Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2227/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, ČRĐ, izvjestiteljice i ČR, članice, u pravnoj stvari tužitelja ER iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borisu Gregoviću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika Uniqa osiguranje d.d. iz Zagreba, Planinska 13a, [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Luki Vukasoviću, odvjetniku u Rijeci, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-338/2019-55 od 22. ožujka 2024., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Pn-338/2019-69 od 6. studenog 2024. te rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-338/2019-55 od 22. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 28. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Uniqa osiguranje d.d. kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-338/2019-55 od 22. ožujka 2024., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn-338/2019-69 od 6. studenog 2024.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Uniqa osiguranje d.d. kao neosnovana te potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-338/2019-55 od 22. ožujka 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika Uniqa osiguranje d.d. za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1.1. Predmetnom je presudom odlučeno sljedeće:

- nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 4.048,04 EUR– a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na iznos od 3.450,79 EUR–a na ime naknade neimovinske štete od 10. travnja 2019. pa do isplate, a na iznos od 597,25 EUR–a na ime naknade imovinske štete od 22. ožujka 2024. pa do isplate, kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka I. izreke),

- nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 4.152,27 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude (22. ožujka 2024.) pa do isplate, sve to u roku od 15 dana (točka II. izreke).

1.2. Predmetnim je rješenjem odlučeno sljedeće:

- dopušta se preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva koja je učinjena podneskom od 5. svibnja 2021. (točka I. izreke),

- dopušta se preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva koja je učinjena podneskom od 25. svibnja 2023. (točka II. izreke),

2. Protiv navedene presude i navedenog rješenja žali se tuženik u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti te da se rješenje preinači na način da se preinaka tužbe odbije, a podredno da se presuda i rješenje ukinu te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 512,50 EUR–a.

3. Žalba je neosnovana.

4.1. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, konačno postavljen podneskom od 25. svibnja 2023. (list 219-220 spisa) sukladno pisanom nalazu i mišljenju dr. GR spec. kirurške ortopedije, stalnog sudskog vještaka od 19. svibnja 2023. (list 207-212 spisa), da mu tuženik isplati:

- iznos od 3.450,79 EUR–a[1] (26.000,00 kn) na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, i to konkretno prava na tjelesno i duševno zdravlje, u smislu odredaba iz čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO), u svezi čl. 19. st. 1. i 2. ZOO–a,

- iznos od 464,53 EUR–a (3.500,00 kn) na ime naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege u smislu odredbe iz čl. 1095. st. 1. ZOO–a,

- iznos od 132,72 EUR–a (1.000,00 kn) na ime naknade imovinske štete na ime troškova puta i liječenja u smislu odredbe iz čl. 1095. st. 1. ZOO–a,

dakle, ukupan iznos od 4.048,04 EUR–a (30.500,00 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 10. travnja 2019., kao sljedećeg dana nakon dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate, uz naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 4.065,34 EUR–a (30.630,30 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

4.2. Tužitelj je štetu čiju naknadu u ovom predmetu potražuje pretrpio u i u svezi štetnog događaja koji se zbio 16. svibnja 2018. kada je prilikom bušenja bokoštitnika u Brodogradilištu Viktor Lenac d.d. došlo do blokiranja svrdla kojim je tužitelj bušio, zanošenja i okretanja gornjeg dijela bušilice te posljedično ozljeđivanja tužitelja.

5. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, predmetna presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer je izreka presude razumljiva i neproturječna razlozima na kojima se presuda temelji te jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, s time da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a na koju tuženik upire.

6.1. Neosnovani su daljnji žalbeni navodi tuženika da nisu bili ispunjeni uvjeti da prvostupanjski sud predmetnim rješenjem dopusti preinaku tužbe koja je učinjena podneskom od 5. svibnja 2021. (list 43-46 spisa) i preinaku tužbe koja je učinjena podneskom od 25. svibnja 2023. (list 219-220 spisa), a čime bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP–a, kao što su neosnovani i žalbeni navodi tuženika da mu nije bila dana mogućnost da raspravlja o tužbenom zahtjevu nakon što je navedenim podnescima preinačena tužba, a čime bi bila počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP–a.

6.2. Preinaku tužbe koja je učinjena podneskom od 5. svibnja 2021., i to nakon dostave tužbe tuženiku na odgovor, na način da je tužitelj povećao svoj zahtjev na ime glavnice s iznosa od 2.455,37 EUR–a (18.500,00 kn), koji je zatražen u tužbi od 9. rujna 2019., na iznos od 3.384,43 EUR–a (25.500,00 kn), obrazlažući povećanje na način da mu je pravo osobnosti povrijeđeno i zbog naruženja koje mu je nastalo na desnoj ruci u predjelu bicepsa te da je u međuvremenu na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje prema kojem su iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu povećani za 50%, koje se primjenjuje od dana njegovog prihvaćanja (15. lipnja 2020.), valjalo je dopustiti u smislu odredbe iz čl. 190. st. 3. ZPP–a jer je to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, kako to prvostupanjski sud pravilno zaključuje.

6.3. Isto tako, preinaku tužbe koja je potom učinjena podneskom od 25. svibnja 2023., na način da je tužitelj nakon primitka nalaza i mišljenja dr. GR spec. kirurške ortopedije, stalnog sudskog vještaka od 19. svibnja 2023., povećao svoj zahtjev na ime glavnice na 4.048,04 EUR–a (30.500,00 kn), također je valjalo dopustiti, i to u smislu odredbe iz čl. 190. st. 2. ZPP–a, budući da je riječ o situaciji u kojoj tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka jer za to nije imao stručno znanje koje vještak posjeduje, kako to prvostupanjski sud pravilno zaključuje.

6.4. Pri tome valja dodati da se tuženik u podnescima i na ročištima očitovao na preinake tužbe koje su učinjene podnescima od 5. svibnja 2021. i 25. svibnja 2023. , iz čega dalje proizlazi da tuženiku nije bilo onemogućeno raspravljanje pred prvostupanjskim sudom.

7. Prilikom ispitivanja predmetne presude i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

8. Prvostupanjski sud je na temelju svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka, i to konkretno odštetnog zahtjeva od 9. travnja 2019. (list 9-11 spisa), iskaza tužitelja i iskaza svjedoka OR saslušanih na ročištu od 30. kolovoza 2021. (list 63-65 spisa), iskaza svjedoka MR i svjedoka DR saslušanih na ročištu od 29. listopada 2021. (list 71-73 spisa), fotografija s radnog mjesta tužitelja (list 74-75 spisa), iskaza svjedoka CR saslušanog na ročištu od 24. siječnja 2022. (list 78-79 spisa), zapisnika o ozljedi na radu i prijave ozljede na radu od 17. svibnja 2018. (list 88-92 spisa), pisanog nalaza i mišljenja dipl. ing. Zlatka Perića, stalnog sudskog vještaka za zaštitu na radu i zaštitu od požara od 4. siječnja 2023. (list 139-143 spisa) i dopunskog usmenog očitovanja istog na ročištu od 21. ožujka 2023. (list 157-159 spisa) te pisanog nalaza i mišljenja dr. GR, stalnog sudskog vještaka od 19. svibnja 2023. (list 207-212 spisa) i dopunskog usmenog očitovanja istog na ročištu od 14. veljače 2024. (list 227-229 spisa), postupajući pritom u smislu odredbe iz čl. 8. ZPP–a, pravilno utvrdio sljedeće odlučne činjenice:

- da je tužitelj 34 godine zaposlen u Brodogradilištu Viktor Lenac d.d. na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme, i to na radnom mjestu grupovođe brodostolara,

- da su na dan štetnog događaja (16. svibnja 2018.) tužitelj, DR i MR dobili nalog od OR (rukovoditelja radione stolarije i izolacije) da moraju raditi pajete, tj. drvene okrugline na koje dođu gume i koje se onda stavljaju na rivu te služe kao bokoštitnici (odbojnici) za brodove, nakon čega su isti krenuli s bušenjem rupa u drvenom dijelu bokoštitnika na rivi,

- da DR i MR rade na istom radnom mjestu kao tužitelj,

- da je princip bušenja rupa u drvenom dijelu bokoštitnika sljedeći: da se prvo priprema drvo radijusa oko pola metra kako bi gume došle na to drvo; da se onda stavljaju okovi koje im donesu bravari kako te gume ne bi mogle ispasti; da se okovi stavljaju na pajet koji je cca dva metra da te gume budu negdje u centru kako bi se mogle uloviti uz rivu; da se rupe buše zračnom bušilicom, a da je punta, tj. svrdlo dužine pola metra; da samo jedan radnik buši, dok druga dvojica gledaju kako bi se to podudaralo jer moraju bušiti s obje strane,

- da je toga dana tužitelj bušio na način da je stavio svrdlo unutar metalnog provrta od prstena, odnosno metalne obujmice, dok su DR i MR gledali, s time da je MR gledao paralelno, tj. ispred, a KR vodoravno, tj. sa strane kako bi se te rupe podudarale,

- da je, kada su već izbušili nekoliko komada bokoštitnika i krenuli na sljedeći, svrdlo zagrizlo za metal te okrenulo tužiteljevu desnu ruku i slomilo mu tetivu i mišić,

- da tužitelj, kada mu je bušilica okrenula desnu ruku, nije uspio ugasiti bušilicu pa su DR i MR uhvatili bušilicu,

- da su nakon ozljeđivanja tužitelja došli djelatnici iz službe zaštite na radu koji su tužitelja odmah odvezli na hitnu pomoć,

- da je tužitelj inače dešnjak, a da je bušilica teška 10–12 kg,

- da je do ozlijede došlo jer je rupa na metalnoj obujmici, koja ide oko bokoštitnika, bila premala,

- da rupe, tj. metalni dio priprema (buši) bravarija, a da oni (tužitelj, DR i MR) samo montiraju metalne obruče na okrugle drvene odbojnike,

- da rupe na metalu uvijek budu veće, ali da je konkretna rupa bila manja,

- da tužitelj, DR i MR debljinu konkretne rupe nisu kontrolirali jer to rade bravari, niti su primijetili da je konkretna rupa bila uža,

- da je tužiteljev poslodavac (Brodogradilište Viktor Lenac d.d.) na dan štetnog događaja bio osiguran kod Uniqa osiguranje d.d. (u ovom predmetu tuženika) od odgovornosti iz djelatnosti,

- da je tužitelj 9. travnja 2019. podnio odštetni zahtjev tuženiku, ali da je tuženik njegov zahtjev odbio,

- da je radi utvrđivanja jesu li na strani Brodogradilišta Viktor Lenac d.d., kao tužiteljevog poslodavca, postojali propusti u smislu toga je li isti postupio sukladno pravilima zaštite na radu ili su postojali propusti na strani tužitelja u smislu toga je li isti postupao sukladno pravilima struke u načinu izvršavanja radnog zadatka, provedeno vještačenje od strane dipl. ing. Zlatka Perića, stalnog sudskog vještaka za zaštitu na radu i zaštitu od požara,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka od 4. siječnja 2023. proizlazi:

- da je tužitelj doživio ozljedu na radu na svom radnom mjestu u smislu odredbe iz čl. 3. Zakona o zaštiti na radu (''Narodne novine'' broj 71/14, 118/14 i 154/14 – u daljnjem tekstu: ZZR),

- da se obavljanje radnih postupaka mora osigurati na način da se njima ne ugrožava sigurnost radnika, a da se u konkretnom slučaju nije vodilo dovoljno pozornosti u razradi radnog procesa, tj. riječ je o lošoj organizaciji rada u smislu osiguranja mjesta rada osnovnim i posebnim pravilima zaštite na radu,

- da u trenutku nastanka štetnog događaja tužitelj nije bio osposobljen za rad na siguran način za radno mjesto grupovođa brodostolara, s obzirom na to da je ozljeda nastala 16. svibnja 2018., dok je teoretsko osposobljavanje bilo nakon nastanka štetnog događaja, tj. 20. prosinca 2018., a praktično osposobljavanje 1. veljače 2019.,

- da je tužitelj izjavio da nije uspio ugasiti bušilicu, slijedom čega se može zaključiti da bušilica nije bila ispravna jer uređaj za hitno zaustavljanje ili isključivanje od napajanja sa zrakom nije bio ispravan,

- da je poslodavac, sukladno odredbi iz čl. 4. st. 1. Pravilnika o zaštiti na radu pri uporabi radne opreme ("Narodne novine" broj 18/17), obvezan osigurati da je radna oprema koja je na raspolaganju radnicima ispravna, za rad prikladna i prilagođena i da za vrijeme rada ne ugrožava njihovu sigurnost i zdravlje,

- da se može zaključiti da su radnici rutinski obavljali radnu operaciju bušenja, a koja je bila suprotna sigurnim radnim postupcima koje poslodavac nije utvrdio, slijedom čega su radnici radnu operaciju bušenja bokobrana obavljali na nesiguran način,

- da je vještak dopunski usmeno saslušan na ročištu od 21. ožujka 2023. te da je vezano za prigovor tuženika na njegov nalaz i mišljenje od 4. siječnja 2023., u dijelu koji se odnosi na zaključak o neispravnosti bušilice koju je tužitelj prilikom ozljeđivanja koristio, naveo da sva radna oprema koja je pogonjena određenom vrstom energije, u ovom slučaju zrakom, pa tako i konkretna bušilica, mora biti konstruirana da ima trenutnu mogućnost isključivanja, dok je prema iskazima svjedoka bušilica nastavila rad i nakon što je tužitelj otpustio uređaj za isključivanje, s time da je vještak preostale prigovore tuženika otklonio,

- da je na okolnost povrede prava osobnosti tužitelja, i to njegovog tjelesnog i duševnog zdravlja, potrebe za tuđom pomoći i njegom te opravdanosti troškova liječenja i putnih troškova (kao posljedica štetnog događaja od 16. svibnja 2018.), kao i završetka liječenja tužitelja, provedeno vještačenje od strane dr. GR spec. kirurške ortopedije, stalnog sudskog vještaka,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka od 19. svibnja 2023. proizlazi:

- da je tužitelj (rođen 1967. godine) u štetnom događaju od 16. svibnja 2018. zbog naglog okreta nadlaktice kod rada s bušilicom teškom 12 kg zadobio ozljedu mišića desne nadlaktice,

- da ozlijeđeni mišić, i to konkretno dvoglavi mišić nadlaktice, pripada površinskoj grupi mišića i da, kao najjači, primarno sudjeluje u izvođenju funkcije savijanja (fleksije) i okretanja (supinacije) podlaktice u samom lakatnom zglobu,

- da trajne posljedice ozljede koju je tužitelj zadobio reduciraju opću životnu aktivnost u omjeru od 6–8%, u kojem tužitelj mora ulagati pojačane napore pri obavljanju navedenih i sličnih aktivnosti,

- da je tužitelj zbog navedene ozljede trpio fizičke bolove jakog intenziteta do 2 dana, srednjeg intenziteta 10–12 dana, a slabog intenziteta 4–5 tjedana (28–35 dana), s time da bolovi povremenog karaktera ulaze u stavku brojčanog iskaza trajnog smanjenje opće životne aktivnosti,

- da je tužitelj zbog navedene ozljede trpio i kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljeđivanja te sekundarni strah srednjeg intenziteta 15–20 dana, a slabog intenziteta 3–4 tjedna (21–28 dana),

- da je tužitelju zbog navedene ozljede bila potrebna nestručna tuđa pomoć i njega u trajanju od (prvih) 4–5 tjedana (28–35 dana) (faza kućnog liječenja nakon ozljede, s korištenjem imobilizacije koja zauzima praktički cijelu desnu stranu tijela i funkcijski dominantnu ruku – dešnjak), i to 3 sata dnevno za većinu neophodnih aktivnosti u i oko kućanstva (higijena, toalet, obuvanje, oblačenje, odvoženje na preglede i sl.), dok mu je nestručna tuđa pomoć i njega bila potrebna i u daljnjih 2–3 tjedna (14–21 dana), i to 1–2 sata dnevno (slobodniji režim, manja bolnost i sl.), dakle ukupno 147 sati (105 + 42),

- da su troškovi liječenja opravdani u pogledu nabavke masti Deep Relief,

- da su, što se tiče troškova puta, prvi pregledi iziskivali prijevoz druge osobe, nakon čega je mogao koristiti i sredstva javnog prijevoza,

- da je tužitelj bio na bolovanju zaključno do 13. kolovoza 2018.,

- da je tužitelj išao na fizikalnu terapiju pješke desetak dana te da je kupovao kreme protiv bolova, i to Deep Relief kremu koja košta od 10,62 EUR–a (80,00 kn) do 13,27 EUR–a (100,00 kn), otprilike 10 komada iste,

- da je tužitelj podneskom od 25. svibnja 2023. konačno postavio tužbeni zahtjev sukladno pisanom nalazu i mišljenju dr. GR spec. kirurške ortopedije, stalnog sudskog vještaka od 19. svibnja 2023. na način da mu tuženik isplati:

- iznos od 3.450,79 EUR–a (26.000,00 kn) na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, i to konkretno prava na tjelesno i duševno zdravlje,

- iznos od 464,53 EUR–a (3.500,00 kn) na ime naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege,

- iznos od 132,72 EUR–a (1.000,00 kn) na ime naknade imovinske štete na ime troškova puta i liječenja,

- dakle, ukupan iznos od 4.048,04 EUR–a (30.500,00 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 10. travnja 2019., uz naknadu troška parničnog postupka, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate,

- da je dr. GR spec. kirurške ortopedije, stalni sudski vještak dopunski usmeno saslušan na ročištu od 14. veljače 2024. te da je u cijelosti otklonio sve prigovore koje je tuženik imao na njegov nalaz i mišljenje od 19. svibnja 2023.

9. Sukladno odredbi iz čl. 25. st. 1. ZZR–a, ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti.

10.1. Uzimajući u obzir činjenično stanje koje je utvrđeno u ovom predmetu, i to konkretno:

- da je tužitelj na dan štetnog događaja radio po uputi neposredno nadređenog OR, obavljajući pritom poslove svog radnog mjesta (grupovođe brodostolara), a da je prilikom bušenja bokoštitnika uslijed propusta u radu drugih radnika zaposlenih u Brodogradilištu Viktor Lenac d.d., zaduženih za bušenje rupa, pretrpio ozljedu na radu,

- da tužitelj na dan štetnog događaja nije bio osposobljen za rad na siguran način, a da zračna bušilica koju je tužitelj koristio nije bila u ispravnom stanju, s obzirom na to da uređaj za hitno zaustavljanje ili isključivanje od napajanja sa zrakom nije bio ispravan, što znači da tužiteljev poslodavac (Brodogradilište Viktor Lenac d.d.) nije primijenio osnovna pravila zaštite na radu,

- kao i da tužitelj ničim (svojom radnjom ili propustom) nije pridonio nastanku štetnog događaja,

pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tužiteljev poslodavac (Brodogradilište Viktor Lenac d.d.) odgovoran za nastanak štetnog događaja, a samim time i za štetu koju je tužitelj pretrpio u i u svezi štetnog događaja, i to po načelu (principu) objektivne odgovornosti, sve u smislu odredbe iz čl. 25. st. 1. ZZR–a.

10.2. Ovdje valja napomenuti da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada prilikom utvrđivanja odgovornosti za štetu tužiteljevog poslodavca nije uzeo u obzir uvjerenje o završenom osposobljavanju tužitelja za ovlaštenika poslodavca za provedbu pravila zaštite na radu od 5. travnja 2013. (list 205 spisa), budući da je odredbom iz čl. 10. Pravilnika o osposobljavanju iz zaštite na radu i polaganju stručnog ispita ("Narodne novine" broj 112/14), koji je stupio na snagu 2. listopada 2014., propisano da je ovlaštenik obvezan svakih pet godina obnavljati svoje osposobljavanje, a da je da se štetni događaj zbio 16. svibnja 2018.

11.1. Nadalje, odredbom iz čl. 1100. st. 1. ZOO–a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, s time da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, sukladno odredbi iz čl. 1100. st. 2. ZOO–a, voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

11.2. Odredbom iz čl. 1095. st. 1. ZOO–a također je propisano da je onaj tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan istome naknaditi troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja, a odredbom iz čl. 1089. st. 2. ZOO–a propisano je da se visina naknade imovinske štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo, s time da će sud, sukladno odredbi iz čl. 223. st. 1. ZPP–a, ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčanu svotu ili na zamjenjive stvari, ali se visina svote odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama, o tome odlučiti prema slobodnoj ocjeni.

12.1. Uzimajući u obzir:

- trajanje i jačinu fizičkih bolova i straha koje je tužitelj zbog ozljede mišića desne nadlaktice pretrpio te da je kod tužitelja zbog navedene ozljede došlo do smanjenja opće životne aktivnosti od 6–8%,

- cilj kojem pravična novčana naknada služi i da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom,

- pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020. prema kojem su iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu povećani za 50%, a koje se primjenjuje od dana njegovog prihvaćanja (15. lipnja 2020.),

pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je utvrdio da bi tužitelju na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti pripadao ukupan iznos od 3.716,24 EUR–a (28.000,00 kn), ali da mu, imajući u vidu njegov konačno postavljeni tužbeni zahtjev, pripada konačan iznos od 3.450,79 EUR–a (26.000,00 kn) te kada je pod točkom I. izreke predmetne presude naložio tuženiku, kod kojega je tužiteljev poslodavac (Brodogradilište Viktor Lenac d.d.) na dan štetnog događaja bio osiguran od odgovornosti iz djelatnosti, isplatiti tužitelju navedeni iznos, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 10. travnja 2019. pa do isplate, sve u smislu odredaba iz čl. 29. st. 2., čl. 921. ZOO–a, čl. 1100. st. 1. i 2. i čl. 1103. ZOO–a, u svezi čl. 2. st. 1. ZPP–a.

12.2. Također uzimajući u obzir da je tužitelju zbog navedene ozljede bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 147 sati, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je, uzimajući u smislu odredbe iz čl. 223. st. 1. ZPP–a kao cijenu jednog sata tuđe pomoći i njege iznos od 3,98 EUR–a (30,00 kn), utvrdio da bi tužitelju na ime naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege pripadao ukupan iznos od 585,31 EUR–a (4.410,00 kn), ali da mu, imajući u vidu njegov konačno postavljeni tužbeni zahtjev, pripada konačan iznos od 464,53 EUR–a (3.500,00 kn) te kada je pod točkom I. izreke predmetne presude naložio tuženiku isplatiti tužitelju navedeni iznos, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 22. ožujka 2024. pa do isplate, sve u smislu odredaba iz čl. 29. st. 2., čl. 921. ZOO–a, 1089. st. 2. i čl. 1095. st. 1. ZOO–a, u svezi čl. 2. st. 1. ZPP–a.

12.3. Uzimajući u obzir i da je tužitelj desetak dana išao pješke na fizikalnu terapiju te da je kupovao kremu protiv bolova, i to Deep Relief koja košta od 10,62 EUR–a (80,00 kn) do 13,27 EUR–a (100,00 kn), otprilike 10 komada iste, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je utvrdio da tužitelju na ime naknade imovinske štete zbog liječenja pripada ukupan iznos od 132,72 EUR–a (1.000,00 kn) te kada je pod točkom I. izreke predmetne presude naložio tuženiku isplatiti tužitelju navedeni iznos, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 22. ožujka 2024. pa do isplate, sve u smislu odredaba iz čl. 29. st. 2., čl. 921. ZOO–a, 1089. st. 2. i čl. 1095. st. 1. ZOO–a.

