REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-874/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-531/2021-2 od 14. rujna 2021. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-285/2020-15 od 30. prosinca 2020., u sjednici održanoj 28. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba zaprimljena 20. siječnja 2020., kao preuranjena (točka I. izreke) te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 kuna (točka II. izreke).

2. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno je rješenje suda prvog stupnja.

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-1176/2022-2 od 28. rujna 2022. dopušteno je tužitelju podnošenje revizije protiv drugostupanjskog rješenja zbog pravnog pitanja:

"U sporovima koje stranka pokreće protiv Republike Hrvatske, a kada je između stranka sporno je li ispunjena procesna pretpostavka za dopuštenost tužbe (zahtjev za mirno rješenje spora), je li sud dužan raspraviti tu činjenicu ili je ovlašten po primitku odgovora na tužbu odmah odbaciti tužbu?".

3.1. Kao razlog važnosti postavljenom pitanju navedena je odluka poslovni broj Rev- 971/2007 od 24. listopada 2007., u kojoj je navedeno da je obveza tužitelja, prije podnošenja tužbe obratiti se nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora te da je to procesna pretpostavka za dopuštenost tužbe, a u situaciji kada je između stranaka sporno je li ispunjena ta procesna pretpostavka, sud prvog stupnja je bio dužan to raspraviti, a u tom slučaju prvostupanjski sud nije ni pokušao raspraviti tu činjenicu, već je odmah nakon što je primio pisani odgovor na tužbu, odbacio tužbu jer da nije bila ispunjena rečena procesna pretpostavka.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužitelj je, pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19 - dalje u tekstu: ZPP) podnio reviziju i to zbog pitanja u odnosu na koje je dopuštena. Predlaže ukidanje nižestupanjskih odluka.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija nije osnovana.

7. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog nezakonitog i nepravilnog rada suda, međutim u ovom stupnju postupka sporno je, je li ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe, na temelju odredbe čl. 186.a ZPP.

9. Pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno da je tužitelj 20. siječnja 2020. podnio tužbu radi naknade štete u iznosu od 60.000,00 kn radi nezakonitog i nepravilnog rada suda (jer da mu je rješenjem broj Revr-634/16 od 1. lipnja 2016.) nezakonito odbačena revizija) te da je tuženica u odgovoru na tužbu istaknula da je tužba preuranjena u smislu odredbe čl. 186.a ZPP iz razloga što je tuženica povodom zahtjeva tužitelja prije pokretanja spora dopisom od 10. rujna 2018. pozvala tužitelja da u roku od 15 dana dopuni zahtjev na način da dostavi nacrt tužbe, uz upozorenje iz čl. 38. st. 4. Zakona o državnom odvjetništvu ("Narodne novine", broj 67/18, 21/22, dalje u tekstu: ZODO) da će se smatrati da zahtjev nije niti podnesen ako tužitelj ne postupi po navedenom dopisu. Tužitelj da je dopisom od 10. listopada 2018. obavijestio tuženicu da je zaprimio dopis od 10. rujna 2018. i da je tuženici poslao nacrt tužbe, ali da ne zna na što se taj dopis odnosi. Zbog toga je tuženica dopisom od 18. listopada 2018. obavijestila tužitelja da se dopis odnosi na pokretanje sudskog postupka u vezi predmeta broj Pr-3726/91 te ga je ponovno pozvala da dopuni zahtjev za mirno rješenje spora u roku od 15 dana na način da dostavi nacrt tužbe, ali tužitelj nije postupio u skladu s tim te nije dostavio nacrt tužbe u roku od 15 dana.

9.1. Prema tome, tužitelj nije udovoljio zahtjevu tuženice odnosno nije u roku od 15 dana dostavio nacrt tužbe uz zahtjev za mirno rješenje spora, iako je upozoren na zakonske posljedice iz čl. 38. st. 4. ZODO, slijedom čega je prvostupanjski sud utvrdio da su ispunjene pretpostavke iz te zakonske odredbe, odnosno da nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 186.a ZPP koje propisuju kojim uvjetima tužitelj mora udovoljiti prije podnošenja tužbe protiv Republike Hrvatske. Stoga je prvostupanjski sud ocijenio da je tužba preuranjena i istu odbacio, pozivom na odredbu čl. 186.a ZPP.

10. Drugostupanjski sud je ocijenio da je sud prvog stupnja pravilno odbacio tužbu na temelju odredbe čl. 186.a st. 6. ZPP.

