REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Poslovni broj: Pr-7704/2020-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu Kristina Trtanj Vukoja u pravnoj stvari tužitelja NŽD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku NŽ, protiv tuženika KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB, OIB 46377257342, Kišpatićeva 12, 10000 Zagreb, radi Radno - isplata - kolektivni ugovor, 28. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici bruto iznos od 1.262,44 EUR bruto, bruto zajedno sa zateznom kamatom, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućom:

- na iznos od 81,55 EUR, od 16. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 96,31 EUR, od 16. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 96,98 EUR, od 16. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 85,67 EUR, od 16. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 92,98 EUR, od 16. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 86,81 EUR, od 16. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 101,71 EUR, od 16. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 99,67 EUR, od 16. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 86,92 EUR, od 16. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 91,28 EUR, od 16. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 76,93 EUR, od 16. studenog 2016. do isplate,

- na iznos od 90,64 EUR, od 16. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 91,85 EUR, od 16. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 68,40 EUR, od 16. veljače 2017. do isplate,

- na iznos od 11,23 EUR, od 16. ožujka 2017. do isplate,

- na iznos od 3,51 EUR, od 16. svibnja 2017. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, i to od dospijeća do dana 31.12.2022. godine u visini stope koja je bila određena člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021) prema kojoj se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana 1.1.2023. do 29.12.2023.g. godine u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, ) koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od dana 30.12.2023.g. do isplate u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi da dan 1. siječnja, a za drugu polugodište referentna stopa koja je na snazi dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 562,50 euro, sa zateznim kamatama tekućim od 28. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi da dan 1. siječnja, a za drugu polugodište referentna stopa koja je na snazi dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom parničnog troška preko dosuđenih 562,50 euro, kao neosnovan.

IV/ Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" br. 27/01 i 39/09), te da mu je u razdoblju od 15. prosinca 2015.g. do 31. prosinca 2016.g. isplaćivana plaća suprotno Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006.g., Dodatku Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 13.05.2009.g., Izmjenama i dopunama dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011.g., Vjerodostojnom tumačenju Izmjena i dopuna Dodatka sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, odnosno plaća mu nije isplaćena prema osnovici za obračun plaća 5.415,37 kuna. Stoga joj je pogrešno izračunata i naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad. Potražuje iznos od 1.252,44 euro, sa zateznim kamatama na svaki pojedini iznos i troškovima postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Ne spori da je dana 23. studenog 2016.g. sklopljen Sporazum o osnovici plaće u javnim službama, nadalje 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, kao i da su dana 26. listopada 2011. sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama. Osporava pravnu valjanost sklopljenih Izmjena i dopuna dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama te pravnu valjanost arbitražne odluke od dana 07. prosinca 2011., pravnu valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. kao kolektivnog ugovora, te relevantnost vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 28. prosinca 2012. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

2.1. U daljnjem tijeku postupka dostavio je vlastiti izračun razlika plaća i naknada od 9.511,85 kuna.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u isplatne liste, Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006.g., Dodatak sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 13.05.2009.g., Izmjene i dopune Dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011.g., Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 28.12.2012., podatke tuženika o razlici plaće, podatke Državnog zavodu za statistiku, izračune, te ostalu dokumentaciju u spisu. Proveden je i dokaz financijskim vještačenjem.

3.1. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka i ocjene svih provedenih dokaza, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

4. U postupku nije sporno:

- da je tužitelj u cijelom utuženom razdoblju bio kod tuženika u radnom odnosu

- da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama,

- da je tuženik isplaćivao tužitelju plaću po osnovici od 5.108,84 kuna.

- da je dana 23. studenog 2006. između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po šest posto u 2007., 2008. i 2009. godini

- da je dana 13. svibnja 2009.g. sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, kojim Dodatkom je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008. godine, na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno odredbi čl. III. Dodatka Sporazuma. Nadalje, odredbama čl. IV-V Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj. Pri tome su kao osnovne kategorije povećanja osnovice uzeti prosječna plaća VSS početnika u javnim službama i prosječna plaća u Republici Hrvatskoj, te je odnos te dvije vrijednosti kroz povećanje osnovice do kraja 2016. trebao doseći ciljanu razinu od 92:100.

- da su stranke vodile spor razlika plaća pred ovom sudom u postupku Pr- 3511/18 te je u navedenom postupku tužiteljici dosuđen dodatak za otežane uvjete rada, dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, dodatak za prekovremeni rad.

5. Sporno je da li tuženik tužitelju za utuženi period bio dužan obračunavati i isplaćivati plaću prema osnovici od 5.415,37 kuna, a koji zahtjev tužitelj temelji na odredbi članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog dana 26. listopada 2011. godine te arbitražnoj odluci od 07. prosinca 2011. godine.

6. Dana 26. listopada 2011.g. između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovci za plaće u javnim službama.

6.1. U odredbama člana III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog dana 26. listopada 2011.godine, propisano je da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivati će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama. Člankom XI. navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.godine je propisano da se Dodatak Sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od pet godina s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. godine bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od tri posto. Zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz članka 199. stavka 1. Zakona o radu (''NN'' 93/14) primjena izmjena dodatka sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017. godine.

6.2. Navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine su usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 07. prosinca 2011. godine, gdje je navedeno da se članak III mijenja i glasi: ''Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 Kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.

7. Pravo na isplatu temeljem citiranih odredbi potvrđuje i sadržaj Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006. godine, gdje je u članku I. ugovoreno da se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećava za 2007. godinu, 2008. godinu i 2009. godinu za 6 % i da će se te obračunske osnovice primjenjivati od 01. siječnja svake godine, a pravo na isplatu temeljem citiranih odredbi potvrđuje i sadržaj Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. godine također sklopljen između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi u kojemu se u točki III. tog dodatka navodi da u trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 Kuna bruto.

8. Sud smatra da Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (''NN'' 39/09, 124/09) temeljem kojeg se osnovica plaće u javnim službama određuje kolektivnim ugovorom između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi te odredbe članka 51. stavka 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 115/10), a kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna, na pitanje visine plaće u javnim službama te odredbe članka 51. stavka 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) kojom je utvrđena primjena dodatka sporazumu, te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. U navedenom smislu je odredbom članka 51. stavka 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 115/10) i bilo propisano da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. godine te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njege proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. godine važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Podjednako je bilo propisano i odredbom članka 51. stavka 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (''NN'' 141/12).

8.1. Stoga sud smatra da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine, a na koje se tužitelj poziva u pogledu svog zahtjeva za isplatu razlike plaće predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor.

9. Isto proizlazi i iz činjenice što su Vlada RH i sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. godine usvojili Vjerodostojno tumačenje izmjena dodatka sporazuma radi pojašnjenja primjene članka IV. stavka 5., a u vezi s člankom VII. stavkom 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. U tom smislu, uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. spomenutih Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni su krajem 2015. godine s početkom primjene od siječnja 2016. godine, a što proizlazi i iz sadržaja citirane odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26.10.2011. godine.

10. Državni zavod za statistiku objavio je (opće poznati podaci) dana 28. kolovoza 2015. godine prvu procjenu tromjesečnog BDP za drugo tromjesečje 2015. godine, a u kojoj se ističe da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. godine realno veći za 1,2 % u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Također je Državni zavod za statistiku 27. studenog 2015. godine objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. godine u kojoj se ističe da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. godine realno veći za 2,8 % u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Također je Državni zavod za statistiku objavio dana 04.03.2016.godine procjenu tromjesečnog BDP-a za četvrto tromjesečje 2015.godine u kojoj je istakao da je BDP realno veći za 1,9 % u četvrtom tromjesečju 2015.godine u odnosu na isto tromjesečje 2014.godine.

10.1. Dakle, aritmetička sredina navedenih stopa rasta BDP-a je 2%, pa je u tom smislu krajem studenog 2015. godine ispunjen uvjet iz članka III. Izmjena i dopuna za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno artimetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečna) i primjenjivati će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama, jer je tim izmjenama i dopunama ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečna) primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama u sljedećem mjesecu pa se osnovica plaće u tom smislu u prosincu 2015. godine povećala na iznos od 5.415,37 Kuna.

11. Neosnovan je prigovor o ništetnosti Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26.10.2011.g. te, sukladno tome, i spomenute Arbitražne odluke od 07.12.2011.godine koja potvrđuje sadržaj odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26.10.2011.godine.

12. Iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revr-409/09, Revr-408/12 i odluke Ustavnog suda RH U-III/3535/2012 proizlazi da izmjene kolektivnih ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora, kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja kolektivnog ugovora. Prethodni Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama potpisani su od osam potpisnika, a navedene izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.godine je parafirao, ali nije potpisao jedan potpisnik i to Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske bi moglo biti sporno da u tom smislu nisu svi potpisnici Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama prihvatili i sudjelovali u izmjenama i dopunama, te sklopili izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.10.2011.godine. Međutim, nema nikakvog dokaza da bi Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske bio protuzakonito isključen iz pregovaranja, to tim više što je navedeni sindikat parafirao Izmjene dodatka Sporazumu, što znači da je ravnopravno s ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima.

12.1. Također je u presudi broj Gž-13/02 Vrhovni sud RH zauzeo stav prema kojem se smatra da je sindikat pravilno zastupljen u pregovorima i kad zastupnici nekih od zastupljenih sindikata ne sudjeluju u pregovorima jer su to odbili, te da je sindikat u pregovorima pravilno zastupljen i onda kad drugi zastupljeni sindikat kod poslodavca iz bilo kojeg razloga odbije sudjelovati u pregovorima. Niti jedna od potpisnica, a osobito Vlada RH u zakonski predviđenom postupku ničim nije osporila ni osporavala valjanost Izmjena i dopuna sporazuma o osnovici plaće u javnim službama.

13. U ovom postupku nisu ispunjeni ni uvjeti za primjenu odredbe članka VII. stavka 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine., koja propisuje da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III do IV navedenih Izmjena i dopuna, uskladba se u tom slučaju odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Odredba čl. VII st.1. Izmjena dodatka Sporazumu propisuje da odgoda uskladbe nastupa ako bi u nekom od razdoblja opisanim u čl. III- V bio zabilježen negativan rast BDP-a Iz odredbe čl. III proizlazi da se ista odredba odnosi na razdoblje o trenutka ispunjenja uvjeta za povećanje osnovice pa nadalje, tj. ubuduće. Iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a u navedenim razdobljima, a koje je objavio Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske, vidljivo je da od četvrtog kvartala 2014. godine pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a, već upravo suprotno, razvidno je da je BDP stalno rastao. Navedena odredba članka VII. stavka 1. citiranih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine se ne odnosi na povrat osnovice iz članka III., niti se tako može tumačiti, već isključivo na usklađenje osnovice iz članka IV. i V. Izmjena Dodatka Sporazumu. Namjera Vlade Republike Hrvatske prema mišljenju ovog suda je bila povrat osnovice na razinu iz 2009. godine, i to na iznos od 5.414,37 Kuna.

13.1. Odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala je iskorištena kroz odredbu članka IV. stavka 5. Izmjena Dodatka Sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28.12.2012.godine jer je Odredbom članka IV. stavka 5. Izmjena Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno ako se do 31. prosinca 2012. godine ne ispune pretpostavke iz članka III., da će Vlada RH biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 01. travnja 2013. godine pa nadalje.

14. Dakle, tuženik je tužitelju, počevši od siječnja 2016. godine bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kuna, odnosno tužitelj je dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva. Sve naprijed navedeno je u skladu s pravnim stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetim u presudi Rev- 1111/2020 od 01. prosinca 2020. koja je donesena u činjenično i pravno istovjetnom predmetu.

15. Nadalje, čl. IV Izmjena dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011g. uređen je način usklađivanja pariteta, da će se usklađenje učiniti na način da će stočno šest mjeseci nakon objave podatka iz čl. III Izmjena i dopuna, ugovorne strane utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između pariteta mjesečna osnovne bruto plaće početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu bruto nominalnu plaću RH u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008.g.

15.1. Člankom V Izmjena i dopuna određeno je da se nakon jedanaest mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema čl. II i IV tih Izmjena i dopuna, Vlada RH obvezuje započeti obračun i isplatu radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između mjesečne osnovne bruto prosječne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi RH u omjeru 95;100 na način da će se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječne bruto plaće u privredi RH za zadnjih šest mjeseci za koje postoje podaci Državnog zavoda za statistiku, uvećana za 1,5%. Vlada RH donijela je novu Uredbu o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama kojom je umanjila koeficijente za 3%, što znači da je tom Uredbom smanjen koeficijent s 1,25 na 1,2125. Paritet iz 2015.g. je za 2,33% manji od pariteta iz 2008.g. te se stoga osnovica treba korigirati na način da se uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta.

16. U predmetu je provedeno financijsko vještačenje, a tužitelj je tužbeni zahtjev precizirao prema dopuni nalaza i mišljenja od 3.10.2024.g., koju dopunu je prihvatio i prema kojem potraživanje zbog neprimijenjene utužene osnovice iznosi 1.262,44 euro. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručno sastavljeno te kako tuženik nije osporavao visinu već pravni osnov zahtjeva, što je sud obrazložio u gornjim navodima, to je i sud u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev i odlučio kao u izreci presude.

17. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154.st.1. Zakona o parničnom postupku, a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 -Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH,123/08, 57/11, 25/13, 89/14,- Odluka USRH, 70/19, 80/22,155/23 - dalje ZPP), tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku u skladu s vrijednosti predmeta spora i važećom odvjetničkom tarifom („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22; 138/2023 dalje: OT). Pri odmjeravanju troškova sud je vodio računa i o odredbi čl.155.st.1. ZPP-a i priznao samo neophodne troškove u postupku, osobito vodeći računa o pravilima Zakona o parničnom postupku koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Priznati trošak sastoji se od: sastava tužbe 150 euro, (tbr. 7/1 OT), sastava podneska od 19.11.2020. 150 euro (tbr. 8/1 OT) i pristup roč. 11.12.2024. 150 euro (tbr 9/1 OT), što iznosi 450 euro, na što pripada PDV 112,50 euro, ukupno 562,50 euro.

17.1. Ostali trošak nije priznat temeljem odredbe čl. 155.st.1. ZPP-a i čl. 156.st.1. ZPP-a, jer je sud smatrao da nisu bili neophodni u postupku ili ponavljaju već iznijete navode ili su uzrokovani krivnjom samog tužitelja. Prvenstveno je pri tome sud imao u vidu kako tužiteljica nije prihvatila izračun tuženika iz podneska od 18.2.2021.g. prema kojem bi potraživanje tužiteljice iznosilo 9.516,53 kuna, tj. 1.263,06 euro, a konačno postavljeni i prihvaćeni tužbeni zahtjev, nakon provedenog financijskog vještačenja je 1.262,44 euro. Dakle, sud je primijenio odredbu čl.10. Zakona o parničnom postupku prema kojem i stranke moraju nastojati da se postupak provede sa što manje troškova pa sud tužiteljici nije priznao nikakve troškove nakon podneska tuženika od 18.2.2021.g. u kojem je tuženik dostavio svoj izračun potraživanja, koji je za nekoliko eura čak i veći od dosuđenog iznosa. U tom smislu se svi podnesci tužitelja i provedena vještačenja ukazuju nepotrebnim, jer se u bitnom iscrpljuju u neprihvaćanju izračuna tuženika.

17.2. To što procesne odredbe propisuje pravo stranke na podnošenje podnesaka, ne znači da stranka ima pravo u svakom slučaju prebaciti taj trošak na teret druge strane, već svaki trošak da bi se priznao, mora biti potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155.st.1. ZPP-a odvjetniku kao punomoćniku potrebno je da su kumulativno ispunjene dvije pretpostavke - da je zatraženi trošak predviđen odredbama Tarife te da je bio potreban za vođenje konkretnog postupka u smislu odredbe čl. 155.st.1. ZPP-a. Nepriznati podnesci po mišljenju suda nisu bili neophodni za vođenje ovog postupka iz gore navedenih razloga, jer je osnov zahtjeva bilo pravno pitanje, dok se postupak nakon podneska od 18.2.2021. vodio radi utvrđivanja visine zahtjeva.

17.3. Trošak pristupa ročištu na objavu nije trošak koji je neophodan u postupku jer se presude objavljuju i na e-oglasnoj ploči suda pa nije neophodno da sud primjerak prethodno digitalno potpisane presude printa i takav isprintani primjerak uručuje strankama, a da trošak za to snosi suprotna strana.. Naposljetku, s isprintanom presudom koja se uruči na objavu stranke ne mogu podnijeti nikakav prijedlog za ovrhu, već istu moraju podnijeti s digitalnim primjerkom presude, stoga navedeni trošak se ne može smatrati neophodnim u postupku. Stav VSRH o priznavanje troškova pristupa na ročište odnosi se na razdoblje prije stupanja na snagu Izmjena i dopuna Zakona o parničnom postupku NN 138/2023, kada je stranka morala fizički doći na sud i preuzeti presudu i klauzulu ovršnosti. Prije stupanja na snagu izmjena i dopuna ZPP NN 138/2023 stranka je morala doći fizički na sud barem jednom, dok nakon izmjena i dopuna ZPP NN 138/2023 stranke dobiju i presudu i klauzulu pravomoćnosti, putem e-spisa dok takve odluke, s kojom mogu pokrenuti ovršni postupak, ne mogu dobiti fizički u sudu.

18. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 28. siječnja 2025.

Sudac

Kristina Trtanj Vukoja

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda županijskom sudu pisanim podneskom.

DNA:

1. NŽD, [adresa] zastupane po punomoćniku NŽ

2. KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB, Kišpatićeva 12, [adresa] Zagreb