Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2780/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Darije Horvat kao predsjednice vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima GV i KV, odvjetnicima u ZOU u O, protiv tuženika ŽD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku NB, odvjetniku u [adresa], radi prestanka uznemiravanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2504/2017 od 24. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 28. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2504/2017 od 24. svibnja 2022. te se predmet vraća istome sudu na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke zabranjeno je tuženiku svako daljnje uznemiravanja tužitelja u izvršavanju njegovih vlasničkih ovlaštenja na samostalnoj uporabnoj cjelini opisanoj u glavnoj zemljišnoj knjizi za K. O. [katastarska općina] kao prizemlje sa dva lokala, pomješće i I pod, sve označeno u nacrtu slovom A i crvenom bojom, položenoj u zgradi oznake čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 535 K. O. [katastarska općina], na način da se istome zabranjuje dolazak na predmetnu nekretninu i svako verbalno i neverbalno svojatanje iste nekretnine. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 14.802,50 kn/1.964,63 €[1] sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti sukladno žalbenim navodima odnosno podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovo suđenje uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi zabrane uznemiravanja tužitelja u izvršavanju njegovih vlasničkih ovlaštenja na samostalnoj uporabnoj cjelini opisanoj u glavnoj zemljišnoj knjizi za K. O. [katastarska općina] kao prizemlje sa dva lokala, pomješće i I pod, sve označeno u nacrtu slovom A i crvenom bojom, položenoj u zgradi oznake čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 535 K. O. [katastarska općina], na način da se tuženiku zabrani dolazak na predmetnu nekretninu i svako verbalno i neverbalno svojatanje nekretnine.

5. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno;

- da je tužitelj zemljišno knjižni suvlasnik 8/32 idealnog dijela samostalne uporabne cjeline opisane u glavnoj zemljišnoj knjizi za K. O. [katastarska općina] kao prizemlje sa dva lokala, pomješće i I pod, sve označeno u nacrtu slovom A i crvenom bojom, položenoj u zgradi oznake čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 535 K. O. [katastarska općina];

- da u stanu koji čini dio te samostalne uporabne cjeline, a nalazi se na prvom katu i ima površinu od cca 60 m2 na temelju priznatog stanarskog prava živi JD. Naime, iz rješenja na listu 4. proizlazi da su se u predmetni stan uselili BD i njegova obitelj još 1956. te je upravnim rješenjem iz 1993. HD, a po zakonu i članovima njenog obiteljskog domaćinstva UD i RD, priznato stanarsko pravo na tom stanu te je nakon smrti HD i UD, zapravo RD ostao jedini zaštićeni najmoprimac predmetnog stana;

- da iz izjave na listu 19 spisa ovjerene po javnom bilježniku od 16. rujna 2016. proizlazi da je JD izjavio da ne želi građevinske radove ili radove slične vrste u stanu u kojem živi i da obavještava tužitelja da je promijenio bravu na ulazu u stan te da će svaki njegov pokušaj ulaska u navedeni stan smatrati smetanjem posjeda protiv kojeg će tražiti sudsku zaštitu;

- da iz iskaza tuženika proizlazi da je problem bio u tužitelju, a ne u stanu te on nema prava na stan niti je imao. Zatim, proizlazi da budući da je tužitelj započeo s radovima da mu je rečeno da to ne radi pa je JD zabranio Đ ulazak u stan, a materijal su morali maknuti iz stana s time da mu nije on zabranio izvođenje tih radova nego brat JD jer mu nema on što zabraniti;

- da sud nije saslušao svjedoka JD jer da je potpuno gluh i da sud ne razumije govorni izričaj svjedoka dok izjavu JD danu uz podnesak od 30. ožujka 2022. ovjerenu po javnom bilježniku, prvostupanjski sud nije prihvatio kao dokaz jer je dana nakon zaključenja prethodnog postupka.

6. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik uznemirio tužitelja u izvršavanju njegovih vlasničkih ovlaštenja na samostalnoj uporabnoj cjelini i to bez obzira što tuženik tvrdi da nije napravio samostalno već po nalogu svoga brata koji je u predmetnom stanu korisnik odnosno zaštićeni najmoprimac. Naime, prvostupanjski sud utvrđuje da je obitelj tuženika sačuvala svoj status nositelja i članova nositelja stanarskog prava po Zakona o najmu stanova te tužitelj kao suvlasnik predmetnog stana ovlaštenjima koja mu pripadaju i po Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kao i Zakonu o najmu stanova ima pravo pristupa svojoj nekretnini radi utvrđenja stanja u istoj te uzročno-posljedičnom uklanjanju problema koji sa korištenjem stana nastanu, a to tim više što je tužitelj u stanu imao i ima zaštićene najmoprimce koji žive vrlo neurednim životom, alkoholičari su i osobe kojima treba neprestana socijalna skrb. Isto tako, prvostupanjski sud utvrđuje da su svi problemi koji su se pojavili na relaciji tužitelja i zaštićenog najmoprimca JD nastali kada se nakon smrti KD u životu JD "pojavio" njegov brat ovdje tuženik koji je priznao da je promijenio bravu na stanu s time da mu prvostupanjski sud ne vjeruje da je to napravio po nalogu JD jer da istom ne priliči takvo ponašanje obzirom da je do tog dana, ponovne pojave tuženika u njegovom životu, sa tužiteljem i cijelom njegovom obitelji imao itekako dobar odnos. Slijedom toga, prvostupanjski sud zaključuje da je svojim ponašanjem tuženik doista uznemirio tužitelja u izvršavanju njegovih vlasničkih prava, prvenstveno verbalno ali poduzimanjem nekih drugih radnji kao što su npr. promjena brave ili utjecaj na ponašanje JD, zaštićenog najmoprimca tužitelja pa je tužitelju valjalo pružiti zaštitu odnosno prihvatiti njegov zahtjev na zabranu uznemiravanja pa odlučuje kao pod točkom I. izreke pobijane odluke.

