Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3567/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužitelja LV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Bodrožiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje iz Zagreba, Maritćeva 71, [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Luiju, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 246/18-63 od 4. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 28. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-246/18- 63 od 4. siječnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Predmetnom je presudom odlučeno sljedeće:

- nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.405,60 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 7. studenog 2017. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka I. izreke),

- odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu preostalog dijela zatraženog iznosa od 394,40 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 7. studenog 2017. pa do isplate (točka II. izreke),

- nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.869,97 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 4. siječnja 2024. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka III. izreke).

2. Protiv navedene presude, pod točkom I. i III. izreke, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev u tome dijelu odbije i da se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka prihvati u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 365,59 EUR–a.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, konačno postavljen podneskom od 31. siječnja 2023. (list 251-253 spisa) sukladno pisanom nalazu i mišljenju prof. dr. sc. ĆV, stalnog sudskog vještaka od 3. travnja 2022. (list 241-242 spisa), da mu tuženik na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, i to konkretno prava na tjelesno i duševno zdravlje u smislu odredaba iz čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO), u svezi čl. 19. st. 1. i 2. ZOO–a te naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege u smislu odredbe iz čl. 1095. st. 1. ZOO–a isplati ukupan iznos od 2.800,00 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 7. studenog 2017., kao sljedećeg dana nakon dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

5. Tužitelj je štetu čiju naknadu u ovom predmetu potražuje pretrpio u i u svezi prometne nesreće koja se dogodila 7. srpnja 2017. oko 8,15 sati na raskrižju Ulice Savezne Republike Njemačke i Avenije Većeslava Holjevca u Zagrebu, kada je NN vozač upravljajući NN vozilom uslijed neprilagođene brzine i neodržavanja dovoljnog razmaka naletio na stražnji dio vozila registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao tužitelj.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika, predmetna presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer je izreka presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima na kojima se presuda temelji te jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, s time da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a na koju tuženik upire.

7. Prilikom ispitivanja predmetne presude u pobijanom dijelu i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

8. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je prilikom utvrđivanja odlučnih činjenica postupio sukladno odredbi iz čl. 8. ZPP–a, a kojom je propisano da, koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, tako da nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP–a na koju tuženik također upire.

9. Prvostupanjski sud je na temelju dokaza koji su izvedeni tijekom postupka i koji su pravno relevantni za utvrđivanje odlučnih činjenica u ovom predmetu utvrdio u bitnom sljedeće:

- na temelju činjeničnih navoda sadržanih u tužbi od 26. siječnja 2018. (list 1 spisa) te iskaza tužitelja saslušanog na ročištu od 7. studenog 2023. (list 265-266 spisa):

- da se 7. srpnja 2017. oko 8,15 sati dogodila prometna nesreća na raskrižju Ulice Savezne Republike Njemačke i Avenije Većeslava Holjevca u Zagrebu, kada je NN vozač upravljajući NN vozilom uslijed neprilagođene brzine i neodržavanja dovoljnog razmaka naletio na stražnji dio vozila registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao tužitelj,

- da se tužitelju nakon udarca zamračilo u glavi, a da, kada se pribrao, više nije bilo vozila koje ga je udarilo, nakon čega je svoje vozilo maknuo s ceste,

- na temelju pisanog nalaza i mišljenja dipl. ing. Zvonka Ivašića, stalnog sudskog vještaka za analize prometnih nezgoda, tehniku i procjenu motornih vozila od 3. ožujka 2021. (list 214-217 spisa) i dopunskog usmenog očitovanja istog na ročištu od 1. veljače 2022. (list 226 spisa):

- da prema rasporedu oštećenja nastalih na stražnjem lijevom dijelu vozila tužitelja proizlazi da je u trenutku nesreće nepoznato vozilo naletjelo najvjerojatnije svojim prednjim desnim dijelom na stražnji lijevi dio vozila tužitelja, pri čemu je zahvaćena polovica širine stražnjeg lijevog dijela vozila tužitelja,

- da intenzitet oštećenja nastalih na stražnjem dijelu vozila tužitelja, pri čemu je lijeva strana stražnjeg branika potisnuta prema naprijed, ukazuje na naletnu brzinu nepoznatog vozila na stražnji lijevi dio vozila tužitelja od oko 20 km/h,

- da momentalna promjena brzine tužitelja, posljedično nastala uslijed naleta nepoznatog vozila, ovisi osim o naletnoj brzini i o masi nepoznatog vozila, koja je u konkretnom slučaju nepoznata kao i samo nepoznato vozilo,

- da je u konkretnom slučaju vozilo tužitelja, zajedno s tužiteljem, imalo masu od 1130 kg,

- da je, ako se pretpostavi da je nepoznato vozilo bilo lakše kategorije, dakle isto kao i vozilo tužitelja, iste mase od ukupno 1130 kg, nalet na vozilo tužitelja brzinom od 20 km/h, uz koeficijent elastičnosti od 0,2, imao za posljedicu momentalno povećanje brzine kretanja vozila tužitelja od oko 12,00 km/h,

- da će, za slučaj da je na vozilo tužitelja naletjelo nepoznato vozilo srednje kategorije, kao npr. VG mase 1415 kg, ukupna masa nepoznatog vozila s vozačem biti 1490 kg i da bi u tom slučaju nalet nepoznatog vozila na vozilo tužitelja brzinom od 20 km/h, uz koeficijent elastičnosti od 0,2, imao za posljedicu momentalno povećanje brzine kretanja vozila tužitelja od oko 13,7 km/h,

- da je, prema tome, vidljivo da utvrđena naletna brzina nepoznatog vozila na stražnji lijevi dio vozila tužitelja od 20 km/h rezultira svakako većom momentalnom promjenom brzine kretanja vozila tužitelja od 10 km/h, ovisno o masi nepoznatog vozila,

- da bi u slučaju težine nepoznatog vozila od 950 kg, računajući i s težinom vozača od 75 kg, proizašla masa nepoznatog vozila od 1025 kg te da, računajući s naletnom brzinom nepoznatog vozila na vozilo tužitelja mase 1130 kg, kao i faktorom K od 0,2, proizlazi da je kao posljedica naleta nepoznatog vozila vozilo tužitelja momentalno ubrzalo za 11,4 km/h,

- na temelju pisanog nalaza i mišljenja dr. PV, stalnog sudskog vještaka od 4. listopada 2019. (list 180-181 spisa) te dopunskog pisanog mišljenja istog od 21. ožujka 2022. (list 239 spisa):

- da je tužitelj AV (rođen 1953. godine) stradao u prometnoj nesreći 7. srpnja 2017. kao vozač osobnog vozila naletom drugog vozila straga te da su medicinskom obradom tužitelja postavljene sljedeće dijagnoze: istegnuće vrata (trzajna ozljeda) i natučenje glave,

- da je pri dinamici odigravanja prometne nesreće i uz promjenu brzine vozila kakva je utvrđena prometnim vještačenjem došlo do trzajnog pomaka tijela tužitelja u kojem je on mogao zadobiti ozljedu u vidu istegnuća vrata, budući da je njegovo tijelo tijekom sudara bilo izloženo biomehaničkim uvjetima i opterećenju čiji je intenzitet bio dostatan za nastanak te ozljede,

- da je istodobno tužitelj mogao zadobiti i natučenje glave (lat. contusio capitis) mehanizmom nalijetanja stražnjim dijelom glave na naslon za glavu vozačkog sjedala,

- da su oba stanja (istegnuća vrata i natučenje glave) mogla nastati neovisno o upotrebi sigurnosnog pojasa,

- da u sve tri varijante prometne nesreće koje je odredio vještak Zvonko Ivašić i dalje opstaje njegov zaključak da je tužitelj mogao zadobiti istegnuće vrata (trzajnu ozljedu), s time da za sve tri varijante vrijedi i preduvjet da je do toga moglo doći u slučaju od ranije postojećeg oštećenja vratne kralježnice tužitelja,

- na temelju pisanog nalaza i mišljenja prof. dr. sc. ĆV, stalnog sudskog vještaka od 3. travnja 2022. (list 241-242 spisa):

- da je tužitelj stradao u prometnoj nesreći u kojoj je zadobio natučenje zatiljnog dijela glave i istegnuće mišića vrata,

- da je liječenje završeno, odnosno da se stanje stabiliziralo nakon provedene fizikalne terapije koja je trajala do 13. listopada 2017.,

- da je tužitelj zbog navedenih ozljeda trpio fizičke bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 8 dana, a slabog intenziteta trajnog karaktera 42 dana (s time da su povremeni bolovi slabog intenziteta iskazani kroz smanjenje životnih aktivnosti), kao i kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta i sekundarni strah jakog intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 5 dana, a slabog intenziteta 20 dana,

- da je u prometnoj nesreći tužitelj zadobio istegnuće mišića vratne kralješnice te da je navedena ozljeda kralješnice dovela do trajnog smanjenja životnih aktivnosti tužitelja od 3%, koja se očituje u ograničenoj pokretljivosti vratnog segmenta te povremenim bolovima pri dužem radu u nefiziološkom položaju glave i tijela,

- da je pri ocjeni smanjenja životnih aktivnosti uzeta u obzir životna dob tužitelja (1953. godište) te da su pridružene degenerativne promjene vratnog segmenta kralješnice koje su vezane za životnu dob, a ne moraju biti zabilježene u zdravstvenom kartonu,

- da je tužitelju zbog navedenih ozljeda bila potrebna tuđa nestručna pomoć i njega u trajanju od 15 dana po 2 sata dnevno te još 15 dana po 1 sat dnevno, dakle ukupno 45 sati, i to za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku u trgovinu i sl.,

- da je tužitelj podnio odštetni zahtjev tuženiku 6. studenog 2017., a po kojem tuženik nije postupio.

10. Nadalje, odredbom iz čl. 1100. st. 1. ZOO–a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, s time da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, sukladno odredbi iz čl. 1100. st. 2. ZOO–a, voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

11. Odredbom iz čl. 1095. st. 1. ZOO–a također je propisano da je onaj tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan istome naknaditi troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja, a odredbom iz čl. 1089. st. 2. ZOO–a propisano je da se visina naknade imovinske štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo, s time da će sud, sukladno odredbi iz čl. 223. st. 1. ZPP–a, ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčanu svotu ili na zamjenjive stvari, ali se visina svote odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama, o tome odlučiti prema slobodnoj ocjeni.

12. Uzimajući u obzir:

- trajanje i jačinu fizičkih bolova i straha koje je tužitelj pretrpio zbog natučenje zatiljnog dijela glave i istegnuće mišića vrata te da je kod tužitelja zbog istegnuća mišića vratne kralješnice zaostalo trajno smanjenje životnih aktivnosti od 3% u vidu ograničene pokretljivosti vratnog segmenta i povremenih bolova pri dužem radu u nefiziološkom položaju glave i tijela,

- cilj kojem pravična novčana naknada služi i da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom,

- pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020. prema kojem su iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu povećani za 50%, a koje se primjenjuje od dana njegovog prihvaćanja (15. lipnja 2020.),

- da je tužitelju zbog navedenih ozljeda nakon prometne nesreće bila potrebna tuđa nestručna pomoć i njega u trajanju od ukupno 45 sati,

pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je utvrdio da tužitelju na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti pripada ukupan iznos od 2.256,28 EUR–a te na ime naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege iznos od 149,31 EUR–a, dakle ukupan iznos od 2.405,60 EUR–a, a koji mu je pod točkom I. izreke predmetne presude i dosudio, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 7. studenog 2017., kao sljedećeg dana nakon dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate, sve sukladno odredbama iz čl. 1089. st. 2., čl. 1095. st. 1. te čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO–a, u svezi čl. 2. st. 1. i čl. 223. st. 1. ZPP–a.

13. Slijedom toga, neosnovani su daljnji žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o tužbenom zahtjevu pod točkom I. izreke predmetne presude pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, a na koje je zatim i pogrešno primijenio materijalno pravo.

14.1. Konkretno, ozljede koje je tužitelj pretrpio u i u svezi prometne nesreće, suprotno mišljenju tuženika, opravdavaju dosuđivanje novčane naknade, a kako je to detaljno obrazloženo pod točkom 12. obrazloženja ove drugostupanjske odluke.

14.2. Tuženik neosnovano (kao i tijekom prvostupanjskog postupka) osporava postojanje uzročno–posljedične veze između ozljeda koje su navedene u medicinskoj dokumentaciji tužitelja i predmetne prometne nesreće, budući da je postojanje iste utvrđeno na temelju pisanog nalaza i mišljenja dr. PV, stalnog sudskog vještaka od 4. listopada 2019., pri čemu valja dodati da su nalaz i mišljenje vještaka sastavljeni u smislu odredbe iz čl. 258. st. 1. ZPP–a, dakle savjesno i u skladu s pravilima znanosti i vještine.

14.3.1. Tuženik neosnovano osporava iznos naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege u dosuđenom iznosu od 149,31 EUR–a, budući da je prvostupanjski sud prilikom utvrđivanja iznosa koji tužitelju pripada kao cijenu jednog sata tuđe (nestručne) pomoći i njege uzeo iznos od 3,32 EUR–a, koristeći se pritom ovlaštenjem sadržanim u odredbi iz čl. 223. st. 1. ZPP–a, u svezi čl. 1089. st. 2. ZOO–a.

14.3.2. Pri tome valja dodati da tužitelju na iznos naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege zatezne kamate ne pripadaju tek od dana donošenja prvostupanjske presude, kako to tuženik pogrešno smatra, već od dana podnošenje odštetnog zahtjeva, odnosno od sljedećeg dana nakon dana podnošenja odštetnog zahtjeva, kako je to tužitelj u ovom predmetu zatražio, sve u smislu odredbe iz čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'' broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOOP).

14.4.1. Neosnovan je i prigovor zastare, koji je tuženik istaknuo još tijekom prvostupanjskog postupka, u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva, a koji je tužitelj, nakon što je primio pisani nalaz i mišljenje prof. dr. sc. ĆV, stalnog sudskog vještaka od 3. travnja 2022., postavio podneskom od 31. siječnja 2023. i time preinačio tužbu u smislu odredbe iz čl. 191. st. 1. ZPP–a, imajući pritom u vidu pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020. prema kojem su iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu povećani za 50%, a koje se primjenjuje od dana njegovog prihvaćanja (15. lipnja 2020.).

14.4.2. U pogledu prigovora zastare koji je istaknut u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva valja reći da preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva za isplatu nije odlučna za nastupanje zastare. Naime, za ocjenu prigovora zastare odlučno je radi li se o istoj tražbini, odnosno bitan je identitet tužbenog zahtjeva.

14.4.3. Kada je riječ o generičkoj tražbini, tada tu tražbinu određuje ista činjenična osnova zahtjeva, što u konkretnom slučaju tražbine naknade štete znači je li u pitanju isti štetni događaj i ista vrsta štete. Posljedično, ako je tužitelj povećao iznos zahtjeva za isplatu naknade iste vrste štete iz istog štetnog događaja kao u tužbi, time nije došlo do promjene istovjetnosti tužbenoga zahtjeva, već je riječ o istom zahtjevu kao u tužbi, po kojem parnični postupak i dalje teče.

14.4.4. Sama odredba iz čl. 191. st. 1. ZPP–a, koja definira preinaku tužbe, razlikuje promjenu istovjetnosti zahtjeva od povećanja postojećeg zahtjeva, iz čega dalje proizlazi da povećanje postojećeg zahtjeva nije isto što i promjena njegove istovjetnosti. S obzirom na to da je ta odredba samo procesne naravi, njezina je svrha da se i povećanje postojećeg zahtjeva u procesnom smislu tretira kao preinačenje tužbe (koje predstavlja procesnu radnju), kako bi onda ta dispozicija bila uvjetovana ograničenjima navedenim u čl. 190. ZPP–a.

14.4.5. Prema tome, zastarni rok za tražbinu naknade štete računa se jednako za tužbeni zahtjev koji je prvotno postavljen u tužbi od 26. siječnja 2018. i za konačno postavljeni, i ujedno povećani, tužbeni zahtjev u podnesku od 31. siječnja 2023.

14.4.6. Kako se prometna nesreća dogodila 7. srpnja 2017., kada je tužitelj saznao za štetnika i za štetu koju je u i u svezi prometne nesreće pretrpio, a da je tužba u ovom predmetu podnesena 26. siječnja 2018., dakle unutar trogodišnjeg zastarnog roka koji je propisan odredbom iz čl. 230. st. 1. ZOO–a, tako za tužiteljevo potraživanje nije nastupila zastara.

14.5.1. U odnosu na žalbene navode tuženika, u kojima on osporava tijek zateznih kamate na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete po povećanom tužbenom zahtjevu, smatrajući da tužitelju zatezne kamate pripadaju tek od sljedećeg dana nakon dana podnošenja povećanog tužbenog zahtjeva (1. veljače 2023.), valja reći da zatezne kamate na povećani dio tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete, prema stavu ovog drugostupanjskog suda, teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno tužbe.

14.5.2. Naime, povećanje iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu za 50% sukladno pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020., a koje se primjenjuje od dana njegovog prihvaćanja (15. lipnja 2020.), nije od utjecaja na pravo oštećene osobe da zahtijeva zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku, s obzirom na to da je odredbom iz čl. 12. st. 6. ZOOP–a, koji se u ovom predmetu primjenjuje kao lex specialis, propisano da oštećena osoba ima pravo na isplatu kamata u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, tako da se osiguratelj koji nije tada isplatio naknadu neimovinske štete (u iznosima koji su oštećeniku pripadali prema tadašnjim Orijentacijskim kriterijima) ne može osloboditi plaćanja neimovinske štete prema sadašnjim Orijentacijskim kriterijima, niti se može osloboditi plaćanja zateznih kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

15.1. Na kraju valja reći i da je odluka prvostupanjskog suda o trošku parničnog postupka pod točkom III. izreke predmetne presude, suprotno mišljenju tuženika, pravilna i zakonita jer je ista donesena u smislu odredaba iz Tbr. 7. st. 1., Tbr. 8. st. 1., 3. i 4., Tbr. 9. st. 1. i 5. Tbr. 32. st. 1., Tbr. 46., Tbr. 52. st. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23 i 114/23), čl. 1. Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' broj 118/18 i 51/23), Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (''Narodne novine'' broj 37/23) te čl. 29. st. 2. ZOO–a, u svezi čl. 151. st. 3., čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

15.2. Tuženiku valja napomenuti da isti nema pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu, sve u smislu odredbe iz čl. 154. st. 2. ZPP–a.

16. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke ove odluke.

17. Tuženik nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer s istom u pogledu odluke o glavnoj stvari u cijelosti nije uspio, slijedom čega je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 28. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac