Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-5616/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Jadranki Travaš kao sucu pojedincu u ostavinskom predmetu iza pok. DK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa].,odlučujući o žalbi nasljednika PK, OIB. [osobni identifikacijski broj] 1440 iz [adresa] i OK OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], Kanada koje zastupa punomoćnica Danija Budimir, odvjetnica u Zagrebu, protiv rješenja Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj O-485/2020-11 od 3. listopada 2024., dana 28. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba nasljednika PK i OK kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj O-485/2020-11 od 3. listopada 2024., u dijelu pod točkom I. izreke.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja je donio rješenje kojim je pod točkom I. izreke odbio prigovore nasljednika AK, PK i OK kao neosnovane te je u cijelosti održao na snazi rješenje o nasljeđivanju Javne bilježnice Anamarije Arapović, Vranješ iz Makarske, broj O-585/2020 od 30. rujna 2021. iza pok. DK. Pod točkom II. izreke ispravljeno je rješenje o nasljeđivanju Javne bilježnice Anamarije Arapović Vranješ iz Makarske, broj O-485/2020 od 30. rujna 2021. na način da u točki I.a stranica druga, redak devetnaesti, ispravljen suvlasnički omjer prava vlasništva u ZU 881 umjesto „6/48„ da ispravno stoji „8/48„, dok u ostalom dijelu citirana odluka staje neizmijenjena.
2. Protiv ovog rješenja pod točkom I. izreke žalbu su podnijeli nasljednici PK i OK zbog bitne povrede postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu u pobijanom dijelu rješenje ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
3. Žalba je neosnovana.
4. Razmatranjem rješenja i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu ostvarene bitne povrede odredaba postupka predviđene odredbom čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) koji se primjenom odredbe čl. 175. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19 - dalje ZN) primjenjuju u ostavinskom postupku, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a.
5. Suprotno žalbenim navodima nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a u svezi čl. 175. ZN-a na koju žalitelji upiru u žalbi, budući da pobijano rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijanog rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
6. Iz pobijanog rješenja te podataka u spisu proizlazi da je Javna bilježnica Anamarija Arapović Vranješ iz Makarske kao povjerenik suda provela ostavinski postupak iza pok. DK i donijela rješenje o nasljeđivanju O-485/2020 od 30. rujna 2021. koje je ispravljeno rješenjem poslovni broj O-485/2020-11 od 3. listopada kojim je utvrdila ostavinsku imovinu pok. ostavitelja DK kako je to navedeno u točki I. rješenja o nasljeđivanju, te proglasila njegovim nasljednicima temeljem oporuke i zakona, 1. AK, suprugu ostavitelja za 8/10 dijela pokretnina i prava opisanih pod točkom I., 2. PK, sina ostavitelja za 1/10 dijela nekretnina opisanih pod točkama Ia), b), c), d), e), f) g) h), na kojem suvlasničkom dijelu supruga ostavitelja AK ima pravo doživotnog plodouživanja, 1/10 dijela pokretnina i prava opisanih pod točkom I i), 3. OK, kći ostavitelja za 1/10 dijela nekretnina opisanih pod točkama Ia), b), c), d), e), f), g), h) na kojem suvlasničkom dijelu supruga ostavitelja ima pravo doživotnog plodouživanja, 1/10 dijela pokretnina i prava opisanih pod točkom I i), 4. DKT, kći ostavitelja, za 4/10 dijela nekretnina opisanih pod točkama I a),b), c), e), f), g), h) na kojem suvlasničkom dijelu supruga ostavitelja ima pravo doživotnog plodouživanja i 5. PKT, kći ostavitelja za 4/10 dijela nekretnina opisanih pod točkama I a), b), c), d), e), g), g) H) na kojem suvlasničkom dijelu supruga ostavitelja AK ima pravo doživotnog plodouživanja.
7. Sud prvog stupnja je pravilno odbio prigovor žalitelja da se u sastav ostavinske imovine uvrsti imovina u Kanadi a za koju nasljednici ne raspolažu sa sigurnošću niti podacima da bi ostavitelj imao takvu imovinu u Kanadi primjenom članka 54. Zakona o međunarodnom privatnom pravu ("Narodne novine" 101/2017 i 67/ 2023; dalje u tekstu- Zakon o međunarodnom privatnom pravu) kojim je propisano da u nadležnost suda ili drugog tijela Republike Hrvatske u ostavinskom postupku ili u sporu iz nasljednopravnog odnosa ili za tražbine vjerovnika prema ostavini određuje primjenom Uredbe (EU) br. 650/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršenju odluka te prihvaćanju i izvršavanju javnih isprava u nasljednim stvarima te o uspostavljanju Europske potvrde o nasljeđivanju (SL L 201, 27. 7. 2012., dalje u tekstu; Uredba o nasljeđivanju).
8. Nadalje, prema odredbi čl. 12. navedene Uredbe određeno je, da ako se ostavina umrlog sastoji od imovine smještene u trećoj državi, sud koji treba odlučiti o nasljeđivanju, može na zahtjev jedne od stranaka, odlučiti da neće odlučiti o nekom dijelu te imovine, ako se, može na zahtjev jedne od stranaka očekivati da njegova odluka u pogledu tog dijela imovine neće biti priznata, i prema potrebi, proglašena izvršnom u toj trećoj zemlji.
9. U konkretnom slučaju žalitelji predlažu da sud koji odlučuje o imovini ostavitelja u Republici Hrvatskoj odluči i o imovini koju je ostavitelj imao u Kanadi.
10. Iz stanja spisa je razvidno da se nasljednica AK protivi da se u ovom postupku raspravlja o imovini koja nije na teritoriju Republike Hrvatske, kao i prijedlogu da se od drugih država ili institucija pribave podaci o eventualnoj imovini u tim državama navodeći da ako ista i postoji da će se raspraviti pred ostavinskim sudovima tih država i u skladu s njihovim propisima.
11. Na žalbene navode žalitelja, a imajući u vidu Uredbu (EU) br. 650/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršenju odluka te prihvaćanju i izvršavanju javnih isprava u nasljednim stvarima te o uspostavljanju Europske potvrde o nasljeđivanju (SL L 201, 27. 7. 2012.) valja reći da sud države članice prema svojoj diskrecijskoj ocjeni može ne odlučivati o imovini ostavitelja koja se nalazi u trećoj državi, u konkretnom slučaju u Kanadi a s obzirom da se ne radi o državi članici EU i postoji vjerojatnost da eventualna odluka u pogledu tog dijela imovine ne bi bila priznata niti proglašena izvršnom u toj trećoj zemlji.
12. Suprotno žalbenim navodima žalitelja sud prvog stupnja je pravilno odlučio da neće u ovom postupku odlučivati o imovini koja se nalazi u Kanadi, dakle, u trećoj državi. Naime, prema članku 12/1. Uredbe o nasljeđivanju, ograničenje postupka pred sudom države članice, postoji ako je ispunjeno nekoliko uvjeta i to: - ako ostavina sadržava imovinu koja je smještena u trećoj državi - ako sud koji treba odlučivati o nasljeđivanju odluči da neće odlučiti o određenom dijelu te imovine - ako takav zahtjev postavi jedna od stranaka - te ako se sumnja da odluka u vezi s tim dijelom imovine neće biti priznata i u konačnici izvršiva u toj trećoj državi.
13. Prema ocjeni ovog suda svrha odredbe članka 12/1. Uredbe o nasljeđivanju nalazi se u uvjetu nepriznavanja ili neizvršavanja odluke u trećoj državi. Naime, glavni razlog za takvo uskraćivanje priznanja i izvršenja u trećoj državi jest da će te države svoje sudove smatrati isključivo nadležnim za odlučivanje u sporu koji se odnosi na nepokretnu imovinu koja se nalazi na njezinu teritoriju i stoga sudovi svih drugih država nisu nadležni. Naime, iako Uredba o nasljeđivanju regulira nasljeđivanje u cjelini, bez obzira na prirodu imovine, odnosno na to je li pokretna ili nepokretna (čl. 23/1. Uredbe), pravni sustavi mnogih država prave razliku u primjeni prava prije svega kada je posrijedi nepokretna imovina. Ipak, za istaknuti je da se tekst odredbe prema ocjeni ovog suda čini preširok da bi se ograničio na taj jedini razlog za nepriznavanje već sugerira i pokrivanje drugih razloga, poput izravnog odbijanja treće države da prizna bilo kakvu stranu presudu, nepostojanje uzajamnosti, odbijanje te države da prizna neizravnu nadležnost sudova pred kojim se postupak vodi na temelju Uredbe, sukobu s prethodno donesenom presudom (res judicata) ili presudom koja je u tijeku ili čak suprotnost presude s javnim poretkom te treće države.
14. Stoga je, a suprotno žalbenim navodima žalitelja sud prvog stupnja pravilno odbio prigovore nasljednika PK i OK kao neosnovane i u cijelosti održao na snazi rješenje o nasljeđivanju Javne bilježnice Anamarije Arapović Vranješ iz Makarska od 30. rujna 2021, a kojim je raspoređena ostavina ostavitelja koju je u trenutku smrti pok, EK imao u Republici Hrvatskoj.
15. Slijedom navedenog žalbeni navodi žalitelja nisu od utjecaja na pravilnost pobijanog rješenja.
16. Radi navedenog valjalo je temeljem odredbe čl. 380. točka 2. ZPP-a odbiti žalbu žalitelja i potvrditi pobijano rješenje.
U Zagrebu 28. siječnja 2025.
Sutkinja:
Jadranka Travaš
