REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4797/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženice UES iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica dr. sc. Sandra Marković, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž Ob-108/2023- 2 od 30. studenoga 2023. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-113/2011-194 od 14. travnja 2023., u sjednici održanoj 28. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž Ob-108/2023-2 od 30. studenoga 2023. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-113/2011-194 od 14. travnja 2023.
2. U prijedlogu za dopuštenje tuženica je naznačila sljedeća pravna pitanja: "1. Je li okolnost formalnog brisanja bilješke iz državne matice u odnosu na činjenicu da je brak između parničnih stranaka ikada bio sklopljen odlučan za osnovanost prijedloga za ponavljanje pravomoćno završenog postupka utvrđenja bračne stečevine?
2. Postupa li sud protivno odredbi članka 42. Zakona o državnim maticama ako prilikom donošenja odluke koristi ispravu koja ne sadrži posljednje važeće podatke upisane u državnim maticama te na temelju takve isprave, temelji odluku u postupku utvrđenja bračne stečevine?
3. Jesu li ispunjene pretpostavke, vremenski i vrijednosno/meritorno, za raspravljanje o bračnoj stečevini iz članka 36. Obiteljskog zakona, ako se utvrdi da brak između stranka nikada nije postojao, utvrđena je ništetnost braka te je činjenica postojanja braka izbrisana iz državnih matica?"
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Prijedlog za dopuštenje revizije podnesen je protiv rješenja kojim je odlučeno o prijedlogu tuženice za ponavljanje pravomoćno završenog postupka.
6. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-299/2019-2 od 5. svibnja 2020. jednako kao i u odluci broj: Rev-775/2015-2 od 19. veljače 2019. izraženo je sljedeće pravno shvaćanje: "Naime, o bračnoj stečevini se načelno ne može raditi ako je jedan bračni drug uzeo kredit samo u svoje ime i za svoj račun, tako da bude jedini korisnik kredita i jedini u obvezi vraćanja istog, osobito u situaciji kad drugi bračni drug navodi da nije financijski sudjelovao u podizanju i otplati kredita. Pritom valja imati na umu da, bez obzira što je tužiteljica sporni stan kupila za vrijeme trajanja braka, taj stan može predstavljati i njezinu vlastitu imovinu ako su stranke imale namjeru da tužiteljica stekne pravo vlasništva stana, odnosno ako ga je kupila samo tužiteljica s namjerom da bude samovlasnica kupljenog i sredstvima koja čine njenu vlastitu imovinu, moguće i kreditom kojeg je sama ostvarila na svoje ime i za svoj račun - bez obveze tuženika da ga vraća iz svoje imovine ili bračne stečevine - a sve u smislu odredbe čl. 253. st. 2. ObZ-a." Nadalje, u odluci revizijskog suda broj:
Rev-929/2011-2 od 1 srpnja 2014. koja je također priložena uz prijedlog za dopuštenje izraženo je pravno shvaćanje o počinjenju bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP odnosno o onemogućavanju izvođenja predloženog dokaza kad tužiteljica nije uplatila sredstva za provođenje vještačenja na okolnost utvrđivanja visine i obima štete. U okviru obrazlaganja prijedloga za dopuštenje revizije iz čl. 385.a st. 2. ZPP tuženica je navela i odluku revizijskog suda broj: Uzz-3/01-2 te odluku Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-533/2008-12 vezano za državne matice kao javne isprave i dokazivanje postojanja ili nepostojanja braka.
7. Iz sadržaja odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koje se tuženica poziva kao razloge važnosti postavljenih pitanja ili ih prilaže prijedlogu za dopuštenje ne proizlazi da je sud izrazio pravno shvaćanje o pitanjima kako ih je tuženica postavila u prijedlogu pa navedene odluke ne predstavljaju odgovarajuće razloge važnosti postavljenih pitanja.
8. Osim toga, u odnosu na treće postavljeno pitanje valja reći da je ono moguće relevantno za meritornu odluku o utvrđenju bračne stečevine, ali ne i za odluku o ponavljanju pravomoćno završenog postupka u kojem je sud ograničen isključivo na ispitivanje pretpostavki iz čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP na koje se tuženica pozvala u ovom predmetu odnosno je li stranka saznala za nove činjenice ili našla ili stekla mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku pa stoga treće pitanje nije važno niti iz tog razloga niti o tom pitanju ovisi odluka o ponavljanju postupka.
9. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389. b. st. 1. i 2. ZPP riješio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
9. Tuženica je podnijela i prijedlog pozivom na čl. 385.a st. 2. ZPP pozivajući se na pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu i pravo vlasništva.
10. Tuženici je u postupku bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima protivne strane, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku, a suprotno ne proizlazi niti iz dostavljene dokumentacije sukladno čl. 387. st. 3. ZPP. Nižestupanjski su sudovi svoje odluke opravdavali ozbiljnim, uvjerljivim, logičnim, razumnim i relevantnim razlozima zbog čega se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima pa nije bilo moguće zaključiti da postoji vjerojatnost da tuženica nije imala pravično suđenje. Osim toga, samo zbog toga što je sud odbio prijedlog za ponavljanje pravomoćno završenog postupka stranci nije onemogućeno pravo na pristup sudu kraj činjenice da je sud ocijenio da novi dokazi ne utječu na odluku u ovom predmetu s obzirom na shvaćanje koje je sud zauzeo u pravomoćno završenom postupku koji nije predmet pobijanja ovim prijedlogom za dopuštenje revizije.
11. Nadalje, valja reći da tuženica kroz pobijanje odluke o ponavljanju postupka iznesenim navodima pokušava osporiti shvaćanje nižestupanjskih sudova o odnosu učinaka poništenja kanonske ženidbe na učinke civilnog braka. Međutim, predmet pobijanja ovim prijedlogom za dopuštenje revizije je odluka o ponavljanju postupka koja je ograničena na ispitivanje okolnosti kako je već navedeno u točki 7. ove odluke, a ne odluka o utvrđenju bračne stečevine, a kako pobijana odluka o ponavljanju postupka nije proizvoljna niti očito nerazumna kako to smatra tuženica, tuženica nije učinila vjerojatnim niti povredu prava vlasništva.
11. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st.1. i 4. ZPP te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovoga rješenja.
Zagreb, 28. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
