Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split,Gundulićeva29a
Poslovni broj: Kž-6/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, Marie Majić i Ivone Rupić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog FK, zbog kaznenih djela iz članka 179.a Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24– dalje u tekstu: KZ/11) i dr. odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Splitu i optuženika podnesenima protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-970/2024. od 18. listopada 2024., u sjednici održanoj 28. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se prihvaćaju po prvostupanjskom sudu utvrđene pojedinačne kazne zatvora u odnosu na kaznena djela za koja je optuženi FK prvostupanjskom presudom proglašen krivim i to zbog kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11, počinjenog na štetu žrtve UK, kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, za kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11, počinjenog na štetu žrtve RK, kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 3. u svezi sa stavkom 2. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci i za kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Potom se na temelju članka 51. optuženi FK osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.
Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom FK u jedinstvenu kaznu zatvora na koju je osuđen uračunava se vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 27. lipnja 2024. pa do 18. listopada 2024. i od 10. prosinca 2024. pa nadalje.
II. Žalba optuženog FK odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Splitu optuženog FK proglasio je krivim zbog počinjenja dva kaznena djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11, kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u svezi sa stavkom 2. KZ/11 i kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. KZ/11. Za svako pojedino kazneno djelo optuženom FK prethodno su utvrđene pojedinačne kazne zatvora i to zbog svakog od dva kaznena djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 i kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. KZ/11, kazne zatvora u trajanju od po 1 (jedne) godine, a zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u svezi sa stavkom 2. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Potom je optuženi FK na temelju članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, nakon čega mu je, na temelju članka 57. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda na način da će se dio jedinstvene kazne zatvora na koju je osuđen u trajanju od 9 (devet) mjeseci izvršiti, dok se preostali dio jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci neće izvršiti, ako optuženik u roku provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini neko novo kazneno djelo (propušteno je navesti da prema članku 57. stavku 5. KZ/11 vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne).
1.2. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom FK u jedinstvenu kaznu zatvora na koju je osuđen uračunato je vrijeme od kada mu je oduzeta sloboda u vezi s kaznenim djelima te vrijeme provedeno u svojstvu uhićenika od 27. lipnja 2024. pa do 18. listopada 2024., kada mu je ukinut istražni zatvor.
1.3. Na temelju članka 69. KZ/11 optuženom FK izrečena je sigurnosna mjera liječenja od ovisnosti o drogama i alkoholu (iako se prema članku 69. KZ/11 izriče sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti) koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava, a s obzirom na izrečenu kaznu zatvora može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.
1.4. Na temelju članka 148. stavka 1. i članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08) optuženi FK dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 1.058,00 eura, s time da se trošak postupka u visini od 315,00 eura odnosi na trošak izrade pisanog nalaza i mišljenja vještaka dr. Antonia Alujevića od 4. rujna 2024., trošak u visini od 693,00 eura se odnosi na trošak provedenog psihijatrijskog vještačenja po vještakinji dr. Sanji Batini od 9. rujna 2024. te trošak sudskog paušala u visini od 50,00 eura, a sve u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude.
2. Protiv navedene presude žalbe su podnijeli Općinsko državno odvjetništvo u Splitu i optuženi FK po branitelji Feđi Boni, odvjetniku u Splitu.
2.1. Državni odvjetnik pobija presudu zbog odluke o kazni i djelomičnoj uvjetnoj osudi te zbog odluke o sigurnosnoj mjeri i u žalbi predlaže da se prvostupanjska presuda preinači u odluci o kazni na način da se optuženika osudi na jedinstvenu kaznu zatvora u duljem trajanju, a u slučaju da na takvu strožu jedinstvenu kaznu drugostupanjski sud ocijeni opravdanim izreći djelomičnu uvjetnu osudu da odredi kako će se sigurnosna mjera iz članka 69. KZ/11, za vrijeme izvršavanja neuvjetovanog dijela, izvršavati u okviru zatvorskog sustava, a za vrijeme izvršavanja uvjetovanog dijela kazne u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za otklanjanje ovisnosti izvan zatvorskog sustava, uz upozorenje optuženiku sukladno članku 58. stavku 5. KZ/11, da mu se uvjetovani dio kazne može opozvati i odrediti izvršenje i tog dijela kazne, ako bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena tom sigurnosnom mjerom.
2.2. Optuženi FK pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači na način da ga se oslobodi optužbe, podredno da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Prije održavanja sjednice vijeća, u suglasju s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu koje ga je po obavljenom pregledu vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.
5. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba optuženog FK nije osnovana.
6. Optuženi FK pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i u žalbi navodi kako presuda ne sadrži razloge odnosno isti da su nejasni, proturječni, manjkavi, paušalni i nepotpuni te da se presuda radi toga ne može ispitati. Na ovaj način optuženik pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Suprotno tome, izreka presude jasna i neproturječna, u suglasju je sa svojim razlozima, prvostupanjski sud dao je jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama te o odlučnim činjenicama ne postoji znatno proturječje o sadržaju isprava i iskaza danim u postupku i samih tih isprava i iskaza. Ovu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka optuženik nalazi i u tome što je u obrazloženju prvostupanjske presude navedeno kako je optuženik priznao počinjenje kaznenih djela, odnosno očitovao se da se smatra krivim za djela za koja se tereti, iako iz analize njegove obrane jasno proizlazi kako je priznao samo da je ovisnik o drogama, da je u inkriminiranom razdoblju znao vrijeđati majku i oca, ali da je to vrijeđanje bilo obostrano. Ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu ovih žalbenih navoda ističe se kako je doista u 2. odlomku obrazloženja prvostupanjske presude sud naveo kako je "okrivljenik FK na raspravi naveo da se osjeća krivim za djela koja mu se optužnicom stavljaju na teret". No, očigledno je da se radi o grešci u pisanju jer u daljnjem iznošenju sadržaja obrane okrivljenika sasvim je jasno da navedeni ne priznaje počinjenje kaznenih djela za koja se tereti, a konačno da je tome tako proizlazi i iz 4. odlomka obrazloženja presude u kojem je navedeno kako je "okrivljenik negirao počinjenje kaznenih djela." Stoga takva greška u pisanju, koja bi samo u doslovnom smislu predstavljala proturječje u odnosu na ostale razloge koji se tiču optuženikove izjave o osnovanosti optužbe, ipak nije takva da se uslijed toga presuda ne bi mogla ispitati pa u ni tom dijelu nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.
7. Pobijajući pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskom sudu optuženik u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud odlučne činjenice utvrdio na temelju "samo dva personalna dokaza" u vidu iskaza svjedoka žrtve UK i žrtve RK, oca i majke optuženika, bez da je proveo bilo koji drugi dokaz kojim bi se eventualno mogla dokazati njegova krivnja.
7.1. Međutim, iako je prvostupanjski sud tijekom dokaznog postupka ispitao u svojstvu svjedoka samo žrtve UK i RK, sasvim je logično da je na tim iskazima u bitnome utvrdio odlučne činjenice jer inkriminiranim događajima bili su prisutni samo optuženik i žrtve pa drugih osoba, koje su mogle kao neposredni svjedoci iskazivati o tim događajima, nije ni bilo. Osim toga, u dokazne svrhe pregledana je liječnička dokumentacija Doma zdravlja Splitsko dalmatinske županije za UK, fotografije ozljeda UK, kao i nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Antonia Alujevića, sastavljen na okolnosti težine i mehanizma nastanka tjelesnih ozljeda kod žrtve UK. Upravo ovaj nalaz i mišljenje potkrjepljuje navode iskaza žrtve UK u odnosu na kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. KZ/11 pa se ne mogu prihvatiti navodi žalbe da je isključivo na iskazima žrtava UK i RK prvostupanjski sud utvrdio odlučne činjenice. U kontekstu navedenog potrebno je istaći kako nakon provedenog dokaznog postupka, tijekom kojeg je suglasnošću stranaka pročitan još i nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje psihijatrice dr. Sanje Batine, niti jedna od stranaka, dakle niti optuženik, nije imala dokaznih prijedloga kojima bi eventualno nadopunio do tada provedeni dokazni postupak.
7.2. Kako su iskazi svjedoka žrtava UK i RK detaljni, dosljedni onim iskazima koje su žrtve dali pred sucem istrage 29. kolovoza 2024., u odnosu na odlučne okolnosti inkriminiranih djela svjedoci žrtve gotovo istovjetno iskazuju, iskaz žrtve UK potkrijepljen je kako medicinskom dokumentacijom, tako nalazom i mišljenjem sudskog vještaka dr. Antonia Alujevića u pogledu kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. KZ/11, tako je sasvim utemeljeno prvostupanjski sud prihvatio te iskaze kao vjerodostojne i odlučne činjenice u pretežitoj mjeri utemeljio na njihovim iskazima.
7.3. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je optuženik postupao na načine pobliže opisane u izreci prvostupanjske presude, čime je ostvario sva subjektivna i objektivna zakonska obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a kako prema žrtvi UK, tako i prema žrtvi RK, kaznenog djelo prijetnje iz članka 139. stavka 3. i 2. KZ/11 i tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. KZ/11.
8. Na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno je primijenio kazneni zakon kada je optuženika za ta kaznena djela proglasio krivim kao smanjeno ubrojivog počinitelja, koji je postupao s izravnom namjerom, svjestan protupravnosti svojih ponašanja i bez postojanja i jednog ispričavajućeg razloga. Stoga nije osnovana ni žalba optuženika zbog povrede kaznenog zakona.
9. Optuženi FK i državni odvjetnik pobijaju presudu zbog odluke o kazni. Tako optuženik u žalbi navodi kako mu je prvostupanjski sud cijenio kao olakotnu okolnost samo njegovu raniju neosuđivanost, a da je propustio cijeniti konkretne okolnosti počinjenih kaznenih djela prilikom kojih je bilo obostranog vrijeđanja, osim toga da je kao olakotnu okolnost prvostupanjski sud propustio cijeniti optuženikovo priznanje ovisnosti o drogama i njegov pristanak na liječenje te ovisnosti u ustanovi otvorenog tipa, a konačno da je kao i olakotnu okolnost prvostupanjski sud trebao cijeniti što je optuženik kazneno prijavljen od strane svojih roditelja, žrtava s isključivom namjerom kako bi postigli da im se sin liječi od ovisnosti.
9.1. Državni odvjetnik pobijajući presudu zbog odluke o kazni i djelomično uvjetnoj osudi u žalbi navodi kako, s obzirom na nasilnu prirodu počinjenih kaznenih djela, iznimnu ustrajnost optuženika u "ispoljavanju" nasilja prema svojim roditeljima te da je dugogodišnja ovisnost o raznim drogama prema nalazu vještaka psihijatra prouzročila i trajne karakterne promjene, da je optuženik potpuno nekritičan prema svojim postupcima i nije u stanju kontrolirati svoje ponašanje, jedinstvena kazna zatvora na koju je optuženik osuđen, uz izricanje djelomične uvjetne osude nije primjerena niti težini počinjenih kaznenih djela niti ličnosti okrivljenika, a niti svrsi kažnjavanja.
9.2. Prilikom odluke o pojedinačnim kaznama zatvora prvostupanjski sud sasvim ispravno je kao olakotnu okolnost optuženiku vrednovao njegovu prijašnju neosuđivanost, a kao otegotnu okolnost duljinu razdoblja u kojem je činio kaznena djela. Međutim, ne može se prihvatiti stav optuženika u žalbi da je kao olakotne okolnosti trebalo cijeniti motiv zbog kojeg su žrtve, otac i majka optuženika, podnijeli kaznenu prijavu protiv njega, a to je da se njihov sin, optuženik podvrgne liječenju od ovisnosti. Isto tako ne može se prihvatiti ni da olakotnu okolnost predstavlja to što je prilikom počinjenja kaznenih djela došlo do obostranog vrijeđanja optuženika i žrtava, pogotovo što ta okolnost ne proizlazi iz iskaza žrtava UK i RK. Nadalje, "priznanje" optuženika da je ovisan o drogama ne može predstavljati olakotnu okolnost jer priznanjem takve okolnosti optuženik ni na koji način nije pridonio bržem ili lakšem okončanju postupka, osobito što iz nalaza i mišljenja vještakinje psihijatrice dr. Sanje Batine, proizlazi da je optuženik ovisan o drogama i alkoholu i da je ta ovisnost razlog koji bi mogao i u budućnosti poticajno djelovati na počinjenje novih kaznenih djela.
9.3. Nasuprot tome državni odvjetnik sasvim ispravno u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud kao otegotne okolnosti propustio cijeniti iznimnu ustrajnost u iskazivanju nasilja prema svojim roditeljima, da je optuženik potpuno nekritičan prema svojim postupcima i prema svojoj ovisnosti, a kada se te okolnosti uzmu u obzir, uz stupanj krivnje s kojim je kaznena djela optuženik počinio, a to je izravna namjera, kao najviši stupanj krivnje, pobude zbog kojih je kaznena djela počinio, da isključivo u ponižavajući položaj dovede svoje roditelje žrtve UK i RK, jačinu ugrožavanja i stupanj povrede zaštićenog dobra, posljedice koje su pretrpjele žrtve, kao i negativistički stav optuženika prema žrtvama, doista ukazuje na to da iako su pojedinačne kazne zatvora pravilno odmjerene, jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, osobito uz izricanje djelomične uvjetne osude na način da će se dio jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci izvršiti, dok se preostali dio jedinstvene kazne u trajanju od 9 (devet) mjeseci neće izvršiti, ako optuženik u roku provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, nisu primjerene svim navedenim okolnostima i takvom mjerom i vrstom kazne se ne može ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11. Naime, nakon što je ovaj sud zaključio da je prvostupanjski sud pravilno prethodno utvrdio pojedinačne kazne zatvora za svako kazneno djelo, zaključka je da se jedino jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine može ostvariti svrha kažnjavanja i to tako da će se prije svega utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela, izrazit će se društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, a utjecat će se i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, a ujedno omogućit će se počinitelju i ponovno uključivanje u društvo u primjerenom vremenu. Osim toga, ovako izrečena jedinstvena kazna zatvora u potpunosti je primjerena svim okolnostima počinjenih kaznenih djela i osobi optuženika. Zbog navedenog žalba optuženika zbog odluke o kazni nije osnovana, dok je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni i djelomičnoj uvjetnoj osudi osnovana.
9.4. Kako je optuženik proveo vrijeme u istražnom zatvoru od 27. lipnja 2024. do 18. listopada 2024., koji mu je ponovno određen i lišen je slobode 10. prosinca 2024. pa mu istražni zatvor traje i nadalje, tako je to razdoblje valjalo na temelju članka 54. KZ/11 uračunati optuženiku u jedinstvenu kaznu zatvora na koju je osuđen ovom presudom.
10. Državni odvjetnik žali se i zbog odluke o sigurnosnoj mjeri, predlažući da se i u tom dijelu preinači prvostupanjska presuda, u slučaju da se optuženiku izrekne djelomična uvjetna osuda, na način da drugostupanjski sud odredi kako će se sigurnosna mjera iz članka 69. KZ/11 za vrijeme izvršavanja neuvjetovanog dijela kazne izvršavati u okviru zatvorskog sustava, a za vrijeme izdržavanja uvjetovanog dijela kazne u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za otklanjanje ovisnosti izvan zatvorskog sustava, uz upozorenje optuženiku da mu se uvjetovani dio kazne može opozvati i odrediti izvršenje i tog dijela kazne zatvora, ako bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena tom mjerom. No s obzirom da je u prvostupanjska presuda preinačena u odluci o kazni, na način da je optuženik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, bez izricanja djelomične uvjetne osude, to je u tom dijelu žalba državnog odvjetnika suvišna. Pri tome se ukazuje kako je prvostupanjski sud optuženiku, na temelju članka 69. KZ/11, izrekao sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava, a koja s obzirom na izrečenu kaznu zatvora može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a što u potpunosti sada odgovara jedinstvenoj kazni zatvora koja je preinačena ovom presudom.
11. Budući da ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti prema članku 476. stavku 1. točkama 1. i 2. ZKP/08, žalba optuženika je u cijelosti neosnovana, dok je žalba državnog odvjetnika osnovana, to je odlučeno kao u izreci, a u suglasju s člankom 486. stavkom 1. i člankom 482. ZKP/08.
Split, 28. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća
Neven Cambj
.
