Poslovni broj P-258/2024-10

Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

U I M E R E PU B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sucu Željku Jakšić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja „SKIPER GROUP“ d.o.o. Bijeljina, OIB: 06289565750, Majevičkih brigada kvart 52 24, Dvorovi, Bijeljina, BIH, zastupan po punomoćniku Nemanji Nožiniću, odvjetniku iz Nove Gradiške, protiv tuženika TERMOTERRA d.o.o., OIB: 06446316904, Topusko, Donja Čemernica 151, radi isplate 40.000,00 eura, nakon javne i glavne rasprave zaključene dana 16. prosinca 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja a u odsutnosti tuženika, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 28. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku TERMOTERRA d.o.o., OIB: 06446316904, Topusko, Donja Čemernica 151 da tužitelju „SKIPER GROUP“ d.o.o. Bijeljina, OIB: 06289565750, Majevičkih brigada kvart 52 24, Dvorovi, Bijeljina, BIH isplati iznos od 40.000,00 eura (četrdesettisućaeura), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koje teku od 30. studeni 2021., do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate uvećanjem referentne stope za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana tužitelju nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.830,40 eura (slovima: četiri tisuće osamsto trideset eura i četrdeset centi), sa zateznom kamatom od 28. siječnja 2025., do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.625,00 eura (slovima:dvijetisućešestodvadesetpeteura) kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi kao i tijekom postupka u bitnome ističe da je po ponudama tuženika broj 1/2021 od 22. ožujka 2021., i broj 2/2021 od 01. travnja 2021., a koje ponude se odnose na isporuku bloka za zidanje dimnjaka, tužitelj tuženiku avansno isplatio iznos od 40.000,00 eura i to iznos od 30.000,00 eura dana 25. ožujka 2021. prema ponudi tuženika br. 1/2021, a iznos od 10.000,00 eura dana 08. travnja 2021., prema ponudi tuženika br. 2/2021., da je rok isporuke robe prema navedenim ponudama iznosio 90 dana, pa iako je tužitelj prihvatio ponudu uplatom navedenih iznosa po tim ponudama, tuženik u roku nije izvršio svoju obvezu i isporučio plaćenu robu, kako tuženik nije izvršio svoju obvezu isporuke robe prema obvezama iz ugovornog odnosa koji je nastao prihvatom ponuda od strane tužitelja, to ga je tužitelj 24. studenog 2021., pozvao da u roku od 5 dana izvrši povrat cjelokupno uplaćenog iznosa, nastavno da je tužitelj tuženika opetovano, dopisom od 24. travnja 2024., pozvao da izvrši isplatu dužnog iznosa zajedno sa zateznim kamatama, no da tuženik nije izvršio povrat uplaćenog mu iznosa, kako tuženik nije izvršio niti svoju obvezu na povrat uplaćenog mu iznosa do ostavljenog mu roka 29. studenog 2021., a niti nastavno da je dužan tužitelju isplatiti iznos od 40.000,00 eura zajedno sa zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu sa lista 27 spisa ukazuje da je tužitelju na raspolaganju plaćeni blok i da ga može preuzeti na adresi tuženika.

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u Aktuelni izvod iz sudskog registra (listovi 6-11 spisa), ponudu broj 1/2021 (list 12 spisa), ponudu broj 2 (list 13 spisa), naloge za plaćanje (listovi 14 i 15 spisa), izvode broj 25 i 27 (listovi 16 i 17 spisa), e mail korespondenciju (list 18 spisa), dopis uz povratnicu (listovi 19 i 20 spisa), te je u svojstvu stranke saslušao EC.

4. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22- dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet ovoga spora je tužbeni zahtjev kojim tužitelj od tuženika traži isplatu novčanog iznosa od 40.000,00 eura kojega je tužitelj tuženiku isplatio na ime kupoprodaje bloka za zidanje, a koju robu tuženik nije tužitelju isporučio u ugovorenom roku.

6. Nesporno je da je postojao poslovni odnos tužitelja i tuženika u odnosu na koju okolnost ukazuje uz ostalo i odgovor na tužbu tuženika, u kojemu tuženik poziva tužitelja da robu iz tužbenog zahtjeva preuzme na adresi tuženika.

6.1. Nesporno je da je tuženik a na zahtjev tužitelja istome ispostavio dvije ponude za isporuku bloka za zidanje uz navođenje količina, jedinične cijene, načina plaćanja, načina preuzimanja kao i roka isporuke (listovi 12-13 spisa).

6.2. Nesporno je da je ponudu tužitelja tuženik prihvatio na način da je izvršio dvije uplate, uplativši na račun tuženika sveukupno 40.000,00 eura i to 30.000,00 eura 25. ožujka 2021., te 10.000,00 eura 5. travnja 2021., (listovi 14-17), a koju okolnost tuženik tijekom postupka nije osporavao.

7. Saslušan na okolnost poslovnog odnosa u svojstvu stranke, EC pojašnjava poslovni odnos tužitelja i tuženika na način da je telefonskim putem ugovorio od tuženika kupovinu 300.000 a nastavno još 100.000 komada bloka za građenje, a nakon što je dobio ponude da je po istima novčane iznose od 30.000,00 eura i 10.000,00 eura uplatio na račun tuženika, pojašnjava da je u ponudama jasno bilo naznačeno da je cijena izražena "fco skladište ciglana Blatuša sa utovarom", dakle da tuženik prodaje blok po naznačenoj cijeni na način da se obvezuje ponuđenu količinu robe pripremiti u skladištu ciglana Blatuša koja je na adresi sjedišta tuženika, robu utovariti a da je tužitelj kao kupac u obavezi osigurati prijevoz, da se tuženik obvezao osigurati blokove u roku 90 dana od dana prihvaćanja ponuda i plaćanja, nakon što je istekao rok 90 dana pa i prije toga stupio je telefonskim putem u kontakt sa RC kako bi se raspitao da li je roba pripremljena za preuzimanje no u nekoliko razgovora koji su uslijedili da mu je rečeno da roba u ponuđenom roku od 90 dana još uvijek nije bila spremna za isporuku, da je uputio e-mail 24. studeni 2021., na adresu tuženika kojeg je izvijestio da je tužitelj ispunio svoju obavezu iz navedenih ponuda, da je tuženik bio u obavezi u roku od 90 dana isporučiti blokove a kako to nije učinjeno do 24. studenog 2021. , da je zatražio povrat sredstava u roku 5 dana. Također pojašnjava da sadržaj e-mail poruke decidirano ne ukazuje da je istom raskinuo ugovor no smatra da se to može zaključiti iz sadržaja poruke.

8. Prema odredbi članka 219. stavak 1. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane a za napomenuti je da tuženik osim odgovora na tužbu ni na koji način do zaključenja glavne rasprave nije aktivno sudjelovao, iako je o zakazanim ročištima bio uredno obavješten.

9. Iz spisa proizlazi da su parnične stranke bile u poslovnom odnosu po osnovi usmeno sklopljenog ugovora o prodaji s međunarodnim elementom s obzirom na to da je tužitelj pravna osoba sa sjedištem u Republici Bosni i Hercegovini, a tuženik je pravna osoba sa sjedištem u [adresa]. Po toj se osnovi tuženik kao prodavatelj, obvezao tužitelju kao kupcu, isporučiti po ponudi broj 1/2021 od 22. ožujka 2021., 300.000 komada bloka za zidanje za cijenu od 30.000,00 eura sa rokom isporuke 90 dana uz obavezu kupca izvršiti plaćanje prije preuzimanja robe a po kojoj ponudi je tužitelj platio 25. ožujka 2021., te po ponudi broj 2/2021 od 1. travnja 2021., daljnjih 100.000 komada bloka za zidanje za cijenu 10.000,00 eura u kojoj ponudi nije bio naznačen rok isporuke, uz obavezu kupca izvršiti plaćanje u cijelosti prije preuzimanja robe a po kojoj ponudi je tužitelj platio 5. travnja 2021.

10. Tuženik nije osporavao, a na to ukazuje, osim iskaza EC čijem iskazu je sud u cijelosti poklonio vjeru držeći isti logičnim i uvjerljivim i sukladnim ostalim izvedenim dokazima, e mail poruka koja je od strane tužitelja upućena tuženiku dana 24. studeni 2021., kojom tužitelj upozorava tuženika da nije izvršio svoju obavezu isporuke robe po naprijed navedenim ponudama, zahtijevajući da tuženik izvrši povrat uplaćenih sredstava u roku 5 dana, a koji novčani iznos tuženik po utvrđenju suda nije vratio.

11. Prema odredbi članka 19. Zakonu o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91; dalje: ZRSZ), za ugovore je mjerodavno pravo što su ga izabrale ugovorne strane, osim ako navedenim zakonom ili međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno. Za slučaj kada ugovorne strane nisu izabrale mjerodavno pravo i kada posebne okolnosti slučaja ne upućuju na drugo pravo, kao mjerodavno pravo za ugovor o prodaji pokretnih stvari, primijenit će se pravo mjesta gdje se u vrijeme primitka ponude nalazilo prebivalište, odnosno sjedište prodavatelja (članak 20. ZRSZ-a). U konkretnom slučaju, navedeno upućuje na primjenu materijalnog prava Republike Hrvatske budući da nema podataka o tome da su stranke izabrale neko drugo mjerodavno pravo niti posebne okolnosti upućuju na to. Slijedom toga je u odnosu na utvrđenje da je ugovor o kupoprodaji između stranaka raskinut valja primijeniti odredbe članka 361. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., i 155/2023., u daljnjem tekstu ZOO).

11.1 Odredbom članka 361. stavak 1 propisano je „Kad je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu., stavkom 2 propisano je „Ali vjerovnik može održati ugovor na snazi ako nakon isteka roka, bez odgađanja obavijesti dužnika da zahtijeva ispunjenje ugovora, stavkom 3 propisano je „Kad je vjerovnik zahtijevao ispunjenje, pa ga nije dobio u razumnom roku, može izjaviti da raskida ugovor., a stavkom 4 propisano je „Ova pravila važe kako u slučaju kad su ugovorne strane predvidjele da će se ugovor smatrati raskinutim ako ne bude ispunjen u određenom roku, tako i onda kad je ispunjenje ugovora u određenom roku bitan sastojak ugovora po naravi posla.

