REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj P-12/2023-128

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J EŠ E NJ E

Općinski sud u Puli-Pola po sucu Heleni Božović Sladaković kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKE HRVATSKE, Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Pazin, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu Pula-Pola, protiv tuženika 1. JR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. AR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] koje zastupa punomoćnica Mirjana Žrvnar, odvjetnica iz [adresa], radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, nakon glavne rasprave zaključene dana 3. rujna 2024. godine u prisutnosti zakonske zastupnice tužiteljice i punomoćnice I i II tuženika, 28. siječnja 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I Ugovor o darovanju nekretnina, zaključen između darovatelja JR i daroprimatelja AR od 17. kolovoza 2007. ovjeren kod Javnog bilježnika Mirne Pliško pod brojem OV-10788/07, gubi učinak prema tužitelju u djelu u kojem je potrebno za namirenje tužiteljičine tražbine u iznosu od 12.825,23 eur, sukladno tabličnom prikazu koji je sastavni dio ove tužbe i tužbenog zahtjeva.

II Tuženica AR dužna je dopustiti da tužiteljica svoju tražbinu prema tuženiku JR u iznosu od 12.825,23 eur/96.631,70 kuna namiri prodajom 9. suvlasnički dio:1/18 etažno vlasništvo (E-9), k. č. br. [katastarska čestica], stambena zgrada, [adresa], dvorište, dvorište ukupne površine 770 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], s kojim je povezano pravo vlasništva na stanu na prvom katu, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice s WC-om i hodnika, ukupne površine 39,19 m2.“

i

r i j e š i o  j e

I Određuje se zabilježba tužbe radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji i to na:

- nekretnini vlasnika NR (E9) koja se sastoji od 1/18 dijela nekretnine u AI (jedan): kč. br. [katastarska čestica] stambena zgrada, [adresa], dvorište, dvorište 770 m2 (dvorište 28 m2, dvorište 195 m2, stambena zgrada, [adresa] sa 547 m2) upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], s kojom je povezano pravo vlasništva na stanu na prvom katu, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice s wc-om i hodnika, ukupne površine 31,19 m2,

II Provedbu upisa iz točke I. ovog rješenja izvršiti će zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Puli-Pola.

III Nalaže se tužiteljici da I tuženoj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 7.475,00 EUR eur, u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tužiteljici da I i II tuženicima naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 870,36 EUR, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija kao neosnovan.

V Odbija se u cijelosti zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 18. prosinca 2008. podnijela tužbu protiv I i II tuženika radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji ističući kako ima dospjelo potraživanje prema poreznom dužniku, ovdje prvotuženiku u ukupnom iznosu od 14.075,36 eur, a koje se odnosi na porez na dodanu vrijednost u iznosu od 1.347,39 eur, predujam poreza i prireza na dohodak od samostalne djelatnosti 1.1779,00 eur, porez i prirez na dohodak po godišnjoj prijavi 4.096,51 eur, obvezni doprinosi iz individualizirane kapitalne štednje u iznosu od 1.211,04 eur, komorski doprinos u paušalnom iznosu 300,57 eur, obvezne doprinos za mirovinsko osiguranje 2.721,74 eur, obvezne doprinose za zdravstveno osiguranje u iznosu od 2.902,18 eur, obvezne doprinose za zdravstveno osiguranje za prava u slučaju ozlijede na radu i profesionalne bolesti u iznosu od 174,40 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedinačno određene iznose teku od dana dospjelosti svakog iznosa do dana namirenja kao i troškove ovrhe u iznosu od 26,54 eur te komorski doprinos od dohotka dobiti ili plaće u iznosu od 117,45 eur. Navela je kako je radi naplate svog potraživanja u upravnom postupku donijela rješenje 27. ožujka 2008. kojim se prvotuženiku zabranjuje raspolaganje novčanim sredstvima u iznosu od 13.842,59 eur kojima raspolaže i koje imaju pristići na njegov račun otvoren kod Zagrebačke banke d.d. te da je isto rješenje dostavljeno na izvršenje no nije moglo biti provedeno iz razloga što na navodnom računu prvotužitelja nije bilo sredstava za podmirenje potraživanja.

1.1. Nadalje, navela je kako je prvotuženik sa svojom suprugom ovdje drugotuženom 17. kolovoza 2007. zaključio Ugovor o darovanju kojim joj daruje stan na adresi [adresa] na prvom katu, nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Time tužiteljica smatra da je darivanje nekretnine poduzeto na njezinu štetu budući da tim darovanje prvotuženik nema nikakve imovine te ne raspolaže novčanim sredstvima od kojih bi tužiteljica podmirila svoje potraživanje. Takvim oblikom darovanja da se radi o tzv. kvazipaulijanskoj tužbi te da se time presumira da je prvotuženiku bilo poznato da takvim radnjama nanosi štetu tužiteljici i za pobijanje tih radnji se ne zahtijeva da je trećoj osobi ovdje drugotužiteljici sve bilo poznato ili joj je bar moralo biti poznato.

1.2. Sud je rješenjem poslovni broj P-2658/2008. od 4. travnja 2009. godine prihvatio zahtjev tužiteljice i odredio zabilježbu tužbe radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji te na nekretnini drugotužiteljice odredio zabilježbu koja je određena rješenjem zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda poslovni broj Z-1136/2029 od 12. ožujka 2009. Navedena je zabilježba brisana rješenjem ovoga suda posl.br. Z-6911/2023 od dana 20. travnja 2023. Povodom novoga prijedloga tužiteljice, sud je ponovno odredio zabilježbu ove tužbe, a sve sukladno čl. 91. i 92. u svezi s čl. 89. st. 3. Zakona o zemljišnim knjigama i odlučio kao u točki I i II izreke rješenja, a sve s obzirom na upisanu zabilježbu zabrane otuđenja i opterećenja u predmetu Ovr-2525/08.

1.3. Podneskom od 2. listopada 2023. tužiteljica je u konačnici preinačila tužbeni zahtjev na način opisan u točki I izreke presude, koju preinaku je sud dopustio obzirom smatra kako je ista svrsishodna za razrješenje odnosa između stranaka, a sve sukladno čl. 191. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP).

2. Prvotuženik je odgovor na tužbu dao na ročištu dana 5. listopada 2009. istaknuo je da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te navodima da je supruzi, ovdje drugotuženoj darovao stan kako bi izbjegao plaćanje duga koje ima prema tužiteljici. Sa drugotuženom da je bio u svađi te je ona od njega zahtijevala da joj prepiše stan, a ona će njemu dati razvod ali da on do dana podnošenja ove tužbe još nije pokrenuo postupak radi razvoda braka. Ističe prigovor zastare.

3. Drugotuženica se u odgovoru na tužbu protivila tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, navela je kako je predmetni stan kupljen u braku te da je isti prvo bio uknjižen u 1/1 vlasništvu prvotuženika i da isti predstavlja bračnu stečevinu te se na njemu ona nalazi kao ½ dijela vlasnik. Prvo tuženik da je prije 22 mjeseca napustio bračnu zajednicu te od tada ona isključivo snosi troškove kredita te su u kolovozu 2007. prvotuženik i drugotužena postigli dogovor o uređenu imovinskopravnih odnosa i time je prvotuženik na nju prenio polovicu stana. Navela je kako su taj dogovor realizirali sklapanjem ugovora o darovanju jer je to tada bio najlakši način da među sobom urede imovinske odnose. Kada je zaprimila tužbu kontaktirala je prvotuženika koji joj je rekao da radi i da prima na račun uplate koje tužena plijeni te se iz tog razloga protivi tužbenom zahtjevu jer ona kao takva ne duguje tužiteljici ništa. Ističe kako smatra da se zahtjev tužiteljice u odnosu na nju treba odbiti u cijelosti te naložiti tužiteljici da joj nadoknadi prouzročene parnične troškove. Ističe prigovor zastare.

