Poslovni broj Gž Ovr-41/2025-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja: 1. ĐJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Edinu Muminagiću, odvjetniku u Zagrebu i 2. ovrhovoditelja Styrotherm d.o.o., Cazin, Bosna i Hercegovina, Lojićka bb, protiv: 1. ovršenika Grada Jastrebarskog, Jastrebarsko, Strossmayerov trg 13, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ovršenice ĆJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Marti Šimrak Lukavski, odvjetnici u Zagrebu, radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi 2. ovršenice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-4591/2015-65 od 20. studenoga 2024., 28. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba 2. ovršenice ĆJ i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-4591/2015-65 od 20. studenoga 2024.

Obrazloženje

1.Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan prijedlog 2.ovršenice ĆJ za odgodu ovrhe od 30. rujna 2024.

2.Protiv tog rješenja žali se 2. ovršenica iz svih žalbenih razloga.

3. U žalbi navodi da egzistiraju dva istovjetna rješenja objektivno (ista glavnica, isti predmet ovrhe, ista ovršna isprava) i subjektivno (istovjetnost stranaka) što posljedično dovodi do vođenja dva postupka. Drugoovršenica smatra da je sama činjenica postojanja više postupaka o istoj stvari među istim strankama razlog za odgodu ovrhe te potencijalno teško i nenadoknadivu štetu. Navodi da je u zakonskom roku podnijela tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom na njezinih ½ dijela predmetne nekretnine, a koji postupak se vodi kod Općinskog suda u Novom Zagrebu pod posl. brojem P-804/2023. Štoviše dana 20. prosinca 2022. prvostupanjski sud je u predmetu poslovni broj P-1227/2017 (sada poslovni broj P-804/2023) donio odluku kojom u cijelosti usvaja njezinu tužbu i tužbeni zahtjev, a na koju 1.ovrhovoditelj je uložio žalbu te Županijski sud u Puli-Pola rješenjem poslovni broj Gž-257/2023 ukinuo je prvostupanjsku presudu i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a koji postupak se sada vodi pod poslovnim brojem P-804/2023 i nije pravomoćno dovršen. Također ponavlja da se 2.ovršenici provedbom ovrhe na nekretnini čini teško nadoknadiva šteta samo činjenicom da je ista u lošem zdravstvenom stanju, umirovljenica bez druge nekretnine pogodne za stanovanje ili imovine kojom bi mogla kupiti ili unajmiti stambeni prostor za život, njezina bi egzistencija bila dovedena u pitanje. Također ponavlja kako nije sudjelovala u bilo kakvom zaključenju ugovora o kreditu ili bilo kojem drugom zaduženju prema ovrhovoditeljima ili njihovim prednicima te ½ dijela nekretnine založeno je protupravno i bez njezinog znanja i suglasnosti, što i dokazuje u predmetu poslovni broj P- 804/2023. Navodi da svoje pravo na dom nije mogla isticati u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava iz razloga što je I ovrhovoditelj svoje pravo na prisilnu naplatu temeljio na ovršnoj ispravi – Sporazumu radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založenog prava od 29. svibnja 1995. poslovni broj I-229/95, a koji Sporazum je vezan za ugovor o kratkoročnom deviznom kreditu broj 5/95-D od 14. ožujka 1995. i Aneks istog od 14. travnja 1995., koje dokumente 2.ovršenica nije tada niti vidjela, niti bila sudionik tog pravnog posla iz kojeg razloga je protiv ovrhovoditelja pokrenula parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Navodi da je suvlasništvo u ½ dijela predmetne nekretnine stekla temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Jastrebarskom poslovni broj P-77/1997 od 23. lipnja 1997. i nikad nije potpisala nikakvu izjavu niti drugi akt kojim bi svoj suvlasnički dio predmetne nekretnine založila. Iz navedenih razloga, 2. ovršenica spori zaključak i tumačenje suda da je gubitak nekretnine na kojoj se provodi ovrha ishod svakog ovršnog postupka na nekretnini radi namirenja novčane tražbine, pa se radi o šteti koja redovno po samom tijeku stvari nastaje u ovršnom postupku. Navodi da je neovisno o navedenom, nakon stupanja Grada Jastrebarsko na mjesto 1. ovršenika ZJ nastavio ovrhu i protiv 1. ovršenika, ali i protiv 2.ovršenice neovisno o činjenici da je u odnosu na 2.ovršenicu ukinuto rješenje o ovrsi od 13. siječnja 2015. radi naplate glavničnog iznosa od 90.835,09 eur, što odgovara iznosu od 177.658,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate i za taj dio prijedlog za ovrhu odbačen, a u preostalom potraživanju zateznih kamata vodi se parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom (poslovni broj P-804/2023).

