Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ovr-1527/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, po sucu pojedincu toga suda Jadranki Matić, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice CZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica NB, odvjetnica u [adresa], protiv ovršenika SZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik DŠ, odvjetnik iz [adresa], radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, poslovni broj Ovr-435/20-69 od 31. srpnja 2024., dana 28. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenika SZ iz [adresa], kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, poslovni broj Ovr-435/20-69 od 31. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovana ovršenikov prigovor prava na dom izjavljen u podnescima od 3. rujna 2021. i 27. listopada 2022.

2. Protiv tog rješenja žali se ovršenik pozivom (sadržajno) na sve žalbene razlog iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu, ukine pobijano rješenje i da predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovni postupak ili da preinači pobijano rješenje na način da prihvati prigovor prava na dom kao osnovan i da shodno tome donese rješenje o obustavi ovrhe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prema pravnim stajalištima Europskog suda za ljudska prava izraženim u brojnim predmetima vezano za tumačenje sadržaja prava na dom (primjerice Bjedov protiv Hrvatske, Orlić protiv Hrvatske, Paulić protiv Hrvatske), kao i pravnim stajalištima Ustavnog suda Republike Hrvatske (U III-5917/2013 od 23. svibnja 2014., U III- 2073/2010 od 4. ožujka 2014., U III-1479/2018 od 29. siječnja 2020. i dr.), svakoj osobi koja istakne prigovor miješanja u njezino pravo na poštovanje doma, mora se omogućiti da nezavisni sud ocijeni razmjernost i razumnost takvog zadiranja, odnosno miješanja u pravo na dom budući da se pokretanjem ovršnog postupka suprotstavlja pravo ovršenika na dom pravu ovrhovoditelja na namirenje tražbine utvrđene ovršnom ispravom i njegovo legitimno očekivanje da svoju tražbinu može namiriti iz imovine ovršenika, koje pravo je, također, zaštićeno čl. 1. Protokola 3. Konvencije.

5. Zaštita prava na dom prema čl. 34. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (Nar. nov. broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14., dalje u tekstu: Ustav) i čl. 8. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine, Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99., pročišćeni tekst 8/99., ispravak 14/02. i 13/03. - dalje: Konvencija) daje pravo na pristup domu, korištenje doma i njegovo mirno uživanje. No, isto tako navedena prava spadaju u kategoriju prava koja se mogu ograničiti, a ograničenja djeluju na isti način, te je teret dokazivanja da je došlo do miješanja u nečija prava na osobi koja tvrdi da je došlo do povrede tih odredbi.

6. U skladu s rečenim, u konkretnom je slučaju sud prvoga stupnja, pozivom upravo na čl. 8. st. 1. Konvencije čl. 34. st. 1. Ustava, odbio prigovor prava na dom koji je istaknuo ovršenik uz obrazloženje da je nakon provedenog testa razmjernosti utvrdio:

- da se nekretnina koja je predmet ove ovrhe može smatrati ovršenikovim domom i da je određivanjem ovrhe na toj nekretnini, što je utemeljeno na zakonu (odredbama Ovršnog zakona o ovrsi na nekretnini), došlo do miješanja u ovršenikovo pravo na dom,

- ali da je u okolnostima konkretnog slučaja miješanje u ovršenikovo pravo na dom, određivanjem ovrhe radi naplate ovrhovoditeljičine dospjele tražbine na toj nekretnini, nužno i razmjerno naravi potrebe namirenja predmetne tražbine.

6.a Sud prvoga stupa takav zaključak izvodi iz slijedećih činjenice:

- da ovršenik nikada nije probao podmiriti ni dio tražbine koju duguje,

- da je njegova supruga u 1/3 suvlasnica nekretnine u [adresa], koja nekretnina se sastoji (prema fotografijama u spisu) od više objekata, od kojih je jedan, koji je obnovljen, podoban za život ovršenika i njegove obitelji (navedeno pod točkama 23. i 26. obrazloženja),

- da je ovršenik učinio nespornim da sa obitelji više ne živi u nekretnini koja je predmet ovrhe, što potvrđuju i podaci o potrošnji vode i električne energije dobiveni od [obrt] i poduzeća [trgovačko društvo] - i to jer da se radi o manjem stanu (40 m2), koji zahtjeva renovaciju kako bi se u njemu osigurao odvojeni prostor za život ovršenikove kćerke, koja je došla do uzrasta kada joj je nužan takav prostor, zbog čega da kao privremeno rješenje koriste za život stan njegovog brata ČZ koji se nalazi na adresi:

[adresa], RZ S2, 34/4,

- a da ovršenik od druge imovine ima samo mirovinu, koja ukupno iznosi 310,44 eura i iz čega bi ovrhovoditeljica tražbinu naplaćivala više desetaka godina, a da je tražbina na dan 21. studenoga 2022. (21.236,65 eura) neznatno manja od vrijednosti same nekretnine (25.297,58 eura).