4. U dokaznom postupku pročitana su rješenja Porezne uprave: klasa UP/I-410- 23/2007-11/00203 od 15. svibnja 2007. (ovršno 3.3.2008. list 12), klasa UP/I-410- 23/2007-11/00203 od 15. svibnja 2007., (ovršno 3.3.2008. list 12), klasa UP/I-410- 23/2007-02/22792 od 15. svibnja 2007. (ovršno 14.6.2007. list 14), klasa UP/I-411- 01/2004-02/02082 od 20. veljače 2004., klasa UP/I-411-01/2005-02/010936 od 21. siječnja 2005., klasa UP/I-411-01/2006-02/02029 od 17. siječnja 2006., klasa UP/I- 411-01/2007-02/02032 od 15. siječnja 2007., klasa UP/I-411-01/2008-02/02025 od 21. siječnja 2008., klasa UP/I-411-01/2003-002/3130 od 10. srpnja 2003. (ovršno 11.08.2003. list 11), klasa UP/I-411-01/2004-02/02082 od 20. veljače 2004. (ovršno 24.3.2004. list 10), stanje računa poreznog obveznika na dan 2. srpnja 2008. (list 16- 26 spisa), Rješenje o ovrsi Porezne uprave klasa Up/I-415-02/2008-001/00197 od 27. ožujka 2008. (list 27-33 spisa), evidenciju nenamirenih rauna Zagrebačke banke d.d. (list 36-37 spisa), Ugovor o darovanju nekretnine od 17. kolovoza 2007. (list 42- 45 spisa), vjerodostojni izlist kartica na dan 2. srpnja 2008. (list 46-53 spisa), opomene od 23. veljače 2006. i 22. prosinca 2004. (list 89-90 spisa), uplatnice i Ugovor o trajnom nalogu (list 91-92 spisa), Ugovor o prodaji stana od 13. lipnja 1994. (list 94-96 spisa), izvadak iz obrtnog registra (list 98-102 spisa), Ugovor o individualnom trajnom nalogu (list 179 spisa), karticu Grada Pule (list 172-177 spisa), presudu ovoga suda posl.br. P-778/10 (list 139-140 spisa), vjenčani list (list 15 spisa) uplatnice (list 91 spisa), izvadak iz zemljišne knjige, pročitani su iskazi I. i II. tuženika i svjedoka ŽR i JRĆ, nalaz i mišljenje vještaka GALPROM d.o.o. kao i njegova pisana dopuna.

5. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

6. U predmetu je dana 12. siječnja 2010. donijeta presuda ispravljena rješenjem od 9. srpnja 2010. kojom je u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice. Navedena je presuda ukinuta rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola posl.br. Gž-2103/11 od 11. srpnja 2013. U rješenju se u bitnome navodi da je za pravilno presuđenje ove pravne stvari sud prvog stupnja prethodno imao utvrditi da li predmetna nekretnina (stan) čini bračnu stečevinu 1. tuženika i 2. tuženice, pa tek onda, zavisno o tom utvrđenju donijeti odluku u ovoj pravnoj stvari, obzirom da o tome ovisi i utvrđenje u kojem je dijelu predmetni Ugovor o darovanju nekretnina izgubio pravni učinak prema tužiteljici. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja, prema navedenom, ima razmotriti kao prethodno pitanje da li je (u kojem omjeru) 2. tuženica AR suvlasnica predmetne nekretnine (stana) kao što tvrdi, i to prema materijalnom propisu koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja te nekretnine kao zajedničke imovine, pa je potrebno utvrditi te činjenice, i zavisno od njih primijeniti odgovarajući propis, a sve kako bi se mogao utvrditi doprinos stranaka u stjecanju te imovine.

7. U predmetnoj pravnoj stvari prije svega sporno je pitanje da li sporni stan predstavlja bračnu stečevinu I i II tuženika te ako da u kojem omjeru kao i pitanje apsolutne zastare potraživanja tužiteljice.

U odnosu na bračnu stečevinu

8. Uvidom u presudu ovoga suda posl.br. P-778/10 od 25. svibnja 2010. utvrđeno je da je brak prvotuženika i drugotužene sklopljen 19. siječnja 1985. u [adresa], razveden zbog trajno i teško poremećenih odnosa bračnih drugova.

9. Uvidom u Ugovor o prodaji stana u [adresa], utvrđeno je da je isti zaključen između Grada Pule kao prodavatelja i prvo tuženika JR kao kupca **.**.1994. uz rok otplate kupoprodajne cijene od 20 godina.

10. Uvidom u Ugovor o darovanju nekretnina od 17. kolovoza 2007. (list 42-45) utvrđeno je da je istim prvotuženik darovao drugotuženoj stan u [adresa], koji Ugovor o darovanju je proveden u zemljišnim knjigama.

11. Uvidom u Ugovor o individualnom trajnom nalogu utvrđeno je da je drugotužena istoga zaključila kod OTP banke 26. lipnja 2008. za obavljanje redovnog plaćanja otkupa stana u korist Grada Pule.

12. Uvidom u uplatnice na listu 91 spisa utvrđeno je da je drugotužena i prije ugovaranja trajnog naloga vršila uplate na ime otkupa stana u ožujku 2008. a da je stan otplaćen u studenom 2013. (list 177 spisa).

13. Odredbom čl. 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine br. 11/1978, 27/1978, 45/1989, 59/1990, 25/1994 u daljenjem tekstu ZBPO) koji se ima primijeniti s obzirom na vrijeme stjecanja stana (13. lipnja 1994.), propisano je da je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, njihova zajednička imovina, dok je čl. 287. st. .1 ZBPO-a propisano da se kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine.

14. Iz iskaza svjedokinje JRĆ (danom na ročištu 3. prosinca 2009.) koja je bila poslovna suradnica drugotužene proizlazi da su prvotuženik i drugotužena imali problema u braku naročito 2007. godine jer je tada drugotužena na posao dolazila utučena zbog nerijetkih svađa te da je prvotuženik nakon nekog vremena napustio bračnu zajednicu i da su dogovorno pokušali podijeliti imovinu. Navela je kako je prvotuženik prepustio drugotuženoj stan, a ona je nastavila uplaćivati rate kredita za otplatu istoga. Tuženici da su uvijek živjeli skromno te da je prvotuženik nakon prestanka bračne zajednice odselio, živi u [adresa] kod nekih prijatelja te joj nije poznato ništa o dugu koji je prvotuženik imao prema tužiteljici, a o istome je saznala od drugotužiteljice kada joj je ona ispričala o predmetnoj tužbi.

15. Iz iskaza svjedokinje ŽR, kćerke I i II tuženika (danom na ročištu 3. prosinca 2009.) proizlazi da tuženi ne žive zajedno te da se prvotuženik iselio iz stana, a ona je ostala sa bratom i drugotuženom živjeti u tom stanu. Navela je kako su se roditelji odlučili razvesti 2007. ali da nisu pokrenuli postupak za razvod braka zbog visokih financijskih troškova istoga. Prvotuženik da dolazi u stan kako bi posjetio djecu te da mu na adresu stana stiže pošta za obrt. Njoj nije poznata financijska situacija njezinog oca niti posao te ne zna ništa o dugu prema tužiteljici.

16. Prvotuženik je u svome iskazu (danom na ročištu 3. prosinca 2009. i 13. prosinca 2013.) u bitnome naveo da je po zanimanju soboslikar i vlasnik obrta [obrt] i da radom u svom obrtu i radom na crno u poslovima građevine mjesečno ostvaruje primanja od 2.000,00 kuna. U slobodno vrijeme bavi se slikanjem slika ali da isto zbog hladnoće u garaži gdje inače slika nije u mogućnosti činiti. Prosječno, za godinu dana od prodaje slika zaradi 2.000,00-2.500,00 kuna. Istaknuo je kako u vlasništvu nema druge vrijednije pokretnine i nekretnine te da je vlasnik polovnog automobila Fiat Punto iz 1997., da nije po zakonu dužan uzdržavati druge osobe. U svojoj imovini posjeduje jednu dovršenu sliku koju je izradio u iznosu od 10.000,00 kuna i još jednu koju dovršava te da će ista vrijediti isto toliko, te dvije dovršene slike koje vrijede ispod 1.000,00 kuna. Dužan je državi iznos koji je naveden u tužbi, ne spori visinu. Znao je da je bio dužan, a tek 2007. je shvatio o kolikom iznosu je riječ. Nisu me uspjeli neki planirani poslovi, imao je problema sa zdravljem, 40% je invalid pa mu je teško raditi pa je od svojih poslova ovrhe otplaćivao koliko je mogao. Do 2007. imao je bitnije i hitnije stvari za otplaćivanje, poput operacije kćeri, nego dugovanja koje je imao. Imao je knjigovođu koji mu je vodio poslovne knjige i sa njim je razgovarao o dugovanjima. Točno je da je bio vlasnik stana u [adresa] u [adresa]., auta Fiat Punta te supruga, ovdje drugotužena auta Renault Clio. Iz stana se iselio 2007., bio je podstanar, a kako se u međuvremenu kćer razvela prešao je živjeti u njezin stan na adresi [adresa] i nastavio plaćati stanarinu tamo. Imao je česte nesuglasice i svađe sa ženom oko financija i svega, zbog toga su se i razveli, ona je znala da on ima dugovanja i poslovne probleme ali je on time nije htio previše opterećivati. Naveo je kako je i ranije među njima postojao dogovor kako će ona svoju plaću trošiti na plaćanje režija, a da će on novac od zarade donositi doma za kupovinu, djecu, i ostale potrepštine te da je isto i činio koliko je mogao. Kada je odlazio od kuće prepisao je stan na suprugu da joj ostane jer joj je to on dao kao uvjet da se razvedu na sudu. On nije htio pokrenuti brakorazvodnu parnicu jer nije htio sam snositi troškove razvoda braka. Zbog bolesti i nemogućnosti za rad jer je bolestan se teško uzdržava. Zbog slikarstva supruzi je prepustio stan kako bi njemu za posao ostala garaža u kojoj će moći slikati. Kroz sve te godine dobivao je od Porezne uprave isprave i opomene da plati dug na adresu svog obrta u [adresa], u [adresa]. Imao je i ključ od stana ali je drugotužena promijenila bravu, no on 2-3 puta tjedno dolazi posjetiti djecu i uredno svu poštu na toj adresi zaprima. Drugotužena je preuzimala svu poštu koja je dolazila osim onu poštu koju je on morao potpisati to je poštar dostavljao uz papirić, a on ju je preuzimao uz potpis. Kada mu se predočila dokumentacija od Porezne koja je potpisana na njegovo ime rekao je da on to nije potpisao i da je to potpisala njegova supruga. Naveo je kako je supruga znala da ima porezno dugovanje ali da njegovu poštu koju je zaprimala za njega nikada nije otvarala. U braku sa suprugom je od 1985., stan su kupili 1994. i on predstavlja zajedničku imovinu te da je sve kućanske poslove i brigu o djeci vodila supruga. Za garažu je naveo da je još uvijek koristi i da je ne koristi nitko drugi osim njega te da su te garaže ilegalne i da nisu uknjižene, da ju je prije jedan obrtnik koristio i onda prepustio njemu, bila je u trošnom stanju i za tu garažu nije ništa plaćao, a niti ne zna na čijoj zemlji je ta garaža. Do 2007. stan su otplaćivali zajedničkim sredstvima, plaće su im bile podjednake.

17. Drugotužena je u svome iskazu (danom na ročištu 3. prosinca 2009. i 13. prosinca 2013.) u bitnome navela da je još aktualno u braku sa prvotuženikom, da joj je on prepustio stan jer mu je rekla ili da joj da novce oko 15-20 tisuća kuna zbog duga od neplaćenih računa, on da joj novac nije mogao dati zbog duga koji ima prema državi, ali joj je prepustio stan. Navela je kako je i on kao i ona bio zaposlen u poduzeću ali je onda poslije sam otvorio obrt i nije joj govorio o financijskim problemima da je na njoj bilo da vodi brigu o kući i o djeci. Među njima je postojao dogovor da 15. u mjesecu daje 2-3 tisuće kuna za kućni budžet. Bila je ljuta jer novaca nije bilo i zbog toga su se svađali, on je sve više izbivao iz kuće, govorio je da nema posla te da ona nije imala uvid u njegovu zaradu. Tražila je da joj prepusti stan iz straha da zbog dugova na njega ne digne hipoteku jer je jedino stan imala kao nekakvo osiguranje radi djece. 2003. digla je kredit kako bi platila njegov dug i da ga je otplaćivala do 2007. Kada ga je pitala za dug govorio je neka ga pusti na miru, da sa njom i djecom nije kontaktirao do 2007. kada ga je kćer pozvala za Božić. On nju nije tužio ni ona njega jer joj je bila bitna svaka kuna kako bi mogla uzdržavati djecu. Istina je da je ranije primala poštu za njegov obrt ali da joj je on kasnije zabranio da prima njegovu poštu, a i djeca kada su postala punoljetna više nisu htjela da za njih preuzima poštu. Tuženik i dalje dolazi u stan i posjećuje djecu, ona sortira svu njihovu poštu i sprema u hodnik, a oni je uzmu sami. Promijenila je bravu te prvotuženik nema ključ od stana. Imala je zaostatke za plaćanje kredita i ostalih dugovanja ali ih je podmirila sama i uz pomoć djece. Ukazala je kako prvotuženik koristi garažu kao atelje, rekao je da će je samo on koristiti pa drugi članovi obitelji nisu ni htjeli imati veze sa njom, a ta garaža da je vanknjižno vlasništvo. Darovnim ugovorom joj je prepustio stan, sebi je zadržao auto, a rekao joj je da će novac koristiti za otplatu poreznog duga, stan je ostavio njoj da ostane brinuti o djeci jer su djeca imala problema sa vidom i da sina još uvijek čeka operacija očiju. Do 2007. stan su otplaćivali zajedničkim sredstvima, plaće su im bile podjednake, a nakon 2007. ona sama.

18. Iz iskaza stranaka, koje sud prihvaća obzirom su u skladu sa ostalim podacima u spisu (Ugovor o kupoprodaji stana), utvrđeno je da su isti za vrijeme trajanja braka bili u radnom odnosu, da je o djeci brinula supruga, drugotužena, a kako je stan u [adresa] kupljen za vrijeme trajanja braka, sud je utvrdio da isti predstavlja bračnu stečevinu prvo i drugo tuženika, a sve temeljem čl. 277. i 287. ZBPO-a. Sud suvlasničke udjele bračnih drugova u zajedničkoj imovini nije utvrđivao (drugotužena u odgovoru na tužbu navodi ½ dijela) iz razloga koje će iznijeti u nastavku.

19. Naime, odredbom čl. 255. Obiteljskog zakona Narodne novine br. 116/2003, 17/2004, 136/2004, 107/2007 u daljnjem tekstu OBZ), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o darovanju kojega tužiteljica pobija, propisano je da se bračnim ugovorom mogu urediti imovinskopravni odnosi na postojećoj ili budućoj imovini te da se takav bračni ugovor sklapa u pisanom obliku, a potpisi bračnih drugova moraju biti ovjereni kod javnog bilježnika.

20. Na temelju provedenog dokaznog postupka, ovaj sud zaključuje, da se u konkretnom slučaju radilo o ugovoru kojim je prava volja stranaka bila uređenje imovinsko pravnih odnosa u pogledu bračne stečevine, a ne onemogućavanje tužiteljice u naplati njezina potraživanja spram prvotuženika. Navedeno sud zaključuje uzimajući u obzir činjenicu da su prvotuženik i drugo tužena pravno neuke osobe (on soboslikar, a ona čistačica), da su u vrijeme sklapanja Ugovora bili lošijeg imovinskog stanja, odnosi narušeni, tuženik se iselio iz stana, da je drugotužena ostala sa djecom živjeti u stanu, da je preuzela obvezu otplate kredita za stan, u svezi s čime je i zaključila Ugovor o trajnom nalogu s bankom, da je brak stranaka u konačnici 2010. pravomoćno razveden, a da je prvotuženiku pripala garaža kao izvanknjižno vlasništvo u kojoj je nastavio slikati i osobni automobil.

21. Dakle, sud je na temelju provedenog postupka, utvrdio kako je u konkretnom slučaju drugotuženica vlasništvo sporne nekretnine stekla temeljem uređenja imovinskopravnih odnosa glede bračne stečevine, dakle ne radi se o otuđenju vlastite imovine prvotuženika te sud smatra da uređenjem imovinskih odnosa bračnim ugovorom ne postoji zakonska mogućnost trećih osoba da imovinske odnose uređuju drugačije putem suda, odnosno da uređene imovinske odnose ignoriraju. Slijedom naprijed navedenog, sud smatra kako je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan u cijelosti.

U odnosu na zastaru

22. Pojam „apsolutne zastare“ je poseban institut javnoga (ovdje poreznog) prava, nepoznat privatnom pravu. Međutim, kako u konkretnom slučaju tražbina radi namirenja koje se pobija pravna radnja poreznog dužnika proizlazi iz javnoga (poreznog) prava, to se i rokovi zastare ne mogu računati drugačije nego onako kako je propisano propisima toga javnog prava. U protivnom bi dužnici o čijim se obvezama raspravlja pred sudom, primjerice povodom paulijanskih tužbi kao što je ovdje slučaj, bili dovedeni u neravnopravan položaj prema onima koji raspolažu imovinom za namirenje poreznih i sličnih tražbina (pa nema potrebe da se o njima raspravlja pred sudom). Na pitanje zastare se, po shvaćanju ovoga suda, primjenjuju odredbe Općeg poreznog zakona i posebnih zakona kojima je u relevantnom vremenskom razdoblju bila uređena zastara pojedinih tražbina.

