 7,

- da je u čl. 41. st. 1. Zakona o naknadi za oduzetu imovinu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj 92/1996, 3371999, 42/1999, 92/1999, 43/2000, 131/2000, 27/2001, 34/2001, 65/2001, 118/2001, 80/2002, 81/2002, dalje: Zakon o naknadi), propisano da se ugovori o zakupu poslovnog prostora sklopljeni na određeno ili neodređeno vrijeme raskidaju po sili zakona danom pravomoćnosti rješenja o utvrđivanju prava vlasništva, a prema st. 2. istog članka i Zakona, ako je ugovor o zakupu sklopljen na neodređeno vrijeme, kakav je predmetni, da vlasnik ne može tražiti ispražnjenje i predaju u posjed poslovnog prostora prije isteka roka od godinu dana računajući od dana pravomoćnosti rješenja,

- da su tuženici Konzum d.d. i Splendid d.o.o., nakon pravomoćnosti djelomičnog rješenja 3. srpnja 2006., kroz godinu dana plaćali tužiteljima zakupninu prema Ugovoru o zakupu sklopljenim s Gradom te su i nakon toga nastavili plaćati određene iznose za korištenje predmetnog poslovnog prostora tijekom 2009.,

- da je prema zapisniku Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada Odjel za poslovni prostor i poslove zakupa temeljem navedenog djelomičnog rješenja od 7. svibnja 2003., pravomoćnog 3. srpnja 2006., predmetni poslovni prostor 2. ožujka 2009., predan u suposjed ovdje tužiteljima,

- da su tužitelji predmetnu tužbu podnijeli 1. lipnja 2012.

10. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan sukladno čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 - dalje: ZOO). U odnosu na istaknuti prigovor zastare zaključio je da se u sporu zbog stjecanja bez osnove primjenjuje opći zastarni rok propisan odredbom čl. 225. ZOO slijedom čega je ocijenio da predmetno potraživanje nije u zastari.

11.1. Drugostupanjski je sud na temelju ovlaštenja iz čl. 373. toč. 3. ZPP preinačio pobijanu presudu i odbio tužbeni zahtjev. Drugostupanjski je sud ocijenio da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer da u ovom sporu treba ocijeniti jesu li tuženici u utuženom razdoblju imali pravni položaj poštenog posjednika u smislu odredaba čl. 164. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/1996, 68/1988, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 132/2012, 152/2014, 81/2015, dalje: ZVDSP) ili pravni položaj nepoštenog posjednika u smislu odredaba članka 165. ZVDSP.

11.2. Drugostupanjski je sud ocijenio da su tuženici u utuženom razdoblju bili nepošteni posjednici jer su znali da je predmetni poslovni prostor predmet naknade temeljem Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme komunističke vladavine s obzirom da je to navedeno u posljednjem Ugovoru o zajedničkom zakupu poslovnog prostora koji su sklopili s gradom Zagrebom.

11.3. Prema čl. 18. st. 3. ZVDSP, posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na posjed ne pripada. U okolnostima ovog spora, drugostupanjski je sud ocijenio da je poštenje prvotuženika i drugotuženika prestalo istekom godine dana nakon pravomoćnosti djelomičnog rješenja, dakle 3. srpnja 2007.

11.4. Drugostupanjski je sud zaključio da s obzirom da se tužbeni zahtjev odnosi na razdoblje nakon toga odnosno na razdoblje od 1. rujna 2007. do 1. ožujka 2009., u kojem su tuženici koristili predmetni poslovni prostor bez da su sklopili s tužiteljicama pisani ugovor o zakupu, to su u tom razdoblju, tuženici bili nepošteni posjednici.

