Poslovni broj: Usž-483/2024-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Marine Kosović Marković, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Općine Štitar, Štitar, J. J. Strossmayera 36, OIB: 44799177734, kojeg zastupa opunomoćenik Hrvoje Miličević, odvjetnik u Županji, Veliki kraj 51, protiv tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za pravne poslove, Zagreb, Radnička cesta 80, OIB: 19370100881, radi utvrđivanja poticajne naknade za smanjenje količine miješanog komunalnog otpada, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 7 Us I-1273/2022-8 od 27. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 7 Us I-1273/2022-8 od 27. listopada 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporavanom presudom prvostupanjskog upravnog suda, točkom I. izreke, odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi poništavanja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-351-02/22-14/67, URBROJ: 517-14-2-1-22-2 od 15. rujna 2022. i rješenja Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost Republike Hrvatske, KLASA: UP/I 351-02/21-38/435, URBROJ: 563-06-3-1/412-21-1 od 27. prosinca 2021., dok je točkom II. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.
2. Tužitelj je protiv citirane presude podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U predmetnoj žalbi, u bitnom, navodi da je u postupku došlo do retroaktivne primjene prava. Poziva se na članak 90. stavak 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 5/14., dalje: Ustav), sukladno kojem zakoni i drugi propisi državnih tijela koja imaju javne ovlasti ne mogu imati povratno djelovanje. Budući da je u trenutku predaje Izvješća o prikupljenom miješanom komunalnom otpadu za Općinu Štitar za 2020., na snazi bio Zakon o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“, broj 94/13., 73/17., 14/19. i 98/19.) i Uredba o gospodarenju komunalnim otpadom („Narodne novine“, broj („Narodne novine“, broj 50/17., 84/19. i 14/20. - Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, dale u tekstu: Uredba), kao i članak 24. Uredbe, dokumentacija je predana u skladu s istima pa Općina Štitar nije prekoračila količinu proizvedenog miješanog komunalnog otpada za 2020. godinu. Smatra da je, neovisno o tome što je u međuvremenu stupio na snagu novi Zakon o gospodarenju otpadom te je, time, prestao važiti Zakon o održivom gospodarenju otpadom, Fond dužan primijeniti materijalno pravo koje je bilo na snazi u trenutku dostavljanja Izvješća o količinama otpada za 2020. jer je članak 24. Uredbe ostao na snazi sve do 15. rujna 2021. godine. Dakle, u konkretnom slučaju bi, prema mišljenju tužitelja, trebalo primijeniti materijalno pravo koje je bilo na snazi u trenutku predaje podataka koji se moraju predati do 31. ožujka tekuće godine za prethodnu godinu. Predlaže ovom Sudu prihvatiti žalbu tužitelja i preinačiti prvostupanjsku presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev ili da vrati postupak na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka.
3. Tuženik, u odgovoru na žalbu, u cijelosti ostaje kod činjenica iznesenih u pobijanom rješenju. Navodi da, sukladno prijelaznoj i završnoj odredbi članka 188. stavka 1. Zakona o gospodarenju otpadom ("Narodne novine", broj: 84/21. – dalje u tekstu: ZGO), danom stupanja na snagu ZGO-a prestaje važiti odredba članka 24. Uredbe. Nadalje, sukladno prijelaznoj i završnoj odredbi članka 192. ZGO-a, isti Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u „Narodnim novinama“, osim članka 101. tog Zakona i Dodatka V. točke 2. tog Zakona koji stupaju na snagu 16. rujna 2021. godine. Nadalje, navodi da se, na temelju podataka predanih u sustav do 31. ožujka tekuće godine za prethodnu godinu, donosi Izvješće o prekoračenoj količini miješanog komunalnog otpada za jedinice lokalne samouprave (u konkretnom slučaju za 2020., a koje Izvješće se objavljuje do 30. studenoga tekuće godine za prethodnu godinu. Dakle, prvostupanjsko tijelo u konkretnom slučaju ne utvrđuje činjenično stanje, već je dužno primijeniti konkretan konačni podatak iz Izvješća, koji je utvrđen u drugom zasebnom postupku i koje se objavljuje do 30. studenoga tekuće godine za prethodnu godinu, da bi krajem prosinca tekuće godine silom zakona po službenoj dužnosti u upravnom postupku rješenjem obračunao iznos poticajne naknade jedinicama lokalne samouprave, sve sukladno odredbi članka 101. ZGO-a i Dodatka V. ZGO-a, koje materijalno pravne odredbe su bile na snazi u trenutku donošenja prvostupanjskog rješenja. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu u cijelosti i potvrditi prvostupanjsku presudu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, u skladu s odredbom članka 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pri čemu je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava, a koje prihvaća i ovaj Sud.
6. Naime, iz podataka sveza spisa razvidno je da je prvostupanjski sud, na utvrđeno činjenično stanje koje tužitelj ne osporava, pravilno primijenio odredbu članka 101. ZGO-a, kojom je, pored ostalog, propisano da Fond, do 31. prosinca tekuće kalendarske godine za prethodnu kalendarsku godinu, donosi po službenoj dužnosti rješenje kojim utvrđuje obveznika plaćanja i iznos poticajne naknade za kalendarsku godinu (stavak 3.), s tim da se iznos naknade određuje prema izrazu propisanom Dodatkom V. ovoga Zakona (stavak 4.).
6.1. Točkom 2. Dodatka V. ZGO-a, kojom je propisan izraz prema kojem se obračunava iznos poticajne naknade, određeno je da poticajna naknada za 2020. godinu iznosi 150,00 kuna po toni.
7. Odredbom članka 192. ZGO-a propisano je da članak 101. ovoga Zakona i Dodatak V. točka 2. ovoga Zakona stupaju na snagu 16. rujna 2021. godine.
8. Iz Izvješća o prekoračenoj količini miješanog komunalnog otpada za jedinice lokalne samouprave za 2020. proizlazi da je isto izrađeno na temelju metodologije definirane Dodatkom V. ZGO-a, a rješenje prvostupanjskog tijela, doneseno je pozivom na predmetno Izvješće.
9. Sukladno odredbi članka 190. ZGO-a, postupci pokrenuti temeljem Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“, broj 94/13., 73/17., 14/19. i 98/19.) dovršit će se po odredbama toga Zakona.
10. U konkretnom slučaju predmetni postupak pokrenut je po službenoj dužnosti donošenjem prvostupanjskog rješenja od 27. prosinca 2021., budući da tome nisu prethodile druge službene radnje javnopravnog tijela.
11. Slijedom izloženog, u trenutku pokretanja predmetnog postupka (27. prosinca 2021.) već su bile na snazi citirane odredbe ZGO-a i Dodatka V., kojima je jasno propisana poticajna naknada za 2020. u iznosu od 150,00 kuna po toni, radi čega ovaj Sud nalazi neosnovanim prigovor tužitelja usmjeren na zabranjenu retroaktivnost propisa (tako ovaj Sud i u presudama, poslovni broj: Usž-3194/2023-2 od 15. veljače 2024., Usž-3490/2023-2 od 17. srpnja 2024. i Usž-3537/23-2 od 21. svibnja 2024.).
12. Kako, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku proizlazi da je osporena presuda donesena pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
13. Na kraju, Sud nije našao osnovanim ni zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog dijela predmetnog upravnog spora, jer tužitelj nije uspio sa žalbom u ovom sporu pa mu, sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti točkom II. izreke presude ovog Suda.
14. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, a sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24.), odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 28. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
