REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-333/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Travaš i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv I-tuženika RIJEKATEKSTIL d.o.o., Rijeka, Alda Colonnella 2, OIB: 33344910628, kojeg zastupa punomoćnica Maja Vukelić Brčić, odvjetnica u Rijeci, kao sljednika ranijeg tuženika AMEC RIJEKATEKSTIL d.o.o., Rijeka, Jadranski trg 4, OIB: 67641553147, te II- tuženika STEČAJNA MASA TRGOVAČKO OPATIJA d.d. u stečaju, Opatija, Vjekoslava Spinčića 5, OIB: 66354494075, kojeg zastupa stečajni upravitelj Dušan Crljenko iz Rijeke, Brca 8c, kojeg zastupa punomoćnik Zinko Grgurić, odvjetnik u Rijeci, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-146/2019-2 od 21. travnja 2021., kojom je djelomično potvrđena, te djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci br. P-772/2016-22 od 30. studenoga 2018., u sjednici održanoj 28. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-146/2019-2 od 21. travnja 2021., te se predmet vraća na ponovno suđenje drugostupanjskom sudu.

II. O troškovima revizijskog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je II-tuženiku da isplati tužitelju iznos od 824.622,74 kn, zajedno sa zateznom kamatom od 7. studenoga 2016., dana podnošenja tužbe do isplate, po stopi kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude (toč. I.). Odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na I- tuženika u cijelosti (toč. II.). Naloženo je II-tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 61.538,87 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 30. studenoga 2018. do isplate (toč. III.), te je naloženo tužitelju da naknadi I-tuženiku troškove postupka u iznosu od 61.846,65 kn, također sa zateznim kamatama tekućim od 30. studenoga 2018. do isplate (toč. IV.).

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalbe tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u toč. II. i IV. Izreke. Ujedno je prihvaćena žalba tuženika, te je preinačena prvostupanjska presuda u toč. I. i III. izreke na način da je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužitelja protiv II-tuženika (toč. II.1.). Isto tako naloženo je tužitelju da II-tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 76.923,54 kn (toč. II. 2.). Naloženo je tužitelju da I-tuženiku naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 12.885,00 kn (toč. III.), odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu (toč. IV.), kao i zahtjev I-tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 12.885,00 kn i sudske pristojbe (toč. V.).

3. Rješenjem ovoga suda br. Revd-4026/2021-3 od 27. rujna 2023. tužitelju je dopušteno izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude, a radi sljedećeg pravnog pitanja:

„Ima li založni vjerovnik koji ima pravo zaloga na dionicama čiji je izdavatelj stečajni dužnik koji je nakon provedenog stečajnog postupka brisan iz sudskog registra, a koje je pravo založni vjerovnik stekao prije otvaranja stečajnog postupka, što uključuje i založno pravo na pravu tj. tražbini ranijeg dioničara prema stečajnoj masi, a u slučaju kad su nakon namirenja vjerovnika preostala sredstva u stečajnoj masi stečajnog dužnika, pravo na isplatu radi namirenja svoje zalogom osigurane tražbine prije i umjesto dioničara čije je pravo predmetom zaloga?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je podnio reviziju navodeći pravno pitanje zbog kojeg je ovaj sud dopustio izjavljivanje revizije u smislu odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) predlažući da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijanu drugostupanjsku presudu u skladu s revizijskim navodima, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

5. U odgovoru na reviziju I-tuženik poriče sve navode tužitelja, osporava utvrđenje da bi tužitelj imao založno pravo na dionicama II-tuženika, da su dionice koje je stekao I- tuženik bile neopterećene bilo kakvim uknjiženim ili neuknjiženim teretima. Stoga se predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu, te traži trošak sastava odgovora na reviziju.