11.2 Za napomenuti je da je u ponudi broj 1/2021 decidirano naznačen rok isporuke 90 dana, sud nije imao razloga sumnjati u dio iskaza EC da se tuženik i u ponudi broj 2/2021 obvezao osigurati isporuku robe pod istim uvjetima kao i u ponudi broj 1/2021, dakle u roku 90 dana, kako tuženik svoju obavezu nije ispunio i osigurao isporuku robe Fco skladište Ciglana Blatuša u roku 90 dana a kako je naručitelj odnosno tužitelj svoju obavezu plaćanja očito izvršio po obije ponude, sud smatra da je do raskida ugovora došlo ex lege na temelju odredbe članka 361. stavak 1 ZOO-a.

12. U odnosu na zahtjev za vraćanje uplaćenog novčanog iznosa od 40.0000,00 eura dolaze do primjene odredbe članka 81. i članka 84. Konvencije Ujedinjenih naroda o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe iz 1980. godine („Službeni list, Međunarodni ugovori“ broj 10/84; dalje: Bečka konvencija) koja se u konkretnom slučaju primjenjuje na temelju odredbe članka 3. ZRSZ-a. Naime, kada je riječ o posljedicama raskida ugovora u međunarodnoj prodaji robe, odredbe materijalnog prava Republike Hrvatske primjenjuju se supsidijarno (čl. 19. ZRSZ-a), jer su ta pitanja uređena Bečkom konvencijom primjenu koje u konkretnom slučaju stranke nisu isključile. Prema odredbi članka 81. stavak 1. Bečke konvencije propisano je da se raskidom ugovora obje strane oslobađaju svojih ugovornih obveza, osim eventualne obveze da se nadoknadi šteta. Raskid ne utječe ne odredbe ugovora o rješavanju sporova ili na bilo koju odredbu ugovora kojom se uređuje pravo i obveze strana nakon raskida ugovora, dok je stavkom 2. istog članka Bečke konvencije propisano da strana koja je izvršila ugovor u cijelosti ili djelomično može zahtijevati od druge strane vraćanje onog što je na temelju ugovora isporučila ili platila. Ako su obje strane dužne izvršiti vraćanje, uzajamna vraćanja vrše se istovremeno. Stoga sukladno odredbi članka 81. Bečke konvencije tužitelj osnovano kao posljedicu raskida ugovora potražuje vraćanje uplaćene cijene. Odredbom članka 84. stavak 1. Bečke konvencije propisano je da ako je prodavatelj dužan vratiti cijenu mora platiti i kamatu počevši od dana kada mu je cijena isplaćena. Kako Bečka konvencija nije regulirala visinu kamatne stope, u ovom dijelu dolazi do primjene hrvatsko pravo (članak 7. stavak 2. Bečke konvencije) i članka 20. točka 1. ZRSZ-a. Stoga u tom dijelu tužitelj ima pravo potraživati kamate sukladno odredbi članka 29. stavak 1. i 2. ZOO-a kojom je određena stopa zateznih kamata na predmetni trgovački ugovor.

13. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. stavak 1. i članka 155. stavak 1. i 2. ZPP-a. Visina troškova odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, dalje: OT) i Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03 – pročišćeni tekst, 125/11 i 157/13) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 118/18, 53/19 i 92/21), te članka 29. ZOO-a.

14. Tužitelju koji je u cijelosti uspio u sporu priznati su troškovi sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr.7.t.1. OT), sastav odštetnog zahtjeva-opomene (list 19-20 spisa), 50,00 eura (Tbr. 37. OT), trošak ročišta održanog 11. studenog 2024., u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr.9. točka 1 OT), trošak ročište održanog 16. prosinca 2024. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 9. točka 1. OT), trošak pristupa ročištu za objavu u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9. točka 3. OT), sve uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 787,50 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu svaki u iznosu od 446,45 eura, odnosno ukupno 4.830,40 eura, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude, odnosno od 28. siječnja 2025., do isplate.

14.1 Preko dosuđenog iznosa tužitelju nije priznat iznos

-od 950,00 eura na ime troškova opomene sa pripadajućim PDV-om već iznos sukladno Tbr. 37 OT,

-od 1.000,00 eura sa pripadajućim PDV-om za podnesak od 21. listopada 2024., koji je podnijet protivno odredbi članka 299 a ZPP-a,

-od 50 eura sa pripadajućim PDV-om za pribavu isprava koji nije bio nužan

-od 100,00 eura sa pripadajućim PDV-om za konferenciju sa strankom koji nije bio nužan.

15. Slijedom izloženoga odlučeno je kao u izreci.

U Osijeku, 28. siječnja 2025.

SUDAC

Željko Jakšić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 dana putem ovog suda.