REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1231/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Predrag Kralik, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate dodatka na plaću, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci br. Gž R-62/2023- 3 od 15. siječnja 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu br. Pr-146/2020-29 od 9. siječnja 2023., u sjednici održanoj 28. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženoj da tužitelju isplati na ime razlike plaće bruto iznos od 31.608,04 kn/4.195,11 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose i po stopi kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude. Ujedno je naloženo tuženoj da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 14.062,50 kn/1.866,41 euro zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, do isplate.
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalbe tužitelja kao neosnovana, dok je prihvaćena žalba tužene, te je preinačena prvostupanjska presuda na način da je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, kao i zahtjev za naknadu troškova postupka (toč. I.). Naloženo je tužitelju da tuženoj naknadi troškove postupka u iznosu od 1.519,28 eura (toč. II.).
3. Rješenjem ovoga suda br. Revd-1876/2024-2 od 18. lipnja 2024. tužitelju je dopušteno izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude, a radi sljedećeg pravnog pitanja:
„Da li se sukladno odredbama čl. 139. u vezi s čl. 135. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13, 75/15, 50/16, 30/18, 125/19), odredbi čl. 4. Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće pripadnika oružanih snaga Republike Hrvatske (NN 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15, 5/17, 116/17, 39/18, 44/19, 87/19) te odredbama iz toč. II. i IV. Odluke o rasporedu radnog vremena (NN 66/14, 23/15, 84/15, 106/17, 39/18, 46/18), djelatnoj vojnoj osobi dodatak za posebne uvjete vojne službe (koji se dodatak nominalno utvrđuje u postotku od osnovice za obračun plaće) ima obračunati i platiti na stvarnu radnu angažiranost i ukupno odrađene sate rada ili samo za redovno radno vrijeme?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je podnio reviziju navodeći pravno pitanje zbog kojeg je ovaj sud dopustio izjavljivanje revizije u smislu odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) predlažući da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijanu drugostupanjsku presudu u skladu s revizijskim navodima, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
5. U odgovoru na reviziju tužena poriče sve navode tužitelja, te predlaže da se revizija odbije kao neosnovana.
6. Revizija tužitelja nije osnovana.
7. Na temelju odredbe čl. 391. st. 3. ZPP ovaj sud je ispitao pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio zahtjev tužitelja u cijelosti. Naime, drugostupanjski sud smatra da tužitelju ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, stanju pripravnosti i slično, već da djelatne vojne osobe ostvaruju dodatke za vojnu službu.
9. Pri tome drugostupanjski sud ističe da prema odredbi čl. 155. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 73/13, 75/15, 50/16, 30/18, 125/19, 158/23, 155/23 i 14/24 – dalje: Zakon) djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, neradnim danom, stanju pripravnosti i slično, nego djelatne vojne osobe ostvaruju dodatke za vojnu službu u skladu s odredbom čl. 139. Zakona. U tom članku je propisano da su dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struke (st. 1.), te da su dodaci za posebne uvjete vojne službe dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada (st. 2.). Pravo na dodatak za vojnu službu ostvaruju sve djelatne vojne osobe (st. 3.), dok dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na dužnosti s otegotnim uvjetima rada (st. 4.). Gore navedeni dodaci utvrđuju se u postotku od osnovice za obračun plaće (st. 5.).
10. Stoga drugostupanjski sud smatra da priznavanjem isplate odgovarajućeg vojnog dodatka djelatnoj vojnoj osobi, a u konkretnom slučaju je nesporno da je dodatak za vojnu službu isplaćen tužitelju, je isključena mogućnost uvećavanja plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom i stanju pripravnosti i slično.
11. Identično je propisano i u Odluci o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine" broj 66/14 – dalje: Odluka) u čl. IV. Osim toga, prema toč. V. i VI. Odluke djelatna vojna osoba obvezna je obavljati poslove dužnosti koju obnaša prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i nalozima nadređene osobe, djelatna vojna osoba obvezna je po zapovjedi ili nalogu zapovjedne osobe raditi dulje od redovnog radnog vremena zbog izvanrednog povećanja opsega poslova, žurnih izvanrednih zadaća, završetka poslova u određenom roku ili drugih potreba službe, a sati rada koje djelatna vojna osoba odradi dulje od redovnog radnog vremena se preraspodjeljuju.
12. Tužitelj u reviziji ukazuje na različitu sudsku praksu, te iznosi shvaćanje da bi mu dodatak za vojnu službu trebao obračunavati na stvarno određeni broj sati, a ne samo za sate redovnog radnog vremena.
13. Navedene tvrdnje tužitelja nisu osnovane. Naime, budući je čl. 155. Zakona izričito propisano da djelatna vojna osoba nema pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, odnosno da je Odlukom propisano da sati rada koje djelatna vojna osoba odradi dulje od redovnog radnog vremena preraspodjeljuju, pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je zahtjev tužitelja odbio.
14. Naime, tužitelj kao djelatna vojna osoba ostvaruje pravo na dodatak za vojnu službu u smislu odredbe čl. 139. st. 3. Zakona, te nije sporno da mu je taj dodatak i isplaćen. U slučaju kada se sati rada koje je tužitelj odradio dulje od redovnog radnog vremena preraspodjeljuju, to zapravo znači da mu taj dodatak pripada i na tako izvršenu preraspodjelu. Odredbom čl. 155. Zakona isključena je mogućnost da se djelatnim vojnim osobama daje uvećanje plaće za prekovremeni rad.
15. Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi:
„Sukladno odredbi čl. 139. u vezi čl. 155. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, te čl. 4. Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće pripadnika oružanih snaga, te odredbama iz toč. II. i IV. Odluke o rasporedu radnog vremena, djelatnoj vojnoj osobi dodatke za posebne uvjete vojne službe, koji se dodatak nominalno utvrđuje u postotku od osnovice za obračun plaće, moraju se obračunati samo za redovno radno vrijeme.“
16. Stoga revizija tužitelja nije osnovana, pa je istu valjalo odbiti primjenom odredbe čl. 391. st. 6. ZPP.
17. Ujedno je valjalo odbiti zahtjev tužene za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju, budući da navedeni trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP.
Zagreb, 28. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