6. Revizija tužitelja nije osnovana.

7. Na temelju odredbe čl. 391. st. 3. ZPP ovaj sud je ispitao pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet ovog parničnog postupka je tužbeni zahtjev tužitelja po tužbi glavnog miješanja da su mu I i II-tuženici dužni solidarno isplatiti iznos od 824.622,74 kn, sa pripadajućim zateznim kamatama, a koji iznos tužitelj potražuje temeljem založnog prava koje tereti višak sredstava nastalih pri završnog diobi u stečajnom postupku nad II-tuženikom, a o kojoj tražbini teče spor između I-tuženika kao tužitelja i II-tuženika kao tuženika u parnici pod brojem P-280/2016.

9. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na I-tuženika smatrajući da I-tuženik nije dužnik tužitelja, već založni dužnik, pa radi toga ne može od istoga zahtijevati isplatu na način kako je to zatražio, jer bi se na taj način mogao naplatiti iz cjelokupne imovine I-tuženika, a što tužitelj nije ovlašten. Prvostupanjski sud smatra da se tužitelj može naplatiti samo iz vrijednosti zaloga.

10. U odnosu na II-tuženika prvostupanjski sud je usvojio zahtjev i obvezao II-tuženika na isplatu utuženog iznosa pozivom na odredbu čl. 195. Stečajnog zakona ("Narodne novine", broj 44/96, 161/98, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04, 82/06, 116/10, 25/12, 133/12, 45/13 i 71/15 – dalje: SZ), te odredbu čl. 336. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 i 81/15 – dalje: ZVDSP).

11. Drugostupanjski sud je prihvatio shvaćanje prvostupanjskog suda glede neosnovanosti tužbenog zahtjeva u odnosu na I-tuženika, ali je prihvatio i žalbu II- tuženika i preinačio je prvostupanjsku presudu na način da je i u odnosu na II-tuženika odbio tužbeni zahtjev u cijelosti. Pri tom drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud trebao primijeniti odredbu čl. 343. ZVDSP prema kojoj u slučaju propasti predmeta zaloga prestaje založno pravo. Kako je prvostupanjski sud utvrdio da nesporno dionice više ne postoje, odnosno da su dionice prestale postojati brisanje pravne osobe (II-tuženika) iz sudskog registra, od tog trenutka se niti založno pravo na može protezati na zahtjev dioničara za isplatom ostatka stečajne mase.

12. Gore navedeno shvaćanje drugostupanjskog suda ne može se prihvatiti pravilnim.

13. U konkretnom slučaju nije sporno da je na II-tuženikom otvoren stečajni postupak rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci br. St-196/2002-14 od 16. siječnja 2003., da su svi stečajni vjerovnici u cijelosti namireni sa svojim tražbinama, te da je ostao višak sredstava od 1.579.616,00 kn, od kojeg iznosa je I-tuženiku već isplaćen iznos od 269.808,00 kn, dok je preostali iznos zadržan do razrješenja prijepora o tome tko ima pravo na isplatu tog iznosa.

14. Prema odredbi čl. 195. SZ ako se pri završnoj diobi mogu u punoj visini namiriti tražbine svih stečajnih vjerovnika, stečajni upravitelj će preostali višak predati dužniku pojedincu. Ako je dužnik pravna osoba, upravitelj će svakoj osobi koja ima udjela u dužniku dati onaj dio viška, na koji bi imala pravo u slučaju likvidacije izvan stečajnog postupka.

15. Prema odredbi čl. 336. st. 1. ZVDSP ako se zalogom osigurana tražbina ne ispuni o dospijeću, založni je vjerovnik ovlašten ostvarivati svoje pravo na namirenje te tražbine iz vrijednosti zaloga. Odredbom čl. 343. ZVDSP je pak propisano da propadne li zalog a na njegovo mjesto nije stupila druga stvar ili pravo, založno pravo prestaje, ali tražbina ostaje i nadalje.

16. Prema shvaćanju revizijskog suda neprihvatljivo je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda da se založno pravo ne može protezati za zahtjev dioničara za isplatom ostatka stečajne mase.

