REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-999/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr.sc. Senije Ledić članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja ET, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog ureda Boris Gregović, Krešimir Bagić i Matteo Manarin iz Rijeke protiv tuženika Dezinsekcija d.o.o., OIB 75145286506 iz Rijeke, Brajšina 13, zastupan po Odvjetničkom uredu Lara Denona iz Rijeke, radi naknade štete zbog izgubljene zarade, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, broj Gž R-99/2023-2 od 14. studenoga 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, broj Pr- 154/2016-55 od 20. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljeno pitanje.
II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku Dezinsekcija d.o.o. (OIB: 75145286506) da tužitelju ET (OIB: [osobni identifikacijski broj]) na ime naknade štete u vidu izgubljene zarade za razdoblje od 1. rujna 2013. do 31. prosinca 2017. isplati iznos od 11.910,27 EUR-a odnosno 89.737,94 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 15. listopada 2013. do 31. srpnja 2015., za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska Središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate, koja teče na pojedine mjesečne iznose kako su naznačeni pod toč. 1. izreke presude. Odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak (toč. 2. izreke). Odbijen je dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži da mu tuženik na ime naknade štete s osnova izgubljenih dnevnica isplati iznos od 38.306,66 kn, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja, sukladno Zakonu o obveznim odnosima i odlukama HNB do 31.07.2015. g. iznosi 12 % godišnje, a počevši od 01.08.2015. g. pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućom na pojedine mjesečne iznose kako su naznačeni pod toč. 3. izreke, kao i zahtjev za isplatom naknade troška.
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dosuđujućem dijelu pod toč. 1. izreke dok je preinačena u toč. 2. izreke glede odluke o parničnom trošku na način da je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak od 4.769,72 eura/35.937,50 kn i trošak žalbenog postupka od 125,00 eura/941,81 kn u roku od 15 dana.
3. Tuženik je protiv drugostupanjske presude podnio prijedlog za dopuštenje revizije postavljajući četiri pitanja za koja ističe da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu budući da je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na stavu koji nije podudaran stavovima revizijskog suda. Također smatra da je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka učinjenih u drugostupanjskom postupku tuženiku povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom RH.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da nisu ostvarene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda.
5. Tuženik je postavio sljedeća pitanja;
„1. Ima li tužitelj pravo na naknadu štete s osnove izgubljene zarade koja se sastoji u razlici između invalidske mirovine i plaće koju bi primao kod tuženika, u slučaju kad mu je radni odnos prestao otkazom ugovora o radu, a ne na temelju rješenja o priznanju prava na invalidsku mirovinu zbog utvrđene nesposobnosti za rad?
2. Ako je radniku utvrđena profesionalna nesposobnost za rad, sastoji li se eventualna šteta u razlici između plaće koju je ranije primao i plaće koju bi primao ili prima na radnom mjestu koje odgovara preostaloj radnoj sposobnosti ili u razlici između plaće koju je ranije primao i invalidske mirovine?
3.Ima li tuženik pravo na naknadu troškova postupka uvijek kad tužitelj povuče dio tužbenog zahtjeva?
4. Ako je odbijen dio tužbenog zahtjeva za naknadu štete na ime dnevnica, smatra li se to različitom osnovom od dijela zahtjeva za naknadu štete na ime razlike plaće? Smatra li se dnevnica kao materijalno pravo (neoporeziv primitak) plaćom?“
6. Podnositelj prijedloga kao razloge za navedena pitanja navodi odluke ovog suda Revr-537/2005 od 8. veljače 2006., Revr-422/2011 od 2. travnja 2012., Revr- 623/2005 od 2. ožujka 2006., Revr-244/2014 od 9. lipnja 2020. i Revr-234/2011 od 3. listopada 2012.
7. Međutim, u svim navedenim odlukama radnik koji je dobio poslovno ili osobno uvjetovani otkaz nakon što mu je utvrđena profesionalna nesposobnost za rad, suglasio s tim otkazom. Za razliku od tih postupaka, u predmetnom postupku u kojem je podnesen ovaj prijedlog tužitelj se nije složio s osobno uvjetovanim otkazom, čak što više pokrenuo je postupak kojim je osporavao zakonitost otkaza.
8. Iz navedenog proizlazi da razlozi na koje se poziva predlagatelj nisu podudarni s konkretnim slučajem pa stoga proizlazi da postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
9. Pored toga, tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP.
10. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 389.a st. 4. i čl. 389.b st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove odluke.
Zagreb, 28. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
