Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž 4/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po vijeću sastavljenom od sudaca tog suda mr.sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ines Kovačević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: OB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Srđanu Kaleboti, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika: OTP banka Hrvatska d.d., OIB 52508873833, Domovinskog rata 3, 23000 Zadar, zastupana po punomoćnicima iz BB iz odvjetničkog društva Anić& Anić u Splitu
, radi isplate,
odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P- 460/2024-52 od 8. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 28. siječnja 2025. godine
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-460/2024-52 od 8. studenog 2024. u dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju preko iznosa od 3.989,54 eura do iznosa od 6.732,71 euro i u dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tuženiku naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.703,79 eura.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
" I. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od 6.732,71 EUR, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi 15% do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, i to kako slijedi:
na iznos: od:
8,64 EUR ............ 15.11.2008.
51,87 EUR ...........15.12.2008.
51,88 EUR ...........15.1.2009.
51,88 EUR ...........15.2.2009.
51,89 EUR ........... 15.3.2009.
51,89 EUR ........... 15.4.2009.
51,90 EUR ........... 15.5.2009.
60,94 EUR ........... 15.6.2009.
85,81 EUR ........... 15.7.2009.
85,82 EUR ........... 15.8.2009.
85,83 EUR ........... 15.9.2009.
85,84 EUR ........... 15.10.2009.
85,85 EUR ........... 15.11.2009.
85,86 EUR ........... 15.12.2009.
85,87 EUR ........... 15.1.2010.
85,88 EUR ........... 15.2.2010.
85,88 EUR ........... 15.3.2010.
85,89 EUR ........... 15.4.2010.
85,90 EUR ........... 15.5.2010.
85,91 EUR ........... 15.6.2010.
85,92 EUR ........... 15.7.2010.
85,92 EUR ........... 15.8.2010.
85,93 EUR ........... 15.9.2010.
85,93 EUR ........... 15.10.2010.
85,94 EUR ........... 15.11.2010.
85,94 EUR ........... 15.12.2010.
85,95 EUR ........... 15.1.2011.
85,95 EUR ........... 15.2.2011.
85,95 EUR ........... 15.3.2011.
85,96 EUR ........... 15.4.2011.
85,96 EUR ........... 15.5.2011.
85,96 EUR ........... 15.6.2011.
85,96 EUR ........... 15.7.2011.
85,96 EUR ........... 15.8.2011.
85,96 EUR ........... 15.9.2011.
85,96 EUR ........... 15.10.2011.
85,96 EUR ........... 15.11.2011.
85,96 EUR ........... 15.12.2011.
85,96 EUR ........... 15.1.2012.
85,96 EUR ........... 15.2.2012.
85,95 EUR ........... 15.3.2012.
85,95 EUR ........... 15.4.2012.
85,95 EUR ........... 15.5.2012.
85,94 EUR ........... 15.6.2012.
85,94 EUR ........... 15.7.2012.
85,93 EUR ........... 15.8.2012.
85,93 EUR ........... 15.9.2012.
85,92 EUR ........... 15.10.2012.
85,91 EUR ........... 15.11.2012.
85,90 EUR ........... 15.12.2012.
85,90 EUR ........... 15.1.2013.
85,89 EUR ........... 15.2.2013.
85,88 EUR ........... 15.3.2013.
85,87 EUR ........... 15.4.2013.
85,86 EUR ........... 15.5.2013.
85,85 EUR ........... 15.6.2013.
85,83 EUR ........... 15.7.2013.
88,39 EUR ........... 15.8.2013.
88,38 EUR ........... 15.9.2013.
88,36 EUR ........... 15.10.2013.
88,35 EUR ........... 15.11.2013.
88,33 EUR ........... 15.12.2013.
88,32 EUR ........... 15.1.2014.
73,64 EUR ........... 15.2.2014.
73,62 EUR ........... 15.3.2014.
73,60 EUR ........... 15.4.2014.
73,59 EUR ........... 15.5.2014.
73,56 EUR ........... 15.6.2014.
73,55 EUR ........... 15.7.2014.
63,11 EUR ........... 15.8.2014.
57,09 EUR ........... 15.9.2014.
57,07 EUR ........... 15.10.2014.
57,05 EUR ........... 15.11.2014.
57,02 EUR ........... 15.12.2014.
57,00 EUR ........... 15.1.2015.
50,63 EUR ........... 15.2.2015.
46,95 EUR ........... 15.3.2015.
46,92 EUR ........... 15.4.2015.
46,90 EUR ........... 15.5.2015.
46,88 EUR ........... 15.6.2015.
46,85 EUR ........... 15.7.2015.
40,93 EUR ........... 15.8.2015.
37,51 EUR ........... 15.9.2015.
37,49 EUR ........... 15.10.2015.
37,46 EUR ........... 15.11.2015.
37,44 EUR ........... 15.12.2015.
37,42 EUR ........... 15.1.2016.
29,61 EUR ........... 15.2.2016.
25,10 EUR ........... 15.3.2016.
25,08 EUR ........... 15.4.2016.
25,06 EUR ........... 15.5.2016.
25,04 EUR ........... 15.6.2016.
25,02 EUR ........... 15.7.2016.
21,15 EUR ........... 15.8.2016.
18,91 EUR ........... 15.9.2016.
18,89 EUR ........... 15.10.2016.
18,87 EUR ........... 15.11.2016.
18,85 EUR ........... 15.12.2016.
18,83 EUR ........... 15.1.2017.
10,44 EUR ........... 15.2.2017.
5,60 EUR ............. 15.3.2017.
5,58 EUR ........... 15.4.2017.
