REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4949/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, Dragana Katića i mr. sc. Senije Ledić članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KSD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Cvrković, odvjetnik iz Vinkovaca, protiv tuženice OTP Banke d.d. Split, OIB 52508873833, koju zastupa punomoćnik Belizar Tomaić, odvjetnik iz Osijeka, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, broj Gž-1359/2023-3 od 12. rujna 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj: P- 346/2021-19 od 18. travnja 2023., u sjednici održanoj 28. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na naznačeno pitanje, a odbacuje u dijelu koji se temelji na povredi temeljnih ljudskih prava.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude kojom je potvrđena presuda suda prvog stupnja kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju preplaćene iznose s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženica je u prijedlogu naznačila pravno pitanje koje glasi:

„Je li sud prilikom odlučivanja o zahtjevu za isplatu novčanih iznosa koji se temelji na ugovornim odredbama kojima je glavnica kredita vezana uz valutu CHF i koje su utvrđene ništetnima u kolektivnom sporu koji se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio pod posl. brojem: P-1401/2012 i pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske vodio pod posl. brojem: Pž-6632/2017, dužan uzeti u obzir i koristi koje je tužitelj od takvih ništetnih ugovornih odredbi imao u vidu iznosa koje je tužitelj na temelju tih ništetnih ugovornih odredbi manje platio, te je li sud dužan temeljem materijalnopravnog prigovora tuženika da je tužitelj u pojedinim razdobljima zbog oscilacija tečaja CHF u odnosu na HRK tijekom otplate kredita plaćao manje iznose anuiteta no što bi platio po početnom tečaju i početnoj kamatnoj stopi (tzv. negativne razlike) odbiti tužbeni zahtjev za iznos koji predstavlja negativne razlike, bez da je tuženik istaknuo procesnopravni prigovor radi prebijanja ili protutužbeni zahtjev, kao i je li sud pogrešno primijenio institut stjecanja bez osnove kada je zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, tuženika obvezao da na ime povrata stečenog bez osnove, tužitelju vrati glavnicu koja je nominalno veća od glavnice koju je tuženik neosnovano stekao?“,

za koje navodi da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer o tome pitanju postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, a revizijski je odstupio od svog shvaćanja iznesenog u predmetu Rev-1277/2022.

3. U prijedlogu tvrdi da su nižestupanjski sudovi počinili i osobito teško povrijedili materijalno pravne i procesno pravne zakonske odredbe, zbog čega je tuženici povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike (pravo na pravično suđenje (čl. 385.a. st. 2. ZPP-a), zajamčeno odredbama čl. 29. st. 1. Ustava RH i čl. 6.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odlukama, poslovni broj: U-III-3982/2016 od 2.11.2016., U- III-957/2014 od 14.01.2016., U-III-3950/2012 od 20.01.2016., U-III-6465/2012 od 18.11.2015., U-III-2710/2010 od 25.04.2013. i dr.).

4. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog.

5. Postupajući po odredbi čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu čl. 385.a st. 1. podstavak 2. ZPP-a zbog navedenog pravnog pitanja, jer je riječ o pravnom pitanju o kojem pobijana odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja ovoga suda iznesenog u odluci broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023., u kojoj je revizijski sud uskladio svoju praksu, koja odluka je donesena u proširenom vijeću (čl. 390. st. 2. ZPP-a), a koje shvaćanje glasi:

"U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalno pravnog prigovora prijeboja ili protu tužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita.".

6. Kako prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova tuženica prigovor negativne razlike nije postavila ni kao protutužbu ni kao prigovor radi prijeboja ili radi prijeboja, nižestupanjski sudovi nisu odstupili od navedene prakse revizijskog suda.

7. Prijedlog je, kako je naprijed navedeno, podnesen i iz razloga navedenih u čl. 385.a st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 80/22 - dalje: ZID ZPP/22), no kako, slijedom navedenog, prema ocjeni ovoga suda, imajući u vidu sve navedeno tuženica nije učinila vjerojatnim povredu temeljnog ljudskog prava, konkretno prava na pravično suđenje, prava na jednakost pred zakonom i pravo na pristup sudu, jer navodne povrede obrazlaže neusklađenošću prakse revizijskog suda, te se paušalno poziva na takvu povredu, te stoga u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije u tom dijelu nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 385.a ZPP-a.

8. Glede navoda tuženice da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. EKLJP i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju, da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. U postupku pred nižim sudovima tuženici je bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženice. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženica nije imala pravično suđenje.

9. Slijedom iznesenog je na temelju odredbe čl. 385.a. u svezi čl. 389.b st. 1. i čl. 389.a st. 4. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 28. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić