Poslovni broj: UsI-1045/2024-9
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice KNČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po opunomoćenici Miji Milaković, odvjetnici u Koprivnici, Frana Galovića 6, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, OIB: 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, nakon javne i usmene rasprave zaključene 16. siječnja 2025. u odsutnosti uredno pozvanih tužiteljice i tuženika, objavljene 28. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-361-05/23-26/169, Urbroj: 531-03-4-24-2 od 1. ožujka 2024. i rješenja Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, Ispostave Biograd na Moru, Klasa: UP/I-361- 03/13-11/3558, Urbroj: 2198-07-02/1-23-7-MV od 28. veljače 2023., te da se predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
Obrazloženje
1.U pravovremenoj tužbi tužiteljice podnesenoj 24. travnja 2023. protiv rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-361-05/23-26/169, Urbroj: 531-03-4-24-2 od 1. ožujka 2024., tužiteljica u bitnom najprije reproducira izreke osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, nakon čega navodi kako tužbu podnosi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede odredaba upravnog postupka. Kao prvo ističe nepobitnu činjenicu da je njena kuća za koju je zatražila donošenje rješenja o izvedenom stanju, te u tu svrhu dala izraditi geodetski i arhitektonski snimak izvedenog stanja, dijelom sagrađena prije dana 21. lipnja 2011. i to baš prizemlje predmetne kuće, dok je dakle drugi dio kuće, odnosno 1. kat kuće sagrađen poslije navedenog datuma koji se uzima kao granični datum za mogućnost izdavanja rješenja o izvedenom stanju. Ovo nije potrebno dokazivati jer u spisu predmeta postoje fotografije i aviosnimak postojećeg stanja. S obzirom na ovu nespornu činjenicu smatra da je prvostupanjsko tijelo pogrešno utvrdilo činjenično stanje jer je naprosto moralo utvrditi da je za predmetnu kuću prizemlje u zakonskom okviru mogućnosti ozakonjenja odnosno „legalizacije“, dok je za prvi kat ove kuće, a s obzirom da je kuća sagrađena u građevinskom području stambene namjene prema važećem PPU grada [adresa], moguće ishoditi građevinsku dozvolu. Naime, predmetna građevina nalazi se na kat. čest. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], dakle u području koje je prema važećem PPU unutar građevinskog područja i to stambene namjene. Smatra da su joj donošenjem pobijanih rješenja povrijeđena njena stečena prava utemeljena na zakonu kojim se regulira mogućnost ozakonjenja nezakonito izgrađenih građevina. Ovdje ističe i sljedeće, a to je da je predmetnu kuću kupila 2011. u mjesecu rujnu, dakle netom po dovršenom aviosnimku postojećih stanja (21. lipnja 2011.) te da je odmah potom započela nadogradnju predmetne kuće odnosno podizanje prvog kata. Tu je došlo do pogreške izrade arhitektonskog snimka jer je isti izrađen kao da je i prvi kat predmet „legalizacije“ što zaista nije jer je taj prvi kat izgrađen nakon 21. lipnja 2011., što je odmah istaknula. Uvažavajući dakle ove sve već utvrđene činjenice o kojima u spisu predmeta postoje jasni i nedvojbeni dokazi, smatra da može osnovano podnijeti ovu tužbu te isto tako osnovano i utemeljeno na važećim zakonskim odredbama zatražiti od Upravnog suda da poništi pobijana rješenja jer su za to ispunjene sve zakonske pretpostavke, slijedom čega je tužbenim zahtjevom predložila sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporena rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, te predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, između ostalog naglasio kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kao i da u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja, slijedom čega je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.
3.U sporu je održana rasprava 16. siječnja 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju nisu pristupili uredno pozvani tužiteljica i tuženik pa je rasprava održana u njihovoj odsutnosti.
4.Sud je odbio prijedlog opunomoćenice tužiteljice iz podneska od 16. siječnja 2025. za odgodom zakazane rasprave kao neosnovan, to stoga što opunomoćenica tužiteljice u odnosu na službenu spriječenost nije dostavila nikakvu dokumentaciju iz koje bi bilo razvidno o kakvim razlozima bi se radilo koji bi spriječili dotičnu da pristupi zakazanoj raspravi, dok u odnosu na loše vremenske prilike je za kazati kako je već od 14. siječnja 2025. normaliziran promet na relaciji Koprivnica-Split, pa imajući u vidu da je rasprava bila zakazana za 16. siječnja 2025. u 12,15 sati, nedvojbeno je da je opunomoćenica tužiteljice imala mogućnost pristupiti na zakazanu raspravu ili pak angažirati zamjenskog opunomoćenika, no kako ona na raspravu nije pristupila, niti je angažirala zamjenskog opunomoćenika, takav prijedlog tužiteljice ukazao se u cijelosti neutemeljenim, pa je stoga odbijen kao neosnovan.
5.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno s prilogom, odgovor na tužbu tuženika, podnesak tužiteljice od 17. rujna 2024. zajedno s prilogom, podnesak tužiteljice od 16. siječnja 2025., te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.
6.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.
7.Tužbeni zahtjev nije osnovan.
8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.
9.Naime, prvostupanjskim rješenjem Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, Ispostave Biograd na Moru, Klasa: UP/I-361-03/13-11/3558, Urbroj: 2198-07-02/1-23-7-MV od 28. veljače 2023., odbijen je zahtjev tužiteljice za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu zgradu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u bitnom iz razloga što tužiteljica niti nakon što ju je prvostupanjsko tijelo zaključkom od 4. srpnja 2022. pozvalo da dostavi dokaze o otklanjanju nedostataka zbog kojih se predmetna zgrada ne može ozakoniti i to u roku od 30 dana, uz upozorenje da će se, ukoliko ne postupi sukladno zaključku, zahtjev odbiti prema odredbi članka 47. stavka 4. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09), pa kako tužiteljica nije postupila sukladno tom zaključku, prvostupanjsko tijelo je zahtjev odbilo pozivom na citiranu odredbu Zakona o općem upravnom postupku.
10.Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-361-05/23-26/169, Urbroj: 531-03-4-24-2 od 1. ožujka 2024. postupajući po žalbi tužiteljice, njezina žalba je odbijena čime je potvrđeno naprijed citirano prvostupanjsko rješenje, u bitnom iz identičnih razloga na koje se pozvalo i tijelo prvog stupnja u svom rješenju, odnosno što je i tuženik smatrao da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za izdavanje rješenja o izvedenom stanju s obzirom da tužiteljica u ostavljenom roku određenom u zaključku prvostupanjskog tijela nije postupilo sukladno istom, slijedom čega je tuženik naznačeno rješenje ocijenio pravilnim i zakonitim.
11.Među strankama ovog spora nije prijeporno da je tužiteljica prvostupanjskom tijelu 24. lipnja 2013. podnijela zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu zgradu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
12.Također, nije sporno ni da je prvostupanjsko tijelo zaključkom od 4. srpnja 2022., a nakon što je izvršen uvid u DOF5/2011 te je utvrđeno da je predmetna zgrada vidljiva, ali da nije vidljiva u maksimalnim gabaritima kako je to prikazano u snimku izvedenog stanja jer je utvrđeno da je vidljiva etaža prizemlja ravne ploče, dok etaža kata, te dvostrešno krovište nedvojbeno nisu vidljivi, slijedom čega je utvrđeno da su sukladno čl. 2. st. 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama naknadno nakon 21. lipnja 2021. izvedeni radovi etaže kata, kao i dvostrešno krovište, kod kojeg stanja stvari budući se radi o naknadno izvedenim radovima izvan definiranih vanjskih gabarita koji se ne mogu ozakoniti, tijelo prvog stupnja sukladno čl. 20. st. 4. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“ 86/12 i 143/13) zatražilo otklanjanje nedostataka zbog kojih se zgrada ne može ozakoniti u roku od 30 dana, uz upozorenje da ukoliko u ostavljenom roku ne dostavi zatraženo da će se zahtjev odbiti sukladno čl. 47. st. 4. Zakona o općem upravnom postupku, po kojem zaključku tužiteljica nije postupila iako je predmetni zaključak uredno zaprimila 13. srpnja 2022.
13.Međutim, među strankama ovog spora prijepornim se ukazuje jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za predmetnu nezakonito izgrađenu zgradu, konkretno je li došlo do povrede odredbi Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama i Zakona o općem upravnom postupku na štetu tužiteljice, slijedom čega je sporna primjena prava, dok činjenice nisu sporne, pa je prijeporna zakonitost osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela u cijelosti.
14.Odredbom čl. 47. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) propisano je da je stranka dužna iznijeti točno, istinito i određeno činjenično stanje na kojem temelji svoj zahtjev. Kad se ne radi o općepoznatim činjenicama, stranka je dužna za svoje navode ponuditi dokaze i po mogućnosti ih podnijeti. Ako stranka tako ne postupi, službena osoba zaključkom će je pozvati da to učini u primjerenom roku.
Stavkom 4. istog članka propisano je da kad stranka nije u ostavljenom roku dostavila zatražene dokaze, a postupak je pokrenut na zahtjev stranke, službena osoba ocijenit će od kakve je to važnosti za rješavanje upravne stvari. Ako se bez tih dokaza ne može udovoljiti zahtjevu stranke, zahtjev će se rješenjem odbiti. Odredbom čl. 20. st. 4. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“ 86/12 i 143/13) propisano je da rješenje o izvedenom stanju nezakonito izgrađene zgrade može se donijeti ako podnositelj zahtjeva otkloni nedostatak zbog kojeg se ne može ozakoniti zgrada (ukloni etažu ili drugi dio građevine, zatvori otvor na međi i sl.).
15.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem postupajući po žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja istu odbio, ovo stoga što je i ovaj sud stajališta kako u predmetnoj upravnoj stvari nisu bile ispunjene pretpostavke da bi se zahtjevu za izdavanje rješenja o izvedenom stanju moglo udovoljiti s obzirom da tužiteljica nije postupila sukladno naprijed navedenom zaključku prvostupanjskog tijela iako je u istom bila upozorena da ukoliko u ostavljenom roku ne postupi po istom da će se zahtjev odbiti, po kojem ona nije postupila, to i ovaj sud nalazi da predmetni zahtjev tužiteljice nije bilo moguće usvojiti, slijedom čega je prvostupanjsko tijelo svoje rješenje donijelo pravilnom primjenom odredbe čl. 47. st. 4. Zakona o općem upravnom postupku, te je i tuženik pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv tog rješenja, kod kojeg stanja stvari sud osporene akte kako tuženika, tako i prvostupanjskog tijela cijeni u cijelosti pravilnima i zakonitima, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakona na štetu tužiteljice.
16.Nadalje, ovaj sud nalazi potrebnim prije svega navesti kako iz spisa upravnog tijela kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu nedvojbeno proizlazi da je prvostupanjskim rješenjem u smislu odredbe članka 2. te 20. st. 4. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, a pozivom na odredbu članka 47. stavka 4. Zakona o općem upravnom postupku odbijen zahtjev tužiteljice za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za predmetnu nezakonito izgrađenu zgradu, dok iz obrazloženja tog rješenja kao razlog odbijanja u bitnom, proizlazi da je tužiteljica 24. lipnja 2013. podnijela citirani zahtjev, koja je potom zaključkom prvostupanjskog tijela, Klasa: UP/I-361-03/13-11/3558, Urbroj: 2198-07-02/1-22-6-MV od 4. srpnja 2022. pozvana u roku od 30 dana dostaviti dokaze o otklonjenim nedostacima, jer je očevidom na terenu obavljenim 19. srpnja 2021. te uvidom u digitalnu ortofoto kartu DOF5/2011 utvrđeno da se radi o zgradi koja se sukladno članku 2. stavak 1. Zakona o postupanja s nezakonito izgrađenim zgradama ne može ozakoniti, to pak stoga što je utvrđeno da je predmetna zgrada vidljiva, ali da nije vidljiva u maksimalnim gabaritima kako je to prikazano na snimku izvedenog stanja budući je vidljiva etaža prizemlja ravne ploče, dok etaža kata i dvostrešno krovište nedvojbeno nisu vidljivi, uz upozorenje da ukoliko ne postupi sukladno zatraženom, da će se zahtjev odbiti na temelju odredbe članka 47. Zakona o općem upravnom postupku. Nadalje, iz spisa proizlazi kako tužiteljica nije postupila po citiranom zaključku prvostupanjskog tijela, iako je isti uredno zaprimila 13. srpnja 2022., slijedom čega je zahtjev odbijen prvostupanjskim rješenjem, protiv kojeg rješenja je tužiteljica izjavila žalbu, koja je odbijena osporenim rješenjem tuženika, a u odnosu na koje je tužiteljica pokrenula predmetni spor.
17.Potom, sud nalazi potrebnim naglasiti kako tužiteljica u tužbi uopće ne spori ključne činjenice zbog kojih je njezin zahtjev odbijen i to da nije postupila po naprijed citiranom zaključku prvostupanjskog tijela, kojim je od nje bilo zatraženo da u roku od 30 dana dostavi dokaze o otklonjenim nedostacima u smislu odredbe čl. 20. st. 4. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, jer je očevidom na terenu obavljenim 19. srpnja 2021. te uvidom u digitalnu ortofoto kartu DOF5/2011 utvrđeno da se radi o zgradi koja se sukladno članku 2. stavak 1. Zakona o postupanja s nezakonito izgrađenim zgradama ne može ozakoniti, to pak stoga što je utvrđeno da je predmetna zgrada vidljiva na DOF5/2011, ali nije vidljiva u maksimalnim gabaritima kako je to prikazano na snimku izvedenog stanja budući je vidljiva etaža prizemlja ravne ploče, dok etaža kata i dvostrešno krovište nedvojbeno nisu vidljivi, uz upozorenje da ukoliko ne dostavi traženu dokumentaciju, da će se zahtjev odbiti sukladno odredbi članka 47. Zakona o općem upravnom postupku, kao i da ona po istom nije postupila, slijedom čega kako tužiteljica nije otklonila nedostatke zbog kojih se zgrada ne može ozakoniti, upravna tijela nisu ni ulazila u meritum upravne stvari, odnosno utvrđivala jesu li ispunjene ostale pretpostavke za izdavanje rješenja o izvedenom stanju kakve u vidu imaju mjerodavne odredbe Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, već je upravna stvar uslijed izloženih okolnosti u konačnici riješena osporenim rješenjem tuženika pravilnom primjenom odredbi Zakona o općem upravnom postupku, pa se kod takvog stanja stvari tužbeni prigovori koji se odnose na pogrešnu primjenu materijalnog prava, ukazuju u cijelosti bespredmetnima.
18.Što se pak tiče tužbenih prigovora u kojima tužiteljica problematizira pogrešno utvrđeno činjenično stanje, za kazati je kako sud niti takve prigovore ne nalazi osnovanima, to pak stoga što je prvostupanjsko tijelo u svrhu razjašnjenja spornih činjenica dana 19. srpnja 2021. provelo očevid na kojem je utvrđeno da je na zgradi koja je predmet ozakonjenja nadograđen prvi kat zgrade i krovište nakon 21. lipnja 2011., kod kojeg nedvojbenog stanja stvari, koje niti sama tužiteljica ne osporava, sasvim jasno priložena arhitektonska i geodetska snimku izvedenog stanja, nisu u skladu sa izvedenim stanjem predmetne zgrade, što znači da je prvostupanjsko tijelo vodilo računa o odredbi članka 16. stavka 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, kojom je propisano da veličina, stupanj završenosti i namjena zgrade za koju se donosi rješenje o izvedenom stanju utvrđuje se prema stanju prikazanom u arhitektonskoj snimci, odnosno snimci izvedenog stanja i stanju utvrđenom ma očevida, nakon čega je tužiteljici u smislu odredbe čl. 20. st. 4. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama omogućeno da otkloni nedostatak zbog kojeg se zgrada ne može ozakoniti, tj. da ukloni etažu kata i krovište koje su izgrađeni nakon 21. lipnja 2011., radi čega joj je upućeni naprijed citirani zaključak prvostupanjskog tijela po kojem tužiteljica nedvojbeno nije postupila, što neprijeporno znači da su u upravnom postupku utvrđene sve relevantne činjenice koje priječe izdavanje rješenja o izvedenom stanju u konkretnom slučaju, uslijed čega su prigovori koje tužiteljica navodi u pravcu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u cijelosti neosnovani.
19.Konačno, vezano za tužbene navode u kojima tužiteljica ističe da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za izdavanje građevinske dozvole s obzirom da je kuća izgrađena u građevinskom području stambene namjene prema važećem PPU grada [adresa], uslijed čega da su joj donošenjem pobijanih rješenja povrijeđena njena stečena prava, za navesti je kako se u konkretnom slučaju ne radi o zahtjevu za izdavanje građevinske dozvole koji bi se rješavao sukladno mjerodavnim odredbama Zakona o gradnji, već se u predmetnoj upravnoj stvari radi o zahtjevu za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za premetnu nezakonito izgrađenu zgradu, kod kojeg nedvojbenog stanja stvari je potpuno jasno da je za rješavanje tužiteljičinog zahtjeva mjerodavan Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, pa je trebalo utvrditi jesu li ispunjene pretpostavke za izdavanje rješenja o izvedenom stanu, kako su to ispravno učinila nadležna upravna tijela, a ne za izdavanje građevinske dozvole, kako to pogrešno tvrdi tužiteljica, pa je sasvim jasno da se u ovoj upravnoj stvari ne radi ni o bilo kakvim stečenim pravima tužiteljice.
20.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika, kao niti onim prvostupanjskog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa kako tužiteljica u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njezine tužbe.
21.Uslijed izloženog, sud nalazi da je u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo zbog čega je zakonito prvostupanjsko rješenje, kao i osporeno rješenje tuženika, te sud ne nalazi da bi u provedenom postupku došlo do povrede bilo kojeg od načela upravnog postupka, uslijed čega tužbeni prigovori tužiteljice nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.
22.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanih rješenja na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.
U Splitu, 28. siječnja 2025.
S U D A C
Ivan Dadić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.
DNA:
- opunomoćenici tužiteljice Miji Milaković, odvjetnici u Koprivnici, Frana Galovića 6, uz zapisnik od 16. siječnja 2025. i zapisnik o objavi,
- tuženiku Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz zapisnik od 16. siječnja 2025., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,
- u spis.