12.4. Dakle, tužitelju na ime naknade štete u ovom predmetu pripada ukupan iznos od 4.048,04 EUR–a (30.500,00 kn), i to na ime naknade neimovinske štete iznos od 3.450,79 EUR–a (26.000,00 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 10. travnja 2019. pa do isplate te iznos od 597,25 EUR–a (4.500,00 kn) na ime naknade imovinske štete, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 22. ožujka 2024. pa do isplate, kako je to pod točkom I. izreke predmetne presude i dosuđeno.

13.1.1. Slijedom toga, neosnovani su i daljnji žalbeni navodi tuženika u kojima on u bitnom osporava nalaz i mišljenje dipl. ing. Zlatka Perića, stalnog sudskog vještaka za zaštitu na radu i zaštitu od požara od 4. siječnja 2023. u dijelu u kojem je navedeno da tužitelj na dan štetnog događaja nije bio osposobljen za rad na siguran način za radno mjesto grupovođa brodostolara te da je zračna bušilica, koju je tužitelj na dan štetnog događaja koristio, bila neispravna, budući da je vještak nalaz i mišljenje izradio sukladno odredbi iz čl. 258. st. 1. ZPP–a, dakle savjesno i u skladu s pravilima znanosti i vještine.

13.1.2. Pri tome valja ponoviti da je vještak na ročištu od 21. ožujka 2023., na kojem je bio dopunski usmeno saslušan, u cijelosti otklonio prigovore koje je tuženik imao na njegov nalaz i mišljenje od 4. siječnja 2023.

13.2. Neosnovani su i preostali žalbeni navodi tuženika u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud propustio primijeniti odredbe ZOO–a kojima se regulira oslobođenje štetnika od odgovornosti za štetu i doprinos oštećenika nastanku vlastite štete jer je tužitelj, prema mišljenju tuženika, doprinio nastanku štetnog događaja na način da je radnu operaciju bušenja izvodio protivno pravilima struke i zaštite na radu.

13.3. Naime, konkretni žalbeni navodi tuženika nemaju uporište u odlučnim činjenicama koje su utvrđene tijekom prvostupanjskog postupka.

14. Ovaj drugostupanjski sud nije razmatrao žalbene navode tuženika u kojima on ističe prigovor zastare u odnosu na povećani tužbeni zahtjev, budući da tuženik taj materijalnopravni prigovor nije isticao tijekom prvostupanjskog postupka, nego tek u žalbi protiv predmetne presude i rješenja, sve u smislu odredbe iz čl. 352. st. 1. ZPP–a.

15.1. Odluka prvostupanjskog suda o trošku parničnog postupka pod točkom II. izreke predmetne presude pravilna je i zakonita jer je donesena u smislu odredaba iz Tbr. 7. st. 1., Tbr. 8. st. 1. i 4., Tbr. 9. st. 1., Tbr. 32. st. 1., Tbr. 46. Tbr. 52. st. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23 i 114/23), čl. 1. Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' broj 118/18 i 51/23), Tar. br. 1. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (''Narodne novine'' broj 53/19 i 92/21), Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (''Narodne novine'' broj 37/23) te čl. 29. st. 2. ZOO–a, u svezi čl. 151. st. 3., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

15.2. Tuženik u smislu odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a nema pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu jer u pogledu glavne stvari u cijelosti nije uspio.

16. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP–a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude, a primjenom odredbe iz čl. 380. t. 2. ZPP–a kao pod točkom I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

17. Tuženik nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer s istom u pogledu glavne stvari u cijelosti nije uspio, slijedom čega je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

U Zagrebu 28. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac