REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj Gž-1218/2024-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirne- Nade Terlević Sebastijan, predsjednice vijeća, Zorana Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja te Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika ZBORA PREBENDARA PRVOSTOLNE CRKVE ZAGREBAČKE iz Zagreba, Nova Ves 3, OIB:09808536894, zastupanog po punomoćnici Marini Tolj odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika-protutužitelja UZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Rei Atelj, odvjetnici u Zadru, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika DOVONO ADRIA d.o.o. iz Zagreba, Kustošijanska ulica 250, OIB:195993386575 zastupanog po punomoćniku AZ, iz Odvjetničkog društva Orehovec, Vinter, Kiš, Šimunović d.o.o., odvjetnicima u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja-protutuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3685/2021-66 od 7. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Uvažavanjem žalbe tužitelja-protutuženika ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3685/2021-66 od 7. lipnja 2024. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Ostavlja se da se o troškovima žalbe tužitelja-protutuženika, odgovora na žalbu tuženika – protutužitelja i umješača na strani tuženika-protutužitelja, odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjski je sud presudio:

„I Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 318.534,74 EUR/2.400.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 02. srpnja 2019. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena do 31. prosinca 2023. godine, a 1. siječnja 2024. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

II Odbija se tužitelj i sa eventualno postavljenim tužbenim zahtjevom koji glasi: "1. Utvrđuje se da odredba članka 6 Ugovora o kupoprodaji nekretnina i Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 20.06.2018. godine ništetna odnosno nevaljana te se ista zamjenjuje odredbom koja glasi: „Ugovorne strane utvrđuju da iznos od 318.534,74 EUR/2.400.000,00 kn predstavlja uz iznos ugovoren u članku 3 stavku 1 dio kupoprodajne cijene za nekretnine opisane u članku 1 stavak 1 i 2 Ugovora, koji iznos se kupac obvezuje isplatiti prodavatelju na dan 01. srpnja 2019. godine.

2. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 318.534,74 EUR/2.400.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 02. srpnja 2019. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, do 31. prosinca 2023. godine, a 1. siječnja 2024. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

3. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u roku od 15 dana zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena do 31. prosinca 2023. godine, a 1. siječnja 2024. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

III Nalaže se tužitelju da tuženiku isplati iznos od 299.289,93 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. ožujka 2021. godine do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku prouzročen parnični trošak u iznosu od 104.682,50 eur i umješaču u iznosu od 104.682,50 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. lipnja 2024.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana"

2. Protiv te presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tužitelj- protutuženik (dalje:tužitelj), istu pobija u cijelosti i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, zbog odluke o trošku, ali i zbog odluke (rješenja) kojim je društvu Dovono Adria d.o.o. Zagreb dopušteno miješanje na strani tuženika-protutužitelja. U žalbi, u bitnome, tužitelj navodi da je kod donošenja pobijane presude prvostupanjski sud počinio povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, da je obrazloženje pobijane presude protivno odredbi čl. 338. st. 4. ZPP-a, jer da nisu navedeni i ocijenjeni određeni dokazi predloženi i dostavljeni po tužitelju, da je na taj način tužitelj doveden u neravnopravan položaj u odnosu na tuženika-protutužitelja, da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio sadržaj Međuvlasničkog ugovora iz 2014. jer da bi do kompenzacije iz čl. 3. st. 2. tog Ugovora došlo isključivo u slučaju otkupa suvlasničkog dijela Cascade centra od strane tužitelja, a da je tužitelj odustao od tog otkupa čime da je aktivirana obveza iz čl. 1.8. tog Ugovora, da je prvostupanjski sud trebao navesti razloge i obrazložiti zbog čega smatra da prihvaća stav tuženika iz kojega da ne proizlazi potraživanje tužitelja prema tuženiku, da je tužitelj za društvo Exportdrvo Projekti d.o.o. platio jamčevinu u iznosu od 1.500.000,00 kuna kao i režijske troškove u iznosu od 980.000,00 kuna, da su ti poslovni događaji knjiženi u knjigama tužitelja i da svoje ishodište imaju Međuvlasničkom ugovoru iz 2014., da tužitelj i tuženik-protutužitelj do 2018. nisu bili ni u kakvom poslovnom odnosu pa da je nejasno i neobrazloženo temeljem kojih dokaza prvostupanjski sud utvrđuje činjenice iz točke 22. Obrazloženja, da se tužitelj očitovao na nalaz i mišljene financijskog vještaka koji da je utvrdio da je iznos od 868.178,08 kuna predstavljao dio iznosa od 1.500.000,00 kuna, da se vještak financijske struke nije očitovao na primjedbe tužitelja na njegov nalaz i mišljenje dane u podnesku od 7. ožujka 2024., da je zadatak suda bio utvrditi da li Međuvlasnički ugovor od 2014. predstavlja valjani pravni temelj glede tražbine od 980.000,00 kuna, a što da je pravno pitanje, da je zadatak prvostupanjskog suda bio utvrditi postoje li prava i obveze između tužitelja i društva Exportdrvo Projekti d.o.o. prema odredbama Međuvlasničkog ugovora iz 2014., i to 980.000,00 kuna iz čl. 1.8. te 1.500.000,00 kuna iz čl. 3.1. po osnovu jamčevine, da potraživanja postoje na osnovu isprava, a ne na osnovu knjiženja.

Nadalje tužitelj navodi da je utvrđenje prvostupanjskog suda da je potraživanje tužitelja nepostojeće, jer da nije knjiženo suprotno Zakonu o računovodstvu, Zakonu o obveznim odnosima te osnovnim načelima logike, da je time prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, da je utvrđenje prvostupanjskog suda da bi tužitelj evidentirao utuženi iznos tek prije utuženja, a radi poboljšanja procesne situacije, proizvoljno i pogrešno, da je i tuženik i tužitelj knjižio iznos od 1.500.000,00 kuna, da je zakonski zastupnik Exportdrvo Projekti d.o.o. u postupku predstečajne nagodbe priznao tu obvezu, a i iznos od 869.178,08 kuna koji je dio predmetne tražbine, da je tuženik većinski vlasnik i ovlaštena osoba za zastupanje društva Exportdrvo Projekti d.o.o. potpisom Ugovora o kupoprodaji iz 2018., prihvatio i obvezu povrata duga tog društva, da iskaz odvjetnika Peze nije vjerodostojan i da se na istom ne može temeljiti pobijana presuda, jer da je taj odvjetnik bio u sukobu interesa kod sklapanja Ugovora o kupoprodaji nekretnina iz 2018., jer da je u to vrijeme bio pravni zastupnik tužitelja ali i društva Exportdrvo Projekti d.o.o., da je tužitelj tuženiku prije potpisa predmetnog Ugovora poslao i dopis od 27. ožujka 2018. kojim je detaljno opisao postojanje i visinu duga Exportdrvo Projekti d.o.o. tužitelju, a što da je dostavljeno uz tužbu, da nije jasno o kakvoj bi se to dodatnoj sigurnosti radilo i da je to prvostupanjski sud trebao obrazložiti da postojanje obveze tuženika iz čl. 6. Ugovora o kupoprodaji nije bilo sporno do početka 2021., kada je tužitelj počeo zahtijevati podmirenje te obveze od tuženika, da je prvostupanjski sud trebao utvrditi pravu volju ugovornih strana i ništetne/nevaljane odredbe zamijeniti valjanim, da sve procjene vrijednosti suvlasničkog udjela tužitelja daleko premašuju ugovorenu kupoprodajnu cijenu u iznosu od 500.000,00 eura, da su pravni poslovi temeljem kojih su upisana založna prava na nekretninama tužitelja predstavljaju ništetne pravne poslove, to da onda da to nije moglo utjecati na vrijednost nekretnine koja je bila predmetom Ugovora iz 2018., da je prvostupanjski sud bio dužan razmotriti i osnovanost eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva, a na utvrđeno činjenično stanje da je bio dužan primijeniti i odredbe kanonskog prava i zakonodavstva Republike Hrvatske, pa da je odlučujući o tužbenom zahtjevu tužitelja prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka, da je pogrešno utvrdio činjenično stanje, ali i pogrešno primijenio materijalno pravo.

Tužitelj navodi da je pogrešna i odluka o protutužbenom zahtjevu, jer da prvostupanjski sud nije utvrdio odlučne činjenice, da je pri tome počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka, da je prvostupanjski sud propustio utvrditi jesu li ispunjene pretpostavke takve odgovornosti i štete, objektivna protupravnost štetne radnje, uzročna veza između štetne radnje i štete te odgovornost, ali i je li postupanje tuženika i ŠZ bilo u skladu sa životnim iskustvom i sa standardima pravnog prometa, odnosno prema ponašanju prosječnog čovjeka koji skrbi o svojim pravima i interesima, da je bilo dogovoreno da će nakon što ŠZ potpiše brisovna očitovanja u odnosu na hipoteke upisane na nekretninama tužitelja u Gajskim požarinama tužitelj potpisati brisovno očitovanje u odnosu na hipoteku na Ugljanu, a bi na mjesto tužitelja stupilo društvo Infinitum nekretnine u vlasništvu ŠZ, da su paralerno sa realizacijom tog dogovora ŠZ i tuženik sklopili Predugovor o kupoprodaji tih nekretnina i da o tome nisu obavijestili tužitelja, da je tužitelju brisovno očitovanje za Gajske požarine dostavljeno 16. ožujka 2021., a tužitelj da je "svoje" brisovno očitovanje potpisao 19. ožujka 2021., da je predmetni Predugovor fiktivan pravni posao, da hipoteka tužitelja na nekretnini na Ugljanu nije protupravna, da ne postoje osnove odgovornosti tužitelja, ali i da visina štete ne može ovisiti o slobodnoj volji oštećenika i treće osobe, da je u trenutku potpisivanja predugovora postojala tuženikova obveza spram tužitelja temeljem Ugovora o prodaji nekretnina od 20. lipnja 2018., u iznosu od 250.000,00 eura, da je taj dug tuženik mogao podmiriti iz primjene kapare od ŠZ i da sada od tužitelja ishodi brisovno očitovanje, a što da on nije učinio, da nekretnina na Ugljanu nije bila u slobodnoj prodaji već da je isključivo "nuđena" ŠZ, da prvostupanjski sud nije obrazložio svoju odluku kojom je društvu Dovono Adria d.o.o. dopustio miješanje na strani tuženika, da je trošak tuženiku dosuđen u previsokom iznosu, pa tužitelj predlaže da se usvoji njegova žalba, da se preinači pobijana presuda tako da se usvoji tužbeni zahtjev, odnosno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a tužitelj potražuje i trošak žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužitelja, tuženik-protutužitelj (dalje:tuženik) navodi, u bitnome, da je prvostupanjski sud u postupku proveo sve predložene dokaze, da je prvostupanjski sud ocijenio sve pravodobno predložene dokaze, da je prvostupanjski sud svoju presudu donio samostalno, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, da je pravilno ocijenjeno i provedeno financijsko vještačenje, da je na temelju tako provedenog postupka prvostupanjski sud pravilno zaključio kako je predmetna obveza (tražbina) fiktivna, odnosno nepostojeća, nastavno i izmišljena, da činjenica da je tuženik bio osoba ovlaštena za zastupanje Exportdrvo Projekti d.o.o. nije bitna za ishod ovog postupka jer da je Ugovor tuženik sklopio kao fizička osoba, da je ugovorena cijena bila 500.000,00 eura uz dodatak PDV-a, da su zbog postojećih založnih prava predmetne nekretnine bila bezvrijedne, da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio odlučne činjenice glede protutužbenog zahtjeva i da je pravilno primijenio materijalno pravo, da je založno pravo od samog početka bilo upisano protivno odredbama sklopljenog ugovora, da je tužitelj neosnovano odbio izdati brisovno očitovanje odnosno da je isto izdao sa zakašnjenjem, da je nepostupanje tužitelja bio razlog nemogućnosti realizacije kupoprodaje iz Predugovora pa da je prvostupanjski sud ispravno odlučio kada je prvostupanjski sud ispravno odlučio kada je usvojio protutužbeni zahtjev pa tuženik predlaže da se žalba tužitelja odbije i potvrdi pobijana presuda, a tuženik potražuje i trošak odgovora na žalbu tužitelja.

4. U odgovoru na žalbu tužitelja umješač na strani tuženika navodi, u bitnome, da je pobijana presuda valjana i zakonita, da su žalbeni navodi tužitelja neosnovani i predlaže da se žalba tužitelja odbije i potvrdi pobijana presuda, a umješač na strani tuženika potražuje i trošak ogovora na žalbu tužitelja.

5. Žalba tužitelja je osnovana.

6. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, a usvojen je protutužbeni zahtjev tuženika, a tu svoju odluku prvostupanjski sud temelji na utvrđenju da obveza tuženika za isplatu zatraženog iznosa od 2.400.000,00 kuna nije bila evidentirana u poslovnim knjigama i da onda nije postojala na dan sklapanja Ugovora o kupoprodaji, da je ta ugovorena odredba fiktivna, da je tužitelju upisom založnog prava na nekretnini na Ugljanu, tuženik prouzročio štetu s osnova naplate odustatnine, pa stoga sud prvog stupnja i donosi pobijanu presudu.

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama navoda žalbe, pazeći dodatno po službenoj dužnosti, na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a sve kako je to propisano odredbom čl. 365. st. 2. ZPP-a, ocjena je ovog suda, kao suda drugog stupnja, da je kod donošenja pobijane presude sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a na koju "ukazuje" i tužitelj u aktualnoj žalbi.

8. Naime, tužitelj predmetnom tužbom od tuženika potražuje isplatu iznosa od 2.400.000,00 kuna/318.534,74 eura i pripadajuće zatezne kamate, taj svoj zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da ta obveza tuženika spram tužitelja postoji temeljem sklopljenog Ugovora o kupoprodaji nekretnina kojega su sklopili tužitelj, kao prodavatelj i tuženik, kao kupac, 20. lipnja 2018., a taj zahtjev tužitelja prvostupanjski sud odbija uz utvrđenje da ta obveza tuženika ne postoji i da je obveza ugovorena u čl. 6. st. 2. toga Ugovora, fiktivna.

9. Prije svega valja navesti da kada sud odlučuje u parničnom postupku on odlučuje u granicama zahtjeva stavljenih u postupku (čl. 2. st. 1. ZPP-a), pri čemu je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika (čl. 219. st. 1. ZPP-a), koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).

10. Pri tome dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke (čl. 220. st. 1. ZPP-a), dokazi koji se provode u postupku pred sudom mogu biti materijalni i/ili personalni i služe utvrđenju pravnorelevantnih činjenica, određeni provedeni dokazi mogu upućivati (ukazivati) na (ne) postojanje određenih pravnorelevantnih činjenica za donošenje pravilne odluke, a (tek) ocjenom dokaza sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a mogu se utvrditi pravnorelevantne činjenice.

11. Primijenjeno na konkretan slučaj samo zbog činjenice pretendirana tražbina tužitelja nije bila evidentirana u poslovnim knjigama tužitelja u vrijeme sklapanja Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 20. lipnja 2018. ne znači sama po sebi da ta tražbina nije postojala, odnosno da je fiktivna.

12. Naprotiv, tražbina tužitelja spram Exportdrvo Projekti d.o.o, a kojemu dugu je, po navodima tužbe, pristupio tuženik u iznosu od 1.500.000,00 kuna, postoji još od 29. lipnja 2014 (62), 980.000,00 kuna tužitelj je od istog društva potraživao po osnovu održavanja objekta Prebendarski vrtovi (Cascade centar) temeljem Međuvlasničkog ugovora od 10. veljače 2014., (115-125), a o kojoj tražbini je tuženik obaviješten kao zakonski zastupnik Exportdrvo Projekti d.o.o., dopisom tužitelja od 27. ožujka 2018., prije sklapanja predmetnog Ugovora od 20. lipnja 2018. (215), a dodatno to dugovanje se navodi i u Međuvlasničkom ugovoru od 10. lipnja 2014., i u Ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 20. lipnja 2018., u toč. 6. tog Ugovora (4-10).

13. Konačno, provedenim financijskim vještačenjem Exportdrvo Projekti d.o.o. je 30. lipnja 2014. u poslovnim knjigama imao evidentiranu obvezu spram tužitelja u iznosu od 1.500.000,00 kuna, na dan 31. prosinca 2020. to društvo je imao evidentirane obveze spram tužitelja u iznosu od 869.178,08 kuna, tražbinu tužitelja spram tog društva u iznosu od 2.480.000,00 kuna to društvo nije sporilo (604,605), pa samo zbog toga što je tužitelj predmetnu tražbinu spram Exportdrvo Projekti d.o.o. u svojim poslovnim knjigama evidentirao (tek) 26. travnja 2021. ne znači da ta tražbina nije postojala.

14. Da bi se donijela valjana i zakonita odluka o tom dijelu zahtjeva tužitelja prvostupanjski sud je trebao razjasniti, a što pobijana presuda ne sadrži, i zbog čega se ona u tom dijelu ne može ispitati, je li stvarno postojala obveza Exportdrvo Projekti d.o.o. spram tužitelja temeljem Ugovora o kratkoročnom zajmu od 29. lipnja 2014. i kasnijih Dodacima tog Ugovora, je li postojala obveza tog društva spram tužitelja glede plaćanja režijskih troškova i troškova održavanja Centra, a kako se to navodi u Međuvlasničkom ugovoru, je li tuženiku prije sklapanja Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 20. lipnja 2018., kao zakonskom zastupniku navedenog društva, bio dostavljen i dopis od 27. ožujka 2021. i zbog čega je onda tuženik uz plaćanje iznosa od 500.000,00 eura (625.000,00 eura sa PDV-om) pristao na pristupanje dugu toga društva, a kako je to navedeno u toč. 6. navedenog Ugovora.

15. Odlučujući i o protutužbenom zahtjevu tuženika, prvostupanjski sud je počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a na koju "ukazuje" i tužitelj u aktualnoj žalbi.

15.1. Naime, tom protutužbom tuženik od tužitelja potražuje naknadu štete zbog toga što je, prema navodima protutužbe, tužitelj neosnovano uknjižio založno pravo na nekretninama tuženika na Ugljanu i što nije pravovremeno izdao brisovno očitovanje zbog čega da je tuženiku nastala šteta u zatraženom i dosuđenom iznosu.

16. Iz provedenog postupka proizlazi da je prijedlog za upis tog založnog prava tužitelj podnio 3. ožujka 2020. pod poslovnim brojem Z-8416/2021 Općinskom sudu u Zadru, a nije utvrđeno, a ni razjašnjeno je li rješenje o uknjižbi tog založnog prava dostavljeno tuženiku i je li on, ako mu je rješenje bilo dostavljeno, a što je trebalo biti, podnio pravni lijek protiv takove uknjižbe.

17. Isto tako, iz predmetnog spisa proizlazi da su između stranaka vođeni razgovori i oko brisanja kako založnog prava na nekretninama tuženika na Ugljanu tako i oko brisanja založnog prava na nekretninama tužitelja u Gajskim požarinama, a po tvrdnji tužitelja postignut je sporazum da će tužitelj izdati sada sporno brisovno očitovanje nakon što mu tuženik dostavi brisovno očitovanje za nekretnine u Gajskim požarinama.

18. Nadalje, iz predmetnog spisa proizlazi da je tuženik tuženiku navedeno brisovno očitovanje dostavio uz podnesak od 9. ožujka 2021., a da je taj podnesak (i brisovno očitovanje) tužitelj zaprimio 16. ožujka 2021. (103-11) te da je 19. ožujka 2021. i izdao zatraženo brisovno očitovanje, a samo založno pravo na nekretninama tuženika na Ugljanu da je brisano 29. ožujka 2021. (93).

19. U ocjeni osnovanosti protutužbenog zahtjeva onda ostaje nerazjašnjeno je li tuženik podnosio pravni lijek (žalbu) protiv rješenja o uknjižbi založnog prava na nekretninama na Ugljanu, zbog čega su stranke Predugovora o kupoprodaji nekretnina od 16. veljače 2021. kod postojanja činjenice upisanog založnog prava na nekretninama koje su bile predmet tog predugovora ugovorile kratke rokove za sklapanje "glavnog" ugovora, je li kupac iz tog predugovora ispoštovao odredbe čl. 2. toč. 3. tog predugovora, je li izdavanje predmetnog brisovnog očitovanja bilo i predmetom razgovora stranaka i je li eventualno postignut dogovor o uzajamnoj dostavi brisovnih očitovanja za nekretnine tužitelja u Gajskim požarinama i na nekretninama tuženika na Ugljanu i jesu li stranke takav dogovor ispoštovale.

20. Tek nakon što se razjasne i te odlučne činjenice moći će se donijeti valjana odluka o protutužbenom zahtjevu.

21. Glede žalbenih navoda tužitelja glede rješenja od 13. siječnja 2024. kojim je društvu Dovona Adria d.o.o. dopušteno miješanje na strani tuženika, valja navesti da protiv toga rješenja nije dopuštena posebna žalba i to se rješenje može pobijati samo u žalbi protiv konačne odluke.

22. Međutim, to rješenje nije uneseno u izreku pobijane presude pa stoga prvostupanjski sud glede te činjenice ima postupiti sukladno odredbi čl. 207. st. 2. ZPP-a, a u konačnoj odluci to rješenje valja unijeti u izreku presude, kako bi, u slučaju ponovne žalbe, sud mogao odlučivati i u tom dijelu.

23. Slijedom svega navedenog, a temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a, valjalo je odlučiti kao u izreci.

24. U ponovljenom postupku valja otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je ukazano ovim rješenjem, nakon čega valja donijeti novu i valjano obrazloženu presudu.

25. Ovaj sud smatra da ne opstoje razlozi za primjenu odredbe čl. 371. ZPP-a, a kako to "traži" tužitelj u aktualnoj žalbi.

26. Odluka o troškovima žalbe tužitelja i odgovora na žalbu tuženika i umješača na strani tuženika, temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Pula - Pola, 28. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Mirna-Nada Terlević Sebastijan