22.1. Člankom 90. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj 127/00., 86/01. i 150/02.) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka spornih obveza, bilo je propisano: (2) Zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći nakon isteka godine u kojoj je trebalo utvrditi porezne obveze i kamate.

(4) Zastara prava na naplatu poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili nakon isteka godine u kojoj je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu, kamate, troškove ovrhe i novčanu kaznu.

Prema članku 92. toga Općeg poreznog zakona apsolutni rok zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pokretanje prekršajnog postupka, naplatu poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni te prava poreznog obveznika na povrat poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni nastupa za šest godina računajući od dana kada je zastara počela prvi put teći.

22.2. Člankom 82. Zakona o doprinosima za obvezna osiguranja („Narodne novine“ broj 147/02., 175/03. i 177/04.) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka obveze s osnova doprinosa, bilo je propisano:

(1) Pravo na obračunavanje doprinosa, pokretanje prekršajnog postupka, naplatu doprinosa, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni, te pravo obveznika na povrat doprinosa plaćenih bez pravne osnove i više uplaćenog iznosa doprinosa, kamata, troškova ovrhe i novčane kazne zastarijeva istekom pet godina od dana kada je zastara počela teći.

(2) Zastara prava počinje teći:

1. na obračunavanje doprinosa i kamata – nakon isteka kalendarske godine u kojoj je trebalo obračunati doprinose i kamate;

3. na naplatu doprinosa, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni – nakon isteka kalendarske godine u kojoj je obveznik sam obračunao obvezu ili u kojoj je tijelo nadležno za obračunavanje doprinosa utvrdilo obvezu, kamate, troškove ovrhe i novčanu kaznu.

(6) Apsolutni rok zastare prava na obračunavanje doprinosa i kamata, na pokretanje prekršajnog postupka, naplatu doprinosa, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni, te prava obveznika na povrat doprinosa plaćenih bez pravne osnove i više plaćenih iznosa doprinosa, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni nastupa deset godina nakon dana kada je zastara počela prvi put teći.

(7) Postupak utvrđivanja zastare provodi Porezna uprava o čemu donosi rješenje.

22.3. Prema članku 229. Zakona o doprinosima („Narodne novine“ broj 84/08., 152/08., 94/09., 18/11., 22/12., 144/12., 148/13., 41/14., 143/14., 115/16., 106/18.) na postupke utvrđivanja zastare prava na utvrđivanje doprinosa i prava na naplatu doprinosa koji nisu uređeni odredbama toga Zakona primjenjuju se odredbe Općega poreznog zakona.

22.4. Člankom 30. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o doprinosima („Narodne novine“ broj 115/16.) propisano je da će se postupci utvrđivanja zastare započeti po zahtjevu obveznika doprinosa, a prema odredbama Zakona o doprinosima („Narodne novine“ broj 84/08., 152/08., 94/09., 18/11., 22/12., 144/12., 148/13., 41/14. i 143/14.) dovršiti sukladno odredbama toga Zakona, osim ako su odredbe toga Zakona i odredbe Općeg poreznog zakona povoljnije za obveznika doprinosa.

22.5. Budući da Opći porezni zakon predviđa kraći (šestogodišnji) rok apsolutne zastare proizlazi da je povoljniji za poreznog obveznika pa se u konkretnom slučaju primjenjuje taj šestogodišnji rok.

22.6. Čl. 10. Odluke o obveznicima, osnovici, stopi te načinu i rokovima za plaćanje doprinosa Hrvatskoj obrtničkoj komori za 2006., 2007., 2008. i 2009. godinu (“Narodne novine” broj 158/2002, 204/2003, 41/2006), koja je bila u primjeni u navedenom razdoblju, bilo je propisano da se na zastaru primjenjuju odredbe Općeg poreznog zakona.

22.7. Iz svih navedenih odredbi, a protivno stajalištu kojega tužiteljica zastupa u ovom postupku, proizlazi da za nastupanje apsolutne zastare prekidanje tijeka zastare nema pravnog učinka.

23. Polazeći od navedenih zakonskih odredbi ovaj sud je utvrdio da je nastupila apsolutna zastara sljedećih obveza:

- račun 1201 - poreza na dodanu vrijednost za 2007. i 2008. u ukupnom iznosu od 1.298,35 eur,

- račun 1619 - poreza i prireza na dohodak po godišnjoj prijavi za 2007. u ukupnom iznosu od 4.110,77 eur,

- račun 5236 - doprinosa H.O.K.-u u paušalnom iznosu za 2006., 2007., 2008. u ukupnom iznosu od 300,18 eur,

- račun 5241 - komorskog doprinosa od dohotka za 2006., 2007., 2008., 2009. u ukupnom iznosu od 93,09 eur,

- račun 8478 - doprinosa za zdravstveno osiguranje za 2005., 2006., 2007. i 2008. u iznosu glavnice od 2.902,18 eur,

- račun 2046 - doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje za 2004., 2005., 2006., 2007. i 2008. u iznosu od 1.211,04 eur,

- račun 8214 - doprinos za mirovinsko osiguranje za 2005., 2006., 2007. i 2008. u ukupnom iznosu od 2.461,74 eur,

- račun 8591 - doprinos za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu za osiguranike za koje obvezu utvrđuje porezna uprava rješenjem za 2002., 2003., 2004., 2005., 2006., 2007., 2008. u ukupnom iznosu od 174,39 eur,

- račun 4251 – troškovi postupka u iznosu od 26,49 eur utvrđeni rješenjem od 27. ožujka 2008.

23.1. Zaključak o nastupu apsolutne zastare proizlazi iz činjenice što je od početka tijeka roka zastare za svaku od tih tražbina (isteka godine u kojoj je nastala obveza plaćanja) protekao šestogodišnji apsolutni rok zastare iz Općeg poreznog zakona prema kojemu apsolutna zastara nastupa istekom šest godina od kada je prvi put počela teći, a koji rok je svakako istekao za svaku od naznačenih tražbina.

24. Prema odredbi članka 24. stavka 2. OPZ-a prava iz porezničko-dužničkog odnosa prestaju zastarom.

24.1. Dakle, osim iz ranije navedenih razloga, zahtjev tužiteljice je neosnovan i zbog osnovanog prigovora zastare.

25. Slijedom navedenog, sud nije posebno cijenio nalaz i mišljenje vještaka Bojane Galinac iz GALPROM d.o.o. koji je provođen na okolnost utvrđivanja osnovanosti visine tražbine tužiteljice.

26. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., 12/24., dalje: Odvjetnička tarifa).

26.1. I tuženici je zastupanoj po punomoćnici odvjetnici, priznat trošak za sastav odgovora na tužbu 250 bodova, za zastupanje na ročištu 5. listopada 2009., 3. prosinca 2009. i 15. prosinca 2009. za svaku radnju po 250 bodova, za pristup na ročište za objavu presude 50 bodova, za sastav žalbe protiv presude 312,50 bodova, za zastupanje na ročištu 14. listopada 2013., 13. prosinca 2013., 5. svibnja 2014., 6. srpnja 2015., 27. rujna 2016., 10. listopada 2023., po 250 bodova, za zastupanje na ročištu 25. studenog 2013. 125 bodova, za sastav podnesaka od 2. srpnja 2015., 20. rujna 2016., 22. travnja 2023., za svaku radnju po 250 bodova, odnosno ukupno 3.737,50 bodova, što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eur iznosi 7.475,00 EUR. 26.2. I i II tuženicima je za zastupanje po punomoćnici odvjetnici priznat trošak za zastupanje na ročištu 3. rujna 2023. u visini od 250 bodova, što uvećano za 10% iznosi 312,50 bodova, a s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eur iznosi 625,00 eur. I i II tuženicima je priznat i trošak utrošenog predujma u zatraženom iznosu od 245,36 eur, tako da ukupan trošak priznat I i II tuženicima iznosi 870,36 eur. 26,3. I i II tuženicima nije priznat trošak sastava podneska od 13. studenog 2023. obzirom sastav istoga nije bio nužan za vođenje ovoga postupka.

U Puli, 28. siječnja 2025.

S u d a c

Helena Božović Sladaković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u 3 istovjetnih primjeraka, u roku od petnaest (15) dana od dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje županijski sud.

Dna:

- tužiteljici po zz

- I i II tuženima po pun. uz povrat neutrošenog predujma