Poslovni broj: UsI-1885/2024-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja OĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Julijanu Dropuliću, odvjetniku iz Ploča, Trg kralja Tomislava 5, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, OIB: 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz sudjelovanje zainteresirane osobe BĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćenicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ljubomir Vranješ i Sandra Trojanović Sršen, Orebić, Obala pomoraca 32a, radi izdavanja građevinske dozvole, nakon javne i usmene rasprave zaključene 15. siječnja 2024. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanih tuženika i zainteresirane osobe, objavljene 28. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, klasa: UP/II-361-03/23-02/581, urbroj: 531-03-4-24-2 od 18. lipnja 2024. i građevinske dozvola Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Sjedišta [adresa], klasa: UP/I-361-03/21-01/000070, urbroj: 2117-23-1/8-23-0042 od 25. listopada 2023.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev zainteresirane osobe za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 29. srpnja 2024. protiv rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, klasa: UP/II-361-03/23-02/581, urbroj: 531-03-4-24-2 od 18. lipnja 2024., te u podnesku zaprimljenom kod ovog suda 12. siječnja 2025., tužitelj u bitnom najprije reproducira izreke osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, potom i njihova obrazloženja, pa ističe kako nadležna upravna tijela nisu pravično odlučila po njegovim pravima. Osnovanost ove tužbe počiva u višekratnom isticanom stajalištu Ustavnog suda da se sudski postupci moraju provesti sukladno ustavnom načelu vladavine prava kao najviše vrednote ustavnog poretka RH, pa tumačenje mjerodavnog prava u svakom konkretnom slučaju ne smije proizlaziti iz njegove arbitrarne i proizvoljne primjene. Uvodno ističe se da je podnositelj tužbe kako u sudskom sporu tako i u sporu po upravnom postupku sa ovdje investitorom BĆ vezano uz vlasništvo nad k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U postupku pred Državnom geodetskom upravom, Područnim uredom za katastar Dubrovnik, Ispostave Korčula, Odjeljka Orebić zatražena je obnova postupka u predmetu promjene podataka o zemljištu po rješenju Klasa: UP/I-932-07/00-01/00098, Urbroj: 541-20-02/07-01-3 od 5. travnja 2001., u dijelu kojim je k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], naziv katastarske čestice „Više špilje“, katastarska kultura „Zgrada i dvor“ površine 673 m2 upisana u posjedovnom listu na imena: JĆ, [adresa],1/2, ŽĆ, r. ŽĆ, [adresa], ½, cijepana na način da je 219 m2 površine ove k.č. pripojeno k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] posjednika BĆ, [adresa]. Ovaj postupak je još u tijeku. U parničnom postupku pred Općinskim sudom u Dubrovniku, SS Korčula, posl.br. P-719/2021, koji postupak je još u tijeku ovdje tužitelj OĆ i njegova sestra OĆČ tuže ovdje investitora BĆ po predmetu vlasništva k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tvrdeći da je dio njihove k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] neosnovano cijepan i pripojen k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], također da je investitor u nezakonitom posjedu dijela njihove k.č. u površini od „219 m2, koja površina je na Skici premjeravanja Područnog ureda za katastar Dubrovnik, Ispostava Korčula-Odjeljak Orebić br. 222/2000 od 18. listopada 2000. prikazana i označena brojevima 1-2-3-4., kao i da na tom dijelu k.č. ukloni postavljenu zelenu metalnu ogradu i izgrađene podzide, u roku od 15 dana“. Pravo vlasništva zajamčeno je Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Pri tome se u sudskoj praksi često susreće navod kako upravni sudovi i javnopravna tijela nisu nadležni odlučivati o pravu vlasništva s uputom strankama na građanske parnice. Međutim, u čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je sljedeće: „Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.“ Drugim riječima, „opća pravila o pravu na zaštitu vlasništva treba primjenjivati i kada zaštitu ne pruža sud, nego upravna vlast“. O toj se problematici izjasnio Ustavni sud Republike Hrvatske u Odluci U-III-5095/2017 od 3. prosinca 2019. Ovom je Odlukom Ustavni sud Republike Hrvatske usvojio ustavnu tužbu, te ukinuo presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usž-1875/17-2 od 6. srpnja 2017., presudu Upravnog suda u Zagrebu broj: Usl-3948/14-20 od 23. veljače 2017., rješenje Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja klasa: UP/II-350- 05/14-08/32, urbroj: 531-05-2-2-14-2 S.K. od 1. listopada 2014. i rješenje o utvrđivanju građevne čestice Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet klasa: UP/I-350-05/2014- 003/1, urbroj: 251-13-21/122-2014-13 od 2. srpnja 2014. te je predmet vraćen Gradskom uredu za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet na ponovni postupak. Pravo vlasništva zajamčeno je, kako je već spomenuto, na nacionalnoj razini Ustavom i Zakonom, ali i čl. 1. Protokola 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Iz navedene odluke Ustavnog suda RH proizlazi da niti Zakonom o prostornom uređenju niti Zakonom o gradnji nije precizirano što točno ulazi u pojam „imovinskopravni odnos“, odnosno je li riječ samo o zaštiti prava vlasništva ili o nizu drugih imovinskopravnih instituta koji se mogu pojaviti između „vlasnika i investitora, između suvlasnika, nositelja drugih stvarnih prava, nositelja obveznih prava, vlasnika susjednih zemljišta“. Postavlja se i pitanje o pojmu „riješenosti“ imovinskopravnih odnosa te iznosi: „mogu li se u smislu Zakona o gradnji i Zakona o prostornom uređenju imovinskopravni odnosi smatrati riješenima ako postoje sporovi o ograničenim stvarnim pravima na zemljištu, sporovi o raspolaganju, korištenju i posjedovanju zemljišta, sporovi s vlasnicima susjednih nekretnina“. Također se navodi da su pitanja važna zbog tumačenja odredaba Zakona o gradnji u pogledu izdavanja građevinske dozvole. U konkretnom slučaju podnositelji su u ustavnoj tužbi naveli da je došlo do povrede prava vlasništva zajamčenog čl. 48. st. 1. Ustava Republike Hrvatske jer javnopravna tijela i sudovi nisu u postupku donošenja rješenja o utvrđivanju građevne čestice uzeli u obzir čl. 159. st. 2. Zakona o prostornom uređenju, te je čestica formirana na način da ulazi na zemljište koje je u vlasništvu podnositelja. Naposljetku, podnositelji su ukazali na činjenicu da ustavno pravo vlasništva trebaju štititi upravna i sudska tijela kod donošenja svojih odluka. Upravo je to istaknuto i u čl. 162. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koji se nalazi u odredbama o zaštiti prava vlasništva te na način da su pravo vlasništva dužni štititi i sud i druga državna tijela, odnosno da „opća pravila o pravu na zaštitu vlasništva treba primijeniti i kada zaštitu vlasništva ne pruža sud, nego upravna vlast.“ Drugim riječima, ako upravna vlast (javnopravna tijela i upravni sudovi) ignoriraju činjenicu da je došlo do zadiranja u nečije pravo vlasništva, oni zapravo povređuju načelo zakonitosti jer ne postupaju u skladu sa odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Ustavni sud u ovoj Odluci naglašava da su sva državna tijela dužna poštivati Ustav Republike Hrvatske, odnosno paziti da ne dovedu u pitanje najviše vrednote poretka Republike Hrvatske u pogledu zaštite prava vlasništva čiji se sadržaj razrađuje člancima 16., 48. st. 1. i 2. i čl. 50. Ustava Republike Hrvatske . Ta su tijela dužna osigurati pravičnu ravnotežu privatnih interesa i javnog interesa u smislu suprotstavljenih zahtjeva za zaštitu prava vlasništva i onih koje postavlja javni interes što može uključivati i zaštitu suprotstavljenih prava ili interesa trećih osoba. Ustavni sud je naveo četiri pravila temeljem kojih bi javnopravna tijela i upravni sudovi trebali postupati kada se u postupku pred njima istakne prigovor povrede prava vlasništva. Pravila su sljedeća: 1. Nadležno tijelo/ sud treba ispitati je li riječ o imovini koja ulazi u doseg zaštite jamstva prava vlasništva propisanog člankom 48. stavkom 1. Ustava; 2. nadležno tijelo/ sud treba ispitati je li zahtijevano miješanje u jamstvo prava vlasništva utemeljeno na zakonu; 3. Nadležno tijelo/ sud treba ispitati teži li se zahtijevanim miješanjem ostvariti legitimni cilj; 4. Nadležno tijelo/ sud treba ispitati je li cilj koji se nastoji ostvariti razmjeran predloženom sredstvu miješanja u nepovredivost vlasništva. Istovjetno stajalište zastupa i Europski sud (v., primjerice, presudu u predmetu O protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 24. lipnja 2003., zahtjev br. 44277/98 § 37.; v., mutatis mutandis, i predmet AGOSI protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 24. listopada 1986., Series A, br. 108, § 52.). Ustavni sud je u Odluci U-III-5095/2017 od 3. prosinca 2019. napomenuo da su „sva državna i ina tijela s javnim ovlastima dužna u svom djelovanju paziti da ne dovedu u pitanje najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske propisane člankom 3. Ustava, od kojih je u konkretnom slučaju mjerodavna nepovredivost vlasništva, čiji se sadržaj, opseg i doseg detaljnije razrađuju člankom 16., člankom 48. stavcima 1. i 2. i člankom 50. Ustava. U konkretnom postupku tužitelj je tijekom redovnog upravnog postupka vezano uz izdavanje predmetne građevinske dozvole isticao prigovor postojanja neriješenih imovinskopravnih odnosa po pitanju vlasništva i posjeda analogno tome i oblika i površine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojem se planira rekonstrukcija građevine izgrađene na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 683 m2 kao i izgradnja pristupnih pješačkih mostića, parkirališta i potpornih zidova na ovoj k.č., sve prema priloženoj dokumentaciji. Međutim upravna tijela se u obrazloženju rješenja uopće nisu odgovarajuće referirala na prigovore tužitelja, a u kontekstu mišljenja iznijetog u Odluci Ustavnog suda RH u Odluci U-III-5095/2017 od 3. prosinca 2019. Zaključno, tužitelj drži, a na tragu navedene Odluke Ustavnog suda RH da se imovinskopravni odnosi ne mogu smatrati riješenima sve dok postoje sporovi o ograničenim stvarnim pravima na zemljištu, sporovi o raspolaganju, korištenju i posjedovanju zemljišta kao i sporovi s vlasnicima susjednih nekretnina. Slijedom izloženog, tužitelj je tužbenim zahtjevom predložio sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporena rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, a pored toga predložio je i da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužitelju. Podneskom zaprimljenom kod ovog suda 12. siječnja 2025., tužitelj je predložio sudu da odredi prekid ovog spora na temelju odredbe čl. 105. st. 2. toč. 1. ZUS-a, to iz razloga što se pravomoćno okončanje parničnog postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Dubrovniku, Stalnom službom u Korčuli, posl.br. P- 719/2021 i postupka obnove koji se vodi pred Državnom geodetskom upravom, Područnim uredom za katastar Dubrovnik, Ispostavom Korčula-Odjeljkom Orebić u predmetu promjene podataka u katastarskom operatu po rješenju Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Dubrovnik, Ispostave Korčula-Odjeljka Orebić, Klasa: UP/I-932-07/00-01/00098, Urbroj: 541-20-02/07-01-3 od 5. travnja 2001. ukazuju prethodnim pitanjima za predmetni upravni spor.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, između ostalog naglasio kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kao i da u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja, slijedom čega je predložio sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

3.Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu, u bitnom navodi kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom u cijelosti. Osporavaju se činjenični navodi izneseni u tužbi koji su paušalni i pogrešni te neosnovani. Ističe se da je tuženik u postupku donošenja pobijanog rješenja poštovao pravila postupka, te donio pravilno i na zakonu utemeljeno rješenje koje se ovom tužbom neosnovano pobija. Ne osporavaju se navodi tužitelja da je pred Općinskim sudom u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, u tijeku parnični postupak između tužitelja i zainteresirane osobe, a predmetom kojeg je dio nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] koji se vodi pod posl.br. P.719/2021. Međutim, isti postupak ne predstavlja prethodno pitanje u upravnom postupku izdavanja građevne dozvole. Ističe se da je tužiteljeva tužba u navedenom parničnom postupku neosnovana i utemeljena isključivo na zabludi koja proizlazi iz kratkotrajne pogreške u katastarskom planu i neažuriranoj površini njegove nekretnine u zemljišnim knjigama. Naime, u spisu je priložen izvornik aktualnog i službenog Izvoda iz katastarskog plana za predmetnu nekretninu oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji datira od 29. lipnja 2021. i koji je izdan nakon što je Područni ured za katastar Dubrovnik, Odjel za katastar nekretnina Korčula, na obavijest zainteresirane osobe, po službenoj dužnosti ispravio grešku koja se dogodila prilikom vektorizacije katastarskog plana za k. o. [katastarska općina] pri kojoj je pogrešno ucrtana granica između kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način što je dio nekretnine 2390/86 na katastarskom planu bio pogrešno označen kao dio 2390/81 k. o. [katastarska općina]. Zainteresirana osoba je nekretninu oznake kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], stekao 80-ih godina prošlog stoljeća, te na istoj sagradio stambenu zgradu. Njegova stambena zgrada i okućnica datiraju od tog vremena i u istim gabaritima kao i danas. Tuženik je na temelju svih priloženih isprava pravilno utvrdio da zainteresirana osoba kao podnositelj zahtjeva za građevinsku dozvolu ima pravni interes, tj. dokazao je vlasništvo na nekretnini na kojoj je planirana gradnja, te je pravilno zaključeno da se zahtijevanom gradnjom neće zadirati u susjednu nekretninu oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], niti se radovi izvode uz njezinu granicu, čime su potpuno otklonjeni prigovori tužitelja kao neutemeljeni i doneseno pravilno te na zakonu utemeljeno rješenje. S obzirom na sve naprijed navedeno predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev te obveže tužitelja na plaćanje troškova spora zainteresiranoj osobi.

4.U sporu je održana rasprava 15. siječnja 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupio opunomoćenik tužitelja, dok nisu pristupili uredno pozvani tuženik i zainteresirana osoba, pa je rasprava održana u njihovoj odsutnosti.

5.Sud je obio prijedlog opunomoćenika tužitelja iz podneska od 12. siječnja 2025. u kojem je ustrajao i na održanoj raspravi i to da se ovaj spor prekine do pravomoćnog okončanja parničnog postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Dubrovniku, Stalnom službom u Korčuli, posl.br. P-719/2021 i postupka obnove koji se vodi pred Državnom geodetskom upravom, Područnim uredom za katastar Dubrovnik, Ispostavom Korčula-Odjeljkom Orebić u predmetu promjene podataka u katastarskom operatu po rješenju Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Dubrovnik, Ispostave Korčula-Odjeljka Orebić, Klasa: UP/I-932-07/00- 01/00098, Urbroj: 541-20-02/07-01-3 od 5. travnja 2001., to pak stoga što pravomoćno okončanje citiranih postupaka ne predstavlja prethodno pitanje kakvo u vidu ima mjerodavna odredba čl.104. ZUS-a s obzirom da odluka suda u ovom sporu ne ovisi o pravnom pitanju koje čini samostalnu pravnu cjelinu, a o kojem drugi sud ili nadležno javnopravno tijelo nije odlučilo, slijedom čega nisu ispunjene pretpostavke da se spor prekine u smislu odredbe čl. 105. st. 2. toč. 1. ZUS-a.

6.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, odgovor na tužbu tuženika, odgovor na tužbu zainteresirane osobe zajedno s prilozima, podnesak tužitelja od 12. siječnja 2025. zajedno s prilozima, povijesni izvadaka iz zemljišne knjige priložen u spis na održanoj raspravi od strane opunomoćenika tužitelja, popis troškova spora tužitelja kojeg je opunomoćenik tužitelja priložio u spis na održanoj raspravi, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

7.Sud je odbio dokazne prijedloge zainteresirane osobe i to da se obavi očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjerničke struke, da se od Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli zatraži i pregleda spis koji se vodi pod posl.br. P- 719/2021 i sve isprave koje je priložio BĆ u tom spisu, te da se u svojstvu stranaka u ovom sporu saslušaju tužitelj i zainteresirana osoba, to na okolnosti koje su precizirane u odgovoru na tužbu, kao nepotrebne i suvišne, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu tuženika dostavljenom uz odgovor na tužbu od strane tuženika i spisu upravnog spora, imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika i prvostupanjske građevinske dozvole.

8.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

9.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

10.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenih rješenja tuženika i prvostupanjske građevinske dozvole.

11.Naime, prvostupanjskom građevinskom dozvolom Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Sjedišta Dubrovnik, klasa: UP/I-361-03/21-01/000070, urbroj: 2117-23-1/8-23-0042 od 25. listopada 2023. dozvoljava se investitoru, zainteresiranoj osobi u ovom sporu, rekonstrukcija građevine stambene namjene, 2.b skupine, (dogradnja i nadogradnja) te izgradnja pristupnih pješačkih 'mostića', parkirališta i potpornih zidova (pomoćne građevine) na novoformiranoj građevnoj čestici k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ([adresa]) površine 683 m², u skladu sa glavnim projektom, zajedničke oznake ZOP 16/2019, koji je sastavni dio građevinske dozvole, glavnog projektanta VĆ, dipl. ing. arh., broj ovlaštenja A 1930, u bitnom iz razloga što je prvostupanjsko tijelo zaključilo da su ispunjene sve pretpostavke za izdavanje takvog akta, slijedom čega je građevinska dozvola izdana pozivom na odredbu članka 99. st. 1. Zakona o gradnji („Narodne novine", broj 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19).

12.Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, klasa: UP/II-361-03/23-02/581, urbroj: 531-03-4-24-2 od 18. lipnja 2024. postupajući po žalbi tužitelja iz ovog spora njegova žalba je odbijena, čime je potvrđena naprijed citirana prvostupanjska građevinska dozvola, to u bitnom iz identičnih razloga na koje se pozvalo tijelo prvog stupnja u svom aktu, odnosno što je i tuženik smatrao da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za izdavanjem građevinske dozvole, slijedom čega je tuženik istu ocijenio pravilnom i zakonitom.

13.Među strankama ovog spora prijepornim se ukazuje jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene sve pretpostavke za izdavanje građevinske dozvole, posebice je li zainteresirana osoba dokazala pravni interes za izdavanje građevinske dozvole, odnosno je li u provedenom postupku činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno i na isto potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, slijedom čega je prijeporna zakonitost osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela u cijelosti.

14.Odredba članka 108. Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19) propisuje:

"(1) Zahtjev za izdavanje građevinske dozvole podnosi investitor. (2) Zahtjevu za izdavanje građevinske dozvole za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola investitor prilaže:

1. glavni projekt u elektroničkom obliku

2. ispis glavnog projekta ovjeren od projektanata i glavnog projektanta ako je u njegovoj izradi sudjelovalo više projektanata

3. Iskaznicu energetskih svojstava zgrade u elektroničkom obliku, potpisanu elektroničkim potpisom

4. ispis Iskaznice energetskih svojstava zgrade ovjerene od projektanata i glavnog projektanta ako je u njezinoj izradi sudjelovalo više projektanata 5. pisano izvješće o kontroli glavnog projekta, ako je kontrola propisana 6. potvrdu o nostrifikaciji glavnog projekta, ako je projekt izrađen prema stranim propisima

7. dokaz pravnog interesa za izdavanje građevinske dozvole

8. dokaz da može biti investitor (koncesija, suglasnost ili drugi akt propisan posebnim propisom) ako se radi o građevini za koju je posebnim zakonom propisano tko može biti investitor i

9. dokaz da je vlasnik građevinskog zemljišta ispunio svoju dužnost prijenosa dijela zemljišta u vlasništvo jedinice lokalne samouprave, odnosno dužnosti sklapanja ugovora o osnivanju služnosti provoza i/ili prolaza, propisane posebnim zakonom kojim se uređuje prostorno uređenje, ako takva dužnost postoji."

Odredba članka 109. Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19) propisuje:

"(1) Dokazom pravnog interesa za izdavanje građevinske dozvole smatra se:

1. izvadak iz zemljišne knjige iz kojeg je vidljivo da je investitor vlasnik ili nositelj prava građenja na građevnoj čestici ili građevini na kojoj se namjerava graditi 2. predugovor, ugovor ili ugovor sklopljen pod uvjetom, na temelju kojeg je investitor stekao ili će steći pravo vlasništva ili pravo građenja

3. odluka nadležne vlasti na temelju koje je investitor stekao pravo vlasništva ili pravo građenja

4. ugovor o ortaštvu sklopljen s vlasnikom nekretnine čiji je cilj zajedničko građenje

5. pisana suglasnost vlasnika zemljišta, odnosno vlasnika postojeće građevine te suglasnost Republike Hrvatske, tijela nadležnog za upravljanje državnom imovinom, za nekretnine kojima Ministarstvo državne imovine upravlja temeljem članka 71. Zakona o upravljanju državnom imovinom (»Narodne novine«, br. 52/18.)

6. pisana suglasnost fiducijarnog vlasnika dana dotadašnjem vlasniku nekretnine koji je investitor.

(2) Dokazom pravnog interesa za izdavanje građevinske dozvole u pogledu obuhvata zahvata u prostoru smatra se:

1. izvadak, ugovor, odluka ili suglasnost iz stavka 1. ovoga članka 2. izvadak iz zemljišne knjige iz kojeg je vidljivo da je investitor nositelj prava služnosti

3. predugovor, ugovor ili ugovor sklopljen pod uvjetom na temelju kojeg je investitor stekao ili će steći pravo služnosti, zakupa ili korištenja

4. odluka nadležne državne vlasti na temelju koje je investitor stekao pravo služnosti.

(3) Potpis vlasnika nekretnine, odnosno nositelja prava građenja na predugovoru, ugovoru, odnosno suglasnost iz stavaka 1. i 2. ovoga članka mora biti ovjeren od javnog bilježnika.

(4) Dokazom pravnog interesa za izdavanje građevinske dozvole u pogledu nekretnine na kojoj stjecanje stvarnih prava nije moguće ili se prema posebnom zakonu pravo građenja stječe koncesijom smatra se ugovor o koncesiji kojim se stječe pravo građenja, ili drugi akt određen posebnim zakonom, a jedinica lokalne samouprave svoj pravni interes za građenje infrastrukture i jednostavnih građevina na pomorskom dobru dokazuje planom upravljanja pomorskim dobrom za tekuću godinu ili drugim aktom određenim posebnim zakonom.

(5) Dokazom pravnog interesa za izdavanje građevinske dozvole u slučajevima iz stavaka 1. i 2. ovoga članka smatra se i odluka Vlade Republike Hrvatske o utvrđivanju interesa Republike Hrvatske ili poziv na odredbu posebnog zakona kojom je utvrđen interes Republike Hrvatske za građenje građevine za koju je zatražena građevinska dozvola, ako je investitor podnio zahtjev za izvlaštenje, odnosno ako je investitor podnio zahtjev za rješavanje imovinskopravnih odnosa na zemljištu, građevinama ili drugim nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske, jedinice područne (regionalne) ili lokalne samouprave.

(6) Dokazom pravnog interesa za izdavanje građevinske dozvole za građenje građevine čije je građenje u interesu Republike Hrvatske na javnoj cesti, nerazvrstanoj cesti, željezničkoj infrastrukturi i javnom vodnom dobru smatra se suglasnost osobe, odnosno tijela koje upravlja tom cestom, infrastrukturom, odnosno javnim vodnim dobrom."

Odredba članka 110. Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19) propisuje:

"(1) Tijelo graditeljstva dužno je izdati građevinsku dozvolu za građevinu za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola nakon što u provedenom postupku utvrdi da:

1. su uz zahtjev priloženi svi propisani dokumenti

2. su utvrđeni svi propisani posebni uvjeti i uvjeti priključenja

3. su izdane sve propisane potvrde glavnog projekta

4. je glavni projekt u pogledu lokacijskih uvjeta izrađen u skladu s uvjetima za provedbu zahvata u prostoru propisanim prostornim planom

5. je glavni projekt izradila ovlaštena osoba

6. je glavni projekt propisno označen i da je izrađen tako da je onemogućena neovlaštena promjena njegova sadržaja, odnosno zamjena njegovih dijelova 7. je donesen urbanistički plan uređenja, ako se dozvola izdaje na području za koje je posebnim zakonom propisana obveza njegova donošenja.

(2) Stavak 1. podstavak 7. ovoga članka ne odnosi se na izdavanje građevinske dozvole za:

1. rekonstrukciju postojeće građevine

2. građenje nove građevine na mjestu ili u neposrednoj blizini mjesta prethodno uklonjene postojeće građevine unutar iste građevne čestice, kojom se bitno ne mijenja namjena, izgled, veličina i utjecaj na okoliš dotadašnje građevine.

(3) Tijelo graditeljstva dužno je izdati građevinsku dozvolu za građenje nove zgrade za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola nakon što u provedenom postupku utvrdi da:

1. su ispunjeni uvjeti iz stavka 1. ovoga članka

2. postoji mogućnost priključenja građevne čestice, odnosno zgrade na prometnu površinu ili da je izdana građevinska dozvola za građenje prometne površine 3. postoji mogućnost priključenja zgrade na javni sustav odvodnje otpadnih voda, ako prostornim planom nije omogućeno priključenje na vlastiti sustav odvodnje i 4. postoji mogućnost priključenja zgrade na niskonaponsku električnu mrežu ili da ima autonomni sustav opskrbom električnom energijom ako se radi o zgradi u kojoj je projektirano korištenje iste.

(4) Stavak 3. podstavci 2., 3. i 4. ovoga članka ne odnosi se na rekonstrukciju postojeće zgrade."

15.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem postupajući po žalbi tužitelja iz ovog spora izjavljenoj protiv prvostupanjske građevinske dozvole istu odbio, ovo stoga što je i ovaj sud stajališta kako su u predmetnoj upravnoj stvari bile ispunjene sve pretpostavke da bi se zahtjevu zainteresirane osobe za izdavanje građevinske dozvole moglo udovoljiti, slijedom čega je prvostupanjsko tijelo pravilno postupio kada je izdalo građevinsku dozvolu, kao i tuženik kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv iste, pa stoga sud osporene akte, kako tuženika, tako i prvostupanjskog tijela cijeni u cijelosti pravilnima i zakonitima, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

16.Sud nalazi potrebnim prije svega navesti kako iz podataka spisa upravnog tijela dostavljenom od strane tuženika uz odgovor na tužbu proizlazi kako je prvostupanjsko tijelo građevinsku dozvolu izdalo temeljem ovlasti iz članka 99. stavka 1. Zakona o gradnji u povodu zahtjeva investitora BĆ, zainteresirane osobe u ovom sporu, od 1. ožujka 2021. za rekonstrukciju građevine stambene namjene, 2.b skupine, (dogradnja i nadogradnja) te izgradnju pristupnih pješačkih 'mostića', parkirališta i potpornih zidova (pomoćne građevine) na novoformiranoj građevnoj čestici k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ([adresa]) površine 683 m², u skladu sa glavnim projektom, zajedničke oznake ZOP 16/2019, koji je sastavni dio građevinske dozvole glavnog projektanta VĆ, dipl. ing. arh., broj ovlaštenja A 1930. Iz spisa nadalje proizlazi kako je prvostupanjsko tijelo postupilo sukladno odredbi članka 110. stavka 1. Zakona o gradnji jer se u postupku izdavanja građevinske dozvole utvrđuje se da su uz zahtjev priloženi svi propisani dokumenti, da su izdane sve propisane potvrde glavnog projekta, da je glavni projekt u pogledu lokacijskih uvjeta izrađen u skladu s uvjetima za provedbu zahvata u prostoru propisanim prostornim planom, da je glavni projekt izradila ovlaštena osoba, da je glavni projekt propisno označen, da je glavni projekt izrađen tako da je onemogućena promjena njegova sadržaja, odnosno zamjena njegovih dijelova i da je donesen urbanistički plan uređenja, ako se dozvola izdaje na području za koje je posebnim zakonom propisana obveza njegova donošenja. Također, iz dokumentacije priložene u spis predmeta proizlazi da je investitor uz zahtjev priložio dokumentaciju propisanu člankom 108. Zakona o gradnji, te da su stranke u postupku pozvane na uvid u spis predmeta, kao i na ponovni uvid radi izjašnjenja, sve na način kako to propisuje odredba članka 116. Zakona o gradnji. Nadalje iz spisa je razvidno da glavni projekt ispunjava uvjete iz odredbe članka 110. stavka 1. točke 4., 5. i 6. Zakona o gradnji te da je isti izrađen u skladu s odredbama Prostornog plana uređenja općine [adresa] („Službeni glasnik Dubrovačko-neretvanske županije" br. 1/09. i 8/16., dalje: PPUO), te da se predmetna čestica nalazi u obuhvatu navedenog Plana i to prema kartografskom prikazu 4-3 „Građevinska područja i područja posebnih uvjeta korištenja" u mjerilu 1:5000, te se građevna čestica nalazi u građevinskom području naselja, mješovite namjene - izgrađeni dio, nakon kojih utvrđenja je prvostupanjsko tijelo izdalo predmetnu građevinsku dozvolu naprijed citirane izreke, protiv koje je tužitelj izjavio žalbu, koja je odbijena osporenim rješenjem tuženika, a u odnosu na koje je tužitelj pokrenuo predmetni upravni spor.

17.Što se pak tiče temeljnih, a zapravo i jedinih tužbenih prigovora tužitelja koje iznosi u ovom sporu i to da zainteresirana osoba nije mogla dokazati pravni interes za izdavanje građevinske dozvole, to stoga što je u tijeku parnični postupak pred Općinskim sudom u Dubrovniku, Stalnom službom u Korčuli pod posl.br. P-719/2021, a koji postupak da je još u tijeku, u kojem ovdje tužitelj i njegova sestra tuže ovdje zainteresiranu osobu radi vlasništva k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tvrdeći da je dio njihove čestice neosnovano cijepan i pripojen čestici zainteresirane osobe, sud najprije primjećuje kako je tužitelj identične prigovore iznosio najprije pred prvostupanjskim tijelom, a potom i u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjske građevinske dozvole, koje prigovore je tuženik u osporenom rješenju pravilno otklonio, i s čijim obrazloženjem je u cijelosti suglasan i ovaj sud.

18.Stoga, u odnosu na razloge zbog kojih tužitelj smatra da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta izdavanju građevinske dozvole, za navesti je kako su takvi navodi u cijelosti neosnovani, to pak stoga što je čestica na kojoj je odobrena gradnja u isključivom vlasništvu zainteresirane osobe, što nedvojbeno proizlazi iz spisu priloženog Izvatka iz zemljišne knjige Općinskog suda u Dubrovniku, Zemljišnoknjižnog odjela Korčula, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], od 11. veljače 2020., pod brojem 3018/2020., prema kojem je zainteresirana osoba iz ovog spora upisana kao jedini vlasnik predmetne čestice (1/1), dok tužitelj s druge strane, kako u upravnom postupku, tako niti u ovom upravnom sporu nije dostavio nikakav drugi pravno relevantni dokaz da bi dio predmetne čestice bio u njegovom vlasništvu, niti je u tom smislu uopće predložio izvođenje bilo kakvih dokaza.

19.Kod izloženog stanja stvari, okolnost što je u tijeku parnični postupak pred Općinskim sudom u Dubrovniku, Stalnom službom u Korčuli pod posl.br. P-719/2021, a koji postupak je još u tijeku, u kojem ovdje tužitelj i njegova sestra tuže ovdje zainteresiranu osobu radi vlasništva k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tvrdeći da je dio njihove čestice neosnovano cijepan i pripojen čestici zainteresirane osobe, nije od utjecaja na zakonitost rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog upravnog spora, to iz razloga što je zainteresirana osoba dokazala svoj pravni interes upravo na način kako to u vidu ima mjerodavna naprijed citirana odredba članka 109. st. 1. toč. 1. Zakona o gradnji, budući je dostavila izvadak iz zemljišne knjige iz kojeg je vidljivo da je investitor vlasnik čestice na kojoj namjerava graditi, kod kojeg neprijepornog stanja stvari okolnost što je u zemljišnoj knjizi upisana zabilježba spora, ista ne predstavlja zapreku za izdavanje građevinske dozvole, kao to pogrešno smatra tužitelj.

20.Također, okolnost vođenja spomenutog parničnog postupka isto tako ne predstavlja prethodno pitanje kakvo u vidu ima odredba članka 55. Zakona o općem upravnom postupku budući isto nije pravno pitanje koje čini samostalnu pravnu cjelinu bez čijeg rješavanja nije moguće riješiti upravnu stvar, a zbog kojeg bi službena osoba trebala prekinuti predmetni postupak do pravomoćnog okončanja tog spora, posebice kod stanja stvari da je zainteresirana osoba, kao što je to već prethodno obrazloženo uz zahtjev priložila adekvatan dokaz pravnog interesa za izdavanje građevinske dozvole u smislu članka 109. stavka 1. toč 1. Zakona o gradnji, s tim da okončanje citiranog parničnog postupka ne predstavlja niti prethodno pitanje kakvo u vidu ima odredba čl. 104. ZUS-a zbog kojeg bi trebalo prekidati predmetni upravni spor, to stoga što odluka suda ne ovisi o pravnom pitanju koje čini samostalnu pravnu cjelinu, a o kojem drugi sud ili nadležno javnopravno tijelo nije odlučilo, sve na način kako je to sud već obrazložio u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude.

21.Konačno, sud nalazi potrebnim nadodati kako za izdavanje građevinske dozvole nije potrebna suglasnost susjeda međašnika, već je nadležno tijelo koje izdaje građevinsku dozvolu u smislu odredbe čl. 115. st. 2. Zakona o gradnji dužno stranki, prije izdavanja građevinske dozvole, pružiti mogućnost uvida u spis predmeta radi izjašnjenja, na koji način je tijelo prvog stupnja u konkretnoj upravnoj stvari i postupilo, dok protivljenje bilo koje stranke, pa tako i tužitelja u postupku izdavanju akta za građenje nije od utjecaja na zakonitost takvog akta, odnosno ne predstavlja smetnju njegovom izdavanju, već se ista izdaje ukoliko nadležno tijelo utvrdi da su ispunjeni svi uvjeti propisani prethodno citiranom odredbom članka 110. Zakona o gradnji, kao što je to bilo i u konkretnom slučaju. Ujedno, dodatno je za navesti kako ustavno sudska praksa na koju se tužitelj poziva u tužbi uopće nije primjenjiva na konkretan slučaj, budući se ista ne odnosi na identičnu niti sličnu upravnu stvar, uslijed čega se radi o ustavno sudskoj praksi koja nema nikakvu poveznicu s predmetom ovog spora.

22.Slijedom iznijetog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika, kao niti prvostupanjskom građevinskom dozvolom nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.

23.Uslijed izloženog, sud nalazi da je u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo zbog čega je zakonito kako osporeno rješenje tuženika, tako i prvostupanjska građevinska dozvola, uslijed čega tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

24.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanih rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS- a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

25.Potom, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom I. u izreci rješenja.

26.Naposljetku, sud je također odbio kao neosnovan i zahtjev zainteresirane osobe za naknadom troškova upravnog spora, to pak iz razloga što je odredbom čl. 148. st. 2. ZUS-a propisano da je stranka dužna u zahtjevu navesti troškove za koje traži naknadu, dok je stavkom 3. istog članka propisano da zahtjev za naknadu troškova stranka je dužna postaviti najkasnije do zaključenja rasprave, pa imajući u vidu da je zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu zaprimljenom kod ovog suda 31. listopada 2024. isključivo navela kako predlaže sudu da naloži tužitelju da joj naknadi trošak upravnog spora uvećan za zakonsku zateznu kamatu, to znači da zainteresirana osoba u citiranom podnesku nije navela niti specificirala troškove za koje traži naknadu, niti je precizirala ni konkretizirala svoj zahtjev o naknadi troškova, a na koji način nije postupila ni do zaključenja rasprave u ovom sporu, uslijed čega sud zaključuje da se radi isključivo o paušalnom zahtjevu za naknadom troškova spora, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. u izreci rješenja.

U Splitu, 28. siječnja 2025.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Julijanu Dropuliću, odvjetniku iz Ploča, Trg kralja

Tomislava 5, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- opunomoćenicima zainteresirane osobe odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ljubomir Vranješ i Sandra Trojanović Sršen, Orebić, Obala pomoraca 32a, uz zapisnik o objavi,

- u spis.