Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-48/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dušanke Zastavniković Duplančić, kao predsjednice vijeća, te Renate Miličević i doc. dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Jasmine Šarić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog AF, zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 1. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15 , 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22 i 114/23 . 114/2024.- – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi koju je protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj K-2053/2024-8 od 30. prosinca 2024. podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu pod brojem KO-DO-2019/2024 od 13. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj K- 2053/2024-8 od 30. prosinca 2024., proglašen je krivim okrivljeni ČF zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano i kažnjivo po članku 139. stavka 1. i 3. KZ/11, te je, na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci. Na temelju članka 54. KZ/11, okrivljeniku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja i istražnog zatvora od 6. kolovoza 2024., pa nadalje. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24 dalje: ZKP) okrivljeni ČF je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, a žali se zbog odluke o kazni te predlaže da se prvostupanjska presuda preinači na način da se okrivljenik osudi na kaznu zatvora u duljem trajanju, i to predloženu kaznu zatvora.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavak 1. ZKP predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

6. Nije u pravu žalitelj kada navodi da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti, dok nije dovoljno cijenio otegotne okolnosti na strani okrivljenika, posebice njegovu raniju osuđivanost zbog istovrsnog kaznenog djela prijetnje počinjenog prema istoj oštećenoj, kao i njegova ranija prekršajna osuđivanost zbog prekršaja iz domene nasilja u obitelji. Kako se radi o ustrajnom povratniku koji pokazuje izrazitu upornost u svojoj kriminalnoj aktivnosti to smatra da se jedino osudom na kaznu zatvora u trajanju predloženom u optužnici može postići svrha specijalne i generalne prevencije.

7. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne, te je okrivljeniku kao olakotno cijenio da je u cijelosti priznao učin kaznenih djela čime je pomogao u utvrđenju činjeničnog stanja, iskazano kajanje i žaljenje kao i njegove obiteljske prilike jer je otac troje maloljetne djece o kojima je dužan brinuti, dok jedno maloljetne dijete živi sa njim, dok mu je kao otegotno sud cijenio što je do sada osuđivan zbog istovrsnog kaznenog djela prema istoj oštećenoj. Sve navedene okolnosti, prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, pravilno su i dostatno vrednovane, stoga vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11), te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11), te da do sada izrečena uvjetna osuda i djelomična uvjetna osuda nisu utjecale na okrivljenika da svoje ponašanje uskladi s pozitivnim normama ponašanja i odustane od činjenja kaznenih djela ali i priznanje učinjenog djela, izraženo žaljenje i kajanje zbog istog čime je okrivljeni izrazio svijest o neprihvatljivosti svog ponašanja, ovaj drugostupanjski sud prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da je osuda na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci, u cijelosti primjerena svim utvrđenim okolnostima, te će se njome ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno, u dovoljnoj mjeri utjecati kako na okrivljenika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela zbog čega strože kažnjavanje, za koje se zalaže državni odvjetnik u žalbi, nije osnovano.

8. Kako žalbenim razlozima državnog odvjetnika nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, i nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Stoga je, primjenom članka 482. ZKP, valjalo presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 28. siječnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Dušanka Zastavniković Duplančić