7. Međutim, takva utvrđenja i zaključci prvostupanjskog suda ne mogu se prihvatiti te je u prvostupanjskom postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući prvostupanjska odluka ima nedostataka zbog kojih se ista ne može ispitati.

8. Iz stanja spisa proizlazi da je sud prvog stupnja pokušao saslušati svjedoka RD, ali od njega nije uspio dobiti suvisle odgovore zbog svjedokovog psihofizičkog stanja. U zapisniku je konstatirano da je svjedok potpuno gluh i kako sud nije razumio njegov govorni izričaj prekinuto je ispitivanje tog svjedoka, a niti je uzeta u obzir njegova izjava dana kod javnog bilježnika jer nije dostavljena do zaključenja prethodnog postupaka.

9. Valja reći da prema odredbi čl. 245. st. 2. ZPP, ako je svjedok gluh, postavljat će mu se pitanja pismeno; a ako je nijem, pozvat će se da pismeno odgovara. Ako se saslušanje ne može obaviti na taj način, pozvat će se kao tumač osoba koja se sa svjedokom može sporazumjeti. Sud prvog stupnja nije primijenio ovu odredbu zbog čega je počinio relativno bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, jer uskraćivanjem iskazivanja svjedoka RD na zakonit način je od bitnog utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke.

10. Naime, ako su točne činjenice koje je svjedok RD iskazao u pismenom iskazu ovjerenom od javnog bilježnika 17. ožujka 2022. kao i tvrdnje iz izjave od 17. ožujka 2022. koje su dane kad svjedok nije mogao iskazivati na raspravi, onda su istinite i tvrdnje tuženika da je postupao u ime, po nalogu i za račun svog brata RD koji je zaštićeni najmoprimac i bivši nositelj stanarskog prava koji ima pravo na posjed, pri čemu je tuženik sam iskazivao da ne polaže nikakvo pravo na predmetnom stanu.

11. Prije svega u ovom predmetu radi se o tužbi radi činidbe te za zaštitu od uznemiravanja vlasnika (actio negatoria) odnosno u konkretnoj pravnoj stvari tužitelj je tražio od tuženika zaštitu od uznemiravanja, a koja zaštita od uznemiravanja je propisana odredbom čl. 167. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnima pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00. 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje ZV), koja odredba propisuje da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje i prestane.

12. Međutim, iz stanja spisa proizlazi da je tuženik priznao da je promijenio bravu na stanu u kojem slučaju se radi o oduzimanju posjeda, a ne činu uznemiravanja, dok tuženik traži zabranu dolaska tuženika na nekretninu kao i verbalno i neverbalno svojatanje nekretnine, a ne traži vraćanje posjeda nekretnine, tako da je obrazloženje pobijane odluke nejasno i proturječno i presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Osim toga, nejasno je koji je to konkretan čin uznemiravanja tuženika u odnosu na nekretninu tužitelja kad i sam tuženik navodi da nema nikakva prava na nekretninu, a i nejasni su navodi prvostupanjske presude da je tuženik svojim ponašanjem uznemirio tužitelja u izvršavanju njegovih vlasničkih prava, prvenstveno verbalno utjecajem na ponašanje JD (brata tuženika). Prema tome, pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama niti zašto je prvostupanjski sud usvojio zahtjev za zabranom verbalnog svojatanja predmetne nekretnine kada iz iskaza tuženika jasno i uvjerljivo proizlazi da nikada nije svojatao predmetnu nekretninu navodeći da nema na nju prava i da nema on kome što zabranjivati.

13. Slijedom svega navedenog, valjalo je uvažiti žalbu tuženika kao osnovanu i na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje time da će se nova glavna rasprava održati pred drugim sucem pojedincem (čl. 371. ZPP).

14. Kako o konačnom uspjehu stranaka u sporu ovisi i odluka o troškovima parničnog postupka, valjalo je ukinuti i odluku o naknadi troškova postupka sadržanu u odluci suda prvog stupnja pod točkom II. izreke.

15. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

16. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka ukazane mu ovim rješenjem te postupiti u skladu sa shvaćanjima izraženima u ovom rješenju kao i raspraviti i ostale navode koje tuženik ističe u žalbi, a nakon toga donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku, dajući za istu jasne i valjano obrazložene razloge.

U Zagrebu 28. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Darija Horvat