4. Predlaže pobijano rješenje preinačiti i usvojiti prijedlog za odgodu ovrhe.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pozivajući se na bitnu povredu odredaba postupka 2.ovršenica u žalbi ne obrazlaže u čemu bi se ostvario taj žalbeni razlog, a pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. u vezi s čl. 381., Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 , 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) a koja se ovdje primjenjuje pozivom na odredbu iz čl. 19. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj51/96,29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/008 – dalje OZ), ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena ni jedna od tih povreda.

7. U provedenom postupku je utvrđeno:

-da je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Jastrebarskom poslovni broj Ovr- 284/10-31 od 23. rujna 2013. određena ovrha na nekretnini ovršenika ZJ (slijednik [adresa]) i ĆJ radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja ĐJ u iznosu 90.835,09 eura u kunskoj protuvrijednosti, a koje rješenje o ovrsi je u navedenom dijelu potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž Ovr-997/13 od 4. veljače 2014., dok je rješenje ukinuto u dijelu u kojem je ovrha određena radi naplate zatezne kamate te radi naplate troškova ovrhe,

-da je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Jastrebarskom posl. br. Ovr-573/14- 6 od 13. siječnja 2015. određena ovrha na nekretnini ovršenika ZJ (sada [adresa]) i ĆJ radi naplate novčane tražbine u iznosu 90.835,09 eura u kunskoj protuvrijednosti sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos 177.658,00 DEM (što odgovara 90.835,09 eura) od 29. svibnja 1995. do isplate i radi naplate troška ovršnog postupka, a koje rješenje je u dijelu koji se odnosi zatezne kamate i trošak ovršnog postupka u iznosu 5.000,00 kn potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž Ovr-504/15 od 8. veljače 2016., dok je rješenje ukinuto u odnosu na 2. ovršenicu u dijelu u kojem je ovrha određena radi naplate glavnice i taj dio je prijedlog za ovrhu odbačen,

- da je rješenjem toga suda posl. br. Ovr-4591/15 od 30. studenoga 2017. 2. ovršenica upućena pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom radi naplate zatezne kamate tekuće na iznos od 177.658,00 DEM te radi naplate troška ovršnog postupka u iznosu 5.000,00 kuna određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Jastrebarskom posl. br. Ovr-573/14-6 od 13. siječnja 2015., zbog žalbenog razloga iz čl. 49. st. 1. toč. 9. i 11. OZ-a,

-da je temeljem čl. 80. OZ u navedeni ovršni postupak stupio 2. ovrhovoditelj Styrotherm d.o.o., koji ovrhu vodi na suvlasničkom dijelu 1. ovršenika Grada Jastrebarskog sukladno rješenju o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Ovr- 282/12 od 11. rujna 2012.,

-prijedlogom za odgodu ovrhe od 30. rujna 2024. 2. ovršenica ističe da se objektivno (ista glavnica, isti predmet ovrhe, ista ovršna isprava) i subjektivno (istovjetnost stranaka) egzistiraju dva istovjetna rješenja o ovrsi što posljedično dovodi do vođenja dva postupka o istoj stvari, zbog čega 2. ovršenica smatra da postoji razlog koji čini nedopuštenim provedbu ovrhe, te navodi da joj se provedbom ovrhe čini teško naknadiva šteta samom činjenicom da je u lošem zdravstvenom stanju, umirovljenica, bez druge nekretnine pogodne za stanovanje ili imovine kojom bi mogla kupiti ili unajmiti stambeni prostor za život pa da bi njezina egzistencija bila dovedena u pitanje, te ističe prigovor prava na dom.

8. Naime, sud prvog stupnja smatra da 2.ovršenica u odnosu na rješenje tog suda poslovni broj Ovr-284/10-31 od 23. rujna 2013. radi namirenja iznosa od 90.835,09 eur u kunskoj protuvrijednosti nije dokazala da su ispunjene taksativno navedene pretpostavke iz odredbe čl. 61. st. 2. OZ-a, budući da niti iz spisa niti iz navoda ovršenice ne proizlazi da bi vodila postupak radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene pravomoćnim rješenjem poslovni broj Ovr-284/10-31 od 23. rujna 2013.

9. Također, sud prvog stupnja smatra da u odnosu na rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-573/14-6 od 13. siječnja 2015. nije ispunjen uvjet odnosno da 2.ovršenica nije učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpila nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda ovrhe potrebna da bi se spriječilo nasilje.

10. Naime, sud prvog stupnja smatra da gubitak nekretnine na kojoj se provodi ovrha ishod je svakog ovršnog postupka na nekretnini radi namirenja novčane tražbine pa se radi o šteti koja redovno po samom tijeku stvari nastaje u ovršnom postupku, a ne o šteti koju bi predviđala odredba čl. 61. st. 2. OZ-a. Također, smatra da ovršenica ni na koji način nije učinila vjerojatnim da u slučaju proglašenja ovrhe nedopuštenom neće moći povratiti ono što je ovrhovoditelj eventualno neosnovano stekao ovrhom.

11. U odnosu na pozivanje 2.ovršenice na pravo na dom zajamčeno čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, utvrđuje da prodaja nekretnine u ovom ovršnom psotupku predstavlja miješanje u pravo na dom ovršenice s obzirom da iz spisa proizlazi da se radi o kući u kojoj ona živi, što ne osporava niti ovrhovoditelj. Međutim,utvrđuje da je to miješanje utemeljeno na zakonu s obzirom da Ovršni zakon prodaju nekretnine predviđa kao sredstvo ovrhe radi namirenja tražbine ovrhovoditelja.

12. Prema ocjeni suda prvog stupnja takvo miješanje je nužno u demokratskom društvu, s obzirom da pravo na namirenje tražbine ovrhovoditelja kao privatno pravne osobe, preteže nad pravom na dom 2.ovršenice. To stoga što tražbine ovrhovoditelja nisu nerazmjerno manje od predmetne vrijednosti nekretnine, pri čemu ističe da sama 2.ovršenica priznaje da je nekretninu stekla temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Jastrebarskom poslovni broj P-77/1997 od 23. lipnja 1997., u trenutku kada je ta nekretnina nesporno bila opterećena založnim pravom ovrhovoditelja, a da nikad nije pokrenula postupak kojim bi osporila pravovaljanost tog upisa.

13. Konačno, prigovor 2.ovršenice da egzistiraju dva istovjetna rješenja o ovrsi navodi da ti navodi nisu točni, ali da se ne radi o okolnostima bitnim za odgodu ovrhe.

13.1. Pravilno je sud prvog stupnja odbio prijedlog za odgodu ovrhe 2. ovršenice kao neosnovan.

14. Naime, odredbom čl. 61. OZ-a propisano je da sud može na prijedlog ovršenika odgoditi ovrhu u potpunosti ili djelomice ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, ukoliko je uz tu opću pretpostavku ispunjena jedna od posebnih pretpostavki koje su taksativno navedene u odredbi točke 1.-8. citiranog OZ-a.

15. Dakle, prema navedenoj odredbi ovrhu je moguće odgoditi ako su kumulativno ispunjene dvije pretpostavke i to: da je ovršenik učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako je potrebno da bi se spriječilo nasilje i da je ovršeniku pokrenuta parnica na koju je upućen.

16. Nije sporno da je 2.ovršenica pokrenula parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom koji se vodi pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu pod poslovnim brojem P-1227/2017 (sada P-804/2023), međutim, radi ocjene ispunjenosti kumulativnih pretpostavki za odgodu ovrhe valja utvrditi da li je 2.ovršenica učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

17.Suprotno, žalbenim navodim 2.ovršenice pravilan je zaključak suda prvog stupnja da 2.ovršenica nije učinila vjerojatnim postojanje drugog kumulativnog uvjeta da bi provedbom ovrhe trpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Naime, nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta koju ovršenik mora učiniti vjerojatnom da bi provođenjem ovrhe nastala takva šteta koju on ne bi mogao nadoknaditi ili bi pak mogao nadoknaditi uz iznimne i nerazmjerne teškoće, navođenjem u čemu bi se šteta sastojala i zašto bi ista bila nenadoknadiva, kao i konkretan opseg štete.

18.Dakle, konkretna šteta koju bi 2.ovršenica pretrpjela provedbom ovrhe mora biti konkretizirana, a ne može biti izjednačena s redovitim posljedicama ovrhe.

19.Naime, iz sadržaja prijedloga 2. ovršenice nije moguće utvrditi je li nekretnine koja je predmetnom ovrhe jednina nekretnina ovršenice. Uz prijedlogu za odgodu ovrhe dostavila je samo liječničku potvrdu Ordinacije opće medicine Dragane Štefanec od 6. rujna 2024. iz koje proizlazi da je 2. ovršenica prema vlastitim navodima uznemirena, iscrpljena, umorna, teško usniva, budi se noću, apetit oslabljen, izbjegava društvo i okolinu, smanjila je fizičke aktivnosti i zbog predmetne situacije zanemarila je preglede za somatske bolesti, dok drugu medicinsku dokumentaciju iz koje bi proizlazilo njezino loše zdravstveno stanje nije dostavila. Također nije dostavio nikakve podatke iz kojih bi bilo razvidno da obzirom na prihode koje ima ne bi mogao osigurati drugi stan. Pritom treba dodati da iseljenje iz nekretnine koja je predmetom ovrhe samo za sebe ne predstavlja nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu s obzirom da se radi o redovnoj posljedici ovrhe, već treba biti riječ o posebnim okolnostima koje bi upućivale na nastanak takve štete, na što u konkretnom slučaju treća osoba ne ukazuje.

20. U odgovoru na žalbene navode 2 ovršenice, treba reći da prema odredbi čl. 61. st. 1. OZ-a ovršenik koji je tražio da se ovrha proglasi nedopuštenom, sud će odgoditi ovrhu ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, uz uvjet da je u roku pokrenuo parnicu na koju je upućen.

21. Dakle, nema automatske odgode samo na temelju činjenice što je 2. ovršenica tražila da se ovrha proglasi nedopuštenom već da bi se ovrha odgodila potrebno je da su kumulativno ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 61. st. 1. OZ-a. Dakle, 2. ovršenica ničim ne dokazuje do stupnja vjerojatnosti pretpostavke za odgodu ovrhe, a koje ponavlja i u žalbi, da bi prodajom predmetne nekretnine za 2.ovršenicu nastala nenadoknadiva šteta, a što je pretpostavka koja mora biti kumulativno ispunjena uz dodatnu pretpostavku da se vodi parnica radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, da bi bile ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe iz odredbe čl. 61. st. 1. OZ-a.

22. Pri tome valja dodati da je 2.ovršenica tijekom ovog postupka već predlagala da se ovrha odgodi (6. ožujka 2024.) iz istih razloga koje je navela u ovom prijedlogu za odgodu ovrhe povodom kojeg je doneseno pobijano rješenje, a koji prijedlog je rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr- 4591/2015-38 od 26. ožujka 2024. odbijen kao neosnovan, te je rješenje zbog izostanka žalbe 2.ovršenice postalo pravomoćno 9. travnja 2024.

23. Navodi 2.ovršenice koje iznosi u okviru prigovora prava na dom, kada bi se uzeli kao navodi o nastanku nenadoknadive ili teško naknadive štete ni tada ne bi bila ostvarena druga pretpostavka za odgodu ovrhe. Naime, gubitak nekretnine za stanovanje ne predstavlja sam po sebi razlog nastanak nenadoknadive odnosno teško nadoknadive štete jer se nužni stambeni prostor može osigurati na drugi način osim vlasništvom.