7. Ispitujući prvostupanjsko rješenje ovaj je sud ocijenio da prvostupanjski sud donoseći isto nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a. Time pobijana odluka nema niti nedostatka zbog kojih ju se ne bi moglo ispitati u smislu čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, na koju povredu se upire navodima žalbe.

8. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja nije počinio niti i povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a. Ocjena dokaza provedena je na način kako to propisuje čl. 8. ZPP-a te je na temelju tako provedene ocjene dokaza sud pravilno utvrdio sve činjenice odlučne za provođenje testa razmjernosti i donošenja odluke o osnovanosti prigovora prava na dom.

8.a Žalitelju stoga valja odgovoriti da zaključak suda da ovršenik s obitelji može stanovati u obnovljenom objektu u [adresa] koji pripada sestri ovršenikove supruge ne utječe na pravilnost pobijane odluke, niti dovodi u pitanje pravilnost utvrđenih činjenica. Ovo jer uz taj objekt, što se potvrđuje i navodima žalbe i utvrđeno je u pobijanoj odluci (točka 26.), ovršenikova supruga u [adresa] u suvlasništvu ima i drugi objekt (što nije sporno i što je sud također utvrdio), koji treba obnoviti i osposobiti za život ili pak prodati radi ostvarenja sredstava potrebnih za osiguranje nekog drugog prostora prikladnog za život ovršenika i njegove obitelji.

8.b. Isto tako, nesporno je da je sud za činjenicu da ovršenik i obitelj ne stanuju u nekretnini koja je predmet ovrhe saznao od ovrhovoditeljice i da je to ovršenik tek nakon toga i priznao. Stoga ocjena suda da takvo držanje ovršenika predstavlja laganje sudu možda je gruba, ali ne utječe na pravilnost utvrđenja da ovršenik i obitelj za stanovanje trenutno koriste nekretninu ovršenikova brata jer u ovoj, koja je predmet ovrhe, nemaju odvojen prostor za dijete.

9. Ovaj sud nadalje ocjenjuje da je sud prvog stupnja na temelju činjenica koje je utvrdio, pravilnom primjenom materijalnog prava, zakonito odlučio kada je prigovor prava na dom, u konkretnom slučaju, ocijenio neosnovanim.

10. Činjenica da ovršenik zajedno s obitelji više desetaka godina živi u predmetnoj nekretnini govori u prilog zaključku da se radi o njegovu domu i to neovisno od činjenice što ga privremeno ne koriste (stanuju kod brata jer je potrebno izvršiti adaptaciju). Stoga ovrha prodajom takve nekretnine predstavlja miješanje u pravo na dom ovršenika i njegove obitelju, ali miješanje koje je utemeljeno na zakonu i na legitimnom cilju, s obzirom na to da ovrhovoditeljica ima pravo ostvariti pravo na namirenje svoje tražbine u ovršnom postupku (kako je određeno ovršnom ispravom).

10.1. Međutim, okolnosti konkretnog slučaja:

- da se radi o tražbini po ovršnoj ispravi koja je svojstvo ovršnosti stekla još 2014.,

- da tuženik ni u jednom momentu nije smatrao potrebnim plaćati išta od duga koji ima prema ovrhovoditeljici, a bio je zaposlen,

- da zbog toga ukupna tražbina (glavnice i kamate) sada iznosi neznatno manje od ukupnog duga,

- da ovršenik osim predmetne nekretnine od imovine sada prima samo mirovinu, koja mjesečno iznosi oko 310,00 eura, slijedom čega bi za naplatu predmetne tražbine iz te imovine bilo potrebno više desetaka godina,

- a ovršenik i obitelj imaju mogućnost stanovanja kod ovršenikova brata (gdje stanuju zadnjih nešto više od godinu dana) ili pak mogu urediti suvlasnički dio nekretnine koji je naslijedila ovršenikova supruga u [adresa] (na koji neuređeni objekt, kao onaj na koji ovršenikova supruga polaže stvarana prava, se referiraju navodima žalbe i prilogom uz žalbu), a taj dio mogu i prodati kako bi iz tih sredstva osigurali drugi adekvatni smještaj, po stavu ovoga suda, kao i suda prvog stupnja, ukazuju da u konkretnom slučaju, u sukobu dva privatna prava, pravo namirenja novčane tražbine preteže nad pravom ovršenika kao korisnika nekretnine i to jer se radi o novčanoj tražbini u većem iznosu, a pravo namirenja ne može se ostvariti na drugi način te ovršenik ima mogućnost osigurati mjesto za život sebe i obitelji i nakon provedbe ovrhe.

11. Slijedom rečenog je na temelju čl. 380. točka 3. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, bez potrebe odgovaranja na ostale navode žalbe (čl. 375. st. 1. ZPP-a), odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

U Zagrebu 28. siječnja 2025.

Sudac:

Jadranka Matić