Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Osijek

Poslovni broj: Pr-2013/2021-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku po sutkinji Ljiljani Jakša, u pravnoj stvari tužitelja JĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u 46, 7635, zastupanog po punomoćniku Ranku Zatezalu, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika GB Inženjering d.o.o., OIB: 40776598726, [adresa], zastupanog po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Rešetar & Partneri d.o.o. u Osijeku, radi utvrđenja nedopuštenim otkaza, nakon glavne i javne rasprave zaključene 16. siječnja 2025., u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika u zamjeni FĐ, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu Rešetar & Partneri d.o.o. u Osijeku, po objavi 28. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da Odluka tuženika od 15. prosinca 2020. kojom je tužitelju otkazan Ugovor o radu od 1. veljače 2019., nije dopuštena i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku GB Inženjering d.o.o. [adresa], OIB 40776598726 vratiti tužitelja AĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] na radno mjesto direktora, u svemu prema Ugovoru o radu od 1. veljače 2019., te da mu prizna kontinuitet radnog odnosa, uz obvezu isplata svih plaća i pripadajućih naknada, od dana prestanka Ugovora o radu, do ponovnog povratka na rad, u roku od 8 dana."

III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 8. veljače 2021. navodi da mu je Odlukom tuženika od 15. prosinca 2020. otkazan Ugovor o radu, zaključen 1. veljače 2019. na neodređeno vrijeme, zbog kršenja obveza iz radnog odnosa. Pobijanu odluku tužitelj je primio 30. prosinca 2020. i protiv iste je 12. siječnja 2021. uložio Zahtjev za zaštitu prava, koji je tuženik, kao poslodavac, zaprimio 14. siječnja 2021. U zakonski predviđenom roku tuženik se nije očitovao na zaprimljeni zahtjev. Tužitelj smatra da je odluka o otkazu Ugovora o radu nezakonita i nedopuštena, budući mu se otkazuje Ugovor o radu zbog navodno skrivljenog ponašanja, koje tuženik obrazlaže “Radnik ustrajno izbjegava doći na svoje radno mjesto izvršavati radne zadatke i to u vremenskom periodu od više mjeseci ..........” Takovi navodi tuženika potpuno su nerazumljivi i ne odgovaraju istini, jer iz same Odluke, a i iz obrazloženja nije razvidno o kojem se točno razdoblju radi kada se navodi “...više mjeseci”. U prilog takovim tvrdnjama stoji evidencija o radnom vremenu radnika, iz koje je razvidna konstantna prisutnost radnika na radu. Na opisani način tuženik kao poslodavac nije imao valjane razloge za otkazivanje Ugovora o radu tužitelju. Prilikom otkazivanja Ugovora o radu, tuženik kao poslodavac, nije poštovao odredbe članka 119. Zakona o radu, kada radnika prije otkazivanja ugovora o radu nije upozorio na obveze iz radnog odnosa, niti mu je omogućio iznošenje svoje obrane, a sve u odnosu na okolnosti koje mu se stavljaju na teret. Za takovo postupanje tužitelj nema opravdanje, jer ne postoje okolnosti zbog kojih bi kao poslodavac bio oslobođen ove obveze, posebno kada se uzme u obzir činjenica da tuženik niti ne navodi koje bi to okolnosti predstavljale opravdani razlog za njegovo postupanje protivno odredbi članka 119. Zakona o radu. Kako poslodavac nije imao valjani razlog za otkazivanje Ugovora o radu, a istom prilikom nije ispoštovao odredbe Zakona o radu iz članka 119., tužitelj smatra da nisu ispunjenje pretpostavke za prestanak radnog odnosa i donošenje odluke o otkazu ugovora o radu, pa predlaže da sud donese presudu:

"I. Utvrđuje se da Odluka tuženika od 15. prosinca 2020. kojom je tužitelju otkazan Ugovor o radu od 1. veljače 2019., nije dopuštena i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku GB Inženjering d.o.o. [adresa], OIB 40776598726 vratiti tužitelja AĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] na radno mjesto direktora, u svemu prema Ugovoru o radu od 1. veljače 2019., te da mu prizna kontinuitet radnog odnosa, uz obvezu isplata svih plaća i pripadajućih naknada, od dana prestanka Ugovora o radu, do ponovnog povratka na rad, uz naknadu prouzročenog parničnog troška, u roku od 8 dana."

1.1. Na ročištu 16. siječnja 2025. tužitelj je povukao tužbu u dijelu točke II. tužbenog zahtjeva, koji glasi: "… uz obvezu isplata svih plaća i pripadajućih naknada, od dana prestanka Ugovora o radu, do ponovnog povratka na rad…"

2. U odgovoru na tužbu tuženik ne spori da je Odlukom od 15. prosinca 2020. tužitelju otkazao Ugovor o radu, zaključen 1. veljače 2019. na neodređeno vrijeme, zbog kršenja obveza iz radnog odnosa, kao i da je pobijanu Odluku tužitelj primio 30. prosinca 2020. Tuženik osporava da bi primio tužiteljev zahtjev za zaštitu prava radnika, naime, iz dostavnice, koju tužitelj dostavlja uz tužbu, nije jasno tko je potpisnik iste u ime primatelja, ne radi se o potpisu osobe koja bi u ime tuženika bila ovlaštena zaprimati pismena, a niti je stavljen pečat pravne osobe GB Inženjering d.o.o. Stoga tuženik ukazuje na neurednost tužbe u smislu da mu prije podnošenja tužbe nije uredno dostavljen zahtjev za zaštitu prava radnika, te predlaže tužbu odbaciti. Neosnovano tužitelj smatra da je odluka o otkazu Ugovora o radu nezakonita i nedopuštena. Iz ugovora o radu vidljivo je da je kao mjesto rada ugovoreno Kopačevo. Tijekom trajanja radnog odnosa, nije donesena niti bilo kakva odluka kojom bi tužitelju bilo odobren rad od kuće ili kojeg drugog mjesta rada. Činjenica je, koju ne osporava ni tužitelj u tužbi, da tužitelj uopće nije dolazio na svoje radno mjesto u Kopačevu. Takva neprisutnost radnika na ugovorenom mjestu rada dovela je do nekvalitetnog obavljanja poslova radnog mjesta, jer tužitelj zbog neprisutnosti nije radio na pribavljanju poslova, niti stupao u kontakte sa potencijalnim poslovnim partnerima, zbog čega društvo GB Inženjering d.o.o. nije ostvarivalo nikakve prihode, nije potpisan niti jedan ugovor o obavljanju usluga, jednostavno je cjelokupno poslovanje društva bilo na nuli. To što se za tuženika vodila evidencija radnih sati uopće nije odlučan niti mjerodavan pokazatelj njegove prisutnosti na radnom mjestu, budući je knjigovodstvo tuženika odbijalo bez evidencije radnih sati izvršiti isplatu plaće tužitelju, a tuženik, usprkos povredama iz radnog odnosa od strane tužitelja, nije imao pravo istome uskratiti isplatu plaće dok traje radni odnos. Neosnovano tužitelj navodi kako bi otkaz bio nezakonit zbog nepostupanja poslodavca prema odredbi članka 119. Zakona o radu. Propust poslodavca da radniku prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanoga ponašanjem radnika omogući iznošenje obrane sama po sebi ne dovodi do nezakonitosti otkaza ako, kao što je to u ovom predmetu slučaj, postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. U konkretnom je slučaju radnik više puta od strane poslodavca pozivan da dolazi na svoje radno mjesto u svrhu kvalitetnijeg obavljanja posla, što je tužitelj redovno obećavao činiti, ali to nije ispoštovao. Nadalje, tužitelj je odbio doći i na skupštinu društva GB Inženjering d.o.o. koju je sazvao za 15. prosinca 2020., te je iz njegovog cjelokupnog postupanja vidljivo da nema nikakvu namjeru dolaziti u Republiku Hrvatsku radi obavljanja posla, te stoga nije bilo niti za očekivati od poslodavca da poziva radnika na iznošenje obrane niti da radnika ponovno upozorava na obveze iz radnog odnosa jer to ne bi bilo oportuno. Tuženik ističe i da nema niti mogućnosti da se udovolji tužiteljevom zahtjevu za povratak na posao jer je na to radno mjesto morala biti postavljena druga osoba, a poslodavac nema niti mogućnosti vratiti tužitelja na neko drugo odgovarajuće radno mjesto jer kod poslodavca niti nema drugih radnih mjesta niti drugih zaposlenika, a niti je poslodavac financijski u mogućnosti isplaćivati još koju plaću, s obzirom na loše financijsko stanje kojemu je doprinio sam tužitelj. Slijedom navedenog, tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu i predlaže prvenstveno tužbu odbaciti kao nedopuštenu, a podredno tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, ovaj sud je izvršio uvid u povratnicu (stranica 4 spisa), pročitao Ugovor o radu od 1. veljače 2019. (stranica 5 spisa), Odluku o otkazu skrivljenim ponašanjem radnika od 15. prosinca 2020. (stranica 6-7 spisa), Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa (stranica 8-9 spisa), poziv (stranica 21 spisa), povijesni Izvadak iz sudskog registra (stranica 31-38 spisa), odluku (stranica 39 spisa), izjavu (stranica 42 spisa), pismo opomene (stranica 44 spisa), odluku (stranica 47-50 spisa), evidenciju radnog vremena (stranica 60-70, 72-83 spisa), iskaz zakonskog zastupnika tuženika IĐ (stranica 94-96 spisa) i tužitelja (stranica 96-98 spisa).

3.1. Na ročištu 20. veljače 2023. odbijen je prijedlog tuženika za saslušanjem svjedokinje RĐ, knjigovotkinje tuženika, na okolnost načina isplate plaće tužitelju, i prijedlog tuženika za pribavu podataka od MUP-a o prelasku granice tužitelja za razdoblje od 1. veljače 2019. do otkazivanja ugovora o radu, budući izvođenje tih dokaza nije bilo potrebno, jer je sud okolnosti na koje su isti predloženi utvrdio temeljem izvedenih dokaza.

4. Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenom tuženikove Odluke od 15. prosinca 2020. kojom je tužitelju otkazan Ugovor o radu od 1. veljače 2019., zahtjev tužitelja da ga tuženik vrati na rad na radno mjesto direktora na kojem je radio prije otkazivanja, te da mu prizna kontinuitet radnog odnosa, uz obvezu isplata svih plaća i pripadajućih naknada, od dana prestanka Ugovora o radu do ponovnog povratka na rad.

5. Nesporno je među strankama:

- da su tužitelj i tuženik 1. veljače 2019. sklopili Ugovor o radu za obavljanje poslova direktora, menadžerski poslovi, na neodređeno vrijeme,

- da je tuženik tužitelju Odlukom od 15. prosinca 2020. otkazao Ugovor o radu sklopljen za obavljanje menadžerskih poslova kao direktor tuženika,

- da je tužitelj Odluku o otkazu zaprimio 30. prosinca 2020.

6. Spornim se ukazuje je li tuženik zaprimio tužiteljev Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, je li tuženik kao poslodavac imao opravdan razlog za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu, je li tuženik upozorio tužitelja na kršenje obveza iz radnog odnosa odnosno je li tuženik omogućio tužitelju iznošenje obrane.

7. Tuženik tvrdi da nije primio tužiteljev Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa.

7.1. Uvidom u Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa od 12. siječnja 2021., ovaj sud je utvrdio da tužitelj, zastupan po punomoćniku Ranku Zatezalu, odvjetniku u Osijeku, pobija Odluku o otkazu skrivljenim ponašanjem radnika koju je zaprimio 30. prosinca 2020., iz razloga što ne postoji valjani razlog za otkazivanje ugovora, kao i da ga poslodavac prilikom otkazivanja, a u smislu odredbe članka 119. Zakona o radu, nije upozorio na obveze iz radnog odnosa niti mu je dao mogućnost iznošenja obrane.

7.2. Uvidom u povratnicu ovaj sud je utvrdio da je 12. siječnja 2021. na adresu primatelja: GB Inženjering d.o.o. Gundulićeva 57, Osijek, preporučeno poštom poslana pošiljka, da je pošiljka zaprimljena na adresi primatelja 14. siječnja 2021., time da je potpis osobe - primatelja nečitak. Jednako tako je utvrđeno da povratnicu valja vratiti odvjetniku Ranku Zatezalo u Osijeku, S. Radića 21.

7.3. Uvidom u povijesni Izvadak iz sudskog registra i oglas Trgovačkog suda u Osijeku, ovaj sud je utvrdio da je 26. travnja 2019. promijenjeno sjedište društva GB Inženjering d.o.o. sa adrese u Kopačevu, Kiš Ferenca 7, na adresu u [adresa].

7.4. Zakonski zastupnik tuženika IĐ, koji je na mjesto direktora tuženika imenovan 15. prosinca 2020., i u ime tuženika potpisao Odluku o otkazu, je iskazao da, nakon što je tužitelju dostavljena odluka o otkazu, od tužitelja su dobili jedno pismeno u kojem je iznio da taj otkaz ne prihvaća, time da mu nije poznato da li je to pismeno sačinio sam tužitelj ili po punomoćniku.

7.5. Cijeneći izvedene dokaze ovaj sud utvrđuje da je tužitelj preporučeno poštom 12. siječnja 2021. na adresu upisanog sjedišta u [adresa], podnio tuženiku Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, a u kojem se protivi dobivenom otkazu, te da je tuženik zaprimio taj zahtjev 14. siječnja 2021., što uostalom proizlazi i iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika IĐ, koji je potvrdio primitak pismena kojim je tužitelj iznio da ne prihvaća otkaz, slijedom čega se prigovor tuženika da nije zaprimio tužiteljev Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa ukazuje neosnovanim.

7.6. Odredbom članka 133. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17. i 98/19. – dalje u tekstu: ZR) propisano je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava (stavak 1.), da ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom (stavak 2.), odnosno da zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stavka 1. ovoga članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa (stavak 3.).

7.7. Kraj utvrđenja da je tužitelj Odluku o otkazu zaprimio 30. prosinca 2020., da je 12. siječnja 2021. preporučeno poštom poslao tuženiku Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, koji je tuženik zaprimio 14. siječnja 2021., da se tuženik u roku od 15 dana od dostave Zahtjeva za zaštitu prava iz radnog odnosa nije očitovao o podnijetom Zahtjevu (do 29. siječnja 2021.), to je tužitelj u daljnjem roku od 15 dana pravodobno podnio nadležnom sudu tužbu za zaštitu svojih prava.

8. Nadalje, spornim se ukazuje je li tuženik kao poslodavac imao opravdan razlog za donošenje Odluke o otkazu ugovora o radu.

8.1. Uvidom u Ugovor o radu od 1. veljače 2019. ovaj sud je utvrdio da je zaključen između ovdje tuženika kao poslodavca i tužitelja kao radnika, da se tim ugovorom utvrđuju međusobna prava, obveze i odgovornosti na radu između poslodavca i radnika (točka I.1.), da tim ugovorom radnik zasniva radni odnos na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova direktora, menadžerski poslovi (točka I.2.), da je mjesto rada radnika u Kopačevu, a u slučaju potreba poslodavca i u nekom drugom mjestu na području Republike Hrvatske (točka I.4.), da će pored poslova navedenih u točki I.2. ovog Ugovora radnik obavljati i druge poslove prema nalogu poslodavca, a koji su u skladu s naravi i vrsti posla za koje je zasnovan radni odnos (točka I.5.), kao i da radnik počinje s radom 1. veljače 2019. (točka I.6.). U točki II. Ugovora je ugovoreno da radniku za realizaciju preuzetih obveza iz točke I.2. pripada osnovna bruto plaća u iznosu 5.491,20 kn, da će se isplata plaće obavljat jedanput mjesečno i to najkasnije do 15-og u mjesecu za prethodni mjesec, a uređeno je i da radnik ima pravo na povećanu plaću (otežani uvjeti rada, rad u dane blagdana i neradne dane utvrđene zakonom i za rad na dan Uskrsa, rad nedjeljom, noćni rad, prekovremeni rad, za rad u drugoj smjeni u slučaju smjenskog rada). Ugovor sadrži i odredbe o radnom vremenu i godišnjem odmoru (točka IV.), da Ugovor mogu otkazati redovito ili izvanredno poslodavac i radnik pod uvjetima propisanim zakonom, kao i da u slučaju kad redovito otkazuju, bilo poslodavac, bilo radnik, otkazni rok iznosi 30 dana (točka V.).

8.2. Uvidom u Odluku o otkazu skrivljenim ponašanjem radnika utvrđeno je da je 15. prosinca 2020. tuženik tužitelju zaposlenom na radnom mjestu direktora, otkazao Ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme od 1. veljače 2019. zbog kršenja obveza iz radnog odnosa, da radniku prestaje radni odnos istekom otkaznog roka od 30 dana, da otkazni rok počinje reći od dana dostave ove Odluke radniku, da je radnik oslobođen obveze rada za vrijeme trajanja otkaznog roka, da radnik nema pravo na otpremninu obzirom da se Ugovor o radu otkazuje zbog razloga uvjetovanih ponašanjem radnika, da radnik nije iskoristio godišnji odmor za 2020. godinu u trajanju od 10 (deset) dana, a koje dane će iskoristiti za vrijeme trajanja otkaznog roka, kao i da je radnik dužan vratiti poslodavcu sva sredstva rada, predmete i dokumentaciju koji pripadaju poslodavcu odnosno koji se odnose na njegovo poslovanje, a u posjedu su J, uključujući i primopredaju poslova. Iz obrazloženja Odluke proizlazi da su poslodavac i radnik 1. veljače 2019. sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme temeljem kojega radnik obavlja menadžerske poslove kao direktor poslodavca, da radnik ustrajno izbjegava doći na svoje radno mjesto izvršavati radne zadatke i to u vremenskom periodu od više mjeseci, zbog čega nastavak radnog odnosa, uvažavajući sve okolnosti, više nije moguć, da sukladno odredbi članka 119. stavka 1. i 2. ZOR-a, poslodavac nije radnika pisano upozorio na obvezu iz radnog odnosa i ukazao mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, niti mu je omogućio iznijeti obranu, obzirom da postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini, da ovakvim postupanjem radnik krši obveze iz radnog odnosa zbog čega nastavak radnog odnosa više nije moguć, budući je poslodavac potpuno izgubio povjerenje u radnika koji ne dolazi na posao niti izvršava dane mu radne zadatke, a kao takav bi se trebao skrbiti o uspješnom poslovanju i unaprjeđenju rezultata poslodavca što je ovakvim postupanjem radnika potpuno izostalo. U skladu sa člankom 115. stavkom 1. točkom 3. ZOR-a, poslodavac smatra da skrivljeno ponašanje radnika JĐ, predstavlja opravdan razlog za otkazivanjem ugovora o radu, jer ugovor o radu pretpostavlja odnos povjerenja između poslodavca i radnika temeljem kojeg poslodavac od radnika očekuje ne samo ispunjenje ugovorne obveze za obavljanje poslova, već i očuvanje navedenog povjerenja. Poslodavac ovu Odluku donosi iz razloga što je radnik počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć, pogotovo iz razloga što radno mjesto radnika podrazumijeva odnos povjerenja između stranaka. Stoga je radniku redovito otkazan ugovor o radu.

8.3. Uvidom u poziv od 30. studenoga 2020. utvrđeno je da je JĐ, temeljem zamolbe GB Inženjering d.o.o. sazvao skupštinu trgovačkog društva GB Inženjering d.o.o. za 15. prosinca 2020. u 12,00 sati u sjedištu društva u [adresa], da su predložene točke dnevnog reda: otvaranje skupštine, utvrđivanje nazočnih; izbor predsjednika skupštine; donošenje odluke o smjenjivanju direktora – o opozivu njegovog imenovanja; donošenje odluke o imenovanju direktora; donošenje odluke o smjenjivanju zastupnika podružnice GB Inženjeringa d.o.o. za usluge, sa sjedištem u [adresa]. Ujedno je JĐ, a pozivajući se na javno zdravstveni rizik od opasnosti, zbog korona virusa, izjavio da ne želi osobno prisustvovati na skupštini društva. Poziv je upućen DĐ, Magyarorszag, Juta, F utca 14.

8.4. Uvidom u povijesni Izvadak iz sudskog registra, ovaj sud je utvrdio da su osnivači društva GB inženjering d.o.o. Mikos Kovacs iz Mađarske, [adresa], Csortso Gyula utca 46 i IĐ iz [adresa], da je tuženik osnovan 4. siječnja 2018., da je JĐ imenovan direktorom društva i zastupnikom društva 4. siječnja 2018., a opozvan Odlukom od 15. prosinca 2020., da je IĐ imenovan direktorom društva i zastupnikom društva Odlukom od 15. prosinca 2020.

8.5. Uvidom u Odluku o izmjeni Odluke o privremenoj zabrani i ograničavanju prelaska preko graničnih prijelaza Republike Hrvatske, koju je 14. prosinca 2020. donio Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske utvrđeno je da se u Odluci o privremenoj zabrani i ograničavanju prelaska preko graničnih prijelaza Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 132/20.) točka IX. mijenja i glasi: „Privremena zabrana, odnosno ograničavanje prelaska preko graničnih prijelaza Republike Hrvatske iz ove Odluke određuje se u trajanju do 15. siječnja 2021.“ (članak I.), kao i da će se Odluka objaviti u „Narodnim novinama“, a stupa na snagu 15. prosinca 2020. (članak II.).

8.6. Uvidom u izjavu od 24. ožujka 2020. koju je tvrtka Floridita Kft., uputila GB Inženjeringu d.o.o. proizlazi da izjavljuju kako zbog krize, prouzrokovane Covidom-19 nisu u mogućnosti do daljnjeg realizirati ugovoreni posao najma kolaborativnog robota Sawyer u vlasništvu GB Inženjering d.o.o.

8.7. Uvidom u pismo opomene od 13. siječnja 2021. utvrđeno je da je IĐ, kao izabrani, ali još neupisani direktor GB Inženjering d.o.o., opomenuo JĐ, da do 15. siječnja 2021. izvrši isplate plaća djelatnicima tuženika s računa koji se vodi kod Raiffeisen banke, jer da samo on ima pravo raspolaganja s računima, da on može izvršiti obveze.

8.8. Uvidom u izjavu od 24. ožujka 2020. koju je tvrtka Via Pannonia Kft., uputila GB Inženjeringu d.o.o. proizlazi da izjavljuju kako zbog krize, prouzrokovane Covidom-19 nisu u mogućnosti do daljnjeg realizirati ugovoreni posao najma kolaborativnog robota Sawyer u vlasništvu GB Inženjering d.o.o.

8.9. Uvidom u Odluku o financiranju projektnog prijedloga „Kolaborativni roboti za automatizaciju poslovnih procesa“ KK.08.2.1.12.0009 od 9. svibnja 2019. utvrđeno je da su prijavitelju projekta GB Inženjering d.o.o. dodijeljena bespovratna sredstva za financiranje projektnog prijedloga Kolaborativni roboti za automatizaciju poslovnih procesa“, kod projekta KK.08.2.1.12.0009 u ukupnom iznosu 488.750,00 HRK.

8.10. Uvidom u evidenciju radnog vremena za tužitelja u razdoblju od veljače 2019. do prosinca 2020., ovaj sud je utvrdio da je prema navedenoj evidenciji evidentirana prisutnost tužitelja na radnom mjestu u radnom tjednu od ponedjeljka do petka od 8,00 do 16,00 sati, da je evidentirano korištenje godišnjih odmora, time da u navedenom razdoblju nisu evidentirani neopravdani izostanci tužitelja s radnog mjesta u sjedištu tuženik u [adresa].

8.11. Zakonski zastupnik tuženika IĐ je iskazao da su AĐ, ovdje tužitelj, i on kupili tvrtku tuženika, koliko se sjeća 2016. godine, i od tada je AĐ bio direktor. Ne zna tko je sklopio ugovor o radu, a koji mu je dan na uvid od strane suda, (listu 5 spisa), na strani tuženika s tužiteljem. Sjeća se samo da su radi potpisivanja tog ugovora bili kod javnog bilježnika. Taj ugovor je sklopljen jer kad su pokrenuli posao, tužitelj je prihvatio obveze obzirom je imao adresu u Hrvatskoj i imao je kontakte pa je na taj način trebao tvrtku voditi i usmjeriti. S tužiteljem, osim predmetnog ugovora o radu, nije sklopljen niti jedan drugi ugovor, taj ugovor je, odnosno tekst pripremio njihov ured za knjigovodstvo. Prema tom ugovoru tužitelj je trebao obavljati isključivo poslove direktora pa se, po njemu, ustvari radi o menagerskom ugovoru, time da napominje da drugih poslova, a kako to proizlazi iz ugovora o radu, nije bilo, a koje bi tužitelj mogao obavljati, nije niti bilo drugih zaposlenika. Ukoliko bi došlo do opoziva tužitelja s mjesta direktora, tada bi prestao važiti i taj ugovor o radu jer isti više ne bi bio direktor. Tužitelj je opozvan s mjesta direktora krajem 2020. godine, on ga je osobno pozivao na sjednicu skupštine na kojoj je odlučivalo o njegovom opozivu, pismeno ga je obavijestio o skupštini, ali on je rekao da neće doći jer je tada proglašena pandemija korone. Tužitelj je opozvan s mjesta direktora iz razloga što tvrtka nije imala prihode i iz razloga što se isti nije pojavljivao na posao. Obavijestio je tužitelja da je opozvan s mjesta direktora i on se tome nije protivio. Tužitelju je otkazan ugovor o radu zato što se nije pojavljivao na radnom mjestu radi obavljanja svojih poslova, više mjeseci, konkretno na posao nije dolazio u zadnjem kvartalu 2020. godine. Nije bio nadređen tužitelju, bili su poslovni partneri, čak su i zajednički radili u Mađarskoj, tamo su se razišli i nakon toga više nije mogao stupiti u kontakt s tužiteljem. On je telefonom odnosno putem posrednika pokušao doći u kontakt s tužiteljem, pozvati ga da dođe raditi, međutim on se nije javljao. Tužitelju je dana mogućnost obrane, pozvao ga je na skupštinu na kojoj se odlučivalo o njegovu opozivu. Iako je ugovor o radu trebao ostati sve dok tužitelj bude na funkciji direktora, a nakon što je opozvan s mjesta direktora, otkazali su mu i ugovor o radu i to prema uputama njihovih pravnih zastupnika, htjeli su da sve bude po zakonu. On je na mjesto direktora tuženika imenovan 15. prosinca 2020., bio je ovlašten u ime tuženika potpisati odluku o otkazu tužitelju. Nakon što mu je od strane suda pročitan sadržaj podneska od 13. siječnja 2021. (list 44 spisa), odgovara da ne može točno vremenski precizirati kada je dobio formalno ovlast za potpisivanje u ime tuženika. Nakon što mu je od strane tumača preveden sadržaj dopisa od 13. siječnja 2021., odgovara da se radi o isplati plaća i doprinosa i da on u banci u tom trenutku nije još dobio ovlaštenje za potpisivanje, to ovlaštenje je i nadalje imao tužitelj, pa ga je zamolio da potpiše naloge za isplatu plaća. Ne može se sjetiti da li je tužitelj bio ovlašten sklapati ugovore sam sa sobom, odnosno kao jedna ugovorna strana on kao fizička osoba, a s druge strane on kao direktor tuženika. Ne zna da li je tužitelj mogao sam sa sobom sklopiti ugovor o radu. Ne poznaje u tom pravcu hrvatsko zakonodavstvo. Što se tiče nedolaska tužitelja na posao navodi da prilikom donošenja odluke o otkazu nisu gledali evidenciju o radnom vremenu tužitelja, već su gledali da li su obavljeni poslovi koje je tužitelj trebao obaviti. Dvoje kolega su mu rekli da se tužitelj nije pojavio kad su se trebali naći s njim, a i sam je redovito dolazio na posao i vidio da tužitelja nema. Tvrtka se bavila davanje robota u zajam i u svezi time je trebalo sklapati ugovore s tvrtkama, i to tužitelj nije odrađivao, nema niti jedan ugovor koji bi tužitelj sklopio. Imali su knjigovođu, radilo se o vanjskom knjigovođi, koji je bio zaposlen u drugoj firmi koja je samo radila knjigovodstvene poslove za tuženika, ne o knjigovođi koji je stalno bio prisutan u tvrtci tuženika, i taj knjigovođa je bio zadužen za isplatu plaća i vođenje radne evidencije. Zakonski zastupnik tuženika je po struci ekonomist. S knjigovođom je razgovarao o isplati plaće, odnosno ukoliko radna evidencija ne pokazuje pune radne sate, onda neće napraviti obračun plaće. Trenutno tužitelj ima poslovne udjele u tvrtci tuženika. Tužitelj je imao poslovne udjele u tvrtci tuženika i prilikom osnivanja tuženika. Tužitelj je od trenutka osnivanja tuženika pa sve do opoziva bio član uprave tuženika. Samo je tužitelj bio član uprave i samo je on mogao sklapati ugovore, on nije mogao sklapati ugovore, član uprave je postao 15. prosinca 2020., odnosno nakon opoziva tužitelja s tog mjesta. Tuženik nije imao niti nadzorni odbor niti skupštinu. Tužitelj nije dolazio na posao posljednji kvartal 2020. godine. U jesen 2020. godine dao je otkaz u njihovoj tvrtci u Mađarskoj i nakon toga više nije dolazio u tvrtku tuženika. Ne zna zašto točno nije dolazio, ali zna da je osnovao konkurentsku tvrtku u Mađarskoj i da je tamo radio. On je za vrijeme korone 2020.-2021. godine, uredno dolazio na posao kod tuženika. Tuženik za vrijeme pandemije korona virusa nije donosio posebne odluke u svezi dolaska radnika na posao, trebali su svi dolaziti na posao pa tako i tužitelj, time da napominje da se tuženik pridržavao svih odluka vlade RH u vezi kretanja za vrijeme pandemije korona virusa. Skupština društva od 15. prosinca 2020. je održana u Osijeku, on je bio nazočan toj skupštini, njegovo mjesto prebivališta je u [adresa] i na održavanje skupštine došao je iz Mađarske. Na upit da li mu je bilo poznato da je u to vrijeme bila donijeta odluka Vlade RH da je u to vrijeme bila zabrana prelaska granice radi korona virusa, odgovorio je da je mogao prijeći granicu s pozivom za održavanje skupštine. Firma se financira iz kredita. Tuženik se bavio samo djelatnošću iznajmljivanje robota, izrijekom navodi da se nije bavio posredovanjem u zapošljavanju niti bilo kojim drugim poslom. U tvrtku tuženika je dolazio 2 do 3 puta mjesečno. Tužitelja nisu upozorili na obveze iz radnog odnosa jer on nije mogao doći u kontakt s njime. Prije nego što je dao otkaz u njihovoj Mađarskoj firmi, tužitelj mu je rekao da bi htio da on kupi njegov udio u firmi u Hrvatskoj, ovdje tuženiku, međutim postavio je visoku cijenu za taj svoj udio, pa nije pristao. Također rekao mu je da više ne želi raditi u firmi u Hrvatskoj. Po njemu je isti radnopravni status direktora odnosno status direktora koji isti stječe upisom u sudski registar.

8.12. Tužitelj JĐ je iskazao da nakon što mu je od strane suda dan na uvid ugovor o radu od 1. veljače 2019. i nakon što je izvršio uvid u potpise na istom, a time da je izvršio uvid u primjerak ugovora koji je u e-spisu, odgovara da je predmetni ugovor potpisao kao radnik, fizička osoba i on kao direktor GB Inženjeringa d.o.o. poslodavca. Nije imao nikakvo posebno ovlaštenje da kao direktor tuženika potpiše taj ugovor o radu, već je ugovor o radu sačinjen po prijedlogu njihovog knjigovođe. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o radu nije postojao kod tuženika niti nadzorni odbor niti je bilo drugih članova uprave osim njega, niti skupštine. Prema sklopljenom ugovoru o radu trebao je obavljati isključivo poslove direktora odnosno menagerske poslove, ništa izvan toga. Ti poslovi direktora odnosno menagera uključivali su nadzor u radu kolega, istraživanje tržišta poslova, održavanje kontakta s tvrtkama koje su podnosile prijave za natječaje, vođenje ureda, odnosno rješavanje bilo kakvih problema u uredu. Znao je da je kao direktor bio upisan u sudski registar, međutim nije znao na koji način prestaje funkcija direktora kao člana uprave. Dobio je poziv za skupštinu koja je održana 2020., u to vrijeme u obitelji su njegovali 80-godišnju punicu koja je bolovala od korone i on je proslijedio da radi epidemije neće biti nazočan na skupštini. Nije bio upoznat niti obaviješten da je na sjednici skupštine opozvan s funkcije direktora. Nije dobio nikakvu odluku skupštine, dobio je jedino odluku o otkazu i na tu odluku je reagirao. Kad je dobio odluku o otkazu znao je da više nije direktor tuženika, ne prije. Osim posla direktora u firmi nije mogao obavljati niti jedan drugi posao jer istih nije niti bilo. Netočno je da nije dolazio na posao, na adresu sjedišta tuženika, Gundulićeva 57, Osijek i to 3 do 4 puta tjedno. Budući je sam radio na toj adresi GB Inženjeringa, nikog drugog nije bilo u uredu, sam je vodio evidenciju o svojim dolascima. IĐ ga nije mogao vidjeti da dolazi na posao, odnosno da ga nema jer on nije niti bio tu. Nitko, pri tome misli na IĐ i skupštinu društva, ga nije upozorio da mora dolaziti na posao. Točno je da su se IĐ i on u kolovozu 2020. dogovarali da će tužitelj izići iz tvrtke GB Inženjering ali on (IĐ) je to stalno odugovlačio jer da su godišnji odmori, porezni nadzor, da bi na kraju dobio odluku o otkazu. Na pitanje: “što je bio knjigovođa koji ih je upućivao kako odrađivati pravni dio po struci“, odgovara da ne zna. Zna da je prijenos vlasničkih udjela provela Marija Kovač, javni bilježnik iz Darde. Isplaćene su mu sve plaće do otkazivanja, da je IĐ imao uvid u financijsko stanje tuženika, da ga ni na koji način nije prozivao da ne dolazi na posao, da mu prije uručenja odluke o otkazu nije pokušao uručiti nikakvo drugo pismeno vezano uz otkaz. Od kolovoza 2020. kada su IĐ i on razgovarali o njegovom izlasku iz firme, pa sve do prosinca 2020. on je uredno obavljao poslove u firmi, firma je poslovala. Kad govori da je planirao izaći, misli na to da je za neki financijski iznos htio prenijeti svoje poslovne udjele na IĐ. Između njega i IĐ nikada nije bilo govora o otkazu. Tijekom 2020. imao je kontakte s kupcima u vezi korištenja robota, tako je jedan klijent iz Mađarske naveo da će koristiti robote, međutim nakon početka pandemije korona virusa u svibnju 2020., taj partner je rekao da neće koristiti robote. Tijekom 2020.g. nije davao ponude klijentima radi korištenja robota, naime, svi razgovori i pregovori su zbog pandemije korona virusa otkazivani. Firma se financirala iz kredita. HĐ je imao uvid u financiranje društava, time da je ovlaštenik na bankovnim računima bio tužitelj. Na izričito pitanje: „Tko je mogao raspolagati novcem tvrtke od 1. veljače 2019. do kraja 2020.“, odgovara da ne zna da li je DĐ imao ovlaštenje za raspolaganjem novcem. Nakon što je dobio otkaz, nema uvida tko je bio ovlašten za vođenje bankovnih računa, odnosno tko je odobravao isplate plaća. Dodaje da nakon što ga je HĐ dopisom od 13. siječnja 2021. (izvršio uvid u isti na stranici 44 spisa uz prijevod tumača), zamolio da obavi zadnju isplatu plaća, on je to tehnički obavio, naime on je samo odobrio doznaku sredstava prema unaprijed ispunjenim nalozima za isplatu. Dolazio je na posao 3 do 4 puta tjedno u sjedište tuženika u Osijeku. Pojašnjavam da je 2019.g. tvrtka promijenila sjedište, do tada je sjedište tvrtke bilo u Kopačevu, a nakon toga u Osijeku. U ugovoru o radu od 1. veljače 2019. stoji mjesto rada Kopačevo, jer je tada sjedište još uvijek bilo u Kopačevu, nakon sklapanja tog ugovora promijenjeno je sjedište, adresa u Osijeku. Kad je govorio o pregovorima sa klijentima, zaključivanjima ugovorima može reći da nikada nije realizirao niti jedan posao. Do ožujka 2020. dolazio je 3 do 4 puta tjedno na posao, od ožujka 2020. vrijedila je zabrana prijelaza granice zbog pandemije korona virusa i od tada sve do kolovoza 2020. nije dolazio. Od kolovoza 2020. do listopada 2020. dolazio je kada je bilo potrebno, a od listopada do prosinca 2020. dolazio je na radno mjesto 1 do 2 puta tjedno i tada je mogao apsolutno prelaziti granicu Mađarska–Hrvatska. Nije bila njegova obaveza da cijelo vrijeme sjedi, čuči u mjestu sjedišta tvrtke. Na skupštinu koja je održana 15. prosinca 2020. nije došao iz razloga što je živio sa punicom starosti 80 godina koja je bolovala od Covida i bilo je pitanje hoće li ostati živa, a i iz razloga što su granice Mađarske u to vrijeme bile zatvorene, i nije bilo dopušteno kretanje. Bio je pozvan i na skupštinu Via Pana u studenome 2020. i na taj poziv je odgovorio, da neće doći. Nije bio pozvan na skupštinu GB Inženjeringa za studeni 2020. Nije bio direktor Via Pana, direktor Via Pana bio je IĐ, time da su i GB Inženjering i Via Pan imali sjedište na istoj adresi. Nije prelazio granicu radi dolaska na skupštinu dolaska Via Pana u studenome 2020. odnosno GB Inženjeringa u prosincu 2020. zbog korona virusa. Cijelo vrijeme njegova adresa prebivališta stvarna jest na adresi koju je naveo danas prilikom legitimiranja, u Pećuhu. Točno je da je u sudskom registru unijeto da je njegova adresa u [adresa] i da je s tom adresom sačinjen ugovor o radu, međutim to nisu bile njegove stvarne adrese prebivališta, već su po savjetu odvjetničkog ureda Rešetar, koji je u to vrijeme za njih obavljao neke pravne poslove, odnosno davao im pravne savjete, prijavili privremenu adresu boravišta u [adresa]. Tako je i on upisan u sudski registar sa adresom u [adresa]. Takav savjet im je dan kako bi dobili osobnu iskaznicu radi lakšeg prelaska granice Hrvatska – Mađarska. Poštu u firmi je primao onaj tko je bio tamo, za GB Inženjering samo on, a za Via Pan dvije kolegice koje su radile za Via Pan. On je dao usmeno ovlaštenje kolegicama koje su radile u Via Panu da mogu preuzimati i otvarati poštu koja je pristizala za GB Inženjering i da ga obavještavaju o sadržaju te pošte, potom je dalje odrađivao. Na tu adresu nije pristizala osobna pošta za njega, nema saznanja da je bilo što došlo za njega osobno. Zna da je Mađarska članica Schengena. I dalje je član trgovačkog društva GB Inženjering.

8.13. Cijeneći izvedene dokaze ovaj sud je utvrdio da je tužitelj 4. siječnja 2018. imenovan za direktora tuženika, te da je on bio jedini član uprave tuženika ovlašten zastupati društvo pojedinačno i samostalno. Nadalje, ovaj sud utvrđuje da je tužitelj temeljem Ugovora o radu od 1. veljače 2019. sklopljenim s tuženikom trebao obavljati isključivo poslove direktora tuženika, odnosno menadžerske poslove, time da, iako je u Ugovoru navedeno da će obavljati i druge poslove po nalogu tuženika, tih drugih poslova koje bi tužitelj temeljem navedenog ugovora morao obavljati nije bilo. Uslijed iznijetog, Ugovor o radu od 1. veljače 2019. u dijelu gdje je sklopljen za obavljanje poslova direktora tuženika, odnosno menadžerskih poslova, predstavlja menadžerski ugovor koji se prosuđuje prema odredbama Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 125/11., 111/12., 68/13., 110/15. 40/19., 34/22., 114/22., 18/23., 130/23. i 136/24. - dalje u tekstu: ZTD) i Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 121/11., 78/15. i 29/18. - dalje u tekstu: ZOO). Međutim, kako predmetni Ugovor sadrži i odredbe o plaći i naknadama, o radnom vremenu i godišnjem odmoru, o otkazu ugovora o radu, otkaznom roku, u tom dijelu isti regulira i radno-pravni status tužitelja koji se ima prosuđivati prema odredbama ZR-a.

8.14. Tužitelj je Odlukom od 15. prosinca 2020. opozvan s mjesta direktora, dakle nakon opoziva on više nije (član uprave) ovlašten za vođenje poslova društva i zastupanje društva. Na odluku o otkazu članu uprave trgovačkog društva s ograničenom odgovornošću ne primjenjuju se odredbe ZR-a, već odredbe ZTD-a. Tako je odredbom članka 424. stavka 1. ZTD-a propisano kako članovi društva mogu svojom odlukom u svako doba opozvati člana uprave i ta odluka (opoziv člana uprave), sama po sebi nema utjecaja na prava člana uprave iz ugovora koje je on sklopio s društvom, pa se na sve ostale elemente pravnog položaja opozvanog člana uprave i dalje primjenjuje ugovor o radu kojeg je on sklopio s društvom, osim ako razlog za opoziv nije ujedno i razlog za otkaz ugovora o radu.

8.15. Iz stanja spisa ne proizlazi da je tužitelj navedenu Odluku o opozivu na bilo koji način pobijao, već je i sam tužitelj iznio da je dobio jedino odluku o otkazu i na tu odluku je reagirao, odnosno osporavao je otkazne razloge i postupak otkazivanja Ugovora o radu. Dakle, Odluka o opozivu donesena u smislu odredbe članka 424. ZTD, postala je pravomoćna, što znači da je taj obveznopravni odnos stranaka pravomoćno okončan. Time su se stekle pretpostavke za preispitivanje radnopravnog odnosa između stranaka.

9. Iako je tužitelj opozvan s mjesta direktora, a za obavljanje kojih poslova je sklopljen Ugovor o radu, samim time nije automatski prestao važiti Ugovor o radu od 1. veljače 2019., već Ugovor o radu sklopljen između tužitelja i tuženika može prestati na jedan od načina propisanih za prestanak ugovora o radu, a u ovom slučaju tuženik je tužitelju otkazao (redovito) ugovor o radu. U Odluci o otkazu tuženik ne navodi da tužitelju otkazuje ugovor iz razloga što je isti opozvan s mjesta direktora tuženika, pa da iz tog razloga više ne može egzistirati ugovor o radu, niti navodi da je tužitelju Ugovor o radu otkazan iz istih razloga zbog kojih je opozvan s mjesta direktora, već tuženik navodi da tužitelju otkazuje ugovor o radu jer isti ustrajno izbjegava doći na svoje radno mjesto izvršavati radne zadatke i to u vremenskom periodu od više mjeseci, zbog čega nastavak radnog odnosa, uvažavajući sve okolnosti, više nije moguć.

9.1. Tuženik je tužitelju otkazao ugovor o radu pozivom na odredbu članka 115. stavak 1. točke 3. ZR-a, kojom je propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika). Prema navedenoj zakonskoj odredbi za postojanje povrede iz radnog odnosa zbog koje poslodavac ima opravdani razlog radniku dati redoviti otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika potrebno je dokazati da je radnik kršio neku konkretnu obvezu iz radnog odnosa, a kako bi se radilo o otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika, time da je odredbom članka 135. stavka 3. ZR-a propisano da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac.

9.2. Spornim se ukazuje postoji li opravdani razloga za otkaz ugovora o radu odnosno je li tužitelj kršio obveze iz radnog odnosa na način da je ustrajno izbjegavao doći na svoje radno mjesto izvršavati radne zadatke i to u vremenskom periodu od više mjeseci, zbog čega nastavak radnog odnosa, uvažavajući sve okolnosti, više nije moguć.

9.3. Zakonski zastupnik tuženika je iskazao da se tuženik bavio djelatnošću iznajmljivanje robota i da je tužitelj u svezi s time trebao sklapati ugovore s tvrtkama, a što tužitelj nije odrađivao, jer nema niti jedan ugovor koji bi tužitelj sklopio. Tužitelj je iskazao da je tijekom 2020. imao kontakte s kupcima u vezi korištenja robota, tako je jedan klijent iz Mađarske naveo da će koristiti robote, međutim nakon početka pandemije korona virusa, u svibnju 2020. godine, taj partner je rekao da neće koristiti robote, kao i da tijekom 2020. godine nije davao ponude klijentima radi korištenja robota, naime, svi razgovori i pregovori su zbog pandemije korona virusa otkazivani. Nadalje, iz izjave tvrtke Floridita Kft. od 24. ožujka 2020., odnosno izjave Via Pannonia Kft. od 24. ožujka 2020., proizlazi da su isti obavijestili tuženika kako zbog krize, prouzrokovane Covidom-19 nisu u mogućnosti do daljnjeg realizirati ugovoreni posao najma kolaborativnog robota Sawyer u vlasništvu GB Inženjering d.o.o. 9.3.1. Obzirom na iznijeto, ovaj sud utvrđuje da tužitelj tijekom 2020. godine nije realizirao najam robota, time da se to ne može pripisati ne radu tužitelja, već sveopćoj situaciju u društvu i gospodarstvu izazvanoj pandemijom corona virusom. Naime, opće je poznata činjenica da je počevši od ožujka 2020. godine Hrvatsku, Europu i čitav svijet zahvatila pandemija korona virusa koja je, među ostalim, paralizirala i gospodarsku djelatnost, na način da tvrtke zbog izostanka gospodarske aktivnosti nisu mogle poslovati, što je dovelo do pada financijskih sredstava u tolikoj mjeri da nisu imali niti za podmirenje plaća zaposlenicima, koje bi, da nije bilo intervencije države u vidu sufinanciranja isplata plaća, morali otpustiti. Upravo je i tom globalnom situacijom bilo zahvaćeno i poslovanje tuženika, pa tužitelj, ne svojom krivnjom, nije mogao realizirati već sklopljene ugovore ili davati nove ponude, jer za takvim proizvodima u tom razdoblju (počev od ožujka 2020. godine pa do svibnja 2023. godine kada je proglašen kraj pandemije) nije bilo potrebe. Stoga ovaj sud nalazi da otkazni razlog tuženika, da tužitelj nije obavljao svoje poslove, nije osnovan, jer se neizvršavanje obveza od strane tužitelja ne može pripisati tužitelju, već je rezultat objektivnih razloga na koje tužitelj nikako nije mogao utjecati.

9.4. Zakonski zastupnik tuženika je iskazao da tužitelj nije dolazio na posao posljednji kvartal 2020. godine, time da, što se tiče nedolaska tužitelja na posao, prilikom donošenja odluke o otkazu, nisu gledali evidenciju o radnom vremenu tužitelja, već su gledali da li su obavljeni poslovi koje je tužitelj trebao obaviti. Nadalje, zakonski zastupnik, iako je prvotno iznio da je svakodnevno dolazio na posao na adresu tuženika, na kojoj adresi je bilo sjedište druge tvrtke čiji direktor je bio IĐ, on u kasnijem dijelu iskaza iznosi da je u tom razdoblju dolazio u tvrtku tuženika 2 do 3 puta mjesečno, ne zna točno zašto tužitelj nije dolazi na posao. Tužitelj priznaje da nije redovito, svakodnevno dolazio na radno mjesto – sjedište tuženika u [adresa], već da je od kolovoza 2020. do listopada 2020. dolazio kada je bilo potrebno, a od listopada do prosinca 2020. dolazio je na radno mjesto 1 do 2 puta tjedno i tada je mogao apsolutno prelaziti granicu Mađarska–Hrvatska, time da nije bila njegova obaveza da cijelo vrijeme sjedi, čuči u mjestu sjedišta tvrtke. Obzirom na iznijeto ovaj sud ne nalazi utvrđenim otkazni razlog tuženika da je tužitelj ustrajno izbjegavao doći na svoje radno mjesto, jer, iako tužitelj nije redovito dolazio na radno mjesto, taj nedolazak se ne može pripisati njegovoj ustrajnosti i namjeri da na taj način krši svoju radnu obvezu, već, je sama priroda posla takva da isti ne mora biti stalno prisutan na radnom mjestu da bi ga mogao obavljati, a također, krajem 2020. godine, radi sprečavanja širenja korona virusa, odlukama Stožera civilne zaštite privremeno je bilo zabranjivano i ograničavano kako kretanje unutar Republike Hrvatske, tako i prelasci preko graničnih prijelaza Republike Hrvatske, pa obzirom je tužitelj živio u [adresa], a mjesto rada mu je bilo u Republici Hrvatskoj, sasvim je razumljivo da, poštujući Odluke Stožera civilne zaštite, nije mogao svakodnevno niti dolaziti na posao.

9.5. Obzirom na iznijeto ovaj sud ne nalazi opravdanim otkazne razloge, budući tuženik nije dokazao da je tužitelj kršio obveze iz radnog odnosa, a kako je to tuženik naveo u odluci o otkazu.

10. Nadalje spornim se ukazuje je li tuženik upozorio tužitelja na kršenje obveza iz radnog odnosa odnosno je li mu omogućio iznošenje obranu.

10.1. Odredbom članka 119. ZR-a je propisano da je prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini (stavak 1.), kao i da je prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini (stavak 2.).

10.2. Zakonski zastupnik tuženika je iznio da tužitelja nisu upozorili na obveze iz radnog odnosa jer on nije mogao doći u kontakt s njime, da je on telefonom odnosno putem posrednika pokušao doći u kontakt s tužiteljem, pozvati ga da dođe raditi, međutim on se nije javljao. Sud nije poklonio vjeru iskazu zakonskog zastupnika tuženika da nije mogao tužitelja upozoriti na obveze iz radnog odnosa iz razloga što nije mogao stupiti u kontakt s njim, budući je isti također iskazao da je tužitelja osobno pozivao na sjednicu skupštine na kojoj je odlučivalo o njegovom opozivu, pismeno ga je obavijestio o skupštini, kao i da je obavijestio tužitelja da je opozvan s mjesta direktora, što ukazuje da je tuženik itekako komunicirao s tužiteljem i da ga je mogao upozoriti i na kršenje obveza iz radnog odnosa, a što nije učinio.

10.3. U odnosu na nedavanje mogućnosti obrane tužitelju, zakonski zastupnik tuženika navodi da je tužitelju dana mogućnost obrane jer da je bio pozvan na skupštinu na kojoj se mogao očitovati na razloge opoziva s mjesta direktora. Ovaj razlog tuženika sud ne može prihvatiti, budući iz poziva za održavanje skupštine nije vidljivo iz kojih razloga je predložen opoziv direktora tuženika, dakle tužitelja, pa da bi se tužitelj o istom mogao očitovati. Nadalje, tužitelj je opravdao svoj izostanak sa skupštine društva 15. prosinca 2020., tako da ne zna koji su razlozi za njegov opoziv na toj skupštini iznijeti, a da bi se mogao o istima očitovati. Uostalom tuženik tijekom ovoga postupka nije ničim dokazao iz kojih razloga je tužitelj opozvan s mjesta direktora, jesu li ti razlozi identični razlozima za Otkaz ugovora o radu ili nisu.

11. Obzirom tuženik nije dokazao da je tužitelj kršio obveze iz radnog odnosa na način da nije izvršavao svoje poslove, odnosno da ustrajno nije dolazio na posao, da tuženik nije tužitelja upozorio na kršenje obveza iz radnog odnosa, kao i da tuženik nije tužitelju omogućio obranu, ovaj sud nalazi osnovanim zahtjev tužitelja za utvrđenjem Odluke o otkazu od 15. prosinca 2020. nedopuštenom, uslijed čega je valjalo odlučiti kao u točki I. izreke presude.

12. U odnosu na dio zahtjeva tužitelja kojim traži da ga tuženik vrati na radno mjesto direktora i da mu osigura kontinuitet radnog odnosa, ovaj sud je tužitelja s tim dijelom zahtjeva odbio. Naime, iz stanja spisa ne proizlazi da je tužitelj navedenu Odluku o opozivu na bilo koji način pobijao, već je i sam tužitelj iznio da je dobio jedino odluku o otkazu i na tu odluku je reagirao. Dakle, Odluka o opozivu donesena u smislu odredbe članka 424. ZTD, postala je pravomoćna, tužitelj više nije direktor, sada je direktor tuženika IĐ, pa više ne postoji radno mjesto direktora na koje bi tužitelj mogao biti vraćen, pa je s tim dijelom zahtjeva tužitelja valjalo odbiti.

13. Na ročištu 16. siječnja 2025. tužitelj je povukao tužbu u dijelu točke II. tužbenog zahtjeva, koji glasi: "… uz obvezu isplata svih plaća i pripadajućih naknada, od dana prestanka Ugovora o radu, do ponovnog povratka na rad…". Tuženik se takvom povlačenju usprotivio. Budući tužitelj nije dokazao niti visinu isplaćenih plaća, niti je naveo koje naknade i u kojoj visini potražuje, to je tužitelja valjao odbiti i s dijelom zahtjeva koji glasi "… uz obvezu isplata svih plaća i pripadajućih naknada, od dana prestanka Ugovora o radu, do ponovnog povratka na rad…".

14. Obzirom na djelomični uspjeh stranaka u postupku ovaj sud odlučuje da svaka stranka snosi svoj dio troškova.

U Osijeku 28. siječnja 2025.

Sutkinja: Ljiljana Jakša

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP).

O žalbi odlučuje županijski sud.

Dostavljeno:

1. Ranko Zatezalo, odvjetnik u Osijeku

2. odvjetnici u Odvjetničkom društvu Rešetar & Partneri d.o.o. u Osijeku