REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-710/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice ŠU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II-tužitelja DU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Nikola Remenar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Remenar & Remenar iz Zagreba, kao pravnih sljednika iza pok. ĆU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv I-tuženika Stečajna masa iza INVOKACIJA d.o.o. u stečaju, Rijeka, Ciottina 20, OIB: 15076273906, kojeg zastupa stečajni upravitelj Ratko Miklaušić iz Rijeke, kojeg zastupa punomoćnik Marko Krpan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Krpan & partneri d.o.o. iz Zagreba i II-tuženika ŠUN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Krpan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Knezović & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, odlučujući o reviziji I-tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-439/2022-3 od 25. kolovoza 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu poslovni broj P-80/2021-11 od 4. veljače 2022., u sjednici održanoj 28. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija I-tuženika i ukida se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-439/2022-3 od 25. kolovoza 2022. u odnosu na I-tuženika, te se predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim je traženo da se utvrdi da je ugovor o zajmu broj 100324PS od 24. ožujka 2010. sklopljen, između prednika tužitelja i II-tuženika, ovjeren pod rednim brojem Ov-2816/10 kod javnog bilježnika Lade Draškić iz Zagreba, ništetan pravni posao, kojim se traži da se utvrdi da je ugovor o kupoprodaji od 10. veljače 2011. sklopljen između tužitelja i I-tuženika, ovjeren pod rednim brojem Ov-834/11 kod javnog bilježnika Zorana Vrsalovića iz Rijeke ništetan pravni posao, kojim se traži da se utvrdi da je tužitelj vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao kčbr. [katastarska čestica] dvorište [adresa] od 791 m2, stambena zgrada [adresa] od 82 m2 i gospodarska zgrada [adresa] od 53 m2 tj. ukupno 926 m2, kojim se nalaže Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Velikoj Gorici provesti uknjižbu brisanja vlasništva I-tuženika i uknjižbu brisanja prava zaloga II-tuženika na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao kčbr. [katastarska čestica] dvorište [adresa] od 791 m2, stambena zgrada [adresa] od 82 m2 i gospodarska zgrada [adresa] od 53 m2 tj. ukupno 926 m2, te na istoj provesti uknjižbu prava vlasništva tužitelja, a što su tuženici dužni trpjeti, kao i kojim se nalaže tuženicima naknaditi tužitelju troškove postupka (toč. I.). Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi II-tuženiku trošak postupka u iznosu od 22.500,00 kuna, dok je u preostalom dijelu zahtjev II-tuženika za naknadu troškova postupka za iznos od 1.250,00 kuna odbijen kao neosnovan (toč. II.). Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tuženicima trošak postupka u iznosu od 6.687,50 kuna (toč. III.).

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u dijelu pod točkom I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjevu u odnosu na II-tuženika (toč. I.), dok je djelomično prihvaćena žalba tužitelja i preinačena je presuda suda prvog stupnja u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev pod točkama II., III., IV. i V. te u odluci o troškovima postupka na način da je prihvaćen tužbeni zahtjev kojim se utvrđuje da je ugovor o kupoprodaji od 10. veljače 2011. sklopljen između tužitelja i I-tuženika, ovjeren pod rednim brojem Ov-834/11 kod javnog bilježnika Zorana Vrsalovića iz Rijeke ništetan pravni posao, kojim se utvrđuje da je tužitelj vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao kčbr. [katastarska čestica] dvorište [adresa] od 791 m2, stambena zgrada [adresa] od 82 m2 i gospodarska zgrada [adresa] od 53 m2 tj. ukupno 926 m2, kojim se nalaže Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Velikoj Gorici provesti uknjižbu brisanja vlasništva I-tuženika i uknjižbu brisanja prava zaloga II-tuženika na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao kčbr. [katastarska čestica] dvorište [adresa] od 791 m2, stambena zgrada [adresa] od 82 m2 i gospodarska zgrada [adresa] od 53 m2 tj. ukupno 926 m2, te na istoj provesti uknjižbu prava vlasništva tužitelja, a što su tuženici dužni trpjeti (toč. II.). Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi II-tuženiku trošak postupka u iznosu od 21.562,50 kuna (toč. III.), dok je I-tuženik dužan naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 24.667,20 kuna (toč. IV.).

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-4358/2023-2 od 19. travnja 2023. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećeg pitanja:

„Je li sud u skladu s čl. 12. ZPP vezan za kaznenu presudu kaznenog suda u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti, ako optuženik i stranka u parničnog postupku nisu iste osobe?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju I-tuženik je podnio reviziju navodeći pravno pitanje zbog kojeg je ovaj sud dopustio izjavljivanje revizije i to pozivom na odredbu čl. 382. („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) predlažući da ovaj sud preinači pobijanu nižestupanjsku presudu, podredno istu ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet konkretnog postupka je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti Ugovora o zajmu od 24. ožujka 2010. kojeg je zaključio s II-tuženikom, utvrđenje ništetnosti Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 10. veljače 2011. sklopljen između tužitelja i I- tuženika, te utvrđenje da je tužitelj vlasnik nekretnine koje su bile predmet tog ugovora i uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije upisa vlasništva I-tuženika na temelju sporazuma od 10. veljače 2011.

9. U postupku pred sudom prvog stupnja je utvrđeno:

- da se tužitelj sa suprugom ŠU obratio I-tuženiku radi zajma, da je zajam i odobren te da su Ugovor o zajmu od 14. ožujka 2010. na iznos od 95.000,00 kuna uz valutnu klauzulu u uredu javnog bilježnika Lade Draškić potpisali tužitelj, kao korisnik zajma i njegova supruga kao jamac,

- da je zajmodavac bila fizička osoba, odnosno II-tuženik s kojim tužitelj i njegova supruga uopće nisu pregovarali o sadržaju ugovora,

- da su tužitelj i njegova supruga obroke otplate zajma jedno vrijeme uredno plaćali prema dobivenim uputama u korist različitih trgovačkih društava, nakon čega su se radi poteškoća s vraćanjem zajma ponovno obratili I-tuženiku,

- da im je I-tuženik po ČU, kao svome zaposleniku, ponudio na zaključenje i potpis više ugovora odnosno isprava, sve istog dana 10. veljače 2011. i to:

- izvansudsku nagodbu koju je tužitelj zaključio s II-tuženikom, kao zajmodavcem, s potvrdom o prijevremenoj otplati zajma u iznosu od 71.824,00 kuna,

- potvrde o prijevremenom otplaćenom dugu II-tuženika kao zajmodavcu u iznosu od 71.824,00 kuna,

- zapisnik o vrijednosti nekretnine sastavljen po I-tuženiku, kojim je utvrđena vrijednost nekretnina u vlasništvu tužitelja u iznosu od 500.000,00 kuna,

- račun provizije kojim Performansa d.o.o. potražuje od tužitelja po osnovi provizije za posredovanje u kupoprodaji nekretnine iznos od 100.000,00 kuna,

- ugovor o kupoprodaji kojim je tužitelj svoje nekretnine prodao I-tuženiku, uz prodajnu cijenu od 500.000,00 kuna, utvrđenu zapisnikom o vrijednosti nekretnine,

- ugovor o najmu nekretnina koje su prethodno bile predmet ugovora o kupoprodaji nekretnina, kojim tužitelj i njegova supruga te nekretnine od tada koriste kao najmoprimci na vrijeme od 59 mjeseci, uz ugovorenu mjesečnu najamninu u iznosu od 9.000,00 kuna,

- poseban dodatni sporazum o pravu nazadkupa tih istih nekretnina, i to redovitom otplatom 59 mjesečnih obroka najamnine po 9.000,00 kuna i ispunjavanjem svih obveza iz ugovora o najmu nekretnina,

- da su tužitelj i njegova supruga priznali kao istinite svoje potpise na svim navedenim ispravama, te da su kasnije, kada je I-tuženik već postao vlasnik njihove kuće, posumnjali u zakonitost postupanja tuženih, tako da nisu potpisali drugu izvansudsku nagodbu niti novi ugovor o najmu od 17. prosinca 2011., već su umjesto toga podnijeli tužbu u ovoj parnici.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev ocjenjujući da Ugovor o zajmu od 24. ožujka 2010. i Ugovor o kupoprodaji od 10. veljače 2011. nisu ništetni pravni poslovi, budući nisu zelenaški ugovori.

11. Odlučujući povodom žalbe tužitelja sud drugog stupnja je potvrdio presudu suda prvog stupnja u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je Ugovor o zajmu od 24. ožujka 2010. sklopljen između tužitelja i II-tuženika ništetan pravni posao zaključivši da II-tuženik potvrdom od 10. veljače 2011. potvrđuje da nema potraživanja prema tužitelju, a na tužitelju je bio teret dokaza da je ugovor o zajmu sklopljen pod okolnostima iz čl. 329. st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO).

Nadalje sud drugog stupnja preinačio je presudu suda prvog stupnja u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva ocjenjujući da je Ugovor o kupoprodaji od 10. veljače 2011. prikriveni ugovor o zajmu, a da iz stanja spisa proizlazi da je I-tuženik u cilju sklapanja što većeg broja ugovora po lihvarskim uvjetima i tako pribavljanja protupravne imovinske koristi na štetu većeg broja građana Republike Hrvatske se povezao u zajedničko djelovanje s podijeljenim ulogama prilikom davanja zajmova zainteresiranim osobama, uz ugovaranje nerazmjerne koristi iskorištavanjem njihovih teških životnih i materijalnih prilika. Naime, drugostupanjski sud pozivajući se na čl. 12. st. 3. ZPP ocjenjuje da je nesporno da je I-tuženik u dogovoru s fizičkim osobama, a u cilju sklapanja lihvarskih ugovora i stjecanja znatne imovinske koristi, sudjelovao s ciljem da se pribavi protupravna imovinska korist.

12. Sukladno odredbi čl. 12. st. 3. ZPP u parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

13. Prema smislu te odredbe parnični je sud vezan izrekom pravomoćne kaznene presude, a ta se vezanost odnosi na činjenični opis, pravni opis i pravnu kvalifikaciju kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim. Drugim riječima, parnični sud ne može utvrđivati da je kazneno djelo počinjeno na drukčiji način od onoga koji je opisan u činjeničnom opisu izreke kaznene presude, niti da je riječ o nekom drugom kaznenom djelu koje nije pravno opisano i pravno označeno (kvalificirano) u izreci pravomoćne kaznene presude. Vezanost parničnog suda odnosi se dakle na utvrđenje da je kazneno djelo počinjeno, da je štetnik kazneno odgovoran i da je odgovoran za djelovanje onako kako je to utvrđeno kaznenom presudom, pa time i da je takvo postupanje, koje je kaznenom presudom utvrđeno kao kažnjivo, predstavlja i štetnu radnju.

14. Vezanost parničnog suda pravomoćnom osuđujućom presudom kaznenog suda obuhvaća činjenična utvrđenja iz opisa bića kaznenog djela sadržana u izreci presude kaznenog suda.

15. Stoga parnični sud nije vezan pravomoćnom osuđujućom presudom samo u pogledu odgovornosti štetnika za kazneno djelo, već i opisom štetnog događaja, s obzirom da je građanskopravna odgovornost znatno šira od kaznenopravne.

16. Međutim, u konkretnom slučaju izostaje obrazloženje drugostupanjskog suda o činjenici o kojem kaznenom postupku je riječ, u odnosu na kojeg optuženika je isti vođen, kao i je li navedenim kaznenim djelom oštećen predmetni tužitelj.

17. Polazeći od gore navedenog, proizlazi da je drugostupanjski sud donošenje pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer o navedenom ne sadrži razloge, radi čega je revizija I-tuženika osnovana.

18. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu u odnosu na I-tuženika, te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

19. U nastavku postupka sud će otkloniti nepravilnost zbog koje je došlo do počinjenja bitne povrede postupka i potom donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku.

20. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 28. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug