REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3739/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Nevenka Marković, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski Telekom d.d., OIB 81793146560, Zagreb, Radnička cesta 21, kojeg zastupa punomoćnik Boris Anišić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika S&M NEKRETNINE d.o.o., OIB 19048707150, Krapina, Ulica Ante Starčevića 1, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Zubić, odvjetnik u Krapini, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-811/2023 od 12. lipnja 2024., 28. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-811/2023 od 12. lipnja 2024. u točki I. izreke u dijelu u kojem je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Gordane Večerić iz Pregrade poslovni broj Ovrv-890/2023 od 29. ožujka 2023. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju u roku od petnaest dana iznos od 2.973,33 EUR sa zateznim kamatama od 2. lipnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine te u točki II. izreke.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-811/2023 od 12. lipnja 2024. u točki I. izreke u dijelu za isplatu zateznih kamata na iznos od 2.973,33 EUR od 2. lipnja 2022. do isplate preko stope određene u točki I. izreke ove presude i sudi:

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Gordane Večerić iz Pregrade poslovni broj Ovrv-890/2023 od 29. ožujka 2023. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju zatezne kamate na iznos od 2.973,33 EUR od 2. lipnja 2022. do isplate preko stope određene u točki I. izreke ove presude te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Trgovački sud u Zagrebu presudom poslovni broj Povrv-811/2023 od 12. lipnja 2024. održao je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o javnog bilježnika Gordane Večerić iz Pregrade, poslovni broj Ovrv-890/2023 od 29. ožujka 2023. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 2.973,33 EUR sa zateznim kamatama od 2. lipnja 2022. do isplate po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora (točka I. izreke). Točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 850,47 EUR sa zateznim kamatama od 12. lipnja 2024. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose. Točkom III. izreke odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu zateznih kamata na troškove postupka od 273,75 EUR od 29. ožujka 2023. do 11. lipnja 2024.

2. Protiv presude u točkama I. i II. izreke žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti na način da se ukine u cijelosti platni nalog, odnosno ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana, osim u dijelu odluke o zateznim kamatama u odnosu na kamatnu stopu.

5. Presuda u pobijanom dijelu ispitana je na temelju odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, imajući u vidu odredbu članka 467. stavka 1. ZPP-a.

6. Prvenstveno je potrebno navesti da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 EUR (članak 502. stavak 1. ZPP-a), a u kojim sporovima se žalba ne može izjaviti zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba parničnog postupka propisane odredbom članka 354. stavka 1. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a), a zbog čega nisu razmatrani žalbeni navodi koji se sadržajno odnose na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Predmet spora je isplata iznosa od 2.973,33 EUR s osnove troškova sanacije štete, odnosno popravka telekomunikacijskog (TK) kabela na lokaciji Njivice-Malinska. Prvostupanjski sud je utvrdio kako između stranaka nije sporno da je prilikom izvođenja građevinskih radova od strane tuženika radnim strojem prekinut optički kabel koji se nalazio ukopan na nekretnini u suvlasništvu tuženika te da je tužitelj izvršio popravak, odnosno sanaciju štete, kao ni visina tužbenog zahtjeva. Utvrdio je spornom činjenicu je li tužitelj optički kabel postavio bez znanja ili odobrenja tuženika, odnosno je li on nelegalno ukopan na predmetnoj nekretnini.

8. Prvostupanjski sud je primjenom odredbe članka 63. stavka 1. i članka 5. točke 52. Zakona o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine“ broj 76/22 i 14/24; dalje: ZEK/24) te odredbe članka 185. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje: ZV) izveo zaključak da pravo puta koje tereti nekretnine u vlasništvu javnopravnih osoba i privatnopravnih osoba, kao i opća dobra, predstavlja zakonsku služnost, odnosno zakonsko javnopravno ograničenje prava vlasništva te načina i opsega korištenja općeg dobra koje ne može biti u ničijem vlasništvu. Stoga je ocijenio neosnovanim tuženikove navode kako nije obvezan platiti utuženu tražbinu jer se predmetni kabel nalazio nelegalno ukopan na predmetnoj nekretnini u njegovu suvlasništvu bez njegovog znanja ili odobrenja te da iz izvatka iz zemljišne knjige ne proizlazi da je na njoj uknjižena stvarna služnost polaganja optičkog kabla.

9. Budući da je Projektom električnih instalacija, koji je izrađen na zahtjev tuženika kao investitora, predviđeno priključivanje na postojeću komunikacijsku infrastrukturu uz tehničko rješenje zaštite postojeće komunikacijske infrastrukture, prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim tuženikove navode kako nije imao nikakva saznanja da se na predmetnoj nekretnini nalazi ukopan optički kabel.