17. Naime, nije sporno da je brisanjem II-tuženika iz sudskog registra došlo do prestanka dionica. No, u slučaju kada pri završnoj diobi u stečajnom postupku ostane višak sredstava, tada taj višak pripada bivšim dioničarima, dakle bivšim imateljima dionica, kojima se taj višak onda dijeli prema veličini udjela. Iz toga jasno slijedi da bivši imatelji dionica svoje pravo na isplatu ostatka (viška) stečajne mase izvode iz vlasništva na dionicama stečajnog dužnika.

18. Stoga ako pri završnoj diobi, nakon namirenja stečajnih vjerovnika u punom iznosu, ostane višak, a stečajni dužnik je pravna osoba, tada će stečajni upravitelj svakoj osobi koja ima udjela u dužniku dati onaj dio viška na koji bi imala pravo u slučaju likvidacije izvan stečajnog postupka, a iz čega slijedi pravo iz dionica ne samo za dioničara, nego i za onoga koji ima zalog na dionicama.

19. Navedeno proizlazi i iz odredbe čl. 335. st. 1. ZVDSP kojom je propisano da je založni vjerovnik ovlašten svakome, pa i onome čije je založno pravo, postavljati sve zahtjeve radi zaštite svog založnog prava na tom zalogu, a osobito ima pravo zahtijevati od dužnika da mu ispuni založenu tražbinu koja je dospjela, odnosno od trećeg zahtijevati ono što je primio na ime neispunjenja založene tražbine. Prema shvaćanju revizijskog suda i ova odredba izričito daje pravo založnom vjerovniku da zahtijeva od dužnika da mu ispuni založenu tražbinu koja je dospjela, odnosno od trećeg zahtijevati ono što je primio na ime ispunjenja založene tražbine.

20. Dakle, postojanje založnog prava na dionicama uključuje i založno pravo na pravu tj. na tražbini ranijeg dioničara prema stečajnoj masi za isplatu dijela preostale imovine koji razmjerno otpada na tu dionicu. Pri tome i prema odredbama čl. 113. i čl. 124. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 111/12,68/013, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23, 130/23 i 136/24 – dalje: ZTD) u slučaju likvidacije društva namiruju se primarno svi dugovi društva, dakle i dugovi koji postoje prema založnim vjerovnicima. U protivno bi se moglo dogoditi da založni vjerovnici koji su imali zalog na dionicama ne budu namireni, a da vlasnici dionica koje su bile založene dobiju isplatu viška sredstava koja su ostala u stečajnoj masi nakon namirenja stečajnih vjerovnika.

21. Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi:

„Založni vjerovnik koji ima pravo zaloga na dionicama čiji je izdavatelj stečajni dužnik koji je nakon provedenog stečajnog postupka brisan iz sudskog registra, a koje založno pravo je založni vjerovnik stekao prije otvaranja stečaja, ima i založno pravo na pravu tj. na tražbini ranijeg dioničara prema stečajnoj masi, u slučaju kada su nakon namirenja svih stečajnih vjerovnika u punoj visini preostala sredstava u stečajnoj masi stečajnog dužnika. U tom slučaju založni vjerovnik ima pravo na isplatu radi namirenja svoje zalogom osigurane tražbine prije i umjesto dioničara čije je pravo predmetom zaloga.“

22. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP ukinuti pobijanu drugostupanjska presuda i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

23. Naime, drugostupanjski sud je pobijanu drugostupanjsku presudu donio jer je zaključio da je predmet zaloga prestao postojati, a nije ocijenio i druge žalbene navode II-tuženika u postupku.

24. U nastavku postupka drugostupanjski sud će ocijeniti je li tužitelj imao valjano založno pravo na dionicama II-tuženika, a kojih je vlasnik I-tuženik, te vodeći računa o pravnom shvaćanju revizijskog suda ponovno odlučiti o žalbi II-tuženika, te donijeti novu meritornu odluku. Osim toga ocijeniti će i navode I-tuženika u odgovoru na reviziju.

25. Ujedno je valjalo odlučiti da će se o troškovima revizijskog postupka odlučiti u konačnoj odluci u smislu odredbe čl. 166. ZPP.

Zagreb, 28. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug