REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-67/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne-Nade Terlević Sebastijan, kao predsjednice vijeća, Miroslava Ružića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Zorana Šarića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Morisi Mikić, odvjetnici iz Donjeg Miholjca, protiv tuženice Republike Hrvatske za Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, radi proglašenja osiguranja nedopuštenim, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj: P-1272/2023-5 od 19. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj: P-1272/2023-5 od 19. prosinca 2023.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka koji se odnosi na troškove sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I. Proglašava se nedopuštenim postupak osiguranja određen rješenjem o osiguranju Općinskog suda u Osijeku posl. br. Ovr-3295/22-3 od 22. studenog 2022. godine, kojim je određeno osiguranje uknjižbom založnog prava u korist predlagatelja osiguranja na 1/2 dijela nekretnine protivnika osiguranja PĐ upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća, dvor i voćnjak, ukupne površine 823 m2, kojim rješenjem je određeno da će uknjižbu založnog prava i zabilježbu ovršivosti tražbine provesti Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, da uknjižba založnog prava i zabilježba ovršivosti tražbine ima takav učinak da se ovrha na tim nekretninama može provesti i prema trećoj osobi koja bi te nekretnine kasnije stekla, te kojim rješenjem je naloženo protivniku osiguranja PĐ naknaditi predlagatelju osiguranja Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, trošak postupka osiguranja u iznosu od 199,08 eur / 1.500,00 kn.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovoga parničnog postupka sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju PĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da naknadi prouzročeni parnični trošak tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 za Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, u iznosu od 400,00 eura (slovima: četiristoeura) / 3.013,80 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude žalbu, pravovremeno, podnosi tužitelj. Žalbu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primijene materijalnog prava. U žalbi, u bitnomu, navodi: da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) iz razloga jer presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, a izreka presude je nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude, odnosno presuda nema razloga o odlučnim činjenicama; da je bitna povreda postupka učinjena je i iz razloga što je tužitelju onemogućeno dokazivanje pa čak i davanje iskaza, obzirom da je on u tužbi predložio dokaz njegovim saslušanjem, no unatoč tomu sud prvog stupnja nije proveo dokaz saslušanjem tužitelja, čime je istomu onemogućeno davanje iskaza neposredno pred sudom; da prvostupanjski sud prigodom donošenja pobijane odluke neosnovano nije uzeo u obzir navode tužitelja da je nastupila zastara, jer je od donošenja presude Općinskog suda u Valpovu poslovni broj: P-215/10 od 4. svibnja 2010., a temeljem koje je sud prvog stupnja donio rješenje poslovni broj: Ovr-3295/2022-3 od 22. studenoga 2022., proteklo više od 10 godina i to 13 godina; da je tuženica podnijela odnosni prijedlog radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja - tužitelja tek dana 21. studenoga 2022., dakle, po proteku 10-godišnjeg roka, jer zastarijevanje počinje teći od proteka paricijskog roka za dobrovoljno ispunjenje obveze iz sudske odluke; da, posljedično tomu, uslijed počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja nije mogao niti materijalno pravo pravilno primijeniti.

2.1. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz dosudu troškova za sastav žalbe.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je prema odredbi članka 359. stavka 1. ZPP.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tomu dodatno - po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda zakonita i pravilna.

7. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari, obzirom na žalbene razloge tužitelja, kao žalitelja u dijelu u kojemu sadržajno ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP ističući da mu je povrijeđeno pravo na raspravljanje (mogućnost iznošenja svoga stava) budući u ovom postupku prvostupanjski sud nije prihvatio njegov prijedlog za provođenje dokaza njegovim saslušanjem kao parnične stranke, prvostupanjski sud nije počinio ovu bitnu povredu već to za posljedicu može imati pogrešno odnosno nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a što u ovomu predmetu (u kojemu je sporno samo je li nastupila zastara tražbine tuženice, kao predlagateljice osiguranja, o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom osnovom koje je određeno sporno prisilno zasnivanje založnog prava na nekretnini tužitelja, kao protivnika osiguranja pa se stoga saslušanjem tužitelja ne bi niti mogle utvrditi sporne odlučne činjenice u ovomu postupku), nije slučaj i tužitelju je omogućeno da raspravlja u ovomu postupku pa je žalba tužitelja i u tomu dijelu neosnovana. Naime, tužitelju je u konkretnom slučaju raspravljanje o predmetu spora omogućeno već i time što je pozivan na ročišta na kojima se mogao izjasniti o provedenim dokazima i navodima tuženice, odnosno time što mu je dana prilika da predlaže dokaze i da prigovara provedenim dokazima i njihovoj ocjeni.

7.1. U ovoj pravnoj stvari, obzirom na žalbene razloge tužitelja u dijelu u kojemu ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

7.2. Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP, radi čega ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

8. Tijekom ovoga postupka prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti od značaja za zakonito presuđenje ovoga spora i na temelju sadržaja u postupku provedenih dokaza valjano utvrdio sporne odlučne činjenice, izloživši ih u obrazloženju pobijane presude. Zbog navedenog ovaj sud prihvaća u cijelosti tako utvrđeno činjenično stanje pa, prema tomu, nije osnovan niti žalbeni razlog tužitelja u dijelu u kojemu ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

9. U ovomu postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

10. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja da se u cijelosti proglasi nedopuštenim osiguranje određeno rješenjem o osiguranju Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: Ovr-3295/2022-3 od 22. studenoga 2022. (potvrđenim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: Gž Ovr-332/2023-2 od 13. prosinca 2023.), kojim je određeno osiguranje uknjižbom založnog prava u korist predlagateljice osiguranja na 1/2 dijela nekretnine protivnika osiguranja PĐ upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća, dvor i voćnjak, ukupne površine 823 m2, a koji je postupak osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava pokrenut na temelju pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Valpovu poslovni broj: P-215/10 od 4. svibnja 2010., temeljeći svoj zahtjev na činjenici da je u konkretnomu slučaju nastupila zastara novčane tražbine tuženice (predlagateljice osiguranja) o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom (članak 50. stavak 1. točka 11. u svezi članka 290. Ovršnog zakona - „Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 – dalje: OZ), a na koju je parnicu tužitelj, kao protivnik osiguranja, upućen osnovom zaključka Općinskog suda u Osijeku Ovr-3295/2022-16 od 25. rujna 2023., radi proglašenja osiguranja nedopuštenim, zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 11. u svezi članka 290. OZ), zbog kojeg je i bio podnio žalbu protiv rješenja o osiguranju.

11. Prvostupanjski sud je nakon dovoljne raspravljenosti svih, za ovaj spor, pravno relevantnih činjenica utvrdio (članak 8. ZPP):

- da je ovdje tuženica u svojstvu ovrhovoditelja pred Općinskim sudom u Valpovu 5. listopada 2012. pokrenula ovršni postupak protiv ovdje tužitelja kao ovršenika temeljem presude Općinskog suda u Valpovu poslovni broj: P-215/10-4 od 4. svibnja 2010. (koja je postala pravomoćna 29. svibnja 2010. i ovršna 7. lipnja 2010.) te je navedeni sud 11. listopada 2012. donio rješenje o ovrsi na novčanim sredstvima ovršenika pod poslovnim brojem: Ovr-1124/12,

- da je ovdje tuženica u svojstvu ovrhovoditelja pred Općinskim sudom u Valpovu nastavno 28. veljače 2014. pokrenula ovršni postupak protiv ovdje tužitelja kao ovršenika temeljem ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Valpovu poslovni broj: P-215/10-4 od 4. svibnja 2010. te je sud prvog stupnja 5. ožujka 2014. donio rješenje o ovrsi na novčanim sredstvima ovršenika pod poslovnim brojem: Ovr-188/14-2,

-da je rješenje o ovrsi Općinskog suda u Valpovu poslovni broj: Ovr-188/14-2 od 5. ožujka 2014. nastavno isknjiženo iz očevidnika Financijske agencije temeljem članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj: 68/18) te je sud prvog stupnja rješenjem poslovni broj: Ovr-67/19-4 od 19. travnja 2019. obustavio ovrhu prema tomu rješenju,

-da je, nakon toga, ovdje tuženica u svojstvu ovrhovoditelja pred Financijskom agencijom pokrenula izravnu naplatu 18. srpnja 2019. protiv ovršenika temeljem ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Valpovu poslovni broj: P-215/10-4 od 4. svibnja 2010., koja je još uvijek u tijeku.

12. Obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je tužiteljev tužbeni zahtjev u cijelosti odbio kao osnovan zaključujući: da je tuženica protiv tužitelja u više navrata pokretanjem ovršnih postupaka pred Općinskim sudom u Valpovu 5. listopada 2012. i 28. veljače 2014. te nastavno pokretanjem izravne naplate pred Financijskom agencijom 18. srpnja 2019., prekidala tijek roka zastare pa, posljedično tomu, prema članku 245. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 – dalje: ZOO) u svakomu tomu slučaju zastara je počela teći iznova i niti u jednom slučaju nije protekao desetogodišnji zastarni rok iz članka 233. stavka 1. ZOO pa stoga u konkretnomu slučaju nije nastupila zastara tuženičine tražbine iz ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Valpovu poslovni broj: P-215/10-4 od 4. svibnja 2010. pa, posljedično tomu, postupak osiguranja koji je tuženica, kao predlagateljica osiguranja, pokrenula protiv tužitelja, kao protivnika osiguranja, u predmetu toga suda pod poslovnim brojem: Ovr-3295/2022, nije nedopušten.

13. Ovakva činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda i posljedično tomu primjenu materijalnog prava, suprotno žalbenim navodima tužitelja, prihvaća u cijelosti i ovaj drugostupanjski sud, jer je za to prvostupanjski sud dao ovomu sudu u svemu jasne i uvjerljive razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti niti žalitelj svojom žalbom.

14. Naime, prema odredbi članka 241. ZOO zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

15. Prema utvrđenju suda prvog stupnja, koje žalitelj ničim konkretnim nije osporio, provedba ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika započela je osnovom ovršnog postupka pokrenutog još 5. listopada 2012., kada je ovršna isprava dostavljena Financijskoj agenciji (18. listopada 2012.) pa je tada nastupio prekid zastare u smislu odredbe članka 242. stavka 1. ZOO jer tuženica kao ovrhovoditeljica nije odustala od ovršnog prijedloga niti radnji koje je poduzela radi realizacije novčane tražbine utvrđene ovršnom ispravom, a njezin prijedlog nije odbačen ili odbijen, a istovjetno vrijedi i za nastavno pokrenutu ovrhu 27. veljače 2014., kada je ovršna isprava dostavljena Financijskoj agenciji (7. ožujka 2014.), a aktualno je još u uvijek u tijeku postupak izravne naplate kod Financijske agencije koju je tuženica, kao ovrhovoditeljica pokrenula još 18. srpnja 2019. tako da, u svakomu slučaju, desetogodišnji rok zastare iz odredbe članka 233. stavka 1. ZOO, suprotno žalbenim navodima žalitelja, u konkretnomu slučaju nije protekao do podnošenja predmetnog prijedloga za osiguranje tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava (21. studenoga 2022.) pa je žalba tužitelja u cijelosti neosnovana.

16. Slijedom navedenog, kako je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tomu nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je u žalbi ukazivao žalitelj, a niti one na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP presuditi kao pod točkom I izreke ove presude.

17. Kako je žalba tužitelja neosnovana, odbijen je kao neosnovan i tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. ZPP) i odlučeno kao u izreci pod točkom II ove presude.

U Puli – Pola 28. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Mirna-Nada Terlević Sebastijan