REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
Tome Skalice 2
35000 SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: Gž-834/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Draženki Ilak. kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju odvjetnici iz [obrt] iz [adresa], protiv tuženika ĐZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa ABC, odvjetnik u ... sa sjedištem u [adresa], radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru od 23. srpnja 2024., poslovni broj: Povrv-242/2023, 28. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja ... [adresa] kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru od 23. srpnja 2024., poslovni broj: Povrv-242/2023, u pobijanim točkama I. i III. izreke prvostupanjske presude.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I. Stavlja se izvan snage platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik ABC iz [adresa], posl.br. Ovrv-1010/2022. od 14.11.2022. kojim je naloženo tuženiku ĐZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], na temelju vjerodostojne isprave i to izvadak iz poslovnih knjiga, PERASIĆ ĐZ Izvadak iz poslovnih knjiga, namiri tražbinu u iznosu od 26,54 EUR/200,00 KN uvećanu za zakonske zatezne kamate koje na iznos od 200,00KN/ 26,54 EUR teku od 30.09.2021.g., pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.
II. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik ABC iz [adresa], posl.br. Ovrv- 1010/2022. od 14.11.2022. kojim je naloženo tuženiku ĐZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ..., [adresa], OIB: 79182010236, na temelju vjerodostojne isprave i to izvadak iz poslovnih knjiga, PERASIĆ ĐZ Izvadak iz poslovnih knjiga, namiri tražbinu u iznosu od 26,54 EUR/200,00 KN uvećanu za zakonske zatezne kamate koje na iznos od 200,00KN/ 26,54 EUR teku od 30.09.2021.g., pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, na račun tužitelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR02, pozivom na broj 111-3313-9, u roku od 8 dana od dana dostave ove presude.
III. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak."
2. Tužitelj je pravovremeno podnio žalbu protiv točke I. i III. izreke prvostupanjske presude i to zbog apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i iskazima danim u postupku i samih isprava i zapisnika, te da je izreka proturječna razlozima presude. Navodi da su Odlukom Grada [adresa] o određivanju javnih parkirališta pod naplatom i zona parkiranja od 7. travnja 2020. utvrđena javna parkirališta pod naplatom među kojima je i [obrt], dok je odlukom o uvjetima korištenja i načinu naplate usluge parkiranja na javnim parkiralištima definirano da poslove načina organizacije i naplate parkiranja na javnim parkiralištima, te korištenje javnog parkirališta pod naplatom obavlja tužitelj. Smatra da je tuženik, ako je smatrao da odluka [adresa] o određivanju javnih parkirališta pod naplatom i zona parkiranja nije zakonski osnovana, trebao pokrenuti postupak pred Upravnim sudom radi ukidanja te Odluke, ovako je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada navedene Odluke nije primijenio. Predlaže da se njegova žalba uvaži i da se preinači pobijana presuda, kao i da se obveže tuženika da tužitelju naknadi troškove postupka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura, sukladno članku 458. stavku 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23– dalje: ZPP).
6. Prvostupanjski sud nije počinio istaknutu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, obzirom da pobijana presuda ima razloge o odlučnim činjenicama, nije nerazumljiva, te nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, niti ista proturječi sama sebi, odnosno razlozima presude.
6.1. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8., 9.,13. i 14. ZPP-a, na postojanje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a, u vezi sa člankom 467. stavkom 1. ZPP-a.
7. Predmet spora je potraživanje tužitelja koje se odnosi na neplaćene dnevne parkirne karte za izvršeno parkiranje 21. rujna 2021. na parkiralištu pod nazivom „[adresa], te parkiranje izvršeno 26. rujna 2021. na parkiralištu pod nazivom „[adresa] u iznosu od po 26.54 eura/200,00 kuna za svako izvršeno parkiranje.
8. U prvostupanjskom je postupku utvrđeno, a žalbenim navodima se ne osporava:
- da je tužitelj temeljem članka 1. Odluke o uvjetima korištenja i načinu naplate usluga parkiranja na javnim parkiralištima pravna osoba koja je ovlaštena obavljati komunalnu djelatnost upravljanja i održavanja javnih parkirališta za osobna vozila pod naplatom na području grada [adresa],
- da Odluka o određivanju javnih parkirališta pod naplatom i zona parkiranja sadrži popis javnih parkirališta na području [adresa] kao i da je u taj popis uvršteno parkiralište pod nazivom „[adresa] na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te parkiralište pod nazivom „[adresa] na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],
- da čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj se nalazi parkiralište „[adresa] nije u vlasništvu jedinice lokalne samouprave već je u vlasništvu trgovačkog društva ... s kojim je tužitelj sklopio ugovor o zakupu radi obavljanja svoje djelatnosti – upravljanja parkiralištem s naplatom,
- da čest zem. 500/2 k. o. [katastarska općina] na kojoj se nalazi parkiralište „[adresa] također nije u vlasništvu jedinice lokalne samouprave odnosno grada [adresa] već trećih osoba, te da se vezano uz utvrđenje prava vlasništva na predmetnim nekretninama vodi postupak kod istoga suda pod poslovnim brojem: P-5706/2015 u kojem postupku Grad
Đ sudjeluje kao tužitelj glavnog miješanja,
- da [adresa] sa uknjiženim vlasnicima nije sklopio nikakav ugovor temeljem kojega bi bio ovlašten koristiti predmetnu nekretninu za obavljanje usluga parkiranja i naplaćivanja navedene usluge.
9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u dijelu koji se odnosi na potraživanje tužitelja za parkiranje na parkiralištu pod nazivom „[adresa], dok je njegov zahtjev koji se odnosio na uslugu parkiranja na parkiralištu „[adresa] neosnovan, jer zemljište na kojem se nalazi parkiralište nije u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, pa kako isto nije dio komunalne infrastrukture, to tužitelj nije ovlašten naplaćivati parkiranje zbog čega je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.
10. Prvostupanjski je sud, protivno žalbenim navodima tužitelja, pravilno primijenio materijalno pravo kada se pozvao na odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj 68/18, 110/18, 32/20 dalje: ZKG).
11. Prema članku 60. stavku 3. ZKG-a javna parkirališta definirana su kao uređene javne površine koje se koriste za parkiranje motornih vozila i/ili drugih cestovnih vozila s pripadajućom opremom na zemljištu u vlasništvu jedinca lokalne samouprave. Komunalna infrastruktura, u koju se, sukladno članku 59. stavku 1. točki 3. ZKG-a ubrajaju i javna parkirališta, mora dakle biti u vlasništvu jedinica lokalne samouprave.
11.1. Članak 59. stavak 2. ZKG-a propisuje da predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave može odlukom odrediti i druge građevine komunalne infrastrukture, ako služe za obavljanje komunalne djelatnosti.
11.2. [adresa] je svojom Odlukom o određivanju javnih parkirališta pod naplatom i zonama parkiranja od 7. travnja 2020. uvrstio i parking pod nazivom „Ex Ina“ iako zemljište na kojemu se parking nalazi nije u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, a što se žalbenim navodima tužitelja i ne osporava, zbog čega je žalbu tužitelja valjalo odbiti i prvostupanjsku presudu potvrditi u točki I. izreke.
12. Uvažavajući činjenicu da je uspjeh stranaka u sporu podjednak, da su obje stranke bile zastupane po odvjetnicima i da su imale podjednak trošak, to je pravilna i odluka da svaka stranka snosi svoje troškove jer su ispunjeni uvjeti za primjenu članka 154. stavka 4. ZPP-a (prvostupanjski sud pogrešno u svojoj odluci navodi stavak 2. ZPP- a).
13. Zbog navedenog, a temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena u pobijanim točkama I. i III. izreke.
14. U nepobijanom dijelu, u točki II. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.
Slavonski Brod, 28. siječnja 2025.
Sutkinja
Draženka Ilak