10. S obzirom na to da je tuženikovom radnjom prouzročena šteta tužitelju, da iz priloženih isprava proizlazi da je tuženik znao ili morao znati da se na toj nekretnini nalazi optički kabel zbog čega je prilikom izvođenja radova bio dužan upotrijebiti dužnu pažnju da do štete ne dođe te da tuženik nije osporio visinu štete specificiranu u obračunu popravka, prvostupanjski sud je primjeno odredbe članka 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) naložio tuženiku isplatu utuženog iznosa.

11. Tuženik u žalbi u bitnome navodi da je izreka presude u suprotnosti s razlozima presude, a da su izneseni razlozi nejasni i proturječni, dok činjenično stanje nije pravilno utvrđeno te da je i pogrešno primijenjeno materijalno pravo, a zbog čega se presuda ne može ispitati. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe Zakona o elektroničkom komunikacijama te da tužitelj nije dokazao temeljem kojih pretpostavki je stekao pravo puta prema odredbama tog Zakona. Ukazuje i na odredbu članka 48. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske kojom se jamči pravo vlasništva.

12. Donošenjem presude u pobijanom dijelu nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju tuženik ukazuje u žalbi. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka presude nije nerazumljiva ni proturječna sama sebi i razlozima presude. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama na kojima je zasnovana, ti razlozi nisu međusobno proturječni niti postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

13. Analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je ovog suda da njima tuženik nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda, koji je u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno zaključio o postojanju o odgovornosti tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja, odnosno postojanju svih pretpostavki njegove odgovornosti za predmetnu štetu.

14. Naime, odredbom članka 27. stavka 1. Zakona o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine“ broj: 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14 i 72/17; dalje: ZEK/17) propisano je da operatori javnih komunikacijskih mreža imaju prava infrastrukturnog operatora na cijelom području Republike Hrvatske, što obuhvaća gradnju, održavanje, razvoj i korištenje elektroničke komunikacijske mreže i elektroničke komunikacijske infrastrukture i povezane opreme na općem dobru, na nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te na nekretninama u vlasništvu drugih pravnih i fizičkih osoba, u skladu s ovim Zakonom i posebnim propisima. Odredbom stavka 2. istog članka propisano je infrastrukturni operator može steći pravo korištenja općeg dobra i nekretnina iz stavka 1. ovoga članka te pravo puta na općem dobru i na tim nekretninama u skladu s ovim Zakonom i drugim propisima.

15. Odredbom članka 28. stavka 1. ZEK/17 propisano je da se smatra da infrastrukturni operator ima pravo puta ako je izgradio elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i povezanu opremu na općem dobru ili na nekretninama iz članka 27. stavka 1. ovoga Zakona, uz ispunjavanje bilo kojeg od sljedećih uvjeta: da posjeduje građevinsku dozvolu izdanu na svoje ime ili na ime svojih univerzalnih ili pojedinačnih pravnih prednika ili da se koristi elektroničkom komunikacijskom infrastrukturom i povezanom opremom bez sudskog spora s upraviteljem općeg dobra ili vlasnikom nekretnine, na kojoj je izgrađena ta infrastruktura, u razdoblju od najmanje tri godine od početka njezina korištenja. Odredbom stavka 3. istog članka je propisano da upravitelj općeg dobra ili vlasnik nekretnine obvezan je trpjeti pravo puta i suzdržati se od bilo kakve radnje kojom bi se na bilo koji način ometalo ostvarivanje prava puta infrastrukturnog operatora.

16. Pravo puta u smislu odredbe članka 2. točke 52. ZEK/17 jest pravo pristupa, postavljanja, korištenja, popravljanja i održavanja elektroničke komunikacijske mreže i elektroničke komunikacijske infrastrukture i druge povezane opreme, što obuhvaća i kabelsku kanalizaciju, kao i druga s tim povezana prava koja čine teret na nekretnini na kojoj je izgrađena elektronička komunikacijska infrastruktura i druga povezana oprema.

17. Slijedom toga, pravo puta koje je ustanovljeno Zakonom o elektroničkim komunikacijama/17 zakonska je služnost u smislu odredbe članka 185. ZV-a, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud. Iako se prvostupanjski sud pri tome pozvao na odredbe članka 63. stavka 1. i članka 5. točke 52. ZEK/24, a ne pravilno na citirane odredbe Zakona o elektroničkim komunikacijama/17, to ne utječe na pravilnost i zakonitost presude u tom dijelu jer bi pravilnom primjenom odredbe članka 28. stavka 1. i članka 2. točke 52. ZEK/17 odluka o tužbenom zahtjevu bila jednaka budući da su te odredbe sadržajno iste odredbama članka 63. stavka 1. i članka 2. točke 58. ZEK/24.

18. U odnosu na tuženikove žalbene navode da tužitelj nije dokazao ispunjenje pretpostavki iz odredbe članka 28. stavka 1. ZEK/17 za stjecanje svog prava puta na predmetnoj nekretnini ukazuje se da je tom odredbom propisana oboriva zakonska presumpcija. Međutim, tuženik je tek u podnesku od 7. svibnja 2024. iznio činjenicu da se tužitelj pogrešno poziva na odredbe Zakona o elektroničkim komunikacijama te da tužitelj nije dokazao temeljem kojih pretpostavki je stekao pravo puta prema tim odredbama, odnosno da nije dostavio pisano odobrenje tuženika, odnosno prijašnjeg vlasnika nekretnine za zahvat u prostor nekretnine, uporabnu dozvolu za predmetni optički kabel u dijelu u kojem se on proteže po nekretnini tuženika niti dokaz da se ta optička mreža na toj nekretnini prije presijecanja kabela koristila duže od tri godine.

19. Prema odredbi članka 461.a stavka 6. ZPP-a u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga, odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave, dok je prema odredbi stavka 7. istog članka tuženik dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave. Budući da je tuženik tužiteljev podnesak iz odredbe članka 461.a stavka 6. ZPP-a primio 18. listopada 2023., a podnesak kojim se očitovao na taj tužiteljev podnesak predao sudu 7. svibnja 2024., pravilno prvostupanjski sud nije sukladno odredbi stavaka 9. i 10. tog istog članka te činjenice uzeo u obzir, kao ni činjenice koje je tuženik iznio na pripremnom ročištu održanom 9. svibnja 2024., uzimajući u obzir da tuženik nije ni tvrdio da te činjenice nije mogao iznijeti bez svoje krivnje u prigovoru protiv rješenja o ovrsi ili u podnesku kojim bi se u zakonskom roku od 15 dana očitovao na navode tužitelja, a na što je sve tuženik bio upozoren rješenjem kojim je stavljeno van snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha.

20. Slijedom toga, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tužitelju koji ima pravo puta u smislu odredbe članka 28. stavka 1. ZEK-a na nekretnini koja se nalazi u tuženikovom suvlasništvu, nastala šteta na optičkom kabelu na dijelu u kojem je položen na toj nekretnini, na način da je upravo tuženik prilikom izvođenja građevinskih radova radnim strojem oštetio taj kabel, a prije izvođenja kojih radova nije sukladno Projektu električnih instalacija o tome obavijestio tužitelja kao operatora, a koje činjenice nisu ni sporne između stranaka, a čiji troškovi sanacije kabela iznose upravo utuženi iznos od 2.973,33 EUR, koji obračun sanacije tuženik također nije osporio.

21. Stoga je pravilno prvostupanjski sud naložio tuženiku isplatu iznosa od 2.973,33 EUR sa zateznim kamatama sukladno odredbi članka 183. stavka 1. ZOO-a.

22. Međutim, pogrešno je odredio stopu zateznih kamata dosudivši tužitelju zatezne kamate po stopi iz trgovačkih ugovora. To iz razloga jer se u konkretnom slučaju radi o zahtjevu za naknadu izvanugovorne štete zbog čega se na predmetnu tražbinu primjenjuje stopa za ostale odnose iz odredbe članka 29. stavka 2. ZOO-a.

23. Stoga tužitelju pripadaju zatezne kamate po nižoj kamatnoj stopi određenoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za odnose iz ostalih odnosa, a sve kako je to određeno točkom II. izreke ove presude, dok nema pravo na isplatu zateznih kamata po stopi koja prelazi stopu zateznih kamata propisanu za ostale odnose.

24. Odluka o troškovima parničnog postupka, na koju tuženik ne ističe posebne žalbene razloge, već je uopćeno pobija zbog svih žalbenih razloga kao i odluku o glavnoj stvari, pravilna je i zakonita, kako po osnovi (članak 154. stavak 1. ZPP-a), tako i po visini (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

25. Slijedom navedenog valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavka 2. ZPP-a djelomično odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu, a djelomično primjenom odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a preinačiti presudu, sve kako je to odlučeno u izreci ove presude.

Zagreb, 28. siječnja 2025.

Sutkinja

Nevenka Marković