REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-4577/2018-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Adeli Turkalj, u pravnoj stvari tužitelja ŽR, iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, OIB-52634238587, zastupanog po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. prosinca 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja BR, odvjetničkog vježbenika i punomoćnice tuženika UR, zamjenice ODO, 28. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu financija, OIB-52634238587 da tužitelju ŽR, iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 12,97 eur zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, osim kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u navedenom iznosu do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na iznos od:

-

6,60 eur od 16. svibnja 2013. do isplate,

-

6,37 eur od 16. kolovoza 2013. do isplate.

II Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB-52634238587 da tužitelju ŽR, iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 290,90 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se dio zahtjeva za naknadom troškova postupka u iznosu od 99,55 eur odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.

Tužitelj je dana 9. kolovoza 2018. podnio tužbu ovom sudu protiv tuženika radi isplate. U tužbi navodi da je zaposlenik tuženika u Područnom carinskom uredu Zagreb, na radnom mjestu carinika, te da je u razdoblju od 19. travnja 2013. do 19. travnja 2018. prema utvrđenom radnom vremenu tuženika, mjesečno ostvarivao prekovremeni rad koji mu nije plaćen i to:

- u redovnom radu od ponedjeljka do petka, duže od 8 sati,

- u smjenama i turnusima, (u smjenama dužim od 8 sati, koliko je trebao raditi u smjeni) i (u turnusu duže od 12 sati, koliko je trebao raditi u turnusu),

- u radu na drugi način.

Nadalje navodi da je u navedenim oblicima radio tijekom mjeseca: u drugoj smjeni, noću, subotom i nedjeljom i na dane blagdana i neradne dane koji se utvrđuju sukladno odredbama Zakona o blagdanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj, koji su u tjednu padali od ponedjeljka do petka.

Ističe da je odredbama važećeg Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike i ranije važećih Kolektivnih ugovora za državne službenike i namještenike te internim aktima tuženika koji se odnose na njega određeno da:

- prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, a i svaki sat rada subotom i nedjeljom,

- prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (2 prve - 2 treće - 2 dana slobodan) ili turnusu smatra se svaki sat duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati,

- prekovremeni rad kojeg je ostvario na drugačiji način jer je ostvarivao sate rada koji su bili duži od dnevnog radnog vremena i koji su bili duži od 40 sati tjedno. Nadalje navodi da je isto tako određeno da redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu, na bazi 40-satnog radnog tjedna, te da mjesečni redovni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (u koje ne ulaze blagdani) u tekućem mjesecu pomnoženi sa 8 sati.

Ističe da je ostvarivao prekovremeni rad na dane blagdana i neradne dane te Uskrs koji su u tjednu padali od ponedjeljka do petka, a koji mu nije plaćen. Također ističe da se prije podnošenja tužbe obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora.

2. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 29. studenog 2024. tužitelj od tuženika na ime razlike plaće potražuje ukupan iznos od 12,97 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose od 16. u mjesecu za prethodni mjesec, osim kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u gore navedenom iznosu. Također potražuje troškove ovog postupka sa kamatom od presuđenja do isplate.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je u odgovoru na zahtjev za mirno rješenje spora tužitelju predložio sklapanje nagodbe za iznos od 97,71 kn (12,97 eur), budući je isti u razdoblju od travnja 2013. do travnja 2018. ostvario 2 sata prekovremenog rada. Ističe da tužitelj nije prihvatio njegov nagodbeni prijedlog pa slijedom navedenog osporava tužbeni zahtjev za iznos naknade za prekovremeni rad iznad 2 sata, odnosno preko iznosa od 97,71 kn te sukladno odredbi čl. 157. Zakona o parničnom postupku potražuje troškove ovog postupka.

4. Na ročištu održanom 20. prosinca 2024. tuženik je učinio nespornom visinu tužbenog zahtjeva i tijek kamate.

5. Radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora od 18. travnja 2018. (str. 5-6 spisa), odgovor tuženika na zahtjev za mirno rješenje spora od 5. srpnja 2018. s povratnicom (str. 7 i 12 spisa), specifikaciju obračuna prekovremenih sati tužitelja mjesečno po godinama kao i tabelarni prikaz (str. 13-14 spisa), rješenja Ministarstva financija od 1. rujna 2017., 27. veljače 2014., 8. srpnja 2013. i 1. srpnja 2012. (str. 15, 16, 17 i 18 spisa), obračunske liste plaća tužitelja sa evidencija o korištenju radnog vremena tužitelja za utuženo razdoblje (str. 19-141 spisa) i izvode iz zapisnika sa sjednica Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene KU za državne službenike i namještenike (str. 144-150, 151-153, 154-163, 174-176, 194-196, 197-198, 199-200, 201-203, 204-205, 206, 207-210, 234 spisa).

6. Proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (str. 263-272 spisa).

7. Na ročištu održanom 20. prosinca 2024. punomoćnik tužitelja je odustao od prijedloga za saslušanjem tužitelja, kao i za provođenjem dopunskog financijskog vještačenja, a punomoćnik tuženika je odustao od dokaza za saslušanjem predloženih svjedoka.

8. Na temelju ovako provedenog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP), sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

9. Iz zahtjeva za mirno rješenje spora od 18. travnja 2018., a kojeg je tuženik zaprimio 19. travnja 2018. (što proizlazi iz prijamnog štambilja tuženika), sud je utvrdio da se tužitelj prije podnošenja tužbe sukladno odredbi čl. 186.a. ZPP-a obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora.

10. Iz odgovora tuženika na zahtjev tužitelja za mirnim rješenjem spora od 5. srpnja 2018. proizlazi da ga smatra djelomično osnovanim, dostavlja mu traženu dokumentaciju (rješenje o rasporedu tužitelja, obračunske isprave plaće-naknade za razdoblje od travnja 2013. do travnja 2018. i evidenciju radnog vremena) te navodi da iz iste proizlazi da je tužitelj u navedenom razdoblju ostvario 2 sata prekovremenog rada. Također predlaže tužitelju sklapanje nagodbe.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće s osnova neisplaćenih prekovremenih sati, za razdoblje od 19. travnja 2013. do 19. travnja 2018.

12. Među parničnim strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom periodu bio radnik tuženika na radnom mjestu carinika III. vrste, a što proizlazi iz rješenja tuženika od 1. rujna 2017., 27. veljače 2014., 8. srpnja 2013. i 1. srpnja 2012.

13. Također nije sporna visina tužbenog zahtjeva i tijek kamate.

14. Odredbom čl. 94. Zakona o radu (NN 93/14,127/17, 98/19 i 151/22, dalje ZR) propisano je da radnik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.

15. Odredbom čl. 87. st. 2. Zakona o carinskoj službi (NN 68/13, 30/14,115/16, dalje ZCS) propisano je da se tjedno radno vrijeme carinskog službenika u pravilu raspoređuje na 5 radnih dana i traje 40 sati.

Nadalje, odredbom čl. 89.st.4. ZCS-a propisano je da se radom u turnusu smatra rad carinskih službenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji carinski službenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u smjenama od po 12 sati dnevno u ciklusima 12-24-12-48, a st. 6. istog članka da ako je rad carinskih službenika organiziran u smjenama ili turnusu prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

16. Odredbom čl. 41. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 89/12, dalje KU/12 i NN 104/13, dalje KU/13), odnosno čl. 35. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 112/17, dalje KU/17) propisano je da plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a osnovna plaća je umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen službenik ili namještenik i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža te da su dodaci na osnovnu plaću dodaci za uspješnost na radu, dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada i druga uvećanja plaće.

17. Odredbom čl. 44. st. 1. KU/12 i KU/13, odnosno čl. 38. st. 1. KU/17 propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada, i to za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad na blagdane, neradne dane i na Uskrs 150%, za prekovremeni rad 50%, za rad u drugoj smjeni 10%, za rad u turnusu 5% (st.1.).

Dodaci iz st.1. ovog članka međusobno se ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i za rad u drugoj smjeni (st.2.).

Državnim službenicima i namještenicima koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada uvećanje plaće za prekovremeni rad i druga uvećanja plaće obračunavaju se za svaki sat rada na osnovnu plaću uvećanu za dodatak za posebne uvjete rada i za zvanje (st.4.).

Radom u smjenama (smjenski rad) smatra se svakodnevni rad službenika i namještenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja tijekom tjedna ili mjeseca u prijepodnevnom (I. smjena), poslijepodnevnom (II. smjena) ili noćnom (III. smjena) dijela dana (st.6.)

Rad u I. smjeni je od 06:00 do 14:00 sati, rad u II. smjeni je od 14:00 do 22:00 sata, te u III. smjeni od 22:00 do 06:00 sati (st.7.).

Radom u turnusu smatra se rad službenika i namještenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u smjenama po 12 sati dnevno u ciklusima 12-24-12-48 (st.8.) Prekovremenim radom kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (2 prve-2 druge-2 treće-2 dana slobodna) ili u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa, te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati (st.10.).

Ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno (st.11.).

Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati (st.12.).

Prekovremeni rad ostvaren radom dužim od dnevnog radnog vremena ili redovne smjene i prekovremeni rad ostvaren radom dužim od mjesečnog ili tjednog fonda radnih sati iz st.10. i 11. ovog članka, međusobno se ne isključuju (st. 13.).

Umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti 1 ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada=1 sat i 30 minuta redovnog sata rada) te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren (st.14.).

18. Iz Tumačenja Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 11. siječnja 2013. broj 4/44 proizlazi da je redovni mjesečni fond radnih sati za sve službenike i namještenike jedinstven i dobije se na način da se broj radnih dana u mjesecu pomnoži sa 8, bez obzira u kojem sustavu rade - od ponedjeljka do petka, smjena (2-2-2-2), turnusu ( 12-24-12-48), ili na drugačiji način.

19. Iz Tumačenja broj 7/44 od 29. travnja 2013. proizlazi da s obzirom na izričaj u čl. 44. st. 1. Kolektivnog ugovora („Osnovna plaća službenika i namještenika uvećat će se…“), osnovica za izračun uvećanja plaće za prekovremeni rad i druga uvećanja plaće jeste osnovna plaća službenika i namještenika. Prema čl. 41. Kolektivnog ugovora osnovna plaća je umnožak koeficijenta složenosti poslova radnoga mjesta na koje je raspoređen službenik ili namještenik i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Iznimka od toga propisana je samo za državne službenike i namještenike koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada (čl. 44. st. 3. Kolektivnog ugovora). Navedenim službenicima uvećanje plaće obračunava se na osnovnu plaću uvećanu za dodatak za posebne uvjete rada i zvanje.

20. Iz Tumačenja broj 8/44 od 29. travnja 2013. proizlazi da službenik koji radi u smjenama i stvarno radi na blagdan i Zakonom predviđeni neradni dan koji pada u ponedjeljak-petak (za koji službenici koji rade od ponedjeljka do petka imaju pravo na naknadu plaće), ima pravo na uvećanje plaće od 150%. Pored toga, može ostvariti pravo na uvećanje osnovne plaće za prekovremeni rad, ako su ispunjeni uvjeti iz čl. 44.st.10., 11. i 12. KU, odnosno za svaki sat duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. U vezi Tumačenja broj 8/44 Komisija je na sjednici održanoj 13. lipnja 2013. donijela i slijedeći Zaključak - Za obračun osnovne plaće uzima se redovni mjesečni fond radnih sati iz čl. 44. st. 12. Kolektivnog ugovora koji je za sve službenike i namještenike isti, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži sa 8 sati.

21. Iz Tumačenja broj 10/44 od 13. lipnja 2013. proizlazi da se povećanje plaće za rad u turnusu odnosi na sve sate rada koje službenik i namještenik odradi u turnusu tijekom mjeseca, dok iz Tumačenja broj 11/44 od 13. lipnja 2013. proizlazi da rad službenika koji traje 12 sati dnevno ima obilježje rada u turnusu, ako se rad obavlja u ciklusima 12-24-12- 48, dok u ostalim slučajevima takav rad ima obilježja rada organiziranog na drugačiji način iz čl. 44. st.11. KU.

22. Iz Tumačenja broj 24/44 od 22. siječnja 2014. proizlazi da službenik i namještenik koji radi u turnusima, smjenama ili u radu organiziranom na drugačiji način iz čl. 44. st. 11. Kolektivnog ugovora nema pravo na naknadu za blagdan. Ako je navedeni službenik prema rasporedu radnog vremena odradio sve svoje radne dane/sate, ali zbog rasporeda radnog vremena nije ostvario redovni mjesečni fond sati, koji čine redovni mjesečni fond radnih sati iz čl. 44. st. 12. Kolektivnog ugovora i sati plaćenog blagdana na koje imaju pravo službenici i namještenici koji rade od ponedjeljka do petka, ima pravo na osnovnu plaću u punom iznosu iz čl. 41. st. 2. Kolektivnog ugovora te dodatke na plaću koje je ostvario. Ako službenici i namještenici bez svoje krivnje ne ostvare puni mjesečni fond sati/mjesečni fond radnih sati poslodavac im mora ispuniti punu plaću. Plaća službenika i namještenika može se umanjiti samo u slučaju neopravdanog izostanka s posla ili neplaćenog dopusta.

23. Iz Tumačenja broj 27/44 od 20. svibnja 2014. i Tumačenja broj 2/35 od 23. svibnja 2018. proizlazi da se vrijednost sata rada za sve državne službenike i namještenike izračunava na isti način tako da se osnovna plaća (čl. 41. st. 2. i čl. 44. st. 3. Kolektivnog ugovora) podijeli sa mjesečnim fondom sati. Mjesečni fond sati dobiva se na način da se ukupan broj dana u mjesecu od ponedjeljka do petka (uključujući blagdane i zakonom predviđene neradne dane koji padaju od ponedjeljka do petka) pomnoži s osam sati. Redovni mjesečni fond radnih sati dobiva se na način da se broj radnih dana od ponedjeljka do petka pomnoži s osam sati. Dakle, radi se o danima koji ne uključuju blagdane i neradne dane koji padaju od ponedjeljka do petka.

Redovni mjesečni fond radnih sati iz čl. 44. st. 12. Kolektivnog ugovora služi za utvrđivanje sati prekovremenog rada iz čl. 44. st. 10. Kolektivnog ugovora, znači za izračun sati prekovremenog rada za službenike koji rade u smjenama i turnusima.

24. Iz Tumačenja broj 25/44 od 4. travnja 2014. proizlazi da zbog ograničenja prekovremenog rada poslodavac može donijeti odluku da službenik koji radi u turnusu u određene dane radi kraće ili ne radi cijeli dan, ali samo jedan do dva radna dana u mjesecu. U tom slučaju ne radi se o promjeni organizacije rada. Ako zbog navedene odluke poslodavca službenik nije ostvario redovni mjesečni fond radnih sati ima pravo na osnovnu plaću u punom iznosu iz čl. 41. st. 2. Kolektivnog ugovora te dodatke na plaću koje je ostvario.

25. Iz Tumačenja br. 32/44 od 31. listopada 2014. proizlazi da se nadopuna satnice (kao pojam koji se koristi u sustavu COP-a kao zamjena za naknadu za blagdan za one službenike i namještenike koji rade u turnusu, smjenama ili u radu organiziranom na drugačiji način iz čl. 44. st. 11. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike) ne može umanjivati za sate prekovremenog rada.

26. Iz Tumačenja broj 35/44 od 21. studenog 2014. proizlazi da se službeniku koji bez svoje krivnje ne ostvari redovni mjesečni fond radnih sati, u određenom mjesecu, ne može „manjak sati“ prenositi u sljedeći kalendarski mjesec.

27. Nadalje, Zajednička komisija za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, na svojoj sjednici održanoj 16. svibnja 2012. dala je Tumačenje čl. 44. st. 10. i 12. Kolektivnog ugovora vezano za prekovremeni rad djelatnika koji rade u turnusu, pa je navedeno da se prekovremeni sati rada djelatnika koji rade u turnusu dobiju na način da se od radnikovih ukupno odrađenih sati rada u mjesecu odbije redovni mjesečni fond radnih sati. Redovni mjesečni fond radnih sati dobije se na način da se broj radnih dana u mjesecu pomnoži s 8 sati. Dakle, u taj fond ne ulaze blagdani i neradni dani određeni zakonom. Prekovremeni rad se djelatniku koji radi u turnusu obračunava mjesečno neovisno o tome je li djelatnik radio na blagdan ili neradni dan određen zakonom ili nije. Djelatniku koji radi u turnusu ne plaća se posebno naknada plaće za blagdan ili neradni dan određen zakonom ako ne radi taj dan. Ako na taj dan radi plaća mu se uvećava za rad blagdanom, odnosno neradnim danom određenim zakonom, a prekovremeni rad obračunava mu se po isteku mjeseca kao rad koji prelazi redovan mjesečni fond radnih sati. Sati za koje se djelatniku isplaćuje naknada plaće zbog bolovanja, plaćenog dopusta ili godišnjeg odmora, prilikom obračuna prekovremenog rada ulaze u ukupno odrađene sate, kao sati koje bi djelatnik odradio da nije bio opravdano odsutan s posla.

28. Dakle, iz naprijed navedenog proizlazi da je poslodavac dužan organizirati rad na način da djelatnik odradi najmanje puni mjesečni fond radnih sati, a ako djelatnik odradi manje sati od mjesečnog fonda sati, poslodavac je dužan isplatiti djelatniku punu plaću koja se u takvim slučajevima treba evidentirati i obračunati kao „nadopuna satnice“, da se prekovremeni sati rada djelatnika, koji radi u turnusu i u smjeni, dobije na način da se od njegovih ukupno ostvarenih sati (sati efektivnog rada, godišnji odmor, plaćeni dopust i sl., sati slobodnih dana) u mjesecu odbije redovni mjesečni fond radnih sati, a redovni mjesečni fond radnih sati dobije se na način da se broj radnih dana u mjesecu pomnoži s osam sati. Dakle, u taj fond ne ulaze blagdani i neradni dani određeni zakonom. Nadalje, prekovremeni rad se djelatniku, koji radi u turnusu i smjeni, obračunava se mjesečno, neovisno o tome je li djelatnik radio na blagdan ili neradni dan određen zakonom, ili nije. Djelatniku koji radi u turnusu, ne plaća se posebno naknada plaće za blagdan ili neradni dan određen zakonom ako ne radi na taj dan, a ako na taj dan radi, plaća mu se uvećava za rad blagdanom, odnosno neradnim danom određenim zakonom, s time da mu se prekovremeni rad obračunava po isteku mjeseca kao rad koji prelazi redovni mjesečni fond radnih sati. Također proizlazi da sati za koje se djelatniku isplaćuje naknada plaće zbog bolovanja, plaćenog dopusta ili godišnjeg odmora, prilikom obračuna prekovremenog rada ulaze u ukupno odrađene sate kao sati koje bi djelatnik odradio da nije bio opravdano odsutan s posla.

29. Radi utvrđenja visine potraživanja tužitelja, sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. 30. Iz nalaza i mišljenja gore navedenog vještaka od 13. lipnja 2022. godine proizlazi da je rad tužitelja u utuženom razdoblju bio organiziran uglavnom u turnusu u ciklusima 12- 24-12-48 naizmjenično tijekom mjeseca te u smjenskom radu, s time da vještak stavlja napomenu da je u razdoblju od srpnja 2013. do veljače 2017. rad tužitelja bio organiziran u redovnom radnom vremenu od 8 sati od ponedjeljka do petka.

Vještak je izvršio uvid u obračunske liste plaća tužitelja, kao i u evidencije radnog vremena tužitelja za utuženo razdoblje te je utvrdio da je obim rada tužitelja evidentiran po vrstama rada (redovan rad, rad subotom, nedjeljom, blagdanom, u turnusu, noću, prekovremeni rad, godišnji odmor, plaćeni dopust i dr.), te da je plaća za evidentirani broj sati redovnog rada, kao i naknade za blagdan obračunana primjenom odgovarajuće osnovice, propisanog koeficijenta radnog mjesta, uz uvećanje za stopu minulog rada, dodatka za uvjete rada, te dodatak za vjernost, a sve u skladu s odredbama važećeg KU. Nadalje navodi da su za sve sate za koje je predviđeno plaćanje dodataka (rad noću, rad u turnusu, subotom, blagdanom i dr.) obračunani dodaci primjenom odgovarajućih stopa uvećanja, u skladu s odredbama važećeg KU. Također navodi da se plaća za prekovremene sate rada obračunava u visini osnovne plaće (osnovica x koeficijent + minuli rad), uz uvećanje za 50%, te s uvećanjem za dodatke po osnovi posebnih uvjeta rada i dodatka za staž (u razdoblju u kojem je bio na snazi), a što je u skladu s odredbama KU.

Ističe da je tužitelju u svim mjesecima isplaćen puni mjesečni fond sati (=mjesečni fond radnih sati + blagdani), bez obzira na broj ostvarenih sati (broj neostvarenih sati tzv. „manjak“ sati do punog mjesečnog fonda sati, isplaćen je i evidentiran različitim oznakama kao „nadopuna satnice“, „naknada za državni blagdan), a što je u skladu s odredbama i tumačenjima važećeg KU, s time da tužitelju nisu isplaćeni svi ostvareni prekovremeni sati. Također ističe da tužitelj nije koristio slobodne dane s osnova prekovremenih sati rada.

Nadalje vještak je utvrdio broj pojedinih vrsta sati (redovni rad, godišnji odmor, bolovanje, plaćeni dopust, slobodni dani i dr.) koje je tužitelj ostvario tijekom jednog mjeseca u utuženom razdoblju te da je tužitelj u utuženom razdoblju radio uglavnom u turnusima (po 12 sati) prema ciklusu 12-24-12-48 (12 sati rada, 24 sata slobodno, 12 sati rada, 48 sati slobodno) ili u smjenskom radu. Također je utvrdio da je tuženik u okviru organizacije radnog vremena, oslobađao tužitelja rada uglavnom jednom do dva puta mjesečno (evidentirano oznakom „pr“ i * (zvjezdicom), s time da se u ovom slučaju ne radi o preraspodjeli radnog vremena s osnova ostvarenih prekovremenih sati, niti o promjeni organizacije rada, već o oslobađanju smjene, a što je u skladu s navedenim tumačenjem Zajedničke komisije 25/44. Vještak je utvrdio i da tužitelj nije koristio slobodne dane s osnova ostvarenih prekovremenih sati.

Vještak na temelju pregledane dokumentacije te prema utvrđenjima i izračunima iz nalaza, zaključuje kako neisplaćena bruto plaća tužitelja po osnovi prekovremenog rada za utuženo razdoblje od travnja 2013. do zaključno ožujka 2018. iznosi ukupno 97,71 kn, odnosno 12,97 eur.

31. Tuženik nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, a tužitelj je u podnesku od 23. lipnja 2022. istaknuo prigovore na naprijed navedeni nalaz i mišljenje te je predložio provođenje dopunskog vještačenja sa zadatkom da vještak tužitelju obračuna sate prekovremenog rada koje je ostvario kada mu je rad bio organiziran na drugačiji način, s time da je na ročištu 20. prosinca 2024. odustao od dopunskog vještačenja te je uredio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka.

32. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti, budući je isti stručan, objektivan, sukladan priležećoj dokumentaciji i detaljno obrazložen.

33. Kako je visina tužbenog zahtjeva i tijek kamate nesporan među strankama, sud je tužitelju na ime razlike plaće s osnova prekovremenog rada dosudio zatraženi iznos od 12,97 eur (97,71 kn) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose od 16.-og u mjesecu za prethodni mjesec, osim kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u navedenom bruto iznosu.

34. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO), koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate.

35. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. st.1. ZPP-a, a u svezi s čl.155. ZPP-a.

36. Trošak je odmjeren temeljem važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika razmjerno vrijednosti predmeta spora i u okviru zahtjeva za naknadu troškova.

37. Trošak tužitelja sastoji se od jednokratne naknade u iznosu od 100,00 eur za cijeli prvostupanjski postupak (Tbr 7/9).

38. Navedenom iznosu dodan je PDV od 25% u iznosu od 25,00 eur, što uz trošak financijskog vještačenja u iznosu od 165,90 eur, ukupno iznosi 290,90 eur, dok je dio zahtjeva za naknadom troškova postupka u iznosu od 99,55 eur odbijen kao neosnovan. 39. Naime, sud tužitelju nije priznao trošak financijskog vještačenja u zatraženom iznosu budući ga nije sam snosio u cijelosti, već je trošak financijskog vještačenja dijelio sa tuženikom.

40. Sud je tužitelju priznao zatraženu kamatu na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14) po stopi određenoj odredbom čl. 29. ZOO-a, tekućom od dana presuđenja do isplate.

41. Vezano za navode tuženika da mu tužitelj treba naknaditi troškove postupka budući je vođenje ovog parničnog postupka bilo nepotrebno jer je i u zahtjevu za mirnim rješenjem spora, kao i u odgovoru na tužbu tužitelju predložio sklapanje nagodbe, treba ukazati da je tuženik tužitelju samo predložio sklapanje nagodbe i to za iznos koji tužitelj i potražuje u ovom postupku, s time da ni u mirnom postupku, a ni tijekom ovog parničnog postupka nije izvršio isplatu iznosa koji mu je nudio nagodbom. Dakle, po mišljenju ovog suda ne može se smatrati da je tužitelj neosnovano podnio tužbu slijedom čega mu i pripada pravo na naknadu troškova postupka.

42. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 28. siječnja 2025.

Sudac:

Adela Turkalj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po OGDOZ