10.1. Drugostupanjski sud navodi da je tuženica uz odgovor na tužbu priložila dopis kojim je odgovorila na tužiteljev zahtjev za mirno rješenje spora, a u kojem ga je pozvala na dopunu zahtjeva, jer zahtjev nije sadržavao sve ono što mora sadržavati tužba (čl. 186.a st. 1. ZPP). Tuženik da je odgovorio na taj dopis 10. listopada 2018., ali iz sadržaja dopisa ne proizlazi da je postupio po zahtjevu Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu kojim je pozvan na dopunu zahtjeva. Tužitelj ni do dana donošenja pobijanog rješenja 30. prosinca 2020. nije dostavio dokaz da je tuženici predao uredan zahtjev za mirno rješenje spora. Stoga u nedostatku dokaza da je tužitelj predao uredan zahtjev za mirno rješenje spora drugostupanjski sud ocjenjuje da tužitelj nije udovoljio uvjetima kojima je morao udovoljiti prije podnošenja tužbe te da tuženica o zahtjevu nije mogla odlučiti.

12. Odredbom čl. 186.a st. 1. ZPP propisano je da se osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna prije podnošenja tužbe obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe. Zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba.

12.1. Prema odredbi čl. 186.a st. 2. ZPP zahtjev iz stavka 1. toga članka se podnosi nadležnom državnom odvjetništvu, sukladno odredbama ZODO.

13. Prema odredbi čl. 186. st. 1. ZPP tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a i druge podatke koje mora imati svaki podnesak (čl. 106. ZPP).

14. Prema odredbi čl. 38. st. 1. ZODO državno odvjetništvo će po zaprimanju zahtjeva za mirno rješenje spora provjeriti je li zahtjev podnesen nadležnom državnom odvjetništvu, pravilno sastavljen i sadrži li sve što mora sadržavati tužba, dok će prema odredbi stavka 3. pozvati podnositelja zahtjeva na ispravak odnosno dopunu zahtjeva ako zahtjev ne sadrži sve što mora sadržavati tužba ili je nerazumljiv te mu ostaviti rok od 15 dana za ispravak i dopunu, uz upozorenje na posljedice propisane stavkom 4. toga članka, a kojim je propisano da ako podnositelj zahtjeva u roku od 15 dana ne vrati državnom odvjetništvu ispravljeni zahtjev ili ga vrati bez ispravka ili dopune, smatrat će se da zahtjev za mirno rješenje spora nije bio niti podnesen.

15. Uzimajući u obzir citirane odredbe ZPP i ZODO, kao i stanje u spisu, dakle da je Općinsko državno odvjetništvo pozvalo tuženika na dopunu zahtjeva za mirno rješenje spora jer zahtjev nije sadržavao sve ono što je trebao (sve što mora sadržavati i tužba), da tuženik nije udovoljio tom zahtjevu, smatra se da zahtjev nije niti podnesen (čl. 38. st. 4. ZODO), znači kao da se nije niti obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu.

15.1. Obzirom da se u konkretnom slučaju smatra da zahtjev za mirno rješenje spora nije niti podnesen (a zbog nepostupanja tužitelja po zahtjevu nadležnog državnog odvjetništva) to stoga nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 186.a ZPP za podnošenje tužbe pa su pravilno nižestupanjski sudovi postupili kada su uz primjenu odredbe čl. 186.a st. 6. ZPP odbacili predmetnu tužbu tužitelja.

16. Što se tiče pozivanja revidenta na odluku ovog suda Rev-971/2007 od 24. listopada 2007. valja reći da ta odluka nije donijeta u istim činjeničnim okolnostima, obzirom je u tom predmetu bilo sporno je li ispunjena procesna pretpostavka, odnosno bilo je sporno jesu li se tužitelji obratili tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora.

16.1. U ovom predmetu se smatra da zahtjev za mirno rješenje spora nije podnesen (čl. 38. st. 4. ZODO) pa stoga nedostaje procesna pretpostavka za podnošenje tužbe protiv Republike Hrvatske. U okolnostima konkretnog slučaja sud je iz dokumentacije priložene uz odgovor na tužbu ocijenio točnost navoda tuženice, a sam tužitelj nije već uz tužbu dostavio dokaz (a što je bio dužan) da je nadležnom državnom odvjetništvu podnio uredan zahtjev (čl. 186.a st. 1. ZPP) za mirno rješenje spora, obzirom da je trenutak u kojem sud ispituje jesu li ispunjene pretpostavke za podnošenje tužbe upravo trenutak podnošenja tužbe (tako ovaj sud i u odluci Rev- 1067/2018 od 17. svibnja 2022). To je ujedno i odgovor na postavljeno pitanje.

17. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 393. st. 1. u vezi čl. 400. st. 3. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 28. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković