Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-5680/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Vlatki Fresl Tomašević, u parničnom predmetu tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., [osobni identifikacijski broj], Vrti put 1, Zagreb, zastupan po zakonskim zastupnicima a ovi po generalnom punomoćniku Martinu Garašić, odvjetniku u Zagrebu, Trnjanska cesta 37/2, protiv tuženika NZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja o mjesnoj nenadležnosti Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Povrv-111/2023-6 od 19. siječnja 2024., dana 28. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
Preinačuje se rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Povrv 111/2023- 6 od 19. siječnja 2024. i rješava:
Odbija se kao neosnovan tužiteljev prigovor mjesne nadležnosti Općinskog suda u Zadru.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem sud prvog stupnja prihvatio je prigovor tužitelja o mjesnoj nenadležnosti prvostupanjskog suda i proglasio se mjesno nenadležnim za suđenje u ovom sporu te odlučio da će se po pravomoćnosti rješenja spis dostaviti mjesno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.
2. Protiv tog rješenja žali se tuženik ponavljajući navode iz prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave te predlaže pobijano rješenje preinači u smislu žalbenih navoda.
3. Žalba tuženika je osnovana.
4. Pošavši od utvrđenja da je tužitelj, prije ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv ovršenika, sada tuženika javnom bilježniku Suzani Hrabra u [adresa], radi naplate iznosa od 14,93 eura s pripadajućim kamatama i troškovima postupka, da je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv- 17181/2022, UPP/OS-Ovrv-1715/2022 od 15. prosinca 2022., da je protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik pravodobno podnio prigovor te je rješenjem suda provg stupnja gornji poslovni broj od 13. travnja 2023. stavljeno izvan snage predmetno rješenje o ovrsi, u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su sve provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, da je tužitelj podneskom od 2. svibnja 2023. zatražio od suda da se predmet ustupi na daljnje postupanje Općinskom građanskom sudu u Zagrebu na temelju čl. 70. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/2023 u daljnjem tekstu: ZPP) i sporazuma između tužitelja i tuženika o mjesnoj nadležnosti suda u Zagrebu, jer da je ugovor između tužitelja i tuženika sklopljen tužiteljevim prihvatom tuženikovog zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa, sastavni dio kojeg su Opći uvjeti poslovanja A1 Hrvatska d.o.o. te da je istima određeno da će se sporovi proizašli iz ugovora o pretplatničkom odnosu, ukoliko se ne riješe mirnim putem, riješiti pred nadležnim sudom u Zagrebu, slijedom čega se primjenjujući odredbe čl. 20. st. 1. i čl. 70. ZPP, sud prvog stupnja proglasio mjesno nenadležnim za suđenje u ovom predmetu, te je odredio da će se po pravomoćnosti rješenja predmet ustupiti mjesno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.
5. Tužitelj navodi da je u ovom predmetu podnio tužbu radi naplate 14,93 eura s pripadajućim kamatama na ime telekomunikacijskih usluga navodeći kako je istim ugovorena prorogacijska klauzula kojom je u slučaju spora nadležan sud u Zagrebu.
6. Prema odredbi čl. 3. Direktive vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva) smatrat će se nepoštenom ona jednostrana određena klauzula koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroči značajnu neravnotežu pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Opća klauzula nepoštenosti odnosi se na tri glavna kriterija za test kojemu se podvrgavaju jednostrano određene klauzule:
- ugovorna odredba mora biti takva da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo,
- mora postojati značajna neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama i
- mora se protiviti načelu savjesnosti i poštenja.
7. U konkretnom slučaju ugovor je sklopljen putem prodajnog razgovora na daljinu 7. prosinca 2021. kada je na snazi bio Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 41/2014, 110/2015, 14/2019, 19/2022, dalje: ZZP), a odredbom čl. 49. st.1. ZZP je propisano da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.
7.1. Odredbom čl. 50. ZZP propisano je da ugovorne odredbe koje bi se, uz ispunjenje pretpostavki iz članka 49. ovoga Zakona, mogle smatrati nepoštenima jesu, između ostalih, odredba kojom se isključuje, ograničava ili otežava pravo potrošača da prava iz ugovora ostvari pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, a poglavito odredba kojom se obvezuje potrošača na rješavanje spora pred arbitražom koja nije predviđena mjerodavnim pravom, odredba koja onemogućava izvođenje dokaza koji idu u prilog potrošaču ili odredba kojom se teret dokaza prebacuje na potrošača kada bi, prema mjerodavnom pravu, teret dokaza ležao na trgovcu, a odredba čl. 55. st.1. ZZP propisuje da je nepoštena ugovorna odredba ništava.
8. Presudom Oceano Grupo Editorial SA i Salvat Editores SA v Rocio Murciano Quintero i drugi (spojeni predmeti C-240/98 do C-244/98), utvrđena je obveza nacionalnih sudova da ex offo ispituju nepoštenost spornih odredbi bez obzira radi li se o materijalnim ili postupovnim odredbama. Tom odlukom sud je zaključio da se prorogacijska klauzula u potrošačkom ugovoru kojom je ugovorena isključiva nadležnost suda u mjestu glavnog poslovnog mjesta prodavatelja ili pružatelja usluge, treba smatrati nepoštenom u smislu čl. 3. Direktive ako su ispunjene temeljne pretpostavke: da nije bilo posebnog pregovaranja te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Nadalje, tom odlukom Sud Europske unije presudio je da zaštita potrošača propisana Direktivom uključuje mogućnost da nacionalni sud prilikom odlučivanja jesu li nacionalni sudovi nadležni za raspravljanje određenog tužbenog zahtjeva ocijeni odredbu ugovora kojeg razmatra nepoštenom, a presudio je i da obveza tumačenja nacionalnih odredbi u skladu s Direktivom zahtijeva da nacionalni sud prednost dade tumačenju koju omogućuje da se sud, čija je nadležnost prorogirana nepoštenom ugovornom odredbom, po službenoj dužnosti oglasi nenadležnim.
9. U konkretnom slučaju radi se o odredbi ugovora o kojoj stranke nisu pregovarale, već je sastavni dio tipskog ugovora tužitelja, na čiji sadržaj tuženik nije imao utjecaj, što uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama i predstavlja nepoštenu ugovoru odredbu, budući da bi radi ostvarenja svojih prava i obveza tuženik bio u obvezi putovati u Zagreb, što bi, budući živi u [adresa] odnosno na području Općinskog suda u Zadru, uzrokovalo značajnu financijsku neravnotežu i neravnotežu u procesno ravnopravnom položaju ugovornih strana.
10. S obzirom na to da prema odluci Suda Europske unije treba favorizirati tumačenje nacionalnih odredbi u skladu s Direktivom koja omogućuje da se sud po službenoj dužnosti oglasi nenadležnim onda kada je njegova nadležnost prorogirana nepoštenom ugovornom odredbom, u kontekstu svega navedenog treba zaključiti da se na temelju nepoštene odredbe ugovora ne može zasnovati nadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu.
10.1. Prema tome, proizlazi da među strankama nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu odredbe čl. 70. st. 1. do 4. ZPP te da je ista ništetna sukladno čl. 55. st. 1. ZZP.
11. Sudska nadležnost (apsolutna, stvarna, mjesna) se prosuđuje s obzirom na činjenično stanje kakvo je postojalo u vrijeme podnošenja tužbe sudu, ali po propisima koji vrijede u vrijeme odlučivanja o nadležnosti.
12. Dakle, pitanje nadležnosti suda je pretpostavka za postupanje nadležnog suda zbog čega se nadležnost ispituje primjenom procesnih zakonskih odredbi koje su na snazi, tj. koje se primjenjuju, u vrijeme odlučivanja o nadležnosti.
13. Slijedom navedenog, a kako se ugovorna odredba koja sadrži prorogacijsku klauzulu ima smatrati ništetna, te kako tuženik ima prebivalište u [adresa], valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP preinačiti prvostupanjsku rješenje i tužiteljev prigovor mjesne nadležnosti odbiti, te riješiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagrebu, 28. siječnja 2025.
Sutkinja:
Vlatka Fresl Tomašević