11.5. Drugostupanjski je sud sukladno čl. 165. st. 1. ZVDSP prema kojem nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve korist koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario, a prema st. 2. čl. 165. ZVDSP, vlasnikovo traženje naknade iz st. 1. toga članka, zastarijeva u roku od tri godine od dana kad mu je stvar predana stoga je sud u pobijanoj presudi uz utvrđenje da je predmetni poslovni prostor predan tužiteljicama 2. ožujka 2009., a da su tužiteljice podnijele tužbu 1. lipnja 2012., dakle po isteku roka od tri godine od dana kada je tužiteljicama poslovni prostor predan, zaključio da je osnovan po tuženicima istaknut prigovor zastare potraživanja slijedom čega je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. 12. Međutim, prvim naznačenim pitanjem revidenti preispituju dolazi li do zastare potraživanja u slučaju povrata poslovnog prostora sukladno Zakonu o naknadi, a zakupnik je nastavio koristiti i povremeno plaćati zakupninu vlasnicima nekretnine, ovdje tužiteljima. Naime, drugostupanjski sud odstupio je od shvaćanja ovog suda da uplatama dužnika dolazi do prekida zastare, (tako i u odluci Rev-1009/2017-2 od 9. veljače 2022. u kojoj je izraženo shvaćanje da je uplatama dužnika zastara prekinuta), što je ujedno odgovor na prvo naznačeno pitanje.

13. U odnosu na preostala dva revizijska pitanja treba reći da iz spisa proizlazi da je došlo do otvaranja postupka izvanredne uprave nad prvim tuženikom, da su tužitelji prijavili potraživanje u postupku izvanredne uprave i da je sklopljena (sudska) nagodba pred Trgovačkim sudom. Sklapanje sudske nagodbe predstavlja negativnu procesnu pretpostavku za vođenje postupka. Treba istaknuti i da je odredbom čl. 81. st. 1. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine", broj 108/12, 81/13, 112/13, 71/15 i 78/15 - dalje: ZFPPN) propisano da se na temelju predstečajne nagodbe dužnik oslobađa obveze da vjerovniku isplati iznos koji je veći od postotka prihvaćenog u predstojećoj nagodbi, a rokovi plaćanja odgađaju se u skladu s predstečajnom nagodbom, pa u tom se opsegu dužnik oslobađa obveze prema osobama kojima pripadaju pravo na regres (jamci). Odredbom st. 2. istog članka je propisano da nakon sklapanja predstečajne nagodbe nije dopušteno pokretanje ovršnog, upravnog ili parničnog postupka protiv dužnika, radi utvrđivanja i ostvarivanja tražbine koja je nastala prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe, a u tom postupku nije prijavljena od strane vjerovnika niti je tu tražbinu dužnik uvrstio u popis obveza prema vjerovnicima iz čl. 60. st. 3. tog Zakona. Stavkom 3. istog članka je propisano da će se u odnosu na tražbine vjerovnika utvrđene u postupku predstečajne nagodbe i obuhvaćene predstečajnom nagodbom, ovršni i upravni postupci pokrenuti prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe, obustaviti, a u parničnim postupcima sud će u odnosu na te tražbine odbaciti tužbu, na prijedlog dužnika podnesen nakon sklapanja predstečajne nagodbe (Rev-351/2021 od 25. siječnja 2023., Revx-256/2018 od 30. svibnja 2018., Rev-145/2019 od 20. ožujka 2019. i Rev-3411/2018 od 11. prosinca 2018. i druge) što ujedno predstavlja i odgovor na drugo i treće pitanje.

14. Budući da je sud u pobijanoj presudi odlučujući u ovoj pravnoj stvari imao suprotno pravno shvaćanje od revizijskog suda i pogrešan pravni pristup u rješavanju spora, zbog čega je i činjenično stanje ostalo za sada nepotpuno utvrđeno valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a prihvatiti reviziju tužitelja, ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

15. Zbog neizvjesnog uspjeha stranka u parnici (čl. 154. ZPP) ukinuta je i odluka o troškovima postupka koja o njemu ovisi.

16. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

17. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22 i 88/22; dalje: Zakon o uvođenju eura) nužno je prilagoditi sudske odluke vezano uz uvođenje eura kao službene valute (čl. 43. i čl. 48. Zakona o uvođenju eura) uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450, preračunati u eure sukladno općim pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz odredbe čl. 14. Zakona o uvođenju eura.

Zagreb, 28. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Marina Paulić