24.Ni navodi 2.ovršenice da bi okolnost što se vode dva istovjetna ovršna postupka predstavlja nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, nije osnovan. Navedeno iz razloga što je pravomoćnim rješenjem poslovni broj Ovr-284/10-31 od 23. rujna 2013. određena ovrha radi naplate iznosa od 90.835,09 eur ( 177.658,00 DEM ) u kunskoj protuvrijednosti, dok je pravomoćnim rješenjem poslovni broj Ovr-573/14-6 od 13. siječnja 2015. određena ovrha radi naplate zatezne kamate na iznos od 177.658,00 DEM ( 90.835,09 eur ) od 29. svibnja.1995. do isplate, te troška ovršnog postupka u iznosu od 5.000,00 kn.

25.Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da prigovor prava na dom 2.ovršenice nije osnovan.

26.Naime, kad je istaknut prigovor prava na dom, kao u konkretnom slučaju, sud u svakom pojedinom slučaju treba odvagnuti interes osobe kojoj prijeti gubitak doma nasuprot cilju koji se želi postići. Taj test razmjernosti provodi se pomoću tri eliminacijska pitanja, a negativan odgovor na bilo koje pitanje znači da je iseljenje protivno Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odnosno neopravdano. Provođenjem testa razmjernosti ocjenjuje se je li miješanje javne vlasti bilo utemeljeno na zakonu i usmjereno na postizanje legitimnog cilja, te konačno ako jest, je li mjera iseljenja bila nužna u demokratskom društvu.

27.Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je miješanje javne vlasti u pravo na dom 2.ovršenice utemeljeno na zakonu, budući da je u konkretnom slučaju na temelju ovršne isprave doneseno rješenje o ovrsi na nekretnini 2.ovršenice, a provedba ovrhe imati će za posljedicu iseljenje 2.ovršenice iz predmetne nekretnine. Također, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je miješanje javne vlasti u pravo na dom 2.ovršenice usmjereno na postizanje legitimnog cilja - zaštitu (imovinskih) prava ovrhovoditelja na naplatu svog znatnog potraživanja (koje je već u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu premašivalo iznos od 90.000,00 eur bez kamata) , te s obzirom da je za pravilno funkcioniranje ekonomskog sustava nužno da dužnici podmiruju svoje obveze vjerovnicima i poštuju ugovorne odredbe jer protivno dovodi do pravne nesigurnosti i gospodarske i ekonomske nestabilnosti. Konačno, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je miješanje javne vlasti nužno u demokratskom društvu s obzirom da se legitimni cilj ne može postići blažom mjerom, niti da postoji neodgodiva društvena potreba, niti da je miješanje razmjerno toj društvenoj potrebi. To iz razloga što iz stanja spisa predmeta ne proizlazi da 2. ovršenica ima druge imovine iz koje bi se ovrhovoditelj mogao naplatiti, pa ujedno imajući u vidu visinu potraživanja ovrhovoditelja u konkretnom slučaju se ukazuje da ovrhovoditelj ne bi mogao naplatiti svoje potraživanje bez prodaje predmetne nekretnine, a posljedično i iseljenja 2. ovršenice u slučaju da je ona nakon prodaje ne bi dobrovoljno predala u posjed kupcu.

28.Stoga, nisu osnovani žalbeni navodi 2.ovršenice kojima osporava zaključak prvostupanjskog suda prema kojem postizanje legitimnog cilja u konkretnom slučaju preteže nad njezinim pravom na dom , jer je prvostupanjski sud pravilno na temelju provedenog testa razmjernosti zaključio da je prigovor prava na dom treće osobe neosnovan.

29. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu II ovršenice odbiti kao neosnovanu i rješenje suda prvog stupnja potvrditi kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu iz čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi s čl. 19. st. 1. OZ-a.

U Rijeci 28. siječnja 2025.

Sutkinja

Helena Vlahov Kozomara