REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4990/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, člana vijeća, Dragana Katića i mr.sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Lara Tončić, odvjetnica u Puli, protiv tužene Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnica Iris Šanjug, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-270/2023-2 od 7. kolovoza 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli – Pola, Stalne službe u Rovinju – Rovigno, poslovni broj P-43/2021-28 od 06. ožujka 2023., u sjednici održanoj 28. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-270/2023-2 od 7. kolovoza 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli – Pola, Stalne službe u Rovinju - Rovigno, poslovni broj: P-43/2021-28 od 06. ožujka 2023.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije postavila je pravna pitanja koje smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a ona glase:
"1. Može li sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika propustio informirati tužitelja o pravnim i ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule CHF, iako je banka kao tuženik tvrdila tijekom postupka da je informirala tužitelja u konkretnom ugovoru o kreditu te predložila adekvatne dokaze na tu okolnost, posebice u vidu saslušanja djelatnika tuženika?
2. Može li se podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (i kojom se ne traži utvrđivanje, osiguranje ili ispunjenje točno određene, individualne tražbine vjerovnika, već je svrha iste zaštita potrošača na općenito razini) smatrati vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom/drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja konkretne tražbine, a kojom se radnjom prekida zastara u smislu odredbe čl.241. ZOO-a?
3. Je li u primjeni čl.1115. Zakona o obveznim odnosima sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, ovlašten izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika bio nepošten od dana stjecanja slijedom čega je dužna platiti zatezne kamate od dana stjecanja, a ne podnošenja zahtjeva? 4. Je li presuda nezakonita i nepravilna i da li je počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ako sud izostavi razloge o pravnoj osnovi dosude zatezne kamate, a osobito o tijeku zateznih kamata tj. o dospijeću tražbine?
5. Je li sud u individualnoj parnici radi naknade štete, koja se temelji na utvrđenjima iz presuda VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 donesenim povodom tužbe Udruge „Franak“ za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, prilikom određivanja financijskog vještačenja radi izračuna preplate ovlašten samostalno popuniti pravnu prazninu koja može nastati u slučaju utvrđenja ništetnim dijela odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, na način da odredi izračun razlike temeljem fiksne kamatne stope i temeljem fiksnog tečaja na dan sklapanja ugovora, protivno odredbama članka 324. i 319. Zakona o obveznim odnosima, ili je potrebno navedenu prazninu popuniti na način da se za sve izračune koristi promjenjiva kamatna stopa primjenjiva na HRK kredite za predmetno razdoblje?
6. Je li sud pravilno primijenio materijalno pravo u slučaju kada prilikom odmjeravanja troška stranci za parnične radnje poduzete prije 05. studenog 2022. godine prizna trošak prema vrijednosti boda od 15,00 kn sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje u tekstu: Tarifa/22), dakle i za razdoblje prije stupanja na snagu Tarife/22 ili je za parnične radnje poduzete prije 05. studenog 2022. godine potrebno primijeniti tada važeću odvjetničku tarifu i vrijednost boda od 10,00 kn.
7. Je li sud omogućio raspravljanje o činjenicama koje su predmet vještačenja u parnici ako nije prihvatio dokazni prijedlog za usmenim saslušanjem vještaka na glavnoj raspravi na okolnost istaknutih prigovora na pisani nalaz i mišljenje ili je na taj način počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP što presudu čini nezakonitom i nepravilnom?
8. Je li presuda nezakonita i nepravilna i je li počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354.st. 2.toč.11. ZPP-a ako sud izostavi razloge o popunjavanju pravne praznine u ugovorima o kreditu nastale zbog utvrđenja ništetnim odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne stope i na ugovaranje valutne klauzule, a osobito ako se jedna ugovorna strana protivi popunjavanju pravne praznine kako predlaže druga ugovorna strana?".
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Prijedlog je neosnovan.
5. Polazeći od odredbe članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6.1. U odnosu na naznačeno pitanje vezano za saslušanje djelatnika tuženice na okolnosti informiranja tužiteljice valja istaknuti da je sud saslušao svjedokinju OMU, dok je tuženica odustala od provođenja dokaza saslušanjem ostalih predloženih svjedoka-djelatnika tuženice, s tim da nije proveden predloženi dokaz saslušanjem javnog bilježnika, slijedom čega su nižestupanjski sudovi ocijenili da navedena svjedokinja nije imala neposrednih saznanja o obaviještenosti tužiteljice o spornim odredbama ugovora o kreditu, a da je provođenje dokaza saslušanja javnog bilježnika nepotrebno, jer on nema neposrednih saznanja o naprijed relevantnim činjenicama, s obzirom na njegove obveze pri solemnizaciji ugovora, što su oba nižestupanjska suda dostatno obrazložili (točka 27. obrazloženja prvostupanjske presude i točka 13. 2. obrazloženja drugostupanjske presude). Stoga to naznačeno pravno pitanje polazi od pogrešne pretpostavke da nisu izvedeni personalni dokazi, jer je utvrđeno da je sud prihvatio dokazni prijedlog tuženice za saslušanje svjedoka-službenika banke koji su mogli imati saznanja o tužiteljevoj informiranosti o predmetnom kreditu.
6.2. U odnosu na drugo naznačeno pitanje tuženika se upućuje na ustaljeno pravno shvaćanje ovog suda o tom pitanju i objedinjeno pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022.
6.3. U odnosu na preostala naznačena pitanja tuženice se ukazuje na pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama U-III-5475/2021 od 30.lipnja 2022., U-III-4613/2021 od 30. lipnja 2022. i U-III-3540/2021 od 30. lipnja 2022., prema kojem s obzirom na to da je u konkretnom slučaju utvrđena ništetnost (nepoštenost) ugovorne odredbe zbog povrede načela savjesnosti i poštenja koja se dogodila već u predugovornoj fazi (propustom banke da potrošaču da odgovarajuće obavijesti o spornoj ugovornoj odredbi prije sklapanja ugovora), Ustavni sud Republike Hrvatske ne nalazi ništa proizvoljno u tumačenju sudova da je banka nesavjesni stjecatelj koji duguje zatezne kamate od dana stjecanja.
6.4. Uz navedeno se ističe da su nižestupanjski sudovi utvrdili da osim što su prigovori tuženice na nalaz i mišljenje vještaka pravne prirode i neosnovanost istih je pravomoćno utvrđena u postupku „Potrošač“, nakon dostave očitovanja vještaka na prigovore tuženice, na ročištu od 10. listopada raspravljeni su prigovori tuženice na pisani nalaz i mišljenje vještaka, te stoga o odgovoru na naznačenom pitanju ne ovisi odluka u sporu i pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
6.5. U ostalom dijelu postavljenih pitanja pobijana odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u odlukama ovog suda Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023., Rev- 847/2021 od 13. veljače 2024. i Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024., Rev-308/22 od 19. travnja 2022., a nije riječ niti o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku prasku (tako i u Revd-2800/2024 od 28. kolovoza 2024.).
7. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385. a stavka 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP-a, riješeno kao u izreci rješenja.
Zagreb, 28. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Marina Paulić
