REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž R-127/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Zlatka Pirc, predsjednika vijeća, Dubravke Šimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice DU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], II. tužitelja FU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], III. tužiteljice AU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i IV. tužitelja ĆU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnmicima dipl. prav. JU, dipl. prav. RU, dipl. prav. VU, dipl. prav. DUA i dipl. prav. KU iz [obrt], [adresa], protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo pravosuđa, [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu iz Velike [adresa], po zamjeniku Općinskog državnog odvjetnika Krešimiru Balogu, radi isplate, rješavajući žalbu tuženice protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić- Gradu, poslovni broj: Pr-23/2024-9, od 18. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženice Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, poslovni broj: Pr- 23/2024-9, od 18. listopada 2024..
II. Odbija se tuženica sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja tuženici je naloženo da, na ime razlike plaće po osnovi prekovremenog rada u razdoblju od 1. kolovoza 2017., do 30. rujna 2021., isplati tužiteljima i to: DU iznos od 3.534,38 EUR, II. ŠU iznos od 3.183,43 eur, III. AU iznos od 5.448,45 EUR i IV. LU iznos od 4.879,16 EUR, sve sa zakonskom zateznom kamatom pobliže naznačenoj u izreci presude, kao i naknadi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 996,34 EUR.
2. Protiv presude žalbu je pravovremeno podnijela tuženica zbog razloga navedenih u članku 353. stavak 1. točka 1-3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se presuda ukine, podredno preinači i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe.
3. Tužitelji u odgovoru na žalbu predlažu da se žalba odbije i prvostupanjska presuda potvrdi.
4. Žalba nije osnovana.
5. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, pa nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
6. Stoga u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano ukazuje žalbom, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točki 2.,
4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavak 2. ZPP-a.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja, svi zaposleni kod tuženice na mjestu državnih službenika, u Upravi za zatvorski sustav, u ..., za isplatu naknade plaće za prekovremeni rad za razdoblje od 1. kolovoza 2017. do 30. rujna 2021., i to: I. tužiteljici DU u iznosu od 3.534,38 EUR, II. tužitelju ŠU u iznosu od 3.183,43 EUR, III. tužiteljici AU u iznosu od 5.448,45 EUR i IV. tužitelju ĆU u iznosu od 4.879,16 EUR, sve sa zakonskom zateznom kamatom.
8. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev pozivom na članak 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 3. kolovoza 2013. (Narodne Novine broj 104/13, 150/13, 153/13, 71/16, 123/16, 112/17, 12/18, 2/19, 119/19, 66/20), kojim je propisano da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od 8 sati, kao i rad subotom i nedjeljom.
9. Prvostupanjski sud zaključuje da su tužitelji radili u radnom vremenu koje je raspoređeno od ponedjeljka do petka (8 sati dnevno), te da se njihov rad duži od 8 sati mora definirati kao prekovremeni radi, pa na taj način na rad tužitelja dolazi do primjene odredaba članka 38 KU, jer tuženica nije donijela odluku u preraspodjeli radnog vremena, niti odluku o radu na drugačiji način.
9.1. Visinu tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud utvrdio je vještačenjem, sukladno evidenciji rada dostavljenoj od strane tuženice, rješenjima o rasporedu tužitelja na radno mjesto i obračunskim ispravama za isplatu plaće.
10. Tuženica žalbom osporava navedena utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda, osporava stav prvostupanjskog suda da se svaki sat rada tužitelja, koji je prema rasporedu rada radio na blagdan i neradni dan koji je padao između ponedjeljka i petka, automatski treba obračunati kao prekovremeni rad, jer tužitelji nisu radili u redovnom radu od ponedjeljka do petka, već u turnusu u ciklusima 12 sati rade – 24 sata odmora – 12 sati rade – 48 sati odmora. Takvi djelatnici imaju nadopunu satnice, jer u pojedinim mjesecima ne odrade redovni mjesečni fond sati, za razliku od službenika čiji je rad organiziran od ponedjeljka do petka koji nemaju nadopunu satnice, jer uvijek ostvare redovni mjesečni fond radnih sati, a koji se dobije na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži sa 8 sati.
10.1. Stoga ističe, iako u fond radnih sati ne ulaze blagdani i neradni dani, svaki sat rada tužitelja na blagdan ne obračunava se kao prekovremeni rad, kako je to učinio pogrešno prvostupanjski sud, već samo ukoliko tako odrađeni sati prelaze mjesečni fond radnih sati ili su duži od redovnog turnusa.
11. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je njihovo radno vrijeme organizirano od ponedjeljka do petka, po 8 sati, na način da jedan tjedan rade 8-16 sati, a drugi tjedan od 13-21 sati, da subotom i nedjeljom nisu radili, da su jednom do dva puta mjesečno radili subotom, nedjeljom i praznikom, u dežurstvu od 11-20 sati, koji rad im nije isplaćivan kao prekovremeni rad, nego im je odobravan jedan slobodan dan. 12. Obzirom da tuženica nije priložila u spis odluku o radnom vremenu tužitelja, odnosno o preraspodjeli radnog vremena, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio kao istinite iskaze tužitelja da su radili svaki dan od ponedjeljka do petka, u trajanju od 8 sati, pa žalbeni navodi tuženice, da se radilo o smjenskom radu tužitelja u ciklusima 12 – 24 – 12 – 48, nisu ničim dokazani.
13. Knjigovodstveni vještak je iz evidencije o radnom vremenu, utvrdio broj prekovremenih sati koji su ostvarili tužitelji u utuženom razdoblju, u nalazu je prikazao obračun radnih sati i neisplaćene razlike plaće, te je za redovan rad, od ponedjeljka do petka, u trajanju od 8 sati, obračunao nadopunu satnice za radne dane u kojima tužitelji nisu radili jer su, po nalogu tuženice, koristili slobodne dane umjesto uvećanja plaće po osnovi prekovremenog rada, a svaki sat rada subotom i nedjeljom obračunao je kao prekovremeni rad, te je utvrđena razlika neisplaćenog dodatka za prekovremeni rad s naknadom za nadopunu satnice za tužitelje i to za I. tužiteljicu DU u iznosu od 3.534,38 EUR, II. tužitelja ŠU u iznosu od 3.183,43 EUR, III. tužiteljicu AU u iznosu od 5.448,45 EUR i IV. tužitelja LU u iznosu od 4.879,16 EUR, sve sukladno članku 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ( NN 104/13, 150/13, 153/13, 71/16, 112/17, 12/18, 2/19, 119/19 i 66/20).
14. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno prihvatio nalaz vještaka kao stručan i objektivan, te je pravilno, sukladno članku 38. KU, obvezao tuženicu da tužiteljima plati prekovremeni rad u utuženom razdoblju, u visini kako proizlazi iz nalaza vještaka, pravilno zaključujući da je rad tužitelja u utuženom razdoblju bio organiziran u radnom vremenu koje je raspoređeno od ponedjeljka do petka u trajanju od 8 sati tjedno, obzirom da tuženica nije dokazala suprotno.
15. Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na članku 154. stavak 1. ZPP-a, a njihova visina pravilno odmjerena prema priloženom troškovniku i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15,37/22 i 138/23)
16. Zbog navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena, sukladno članku 368. stavak 1. ZPP-a.
17. Tuženica je odbijena sa zahtjevom za nadoknadom troška sastava žalbe, jer s istom nije uspjela, sukladno članku 166. stavak 1., u vezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP-a.
18. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.
Slavonski Brod, 28. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća
mr. sc. Zlatko Pirc
