REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj Gž-1246/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirne- Nade Terlević Sebastijan, predsjednice vijeća, Zorana Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja te Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Hećimović i partneri, odvjetnicima u Slavonskom Brodu, protiv tužene Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, iz Zagreba, Magazinska cesta 9, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta, odvjetnicima u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-6/2023-18 od 11. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-6/2023-18 od 11. srpnja 2024.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„ I. Utvrđuje se ništetan članak. 2. Ugovora o kreditu broj 918-50-3170185 od dana 1. prosinca 2005. godine sklopljenog između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, kao kreditora i tužiteljice TB , [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnice kredita, u dijelu u kojem je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika.

II. Utvrđuje se ništetan članak 1. i članak 7., Ugovora o kreditu broj 918-50-3170185 od dana 1. prosinca 2005. godine sklopljenog između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 kao kreditora i tužiteljice TB , [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnice kredita, u dijelu u kojem je iznos kredita iskazan kao kunska protuvrijednost CHF 74.250,00 po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, a način otplate kredita mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 isplatiti tužiteljici TB , [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime stečenog bez osnove po osnovi promjene kamatnih stopa iznos od 612,08 eura (slovima: šesto dvanaest eura i osam centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od:

- 31,20 eur od 01.01.2009. godine do isplate

- 31,26 eur od 01.02.2009. godine do isplate

- 31,15 eur od 01.03.2009. godine do isplate

- 30,53 eur od 01.04.2009. godine do isplate

- 30,35 eur od 01.05.2009. godine do isplate

- 29,54 eur od 01.06.2009. godine do isplate

- 28,89 eur od 01.07.2009. godine do isplate

- 28,74 eur od 01.08.2009. godine do isplate

- 28,70 eur od 01.09.2009. godine do isplate

- 28,42 eur od 01.10.2009. godine do isplate

- 27,96 eur od 01.11.2009. godine do isplate

- 28,09 eur od 01.12.2009. godine do isplate

- 28,12 eur od 01.01.2010. godine do isplate

- 28,29 eur od 01.02.2010. godine do isplate

- 27,90 eur od 01.03.2010. godine do isplate

- 28,20 eur od 01.04.2010. godine do isplate

- 27,81 eur od 01.05.2010. godine do isplate

- 27,72 eur od 01.06.2010. godine do isplate

- 29,22 eur od 01.07.2010. godine do isplate

- 28,53 eur od 01.08.2010. godine do isplate

- 2,89 eur od 01.09.2010. godine do isplate

- 2,82 eur od 01.10.2010. godine do isplate

- 2,72 eur od 01.11.2010. godine do isplate

- 2,81 eur od 01.12.2010. godine do isplate

- 2,93 eur od 01.01.2011. godine do isplate

- 2,77 eur od 01.02.2011. godine do isplate

- 2,77 eur od 01.03.2011. godine do isplate

- 2,70 eur od 01.04.2011. godine do isplate

- 2,66 eur od 01.05.2011. godine do isplate

- 2,81 eur od 01.06.2011. godine do isplate

i to do 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka rimijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacij refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 isplatiti tužiteljici TB , [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime stečenog bez osnove po osnovi promjene tečaja valute CHF iznos od 8.826,27 eura (slovima: osam tisuća osamsto dvadeset šest eura i dvadeset sedam centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od:

- 150,68 eur od 01.07.2011. godine do isplate

- 187,43 eur od 01.08.2011. godine do isplate

- 168,47 eur od 01.09.2011. godine do isplate

- 147,73 eur od 01.10.2011. godine do isplate

- 145,46 eur od 01.11.2011. godine do isplate

- 143,81 eur od 01.12.2011. godine do isplate

- 153,61 eur od 01.01.2012. godine do isplate

- 162,15 eur od 01.02.2012. godine do isplate

- 163,25 eur od 01.03.2012. godine do isplate

- 157,24 eur od 01.04.2012. godine do isplate

- 161,21 eur od 01.05.2012. godine do isplate

- 163,89 eur od 01.06.2012. godine do isplate

- 159,21 eur od 01.07.2012. godine do isplate

- 160,36 eur od 01.08.2012. godine do isplate

- 156,84 eur od 01.09.2012. godine do isplate

- 149,29 eur od 01.10.2012. godine do isplate

- 157,21 eur od 01.11.2012. godine do isplate

- 160,97 eur od 01.12.2012. godine do isplate

- 158,23 eur od 01.01.2013. godine do isplate

- 143,11 eur od 01.02.2013. godine do isplate

- 155,83 eur od 01.03.2013. godine do isplate

- 156,87 eur od 01.04.2013. godine do isplate

- 151,81 eur od 01.05.2013. godine do isplate

- 136,17 eur od 01.06.2013. godine do isplate

- 135,71 eur od 01.07.2013. godine do isplate

- 139,46 eur od 01.08.2013. godine do isplate

- 145,53 eur od 01.09.2013. godine do isplate

- 153,94 eur od 01.10.2013. godine do isplate

- 149,50 eur od 01.11.2013. godine do isplate

- 152,53 eur od 01.12.2013. godine do isplate

- 155,98 eur od 01.01.2014. godine do isplate

- 166,93 eur od 01.02.2014. godine do isplate

- 170,79 eur od 01.03.2014. godine do isplate

- 168,45 eur od 01.04.2014. godine do isplate

- 162,47 eur od 01.05.2014. godine do isplate

- 159,99 eur od 01.06.2014. godine do isplate

- 159,92 eur od 01.07.2014. godine do isplate

- 164,93 eur od 01.08.2014. godine do isplate

- 168,99 eur od 01.09.2014. godine do isplate

- 167,12 eur od 01.10.2014. godine do isplate

- 170,49 eur od 01.11.2014. godine do isplate

- 172,48 eur od 01.12.2014. godine do isplate

- 169,91 eur od 01.01.2015. godine do isplate

- 1.950,95 eur od 16.01.2015. godine do isplate

i to od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, naknaditi tužiteljici TB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu 3.210,01 eur (slovima: tri tisuće dvjesto deset eura i jedan cent) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 11. srpnja 2024. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

VI. Odbacuje se dio tužbenog zahtjeva i to glede promjenjive kamatne stope iznos 296,99 eur sa zakonskim zateznim kamatama, te glede promjene tečaja iznos 1.096,93 eur sa zakonskim zateznim kamatama.“

2. Protiv dosuđujućeg dijela navedene presude (točke I., II., III. IV. i V. izreke) žalbu, pravovremeno, podnosi tuženica. Žalbu podnosi zbog „ svih zakonom predviđenih razloga“. U žalbi, u bitnome, navodi da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje pri čemu se poziva i na pravna shvaćanja Ustavnog suda Republike Hrvatske. Osim toga, smatra da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbu čl. 502.v ZPP, te da je počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi odredbe čl. 190. ZPP-a kada je dopustio preinaku tužbe, a i da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati njena pravilnost i zakonitost. Ukazuje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi odredbe čl. 388. ZPP- a. Ističe da sud prvog stupnja uopće nije utvrđivao činjenične odlučne za ovaj spor o tome jesu li ugovorne odredbe navedenog ugovor o kreditu tužiteljici bile jasne i razumljive, jesu li stranke u postupku o sadržaju navedenog ugovora pregovarale i sl. Smatra da su sporne ugovorne odredba predmetnog ugovora o kreditu bile jasne i razumljive, pa posljedično tome smatra da one nisu ništetne, kako to pogrešno zaključuje sud prvog stupnja, a da je, osim toga tužiteljica u trenutku sklapanja ugovora o kreditu imala mogućnost izbora sklopiti sa tuženicom ugovor o kreditu vezan za valutu Euro ili CHF, te smatra da je pogrešno primijenjena odredba čl. 81. i 84. ZZP/03 odnosno čl. 96.ZZP/07. Osim toga, smatra i da je u ovom postupku pogrešno primijenjena odredba čl. 1115. ZOO. Ustraje i na prigovoru zastare.

Prigovara i odluci o troškovima postupka.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti odbije kao neosnovan uz naknadu troškova postupka.

3. Sa žalbom tuženice postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

4. Odgovor na žalbu tuženice nije dostavljen.

5. Žalba tuženice nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žaliteljice, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (čl. 365. ZPP-a), ocjena je ovog drugostupanjskog suda je pobijana presuda zakonita i pravilna.

6.1. Prije svega, u ovom postupku, obzirom na žalbene navode žalitelja, valja istaknuti da tuženici nije povrijeđeno pravo na pošteno suđenje jer pobijana presuda sadrži u svemu pravilne razloge (čl. 338. st. 4. ZPP-a), a time što nisu prihvaćeni njezini određeni dokazni prijedlozi nije povrijeđeno njezino pravo na pošteno suđenje, već to za posljedicu može imati pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a što u konkretnom predmetu, nije riječ. Posljedično tome valja istaknuti i da se tuženica u žalbi neosnovano poziva na pravna shvaćanja Ustavnog suda Republike Hrvatske izražena u Odlukama poslovni broj: U-III-5038/2015 od 12. srpnja 2018., U- III-3874/2008 od 4. travnja 2012. i U-III-4150/2010 od 12. siječnja 2015., jer su ta pravna shvaćanja izražena u odnosu na nešto drugačija činjenično pravna utvrđenja.

6.2. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a na koju ukazuje žaliteljica obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

6.3. Sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi odredbe 190. ZPP na koju također ukazuje žaliteljica jer u okolnostima konkretnog slučaja, kada je tužiteljica, nakon što joj je dostavljen nalaz i mišljenje vještaka financijske struke, preinačila svoj raniji zahtjev, koji se temelji na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi na način da je isti samo povećala, sud prvog stupnja je, i po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja, uz pravilnu primjenu odredbe čl. 190. st. 2. i 3. ZPP-a dopustio navedenu preinaku budući je navedenom odredbom propisano da iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka odnosno da je nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban pristanak tuženika, ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Naime, i po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja tužiteljica u konkretnom slučaju doista nije mogla preinačiti svoju tužbu dok nije sačinjen nalaz i mišljenje vještaka financijske struke jer ne raspolaže potrebnim znanjima financijske struke potrebnim za pravilno razrješenje ovog spora, radi čega je u konačnici i provedeno odgovarajuće financijsko vještačenje. Pri tome u odnosu na ovakvo pravno shvaćanje valja ukazati i na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici predsjednika građanskih odjela županijskih sudaca sa sucima Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Su-IV-162/2021 od 26. studenog 2021.

6.4. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi odredbe čl. 388. st. 4. ZPP-a na koju također ukazuje tuženica jer je sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude u dovoljnoj mjeri sumarno izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, kao činjenica koje je utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnio se je i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora te o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tijekom postupka, pa je i u tom dijelu žalbu žalitelja valjalo ocijeniti neosnovanom.

6.5. Nadalje, sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi odredbe 502.a i c ZPP-a na koju također ukazuje žaliteljica jer je navedenom odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženice, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, a koju je zakonsku odredbu je, u konkretnom slučaju, sud prvog stupnja pravilno primijenio.

6.6. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, pa je žalbu žaliteljice, u dijelu u kojem ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka, valjalo ocijeniti u cijelosti neosnovanom.

7. Suprotno žalbenim navodima žaliteljice, u ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi sadržanih o Ugovoru o kreditu broj 918-50-3170185 od 1. prosinca 2005., sklopljenog između tužiteljice, kao korisnice kredita i tuženice kao kreditora, u dijelu u kojem je između njih ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula i posljedično tome njezin zahtjev za isplatu iznosa od 612,08 eura na ime više plaćene ugovorene kamate i iznosa od 8.826,27 eura s osnove ništene odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, dakle onoga što je uz primjenu navedenog ništetnog ugovora odnosno njegovih ugovornih odredbi tuženica od nje neosnovano naplatila i sve to po pravilima o stjecanju bez osnove, smatrajući da je te iznose tuženica stekla bez osnove, budući je u utuženom razdoblju, ove iznose od nje naplatila temeljem ovih ništetnih ugovornih odredbi, utemeljena na pravnim shvaćanjima izraženim u pravomoćnim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13.lipnja 2013., Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019.) i poslovni broj Revt- 249/2014-02 od 9. travnja 2015.

9. U ovom postupku nije sporno da je između tuženice, kao davatelja kredita i tužiteljice, kao korisnice kredita 1.prosinca 2005., sklopljen Ugovor o kreditu broj: 918-50-3170185, temeljem kojeg je tuženica, kao kreditor, stavila na raspolaganje tužiteljici, kao korisnici kredita iznos od 74.250,00 CHF, u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju tuženice na dan puštanja kredita u tečaj, s rokom vraćanja od 120 mjeseci i da je navedenim ugovorom o kreditu ugovoreno da se početno na dan sklapanja ugovora zaračunavaju kamate od 4,95%, a kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima i to u kunama obračunatim po srednjem tečaju tuženice (kreditora) na dan plaćanja, da je između njih ugovorena promjenjiva kamatna stopa vezana uz valutu CHF sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama banke, koje se smatraju sastavnim dijelom ugovora.

10. Sporno je jesu li navedene ugovorne odredbe o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne i posljedično tome ima li tužiteljica osnovano pravo zahtijevati ovu isplatu navedenih novčanih iznosa koje je tuženica od nje naplatila temeljem takvih ništetnih odredbi po pravilima o stjecanju bez osnove (čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO). Osim toga, i dalje je sporna osnovanost tuženikova prigovora zastare.

11. Sud prvog stupnja je odlučujući o ovim spornim pitanjima i posljedično tome osnovanosti zahtjeva tužiteljice, nakon ocjene provedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a), kao osnovan prihvatio takav njezin zahtjev zaključujući, u bitnome, da su predmetne ugovorne odredba o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržane u navedenom Ugovoru o kreditu nepoštene i posljedično tome ništetne budući se o takvim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo već su one bile unaprijed formulirane od strane tuženice i na njihov sadržaj tužiteljica, kao potrošač nije imala utjecaja, pa posljedično tome one suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, kao potrošača (čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača – „Narodne novine“ broj: 96/03 - dalje ZZP/03 odnosno čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača -„Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 78/12 i 56/13 – dalje: ZZP/07), a sve pri tome cijeneći i pravna shvaćanja izražena navedenim postupcima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača na koje se i tužiteljica poziva (čl. 502.c st. 1. ZPP-a). Posljedično tome sud prvog stupnja zaključuje i da tužiteljici pripada pravo zahtijevati isplatu onoga što je od nje tuženica naplatila temeljem takvih ništetnih ugovornih odredbi i to po pravilima o stjecanju bez osnove (čl. 1111. i čl. 1115. ZOO-a) te je tuženicu obvezao isplatiti tužiteljici navedene novčane iznose.

12. Ovakva pravna shvaćanja suda prvog stupnja i posljedično tome primjenu materijalnog prava, koja su utemeljena na, za ovaj postupak, pravilno utvrđenom činjeničnom stanju (čl. 8. ZPP-a), prihvaća u cijelosti i ovaj drugostupanjski sud jer je za to sud prvog stupnja dao ovom sudu u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nisu dovedeni u ozbiljnu dvojbu ni žalbom tuženice.

12.1. Prije svega, u odnosu na žalbene razloge tuženice, kao žaliteljice, u dijelovima kojima ukazuje na zaključke suda prvog stupnja u vezi sa utvrđenjem ništetnosti navedenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržanih u Ugovoru o kreditu broj: 918-50-3170185 od 1. prosinca 2005., sklopljenog između tužiteljice, kao korisnice kredita i tuženice, kao kreditora, valja istaknuti da prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502.c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

12.2. Na temelju odredbe čl. 138.a ZZP/07 ( isto i čl. 118. ZZP/14) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženice.

12.3. Dakle, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na način da obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača pozovu na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, pa je posljedično sud prvog stupnja već kraj ovih zakonskih odredbi mogao svoju odluku utemeljiti na navedenim odlukama donesenim u postupcima kolektivne zaštite potrošača u kojima je kao tuženica sudjelovala i tuženica, a na kojima je tužiteljica i temeljila svoj tužbeni zahtjev, bez posebne potrebe da o ništetnosti navedenih ugovornih odredbi i sam odlučuje, pa posljedično tome, a imajući pri tome u vidu i činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, ocjena je i ovog suda da je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio o ništetnosti navedenih ugovornih odredbi.

12.4. Naime, u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, obzirom da postoji temeljem već navedenog čl. 502.c ZPP-a, a isto tako i navedene odredbe čl. 118. ZZP-a vezanost sudova za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor (tako i u Rev - 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.), pa je posljedično tome sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je zahtjev tužiteljice glede pravne osnove spora u odnosu na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ocijenio osnovanim, radi čega je žalbu žaliteljice i u ovom dijelu valjalo ocijeniti neosnovanom.

12.5. Pri tome, u ovom postupku posebno, a u odnosu na žalbene navode tuženice, valja istaknuti da je sud prvog stupnja pravilno cijeneći pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u presudi poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., pravilno zaključio i o ništenosti valutne klauzule.

13. Posljedično prethodno navedenom, sud prvog stupnja je pravilnom primjenom odredbe 323. st. 1. u vezi odredbe čl. 1111. i čl. 1115. ZOO-a pravilno odlučio i o zahtjevu tužiteljice za isplatu navedenih novčanih iznosa, pravilno zaključujući da je temeljem navedenih ništetnih odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka u postupku, tuženica nepoštenim odredbama o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli od tužiteljice naplatila više od onoga što je stvarno mogla naplatiti, upravo u presuđenim novčanim iznosima i da je posljedično tome te iznose sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od uplate svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa dužna platiti tužiteljici, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i prihvatljive razloge, uvjerljivost kojih nije uspjela umanjiti ni žaliteljica svojom žalbom.

13.1. Osim toga, sud prvog stupnja je, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, pravilno zaključio da je u konkretnom slučaju tuženica nepošten stjecatelj i da je, kao takav na ovaj primljeni iznos stečen bez osnove dužan platiti i zatezne kamate od dana stjecanja (čl. 1115. ZOO-a), a kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja jer je već u trenutku sklapanja navedenog ugovora o kreditu mogla znati da su navedene ugovorne odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli nepoštene i posljedično tome ništetne i da joj sve ono što temeljem tako ugovorene odredbe bude primila, ne pripada.

14. U odnosu pak na žalbene razloge žalitelja u dijelu u kojem ustraje na prigovoru zastare valja istaknuti da je sud prvog stupnja i u tom dijelu pravilno primijenio materijalno pravo kada je kao neosnovan odbio ovaj prigovor tuženice. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kako je u konkretnom slučaju ništetnost ovih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi ustanovljena u navedenom kolektivnom sporu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., a o valutnoj klauzuli pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2019., a tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena 25. siječnja 2019., to sud prvog stupnja, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, pravilno zaključuje da u konkretnom slučaju nije protekao opći zastarni rok od pet godina (čl. 225. ZOO-a) u kojem zastarijevaju ove novčane tražbine utemeljene na restitucijskom zahtjevu, kakav je i ovaj aktualan, pa je posljedično tome žalba tuženice neosnovana i u ovom dijelu.

15. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, sud prvog stupnja je uz pravilnu primjenu odredbe čl. 154. st. 2. u vezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP i sve u vezi odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (,,Narodne novine,, broj: 138/23 – dalje: Odvjetnička tarifa) pravilno primijenio materijalno pravo i kada je odlučio o troškovima postupka, a za što je ovom sudu dao jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti niti žaliteljica svojom žalbom, pa je posljedično tome žalbu žaliteljice valjalo, kao neosnovanu odbiti i u ovom dijelu.

15.1. Pri tome, posebno u odnosu na žalbene navode žaliteljice u dijelu u kojem ukazuje da tužiteljici ne pripada pravo na zahtijevane troškove postupka koji se odnose na trošak sastava podneska od 22. travnja i 4. svibnja 2021. i pristupa na ročište za objavu presude valja istaknuti da tužiteljici sukladno Tbr. 9. točke 3. Odvjetničke tarife pripada pravo i na ovaj trošak sve pri činjenici da je ovaj parnični trošak, suprotno žalbenim navodima tuženice, bio potreban za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a) a i da je na to ročište za objavu presude punomoćnik tužiteljice uredno pozvan i od dana objave presude teku i rokovi za žalbu protiv presude suda prvog stupnja (čl. 335. st. 9. ZPP-a), pa je žalbu žaliteljice i u ovom dijelu valjalo ocijeniti u cijelosti neosnovanom.

16. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je u žalbi ukazivala žaliteljica, a niti one na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu žaliteljice odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a presuditi kao u izreci ove presude.

17. Odluka o trošku žalbe tuženice temelji se na odredbi članka 166. stavak 1., a u svezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP-a.

Pula - Pola, 28. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Mirna-Nada Terlević Sebastijan