5,57 EUR ........... 15.5.2017.
5,56 EUR ........... 15.6.2017.
5,54 EUR ........... 15.7.2017.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 3.703,79 €, sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se za iznos iznad dosuđenoga, a zatraženoga, zahtjev za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan."
2. Protiv dijela te presude u točki I. izreke kojim je naloženo tuženiku tužitelju platiti preko iznosa 3.989,54 eura te dijela točke II. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.703,79 eura žali se tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači.
3. Žalba je neosnovana.
4. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 6.732,71 eur a na ime isplate osnovom promjenjive kamatne stope.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. - ispravak, 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
6. Pravomoćnim točkom 1. i 2. presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P- 91/2018-32 od 8. rujna 2021. utvrđena je ništetnom ugovorna odredba čl. 3. Ugovora o kreditu od 21. kolovoza 2008. zaključenog između stranaka u dijelu u kojem je u točki 3. točka 3. Ugovora ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru promjenjiva time da se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama tuženika tj. banke te je utvrđena ništetnom ugovorna odredba Ugovora o kreditu od 21. kolovoza 2008. čl. 7. toč. 7. toč. 3. u dijelu da će za prijevremenu potpunu ili djelomičnu otplatu kredita tuženik naplatiti naknadu u skladu s Odlukom o Tarifi naknada banke, toč. 7. toč. 4. kojom se navodi da je korisnik kredita dužan platiti tuženiku tj. banci naknadu za prijevremenu otplatu u skladu s Odlukom o Tarifi naknada banke i točka 7. točka 7. kojom se navodi da je korisnik kredita suglasan u slučaju prijevremene otplate kredita platiti tuženiku – banci naknadu u skladu s Odlukom o Tarifi naknade banke.
7. Iz provedenog postupka proizlazi da su tužitelj i tuženik 21. kolovoza 2008. zaključili Ugovor o kreditu koji se odnosi na odobravanje kredita za kupnju i adaptaciju stana u iznosu od 617.709,00 kn, da je tužitelj kao potrošač postavio restitucijski zahtjev kao posljedicu zaštite potrošača od nepoštenih odredbi, da su kao što je već naprijed navedeno sporne odredbe Ugovora o kreditu zaključenog između stranaka utvrđene ništetnim i nepoštenim jer je suprotno načelu savjesnosti i poštenja potrošaču tj. tužitelju nametnuta obveza koju on nije mogao savladati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora te uzrokovana znatna neravnoteža u pravima i obvezama tužitelja kao potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku – trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno načelima obveznog prava pa tako i načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima i načelu zabrane zlouporabe prava. Prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku tužitelju platiti iznos od 6.732,71 eur tj. kada je odlučio kao u točki I. pobijane prvostupanjske presude.
8. Stoga tužitelj osnovano postavlja ovdje restitucijski zahtjev kao posljedicu zaštite tužitelja potrošača od nepoštenih odredbi ugovora o kreditu jer ima pravo zahtijevati od suda da se urede posljedice nepoštenih ugovornih odredbi pa tako ima pravo kao potrošač za naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju nepoštenih odredbi. Isplatom neosnovano plaćenih iznosa uspostavlja se ravnoteža između prava i obveza strana iz ugovora. U slučaju ništetnosti ugovora svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onog što je ispunjeno protivi vraćanju ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke ako zakon što drugo ne određuje. Pri vraćanju se primjenjuju pravilo o stjecanju bez osnove sukladno odredbama čl. 1111. do 1120. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/2018., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO). Vraća se sve ono što je neosnovano stečeno, ako je predmet obveza u novcu vraća se isti broj novčanih jedinica u istoj valuti u kojoj je nastalo stjecanje bez osnove te se plaćaju zatezne kamate od dana stjecanja.
9. Pravilno je određena isplata, sukladno cilju i zaštiti koja se pruža prema Direktivi 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje:Direktiva 93/13) te prema načelima izraženim u odlukama Suda Europske unije, a prema kojima se potrošača dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe. To s obzirom na to da je cilj zaštite koja se pruža, a to je uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka te održati ugovor na snazi, tako da nepoštena odredba ima neobvezujući učinak. Tako i u predmetu C-421/14 Banco Primus, sud je protumačio odredbu članka 6. stavak 1. Direktive 93/13 na način da kada sud utvrdi nepoštenom odredbu, on ju je obavezan izuzeti iz primjene, ali nije ovlašten izmijeniti njen sadržaj, a sam ugovor mora nastaviti postojati u načelu bez ikakve izmjene, osim one koja proizlazi iz ništetnosti navedene odredbe, ako je takav kontinuitet ugovora pravno moguć prema pravilima nacionalnog prava. U tom tumačenju je izraženo načelo i zabrane revizije nepoštene odredbe. To znači da sud ne može kreirati sadržaj odredbe smanjenjem na neku prihvatljivu razinu iznosa koji treba platiti na temelju neobvezujuće odredbe, već sud treba u potpunosti izuzeti tu odredbu iz primjene.
10. Tuženik ponovo u žalbi neosnovano ističe prigovor zastare a to stoga jer zastarni rok u konkretnom slučaju počinje teći tek od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost takve ugovorne odredbe pa znači ovdje tek pravomoćnošću presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-91/2018-32 od 8. rujna 2001. – točke 1. i 2. izreke (presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž 3483/2021-3 od 20. veljače 2024.).
11. Iz svega iznesenog proizlazi da je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u točki I. pobijane prvostupanjske presude.
12. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP.
13. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu (čl. 368. st. 1. ZPP).
U Zagrebu 28. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
mr.sc. Iris Gović Penić