Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kžzd-9/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca za mladež Jasne Smiljanić, kao predsjednice vijeća te Marijana Garca i Renate Miličević, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog AL zbog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta - iskorištavanje djece za pornografiju iz članka 163. stavka 3. i dr. u vezi članka 51. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika, podnesene protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, broj: Kzd-37/2024 od 13. studenog 2024., u javnoj sjednici vijeća održanoj 28 siječnja 2025., u nazočnosti branitelja u zamjeni Stjepana Brčića, odvjetnika iz Zagreba,
p r e s u d i o j e
Žalba optuženog AL odbija se kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Vukovaru, broj: Kzd-37/2024 od 13. studenog 2024., činjenično opisano izrekom te presude, optuženi AL proglašen je krivim za počinjenje kaznenih djela pod točkom 1) kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta - iskorištavanje djece za pornografiju, opisano i kažnjivo po članku 163. stavka 3. KZ/11., pod točkom 2) kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - povreda privatnosti djeteta, opisano i kažnjivo po članku 178. stavka 1. KZ/11, pod točkom 3) kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta - iskorištavanje djece za pornografiju, opisano u članku 163. stavka 2. KZ/11., a kažnjivo po članku 163. stavak 1. KZ/11, sve u vezi članka 51. KZ/11., pa je na temelju članka 3., članka 41., članka 44. stavka 1., članka 48. stavka 1. u vezi članka 49. stavka 1. točka 3., članka 51. stavka 1., KZ/11., za kazneno djelo pod točkom 1), temeljem članka 163. stavka 3. KZ/11., utvrđena kazna zatvora u trajanju 2 (dvije) godine, za kazneno djelo pod točkom 2),temeljem članka 178. stavka 1. KZ/11., utvrđena kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci i za kazneno djelo pod točkom 3), temeljem članka 163. stavka 1. KZ/11., utvrđena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, zatim je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) godine i 2 (dva) mjeseca.
1.1. Na temelju članka 54. KZ/11., optuženom je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode po policijskim službenicima od 24. lipnja 2024. u 23,20 sati do 25. lipnja 2024., kao i vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru od 26. lipnja 2024. , pa nadalje.
1.2. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 118/18., 126/19., 80/22., 36/24. – dalje u tekstu: ZKP-a), žrtva dijete PL po ocu i zakonskom zastupniku ZL, za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva se upućuje u parnicu.
1.3. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11., od optuženog je oduzet mobilni telefon marke "Apple Iphone 12", IMEI broja [IMEI broj], sa pripadajućom SIM karticom.
1.4. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točka 6. ZKP-a optuženik je dužan platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu 100,00 eura (sto eura) u roku 15 dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.
2. Žalbu protiv presude pravodobno je podnio optuženik po branitelju Sanjinu Piljiću, odvjetniku iz Vukovara, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, odluke o kazni i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku izrekne blaža kazna ili da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Ujedno je zatražio da ga se izvijesti o sjednici vijeća drugostupanjskog suda, a čemu je i udovoljeno.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu vratilo je predmet na daljnji postupak (članak 474. stavka 1. ZKP-a).
5. Optuženik je u žalbi zatražio da bude obaviješten o održavanju sjednice drugostupanjskog suda, što je udovoljeno, a kako se nalazi u istražnom zatvoru u Osijeku, njegova nazočnost osigurana je putem video linka, osobno je pristupio njegov branitelj u zamjeni Stjepan Brčić, odvjetnik iz Zagreba, dok nije pristupio uredno pozvani državni odvjetnik, nakon čega je vijeće odlučilo da se sjednica održi u njegovoj odsutnosti.
6. Žalba nije osnovana.
7. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a, navodeći da prvostupanjski sud „…nije obrazložio s kojim oblikom namjere je počinio terećena kaznena djela, čime su izostali razlozi o odlučnim činjenicama u odnosu na subjektivni elementi kaznenih djela…“. Smatra da nisu dani ni „…valjani razlozi za odmjeravanje pojedinačno utvrđenih kazni, kao ni za odmjeravanje jedinstvene kazne zatvora, zbog čega se presuda u tom dijelu ne može ispitati.“
7.1. Protivno žalbenim prigovorima optuženika, pobijana presuda sadrži određene i potpune razloge o svim odlučnim činjenicama, koji razlozi nisu proturječni s izrekom presude i činjeničnim navodima, u kojima su opisana sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenih djela, za koja je optuženik osuđen pa se presuda može ispitati. Subjektivni elementi kaznenih djela, uz objektivna obilježja terećenih kaznenih djela, sadržana su u izričajima činjeničnog opisa izreke („…svjestan njezine dobi, odnosno da je ista dijete … zatražio da mu pošalje fotografije svog golog tijela “, „…u cilju povrede privatnosti djeteta ŠL“ te „…svjesno je pristupio serveru za online pohranu podataka…“), koji opisi ukazuju da je optuženik bio svjestan svojih djela i htio je njihova počinjenja, što znači da je u počinjenju tih djela postupio s izravnom namjerom, dok njegova ubrojivost tijekom postupka nije bila dovedena u pitanje.
7.2. Stoga, ne postoji bilo kakav nedostatak glede utvrđenja odlučnih činjenica u odnosu na utvrđen oblik krivnje i postupanja optuženika u inkriminirano vrijeme, a isto tako ni u odnosu na pojedinačno utvrđene kazne zatvora ili u odnosu na izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora, a za koja je utvrđenja tih odlučnih činjenica, prvostupanjski sud iznio valjane razloge, tako da nije ostvarena istaknuta povreda kaznenog postupka ili neke druga koja bi proizlazila iz žalbenih navoda.
8. Žaleći se zbog odluke o kazni, optuženik ističe da mu je prvostupanjski sud izrekao „prestrogu“ kaznu kazne zavora u trajanju tri godine i dva mjeseca, iako na njegovoj strani postoje brojne olakotne okolnosti, koje ukazuju da je za „…sva terećena kaznena djela trebao utvrditi blaže kazne zatvora te izreći jedinstvenu kaznu zatvora u visini propisanog minimuma“.
8.1. Nasuprot takvim žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve okolnosti koje su, u skladu s odredbom članka 47. KZ/11., utjecale na izbor vrste i mjere kazne, tako da ni pojedinačno utvrđene kazne, niti izrečena jedinstvena kazna zatvora, nisu previsoko odmjerene.
8.2. Naime, prvostupanjski sud je optuženiku, polazeći od stupnja njegove krivnje i svrhe kažnjavanja, pravilno olakotnim cijenio činjenice da je dosad neosuđivan i nekažnjavan, iskazano kajanje i žaljenje za njihova počinjenja, dok mu kao otegotno niša nije utvrdio, koje okolnosti je i u dostatnoj mjeri vrednovao, dajući im ispravan značaj, tako su utvrđene pojedinačne kazne zatvora i izrečena jedinstvena kazna zatvora u svemu primjerene.
8.3. Kada se uz ovako utvrđene olakotne okolnosti, uzmu u obzir jačina ugrožavanja zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kaznena djela počinio, njihove posljedice i način počinjenja, onda je prvostupanjski sud osnovano ocijenio da sve to u svojoj ukupnosti, čini „naročite olakotne okolnosti“ i kao takve opravdavaju primjenu odredbe članka 48. stavka 2. KZ/11., za ublažavanju kazne u odnosu na kazneno djelo opisano pod točkom 1. izreke pobijane presude, u trajanju dvije godine, što odgovara svim istaknutim okolnostima i samom počinjenju ovog kaznenog djela. Dakle, prihvaćajući po prvostupanjskom sudu utvrđene kazne zatvora i za ostala kaznena djela, opisana pod točkom 1. i 2. izreke presude, optuženiku je osnovano izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju tri godine i dva mjeseci, koja u pravoj mjeri odražava navedene pojedinačno utvrđene kazne zatvora i odgovara brojnosti i težini počinjenih djela, ali i njegovoj ličnosti.
8.4. Prema tome, izrečena jedinstvena kazna zatvora, primjerena je stupnju optuženikove krivnje i pogibeljnosti djela za koja je proglašen krivim, a ujedno je logičan rezultat svih utvrđenih pojedinačnih kazni zatvora, koje ne narušavaju razmjernost između jedinstvene izrečene kazne zatvora i pojedinačnih utvrđenih kazni. Ona je u svemu pravična i samo s takvom jedinstvenom kaznom zatvora, koju je izrekao prvostupanjski sud, ostvarit će se svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. (odgojni utjecaj na njega i na druge da ne čine kaznena djela, tzv. specijalna i generalna prevencija).
9. Najzad, neosnovano se optuženik žali i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, da je nezaposlen i bez bilo kakvih primanja. Kako je proglašen krivim za počinjenje kaznenih djela, prvostupanjski sud ga je zakonito i pravilno u skladu sa člankom 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP-a, obvezao da nadoknadi troškove kaznenog postupka, jer nije utvrdio postojanje uvjeta za njihovo oslobođenje od plaćanja u cijelosti ili djelomično (ovo tim više što je očito sposoban za rad i da ostvariva prihode). Ukoliko se naknadno utvrde nove okolnosti u pogledu njegovog lošeg imovinskog stanja, predsjednik vijeća može donijeti posebno rješenje o oslobođenju da nadoknadi troškove kaznenog postupka (članak 148. st. 6. ZKP-a).
10. Kako nije utvrđeno postojanje povreda zakona, koje ovaj sud povodom žalbi ispituje po službenoj dužnosti, u smislu članka 476. stavka 1. točka 1. i 2. ZKP-a, valjalo je žalbu optuženika, na temelju članka 482. ZKP-a, odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 28. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Jasna Smiljanić
