REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr-8/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa, predsjednika Vijeća te dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. i dr. sc. Branka Brkića, članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog GA i drugih zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. u vezi s člankom 52. Kaznenog zakona (''Narodne novine'' broj 125/2011. i 144/2012. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Rijeci od 10. srpnja 2023. broj K-725/2015-252 i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 24. travnja 2024. broj I Kž-179/2024-7, u sjednici Vijeća održanoj 28. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Utvrđuje se da je zahtjev osuđenog GA za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osnovan, a u povodu tog zahtjeva po službenoj dužnosti i u odnosu na osuđenog MA i osuđenog DA, preinačuje se pravomoćna presuda koju čine presuda Općinskog suda u Rijeci od 10. srpnja 2023. broj K-725/2015-252 i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 24. travnja 2024. broj I Kž-179/2024-7 te se na temelju članka 452. točke 6. Zakona o kaznenom postupku (''Narodne novine'' broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22. i 36/24. - dalje: ZKP) protiv
osuđenog MA (s osobnim podacima kao u prvostupanjskoj presudi),
osuđenog DA (s osobnim podacima kao u prvostupanjskoj presudi),
i
osuđenog GA (s osobnim podacima kao u prvostupanjskoj presudi)
ODBIJA OPTUŽBA
da bi:
u razdoblju od 1. svibnja 2013. do 26. svibnja 2013., na dionicama željezničke pruge Delnice-Fužine, zajedno i po prethodnom dogovoru sa sada pok. ŽA, u nakani prisvajanja nepripadnih im stvari, uporabom podesnog alata demontirali bakreno uže koje služi u svrhu povratnog vodiča za zaštitu SS i TK vodova od utjecaja elektrovuče 25 kV, 50 Hz, vlasništvo TD ''HŽ infrastruktura'' d.o.o. Zagreb, pa su tako:
a) u periodu od 1. svibnja 2013. do 16. svibnja 2013., na dionici željezničke pruge Lokve-Fužine, demontirali i za sebe zadržali ukupno 820 metara bakrenog užeta, u količini od 692,90 kg, vrijednosti 9.769,89 kuna,
b) u periodu od 15. svibnja 2013. do 26. svibnja 2013., na dionici željezničke pruge Delnice-Lokve, demontirali i za sebe zadržali ukupno 166 metara bakrenog užeta, u količini od 140,27 kg, vrijednosti 7.981,36 kuna,
čime su na štetu TD ''HŽ infrastruktura'' d.o.o. za sebe zadržali bakreno uže ukupne vrijednosti od 17.751,25 kuna,
dakle, tuđu pokretnu stvar oduzeli drugome s ciljem da je protupravno prisvoje,
pa da bi time počinili produljeno kazneno djelo protiv imovine – krađom iz članka 228. stavka 1. u vezi s člankom 52. KZ/11.
Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP-a troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 5. ZKP-a, nužni izdaci osuđenika te nužni izdaci i nagrada njihovih branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Rijeci od 10. srpnja 2023. broj K-725/2015-252 i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 24. travnja 2024. broj I Kž-179/2024-7 proglašen je krivim GA zbog počinjenja produljenog kaznenog djela krađe iz članka 228. stavka 1. u vezi s člankom 52. KZ/11. te je osuđen na kaznu zatvora devet mjeseci. U kaznu mu je na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 9. siječnja 2018. do 25. siječnja 2018. te od 22. lipnja 2023. do 10. srpnja 2023.
2. Osuđeni GA je po braniteljici, odvjetnici Ivi Bilandžija, podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje presude, ''zbog povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika iz članka 469 točka 3. ZKP-a''. Predložio je da se ''pobijane presude preinači na način da odbije optužbu, podredno da iste ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje''.
3. Zahtjev sa spisom je u skladu s člankom 518. stavkom 4. ZKP-a bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je podnijelo odgovor na zahtjev u kojemu je predložilo njegovo odbijanje. Taj je odgovor dostavljen osuđeniku i braniteljici (iza lista 631 spisa).
4. Zahtjev je osnovan.
5. Osuđenik u zahtjevu navodi da je osuđen za produljeno kazneno djelo krađe koje je počinjeno od 1. do 26. svibnja 2013. Ističe da prema članku 81. KZ/11. ''zastara nastupa protekom 10 godina'' te smatra da je zastara nastupila 26. svibnja 2023. Budući da je prvostupanjska presuda donesena 23. srpnja 2023. ''nakon što je nastupila zastara kaznenog progona'', to je ''povrijeđen zakon na štetu osuđenika''.
5.1. Potkrjepljujući te navode, osuđenik navodi da ''produljenje zastarnih rokova nije zakonom predviđeno u slučaju primjene instituta produljenog kaznenog djela'' te da odredba članka 52. KZ/11. ''koja propisuje mogućnost izricanja kazne za polovicu veće od gornje mjere kazne propisane za utvrđeno djelo, nema utjecaja na protek zastarnog roka predviđenog zakonom''. Poziva se i na Zaključak 2. sa sastanka predsjednika kaznenih odjela županijskih sudova s predsjednicima vijeća i Službom evidencije Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 12. travnja 2016. broj Su IVk- 21/16-9, koji glasi: ''Odredba članka 52. stavka 5. KZ/11 koja kod produljenog kaznenog djela propisuje mogućnost izricanja kazne za polovicu veće od gornje mjere kazne propisane za utvrđeno djelo, nema utjecaja na doseg maksimalnog trajanja istražnog zatvora kako je propisano u članku 133. ZKP/08.'' Iz zahtjeva slijedi da bi se taj zaključak smisleno trebao primijeniti i kod računanja zastare kaznenog progona kod produljenog kaznenog djela.
5.2. Smatra da pravomoćna presuda ''na štetu okrivljenika proizvoljno i arbitrarno tumači zakonske odredbe'' te da je takvo tumačenje ''protivno odredbi članka 29 Ustava RH i članka 6.1. Konvencije'' pa je time osuđeniku ''povrijeđeno i pravo na jednakost pred zakonom iz članka 14 stavak 2. Ustave RH'' jer su u pravomoćnoj odluci sudovi ''postupili bitno drugačije u odnosu na slične pravne situacije''.
6. Nije u pravu osuđenik kada tvrdi da je tumačenje zakonskih odredbi o zastari nižestupanjskih sudova ''proizvoljno i arbitrarno''. Takvo bi samovoljno tumačenje postojalo ako ono u obrazloženju uopće ne bi imalo razloge ili bi oni bili očito nerazumni. No, o tome ovdje nije riječ, jer su nižestupanjski sudovi u obrazloženju dali razloge zašto smatraju da nije nastupila zastara kaznenog progona i ti razlozi nisu nerazumni. Zato obrazloženje pravomoćne odluke nije samovoljno, ali je pogrešno pa je u pravu osuđenik kada tvrdi da je tumačenjem iz pravomoćne presude povrijeđen zakon na štetu osuđenika.
6.1. Naime, kada propisuje rokove nastupa zastare kaznenog progona u Općem dijelu KZ/11. u članku 81. stavku 1. koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela (jednako kao i u članku 81. stavku 1. Kaznenog zakona koji je sada na snazi; ''Narodne novine'' broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. – ispravak, 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024. - dalje: KZ/24.), tada zakon propisuje da se rokovi odnose ''za kaznena djela za koje se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od'' određenog broja godina.
6.2. Izričaje iz članka 81. stavka 1. KZ/11. (kao i iz članka 81. stavka 1. KZ/24.) ''za kaznena djela za koje se može izreći kazna zatvora'' treba tumačiti tako da se rokovi zastarijevanja kaznenog progona odnose na kazne zatvora koje su za kaznena djela propisane u posebnom dijelu, a ne na mogućnosti prilagodbe kazne zatvora koje su predviđene u općem dijelu kaznenog zakona. Takve mogućnosti prilagodbe kazne koju će sud izreći u konkretnoj situaciji predviđene su primjerice kod ublažavanja kazne (članak 48. KZ/11. i KZ/24.) ili kod izricanja jedinstvene kazne zatvora za kaznena djela počinjena u stjecaju (članak 51. KZ/11. i KZ/24.). Mogućnost izricanja veće kazne za produljeno kazneno djelo (članak 52. stavak 2. KZ/11. i KZ/24.) također predstavlja mogućnost prilagođavanja izrečene kazne i zapravo je riječ o pooštravanju kazne za produljeno kazneno djelo.
6.3. Računanje zastarnih rokova za kazneni progon prema mogućnostima prilagođavanja izrečene kazne koje su predviđene u općem dijelu dovelo bi do smanjenja zastarnih rokova uvijek kada je kaznu moguće ublažiti, do povećanja zastarnih rokova kada je riječ o izricanju kazne za kaznena djela počinjena u stjecaju ili, kao u ovoj situaciji, do duljeg trajanja roka zastare kaznenog progona za produljeno kazneno djelo krađe. Prema tome, kazneni progon za kazneno djelo krađe za koje je predviđena kazna zatvora do tri godine, prema članku 81. stavku 1., podstavku 4. (KZ/11. i KZ/24.) zastarijeva za 10 godina od počinjenja djela bez obzira na to je li riječ o produljenom kaznenom djelu krađe ili o kaznenom djelu krađe koje ima samo jednu protupravnu radnju. Stoga je u konkretnoj situaciji nastupila zastara kaznenog progona 26. svibnja 2023., dakle prije nego što je 10. srpnja 2023. izrečena prvostupanjska presuda.
6.4. Treba dodati da bi drukčije tumačenje rokova zastarijevanje kaznenog progona, odnosno tumačenje iz nižestupanjske odluke, dovelo do pravne nesigurnosti pa i nejednakosti, jer bi rok zastare kaznenog progona ovisio o tome je li ili nije riječ o produljenom kaznenom djelu, postoje li ili ne postoje uvjeti za ublažavanje kazne, a kod stjecaja kaznenih djela postojala bi mogućnost osude za neko kazneno djelo u stjecaju iako je za to djelo nastupila zastara kaznenog progona ili do računanja zastare kaznenog progona prema jedinstvenoj kazni zatvora koju je moguće izreći.
7. Slijedom iznesenoga, osnovan je zahtjev osuđenog GA za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude. Budući da se razlozi zbog kojih je zahtjev osnovan odnose i na suosuđenike MA (koji nije podnio zahtjev) i DA (koji prema zakonu nije niti mogao podnijeti zahtjev jer mu je izrečena uvjetna osuda pa po pobijanoj presudi nije niti trebao izdržavati kaznu zatvora), postupljeno je po službenoj dužnosti kao da takvi zahtjevi postoje (članak 519. u vezi s člankom 511. stavkom 2. ZKP-a) pa je, na temelju članka 519. u vezi s člankom 513. stavkom ZKP-a i na temelju članka 452. stavka 6. ZKP-a, presuđeno kao u izreci te je odbijena optužba u odnosu na sve osuđenike.
Zagreb, 28. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća
Damir Kos
